Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Citacu malo odabrane price E.A. Poa pa posle nameravam krenem sa Sioranom. Moze neki predlog.. ali da bude ono, reprezentativno i deprimirajuce do koske. :D
Ni sa jednom nećeš pogrešiti, sve su mu takve. :D
Ali za početak bih predložio Zli demijurg ili Kratak pregled raspadanja.
Pročitao sam sve što je prevedeno na srpski, volim njegov cinizam, pesimizam i humor.
 
Čitam Mi od Zamjatina.

Čuo sam da je ovo delo preteča Hakslijevih Orvelovih dela. Distopija o matematičaru koji živi u savršeno uređenom svetu kojim upravlja dobrotvor. Međutim, pukotine se javljaju. Sam stil autora mi nije toliko blizak. Radnja je malko konfuzna i ima previše matematičkih pojmova. No, ovo je klasik i tretiraću ga kao takvog.
 
Može i bez kavijara,Zimel.

Radi se o čovjeku koji je bio višestruki špijun u toku II svjetskog rata i kog je život na to primorao. Način njegove borbe kako je uspijevao da spase mnoge živote na svim zaračenim stranama,njegovo čovjekoljublje pa i ostvarivanje sopstvenih interesa su fascinantni.

Knjiga je fantastična i koga zanima taj žanr, knjiga je dostupna i online.
 
Karl Ove Knausgaard: The Wolves of Eternity
Drugi u, kako se čini, planiranom serijalu romana na spekulativne teme. Ovdje se Knausgor još artikulisanije nego u The Morning Star bavi idejom smrti, odnosno besmrtnosti. Srećom, pisac je superioran pripovjedač, pa tako teške teme zna da iznese kroz privlačnu priču o mladom Norvežaninu koji osamdesetih godina otkrije da je njegov pokojni otac imao tajni život i da, možda, u Rusiji ima brata ili sestru. Ta polovina romana o odrastanju osamdesetih godina, spoznaji i suočavanju sa teškim pitanjima i stilski i sadržajno podsjetiće na dijelove Moje borbe, što je vjerovatno više normalno posezanje pisca za autobiografskim, nego oportunizam i podilaženje čitaocima.
A što se ozbiljnih ideja u temelju romana tiče, Knausgor toliko insistira na nepovjerenju prema naučnom materijalizmu da će se u budućnosti u nekom trenutku vjerovatno sasvim legitimisati kao hrišćanski pisc, pravi dostojevskijevac 21. vijeka. Nisam siguran šta mislim o tome. Njegova filozofija nekako istovremeno djeluje i ozbiljno i naivno, ali bar zna dobro da piše.

Thomas McGuane: The Sporting Club
Kvin i Stenton, dva prijatelja, od djetinjstva sklona skarednim ispadima i smicalicama, ljeto provode u kantri klubu gdje njihove podvale dovode to toga da elitno odmaralište polako tone u haos, a ugledni članovi doživljavaju transformacije po kojima me roman malo podsjetio na nekog crnohumornog Gospodara muva sa odraslim akterima.
Dobar dio čitanja nisam baš mogao da se povežem se knjigom, imao sam neki problem sa hladnim i ironičnim tonom, nekakvim mačo-humornim stilom u kome pripovjedač likove sve vrijeme naziva samo prezimenom. Međutim, kad sam je dovršio, priča mi se neočekivano zadržala u glavi, pa sad pomišljam da je kantri klub možda metafora za Ameriku šezdesetih, sa svim nanosima te decenije koji u knjizi postoje, od seksualne revolucije do ratovanja. Vjerovatno ću pročitati još poneki roman ovog pisca.
 
Hvataj.PNGjh.PNG


Pekic-1999
 
Dunavski razbojnici, Žil Vern
Vešto sastavljena krimi avantura na Dunavu. U toku rata između Turaka i balkanskih naroda jedan Bugarin ima politički cilj zbog koga se lažno predstavi kao dunavski ribar. Tu dolazi do konfuzije jer Dunavom hara banda razbojnika predvođena osobom sa kojom ga pomešaju. Roman je lep, vešto napisanog i osmišljenog zapleta. Spominje se puno gradova dunavskog toga uključujući i Beograd. Maltene se oseti miris reke.
 
Procitao Salvatore Satta - Sudnji dan.. svidela mi se, dobra doza nihilizma, lep i pesimisticki opis jedne zabacene sredine iz koje potice i sam autor.

Citam i zavrsavam Zli Demiurg od Siorana(po savetu @Baudrillard ).. svidja mi se, iako sam imao predrasude u smislu da je ono "total black" bez tracka nade ali ustvari daleko od toga. Nastavicu sa njim.
 
Posle nekog vremena vratih se opet Agati Kristi. Pet malih prasica. Lepo me je Agata vukla za nos, osoba za koju sam pretpostavljao da je krivac (nije ona koja je osumnjicena) je zapravo druga ocigledna, a ubica je neko ko je najmanje ocit.
Planiram da tokom zivota opet iscitavam njene romane posto sam skoro sve procitao. Videcu sta jos nisam.

Sta naredno da citam...skoknucu do biblioteke u subotu pa cemo da vidimo...na kraju obicno nesto neplanirano uzmem sa police. A mozda pocnem i Knjigu krvi.
 
Jan Potocki: Rukopis nađen u Saragosi
Avanturistički roman iz devetnaestog vijeka sastavljen od niza labavo povezanih priča uglavnom na okultne, erotske i orijentalne teme, uz neke religijske i istorijske nanose. S jedne strane, u knjizi se prepoznaju neke prosvjetiteljske ideje, kao što je vjerska tolerancija, s druge vuče poređenja sa 1001 noći ili Dekameronom, ali, ukupno gledano, Rukopis je tek zabavan pikarski roman u kome su uživali daleki preci onih koji danas čitaju epsku fantastiku i slične žanrove.

Pol Oster: Baumgartner
Poslije projektovanog magnum opusa 4321, ova knjiga je povratak za Ostera uobičajenoj kraćoj proznoj formi od dvjestotinjak strana. Baumgartner je stari, obudovjeli profesor koji svojoj žalosti pokušava dati smisao objavljujući pjesme iz suprugine ostavštine, ali i pokrenuti život u trećem dobu tražeći novu srodnu dušu. Oster je majstor priče u koordinatama pojmova koji se kod njega stalno ponavljaju (Pariz, Njujork, bejzbol, gubitak i bol, intelektualni i akademski likovi, jevrejske teme...), ali ta ponavljanja ne smetaju. Veliko pitanje koje mi je ostalo poslije čitanja je koliko Oster ne može pobjeći od autobiografskog u svojoj prozi.

Linda Bustrem Knausgor: Dobro došla u Ameriku
Sasvim kratak, ali kao tuč težak roman bivše žene Karla Ovea Knausgora, u posljednjim knjigama Moje borbe opjevane Linde. Poslije smrti oca, mentalnog bolesnika, možda i alkoholičara, jedanaestogodišnja djevojčica prestane komunicirati sa okolinom, prisjeća se mučnih događaja, posmatra reakcije majke i brata i, čini se, traga za trenutkom kada se sve raspalo. Knjiga ostavlja jezivi utisak o osjetljivosti balansa koji održava i duševnu stabilnost i funkcionalnost odnosa među ljudima. Pripovjedana je eliptično i fragmentarno, ali jasno i sa formom primjerenom sadržaju.

Lav Tolstoj: Smrt Ivana Iljiča / Kozaci
Nema potrebe mnogo pisati o dvije poznate proza Lava Tolstoja sa zajedničkom temom ispravnog moralnog stava u životu, ali u pogovoru knjige neko je citirao Nabokova koji kaže da je Tolstoj pisac čiji časovnik kuca identično kao i onaj kod njegovog čitaoca i poslije čitanja nisam se mogao oteti upravo takvom utisku. Kao da je pisac otkrio neki prirodni idealni ritam pripovjednja - šta da se kaže, kada i koliko. Kao da je uskladio svoje pero, čak ne sa časovnikom, već prije sa ritmom disanja i otkucajima srca čitaoca, pa sve što napiše djeluje tako prirodno, normalno, čak svakodnevno, iako je u pitanju književnost kakvoj teško da ima ravne.
 
Knjige krvi I-III, Clive Barker, izdavač Orfelin

Moja omiljena izdavačka kuća konačno je izbacila epohalno delo Clivea Barkera, prve tri Knjige krvi u jednom povezu. Barker je jedan od četvorice "reformatora" horor žanra.
Kada je reč o samim pričama još sam pri početku ali utisci su vrlo pozitivni. Ima ona izreka o horor piscima koja se završava sa "a Barker je samo zlo" i jasno mi je zašto je tako. On zlo dočarava kao da mu je jako blisko, kao da ga je lično video i proživeo. Jedina moja primedba na njegovo pisanje (za sada) je to što se poput mnogih savremenih pisaca služi povremeno vulgarnim rečnikom. To mi nekako 'stivenkingizuje' njegove priče. U nastavku očekujem još puno dobrih priča i naravno jedva čekam Knjigu IV-VI.
 
Pročitao Grka Zorbu, Nikosa Kazancakisa, već sam čitao Kazancakisa ranije, on je izuzetan pisac, i ova knjiga mu je odlična, ova mu je i najpoznatija, zahvaljujući filmu.

A trenutno čitam Knjige krvi 3, Klajva Barkera, horor priče, Barker je sa ovim zbirkama tokom osamdesetih redefinisao body horror.
Bio je dobar pisac dok nije počeo da piše komercijalne knjižurine poput Kinga.
 

Back
Top