Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Dejan Atanacković - Čovek bez jezika i druge priče
Pošto mi se njegov roman prvenac Luzitanija za koji je dobio NIN-ovu nagradu, uprkos svojim nedostacima, dopao, imao sam
velika očekivanja od ove knjige, ne mogu reći da me je razočarala, ali nije mi se ni dopala naročito. Najveći problem ovih priča
je što su suviše kratke, na svega 116 stranica, našlo se čak 26 priča, neke od njih mi više liče na neke nacrte, skice, za neke
duže priče ili romane.
 
20190908_092450.jpg


Све што имам да напишем као коментар за први роман (Ловац на змајеве) је СУНЦЕ ТИ ПОЉУБИМ! ❤
 
12 nemogućih - Savremene arapske zabranjene priče
Kao što i naslov kaže, radi se o zbirci u kojoj se nalaze priče zbog kojih su autori imali određene probleme, hapšeni ili su zabranjivani časopisi gde
su se te priče pojavile. Dva najpoznatija i ujedno najbolja pisca ovde su Zekerija Tamir i Abdusetar Nasir.
 
Srce tame, Džozef Konrad

Ogavna nepodnošljiva knjiga, sa ukupno pet do šest pasusa koji su zbog svoje lepote vredni ponovnog i ponovnog čitanja, sve ostalo je bukvalno mrcvarenje stranicu po stranicu i grebanje zidova lobanje noktima.

Srce tame je metafora nad metaforama: vidite mene belog kolonistu kako metaforu za metaforom slikam praiskonsku tamu ljudskog stanja, u srcu Afrike, u tami prvih vekova, gde je sve tako... tamno, razumete?

Definitivno omiljena knjiga.
 
Srce tame, Džozef Konrad

Ogavna nepodnošljiva knjiga, sa ukupno pet do šest pasusa koji su zbog svoje lepote vredni ponovnog i ponovnog čitanja, sve ostalo je bukvalno mrcvarenje stranicu po stranicu i grebanje zidova lobanje noktima.

Srce tame je metafora nad metaforama: vidite mene belog kolonistu kako metaforu za metaforom slikam praiskonsku tamu ljudskog stanja, u srcu Afrike, u tami prvih vekova, gde je sve tako... tamno, razumete?

Definitivno omiljena knjiga.

Definitivno mi postaje neverovatno da se princip sinhroniciteta sve vise manifestuje u mom zivotu. Godinu dana nisam cuo za ovu knjigu, juce sam se slucajno setio nje i uzeo je iz biblioteke, i eto sad Eurus pise o njoj
 
Sergej Dovlatov - Puškinova brda
U ovom romanu Dovlatov piše o svojim poslednjim mesecima u Rusiji, gde radi kao vodič u Puškinovom
memorijalnom kompleksu, pre nego što je morao da emigrira u Ameriku.
Dovlatov je jedan od najduhovitijih ruskih pisaca, ali iza te duhovitosti je melanholija i egzistencijalna strava.
Što je kod ruskih pisaca gotovo neizbežno.
 
Poslednja izmena:
Enes Halilović - Čudna knjiga
"Majstorske minijature, brzopotezne tragedije, poetične etape, humoristične finese, erotematičke zagonetke, pripovedačke igre i mnoštvo čudnih
likova čine ovu čudnu knjigu koja se otvara kao tipologija i iz osamdeset osam različitih uglova osvetljava pojam čudno, a istovremeno donosi
životne fascinacije, priziva porodične uspomene, beleži nesvakidašnje pojave, osvetljava istorijske ličnosti, tumači literarne i paraliterarne pojmove,
skicira suicide i provetrava podrume ega. Svaka priča je celina za sebe, a šest pratećih priča osvetljava ukupan poetički zahvat i konstrukciju.
Struktura Čudne knjige formirana je linearnom podsvešću".

Dok mi je kod Atanackovića smetalo to što su priče suviše kratke, ovde je to sasvim suprotno, ne bi valjalo da su duže, i Halilović je znatno
bolji pisac od Atanackovića. Velika preporuka za ovu knjigu, a i sve ostale od njega.
 
Ernesto Sabato - Pre kraja
Ovo su Sabatovi memoari, za razliku od većine ovakve literature, nisu obimni (oko 170 strana), piše o tome kako je odustao
od karijere naučnika (bio je fizičar), da bi se posvetio nesigurnom književnom putu. Ipak najveći deo knjige, kao izraziti levičar,
lamentira nad nepravdama ovog sveta, što može biti pomalo zamorno, a i nekako je njegov pogled na sve to, naivan.
 

Back
Top