Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Moja borba V, Karl Uve Knausgord, Booka, 663 str. Ponekad se ozbiljno zapitam zašto čitam nove i nove nastavke ove autobiografije, jer neki delovi su baš dosadni i besmisleni. Čemu desetine i desetine stranica gde opisuje kako odustaje od kursa, fakulteta, pisanja, muzike, i samo izlazi i opija se do te mere da ne zna za sebe, ni gde je, ni šta mu se dešava. Ali ima ono "nešto" što sve to čini podnošljivim, čak i zanimljivim i eto guram dalje. Ovaj nastavak je o studentskom životu, izlascima, zaljubljivanjima, teškom nalaženju prijatelja, sviranju u grupi, radu u ustanovama za mentalno obolele, pokušajima pisanja na raznim mestima, manje ili više uspešnim, dok ne napiše i svoj prvi obimni roman koji je postigao priličan uspeh. Završava se smrću oca koju je detaljno opisao u nekom od ranijih nastavaka, posle čega napušta grad i odlazi. I kako posle da ne uzmem i sledeći nastavak da vidim šta je bilo dalje. Mada nisu poređani hronološki.

I tako čitam ja Knausgorda, a neki od njegovih prijatelja čita Salambu, pa komentarišu i baš u to vreme vidim ovde da i Truman čita isti roman. A komentari u Mojoj borbi su bili slični Bodrijarovim: ;)


Salamba, Gistav Flober
Ovo je istorijski roman koji se dešava za vreme pada Kartagine i zaista mi je teško da pohvatam istorijske konce. Ko tu koga napada, koje pleme i koja imena su na čijoj strani, ništa mi nije jasno. S druge strane okosnica priče je krađa jedne relikvije i žena po imenu Salamba koja će u drugom delu romana dobiti ulogu da je vraća. To mi već drži pažnju. Stil Flobera je "gust", teže ga je čitati nego pisce 20. veka.

To mu je skoro nečitljivo delo, sve ostalo što sam čitao od njega mi je bilo dobro, nešto i odlično. Ali ovaj roman nisam čak ni pročitao do kraja.
 
Mliječni zubi, Lana Bastašić, Booka, 121 strana. Ova zbirka pripovedaka je moj drugi susret s Lanom Bastašić, jednom od popularnijih književnica u regionu i mnogo mi je bolje "legla" od romana Uhvati zeca koji je bio u najužem izboru za NINovu nagradu.
Mliječni zubi su pripovetke o detinjstu, odrastanju, dečjem pogledu na svet i načinu razmišljanja. Od najmanje dece koja jedva nešto shvataju, preko sedmogodišnjaka koji "prodaju" svoje zube Zubić Vili, iako to ne žele, desetogodišnjaka koji pokušava da se suprotstavi dominantnom ocu, do puberteta, prve menstruacije i prihvatanja novog "odraslog" tela. Komplikovani odnosi između roditelja, rodbine, komšija zbunjuju decu, a ona pričaju sve onako kako vide i osećaju - konkretno, britko i jasno, što je glavna odlika stila Lane Bastašić.
 
"Gospodar muva" je roman sa polovine 20. veka, klasik svetske knjizevnosti, pisca Vilijama Goldinga. Ovaj roman prati vecu grupu decaka koja je nasukana na pustom ostrvu, pretpostavljam negde u Karibima, posto su sva ta deca Englezi. Glavni junak Ralf postaje njihov vodja, ali drugi decak, Dzek, zudi za moci i pokusace da je preotme. Nacin na koji su likovi karakterisani u psiholoskom smislu izvrstan je. Ovaj roman govori o, navodno, urodjenoj zelji za moci i tami u ljudskoj dusi, vidljivoj jos u tom decackom dobu. Ostali decaci lako potpadaju pod uticaj negativca, Dzeka, sto govori o snazi ideologije da lako zavede ljude ako ce to uciniti da se osete mocno kao sto se osecaju Dzek i njegovi pratioci. Setimo se ideologije kolonista, rasista, vernika itd. kroz istoriju, koja je u njiihovim umovima opravdala stravicne zlocine. Mnogi ljudi danas isto bi se ponasali, da nije sada preovladavajuca ideologija mase drugacija.

Ovaj roman bio je mnogima sokantan kada se pojavio. Navodno, takvo vidjenje ljudske psihe nije bilo siroko rasprostranjeno u tom dobu. Demokratija i covecnost, tvrdi autor kroz roman, nisu prirodno ishodiste ljudskog bica, nego su potrebni milenijumi razvoja svesti da bi se toga doslo.

Roman "Gospodar muva" funkcionise na jos jednom nivou: avanturistickom. Poslednjih 30 stranica zaista su vrhunski uzbudljive, te roman pruza i dubinu uvida u ljudsko stanje, kao i zanrovsku napetost. On time spaja visoku i "nizu" umetnost. Svaka cast ovom autoru u tom smislu.

Mane su znatno manje znacajne od kvaliteta ovog dela. Tu je odredjena nerealisticnost, jer je malo cudno da od tolike dece, eto tek nekoliko njih staje na stranu plemenitosti, tj. uz glavnog junaka Ralfa. Drugim citaocima ovo mozda nece biti nedostatak; sve zavisi od subjektivne percepcije covecanstva.

Takodje, uvidi u ljudsko stanje koje ovaj roman pruza nisu novi modernom citaocu, ali to bi bilo bezveze zameriti autoru romana, s obzirom na godinu kad se roman pojavio, a i vredi podsetiti se tih uvida, pogotovu u ovako lepom formalnom i stilskom pakovanju.
 
Počeo :
Filip Ker - Stepski konji .
stepski_konji-filip_ker_v.jpg
 
Dovrših Put u središte Zemlje Žila Verna. Lepa avantura o istraživanju podzemnog sveta. Već mi se ocrtavaju konture njegovog stila i motiva ("ludi" naučnik, mladi pomoćnik, njegova ljubljena koja ga čeka...). I ne, Žil Vern nije pisac za decu. Možete ga čitati sa koliko god godina želite. Lepo je što se njegova dela mogu kupiti na trafici.
 
Poslednja izmena:
Slepilo, Žoze Saramago. Audio knjiga na hrvatskom, Ogledi o sljepoći, ali to je to. Snažna knjiga, mučna, ali čini se realna. Kako bi izgledalo kad bi ljudi počeli da gube vide, prvo nekolicina, a onda svi. Pa su te prve izolovali, čuvala ih vojska, dopremali im hranu, i tu je svako pokazao svoje pravo lice. Neki su uz svu nevolju pokušavali da se organizuju, a drugi su to iskoristili da ucenjuju druge, prodaju hranu, ionako tešku situaciju naprave nepodnošljivom. A onda kako se broj slepih povećavao prestala je dostava hrane, nestali su stražari, prestale su da rade službe, nije bilo vode, struje, po celom gradu su tumarali slepci u potrazi za hranom, prljavi, smrdljivi, sa vaškama. Jezivo. Totalni raspad. A kako bi drugačije moglo da bude.
I da li zato što je Fakje nedavno pisao o Gospodaru muva, pa me podsetio, ali ima neke sličnosti. Ljudi/deca u nevolji, u njima potpuno stranim okolnostima koje izvlače ono najgore iz njih.

"Gospodar muva" je roman sa polovine 20. veka, klasik svetske knjizevnosti, pisca Vilijama Goldinga. Ovaj roman prati vecu grupu decaka koja je nasukana na pustom ostrvu, pretpostavljam negde u Karibima, posto su sva ta deca Englezi. Glavni junak Ralf postaje njihov vodja, ali drugi decak, Dzek, zudi za moci i pokusace da je preotme. Nacin na koji su likovi karakterisani u psiholoskom smislu izvrstan je. Ovaj roman govori o, navodno, urodjenoj zelji za moci i tami u ljudskoj dusi, vidljivoj jos u tom decackom dobu. Ostali decaci lako potpadaju pod uticaj negativca, Dzeka, sto govori o snazi ideologije da lako zavede ljude ako ce to uciniti da se osete mocno kao sto se osecaju Dzek i njegovi pratioci. Setimo se ideologije kolonista, rasista, vernika itd. kroz istoriju, koja je u njiihovim umovima opravdala stravicne zlocine. Mnogi ljudi danas isto bi se ponasali, da nije sada preovladavajuca ideologija mase drugacija.

Ovaj roman bio je mnogima sokantan kada se pojavio. Navodno, takvo vidjenje ljudske psihe nije bilo siroko rasprostranjeno u tom dobu. Demokratija i covecnost, tvrdi autor kroz roman, nisu prirodno ishodiste ljudskog bica, nego su potrebni milenijumi razvoja svesti da bi se toga doslo.
Meni je Gospodar muva bio i ostao jedan od najšokantnijih romana koje sam čitala. Ne sećam se baš detalja, ali mi je ostao mučan utisak zbog svih opisanih događaja.
 
Antologija japanskog eseja (priredila Jamasaki Kajoko)
Ovo je prvi put da sam čitao japansku esejistiku, izbor je načinjen od dela sa početka 20. veka do današnjih dana. Zanimalo me je kakve teme okupiraju japanske esejiste, ima nekoliko eseja koji se na posredan ili neposredan način bave onim što je obeležilo istoriju Japana, bacanje atomskih bombi za vreme Drugog svetskog rata. Neki od eseja više liče na prozna dela, priče, verovatno zato što su autori pisci poput Rjunosuke Akutgave, Đunićira Tanizakija, Nacume Sosekija i Nacuki Ikezave, koji su ujedno i najpoznatiji autori u ovoj zbirci, čija su dela prevođena na srpski.
 
Љубав у доба колере - Габриел Гарсија Маркес
Купила жена пре пар година себи да чита на Златибору, на крају завршила у мојој библиотеци. Шта знам, чини ми се као лагано штиво. Немам много времена, па читам на махове...
 
Slepilo, Žoze Saramago. Audio knjiga na hrvatskom, Ogledi o sljepoći, ali to je to. Snažna knjiga, mučna, ali čini se realna. Kako bi izgledalo kad bi ljudi počeli da gube vide, prvo nekolicina, a onda svi. Pa su te prve izolovali, čuvala ih vojska, dopremali im hranu, i tu je svako pokazao svoje pravo lice. Neki su uz svu nevolju pokušavali da se organizuju, a drugi su to iskoristili da ucenjuju druge, prodaju hranu, ionako tešku situaciju naprave nepodnošljivom. A onda kako se broj slepih povećavao prestala je dostava hrane, nestali su stražari, prestale su da rade službe, nije bilo vode, struje, po celom gradu su tumarali slepci u potrazi za hranom, prljavi, smrdljivi, sa vaškama. Jezivo. Totalni raspad. A kako bi drugačije moglo da bude.
Imaš i film radjen po toj knjizi.
https://www.imdb.com/title/tt0861689/
 
Dovrših Uporište...ostaće mi u sećanju upečatljiv likovi Mračnjaka i Majke Ebigejl kao i odnos između dva grada gde se pretežni deo radnje odvija. Nije slučajno ovo jedno od najpoznatijih Kingovih dela.
Sad bih mogao da krenem sa jednom e-book verzijom Mein kamma Efraima Kišona dok mi još traje baterija na Kindlu pa onda da se bacim na Fukoovo klatno. VIdeh da ovo Ekovo delo počinje kabalističkim Drvetom života koje sam nedavno počeo da izučavam.
 
Fukoovo klatno, Umberto Eko

Već na prvim stranicama pisac se razbacuje i rasplinjuje. Privuklo me je romanu to što je reč o nekakvim zaverama kao glavnom motivu. Biće ovo dugo putovanje, knjiga je glomazna i naporna za čitanje.
Davno sam citao ali utisak je ostao
Ima napornih delova kao I u svim njegovim delima
Ali ima stranica koje jednostavno preletis I trazis jos
To je njegov still pisanja, prihvati ga i budi istrajan.
Nagrada sledi
 
Juce sam zavrsio ,, Zapise iz mrtvog doma" od FMD
Na mene je roman ostavio jaci utisak od ,,Zlocina I kazne"
ZiK ima jaku radnju koja vuce citaoca da cita dalje, radnju o kojoj
moze da se polemise, dok je ovaj roman ustvari samo jedna slika.

Ono o cemu moze, I trebalo bi, da se diskutuje je prikaz ljudskih dusa (naravi)

Dostojevski kakvog ga opisuju!
Preporucijem
 

Back
Top