leonaana
Ističe se
- Poruka
- 2.032
Zaista je lepo biti žena. U našim životima prolazimo kroz razne emotivne faze od ljubavi, braka, materinstva.
Deca su velika radost, ona nas oplemene ispune osećanjima kakvima nas niko drugi ne može ispuniti. Naravno, umeju i da nas povrede i dovedu do ludila, ali njima je sve oprošteno.
Neke od nas imaju blistavu karijeru a neke prolaze kroz probleme razvoda ili udovištva.
Ali sve to mladost nekako apsorbuje.
I tako prolazeći kroz te naše životne faze, odjednom osvanemo u penziji. Gubimo roditelje, deca se odvajaju i odlaze svojim putem. Neka samo sve ide svojim tokom i po redu. Pomalo smo zbunjene, jer od pune kuće ostajemo same ili ako je sreće sa mužem.
I zaista nisu problem bore i koji kilogram više, problem je osećaj usamljenosti, sindrom "praznog gnezda", počinju razne bolesti...
Vaspitane smo u jednoj kulturi a zrelost doživele u drugoj, živimo u svetu gde se ruga ženskoj zrelosti (klimakterična baba)
Postajemo histerične svekrve ili čangrizave tašte.
Hoću da kažem da je to velika promena za svaku ženu. Neke žene to podnose lakše a neke teže ( u mojem okruženju ima raznih sudbina).
Mnogo se trudim da osmislim svoj život u ovim godinama, često sam depresivna, ali ne dam se....čitam knjige, po malo se družim sa generacijom, po malo krstarim,
ponekad pričuvam svog jednogodišnjeg unuka, naravno kada to odgovara njegovim roditeljima.
Da budem iskrena, nisam baš ovako zamišljala ovaj period svog života, ali sila zakon menja.
Htela bi da malo razmenimo iskustva na ovoj temi
Deca su velika radost, ona nas oplemene ispune osećanjima kakvima nas niko drugi ne može ispuniti. Naravno, umeju i da nas povrede i dovedu do ludila, ali njima je sve oprošteno.
Neke od nas imaju blistavu karijeru a neke prolaze kroz probleme razvoda ili udovištva.
Ali sve to mladost nekako apsorbuje.
I tako prolazeći kroz te naše životne faze, odjednom osvanemo u penziji. Gubimo roditelje, deca se odvajaju i odlaze svojim putem. Neka samo sve ide svojim tokom i po redu. Pomalo smo zbunjene, jer od pune kuće ostajemo same ili ako je sreće sa mužem.
I zaista nisu problem bore i koji kilogram više, problem je osećaj usamljenosti, sindrom "praznog gnezda", počinju razne bolesti...
Vaspitane smo u jednoj kulturi a zrelost doživele u drugoj, živimo u svetu gde se ruga ženskoj zrelosti (klimakterična baba)
Postajemo histerične svekrve ili čangrizave tašte.
Hoću da kažem da je to velika promena za svaku ženu. Neke žene to podnose lakše a neke teže ( u mojem okruženju ima raznih sudbina).
Mnogo se trudim da osmislim svoj život u ovim godinama, često sam depresivna, ali ne dam se....čitam knjige, po malo se družim sa generacijom, po malo krstarim,
ponekad pričuvam svog jednogodišnjeg unuka, naravno kada to odgovara njegovim roditeljima.
Da budem iskrena, nisam baš ovako zamišljala ovaj period svog života, ali sila zakon menja.
Htela bi da malo razmenimo iskustva na ovoj temi