problem je u tome sto to prikljucivanje cesto ide putem sile, pritiska, pretnji i slicnih instrumenata. U tome je stvar.
Obrati paznju na prvu rec u recenici. U tome je poenta. A ostatak recenice govori upravo ono sto i ja tvrdim. Pravaska politika par exellance.
Ko je konstatirao? gde? Iz kojih podataka?
Vec sam pisao ovde o Makedoniji. Makedonci su juzni Sloveni, pravoslavci, isto kao sto je slicaj sa Dubrovcanima (koji su katolici). Skopje je bio prestonica srpskog carstva (sto Dubrovnik nikada nije bio ni priblizno). Ali eto, Makedonci danas postoje kao drzava i nacija a Dubrovcani ne (iako imaju vece istorijsko pravo na oboje). Postavlja se pitanje, zasto? E pa upravo zbog onoga o cemu sam govorio da je u slucaju Dubrnovnika koriscena mnogo veca prisila nego sto je Srbija radila u Makedoniji (a radila je).
prelazis hladnokrvno preko jedne vrlo vazne cinjenice. Danas u Dubrovniku prakticno da nema Srba, Srba katolika tim bolje. Da je Dubrovnik danas u Hrvatskoj a da u njemu nesmetano egzistiraju ti Srbi katolici, covek bi rekao, svaka cast! Medjutim, ti uporno bezis od te cinjenice i posmatras situaciju koja skriva dosta prljavstine i toga sto bas ne ide na cast hrvatskom narodu. Nivo fasizacije hrvatskog drustva je i dalje visok a sve je opet posledica oslanjanja na ideologiju A Starcevica.
Obrati se na reci M. Vodopica, biskupa dubrovackog, savremenika desavanja.
Bilo bi zasigurno Srba kao sto ja vas mupi, 100%. Ali eto, ako je Hrvatska civilizirana europska drzava sa civiliziranim katolickim narodom, zasto ona tada ne i za primer pravoslavnim barbarima pokazala kako se postuje bastina Dubrovnika, nego naprotiv koristi fasisticke metode da ubije svaki trag bitisanja Srba u istoriji i kulturi tog grada.
Hrvatski identitet je poprilicno stran Dubrovcanima iz XIX veka. Nakon 1900 na scenu stupa katolicka crkva i klerofasisticke metode za ispiranje mozga u ljudi. Nema nista gore niti bogohulnije nego ispirati ljudima mozak pozivajuci se na Boga. A da ovde ne potezemo pitanje ko su bili najveci ustaski koljaci i iz kojih su krajeva dolazili.
Logika se namece sama po sebi, ti koje spominjes nisu bili katolici. Dobar deo njih je za vreme Marije Terezije presao u katolicanstvo.
Pitanje nije bilo namenjeno meni ali sam morao da te malo "bocnem"
Da pokusamo sa argumetima za i protiv sa svih zainteresovanih strana.
Glede brojki Srba katolika jedino šta imamo je Tolja,koji govori o
stotinama.Nemozes mi reci da silimo Dubrovcane da budu Hrvati danas.1991 je u Dubrovniku zivilo 6,87% Srba.Danas doduse samo oko 2,5%
Biskup Vodopić je evidentno Srbin-Katolik,to je u redu,ali ja ne vidim zašto bi njegovo mišljenje trebalo uzimati za apsolutno relevantno,uzimajući u obzir suprotstavljenost dva tabora,i ne vidim kako je netko mogao nametati agresivno hrvatstvo u uvjetima Kraljevine Dalmacije gdje je upravo poticano autonomastvo,talijansko i srpsko,tj
kojim mehanizmima?Hrvatska tamo nije imala nikakvu moć da išta nameće,no prihvaćam da su lokalni i uvezeni političari i kler radili po svome,ali kako vaši tako i naši,ne možeš mi reći kako su naši eto bili pokvareni a vaši i Talijani bezgrešni.
Onaj prigovor koji si iznio na racun fasizacije hrvatskog naroda ja svakako mogu uputiti srpskom narodu koji takoder pati od sebi svojstvene fasizacije,budimo realni niko nije cvecka.
Kako misliš "na scenu stupa katolička crkva"?Upravo je u katolicanstvu glavni razlog pristanku Dubrovcana uz hrvatski identitet,sjeti se samo da se i srpski patrijarh bunio na pojavu Srba-katolika
Dakako ljudi oko Dubrovnika mogu slobodno misliti sa svojeg gledišta kako god hoće o značaju pravoslavlja u životu i istorijskoj sudbi srpskog naroda. Što se nas tiče, nema tih dokaza, koji bi nas mogli uvjeriti, da pravoslavlje nije osnov srpskog patriotizma... Razberimo ga, bilo u najkraćim potezima, i sa strane čisto narodne, t.j. u kakvom je stepenu ono spojeno sa srpskim narodnim životom, i da li može čovjek, koji nije potpuno pravoslavnim, biti i pravim Srbinom? Reći će kogod: Nije li ovo pitanje čudnovato? Ta razmislimo ladnokrvno. Dopustimo, da je vjera djelo savjesti, i da vršenje crkvenih obreda treba ostavit dobroj volji svakoga. Ali kako se može veličati imenom Srbina onaj, kome je, na primjer tugja sva crkvena-narodna istorija naša, svi njeni veliki dogagjaji i oni slavni radnici, koji su u svoje vrijeme proslavili srpsku zemlju, a sada se s njome zajedno proslavljaju u likovima narodnih svetitelja? ... Koji bez razloga stupa u brak sa inovjernom osobom, taj pokazuje da nije iskreni sin pravoslavne crkve, da pravoslavnu vjeru on samo slučajno ispovijeda, prosto s toga, što se u njoj rodio, da je za njega bezrazlična po značenju svaka vjera i dakle bezrazlična mu je pravoslavna ili ma koja druga vjera... Na to pitanje puštam vas, braćo, da sami odgovorite, pošto samo pogledate koliko je porodica naših izgubljeno i propalo za crkvu našu svetu, ali sve ili bar najviše uslijed mješovitih brakova, uslijed toga, što su u ovoj ili onoj porodici muž i žena različitoga vjerovanja bili. Kao poglavica pravoslavne crkve u Dalmaciji, ja sam pozvan po dužnosti svojoj da svom snagom stanem na put tome zlu, i tu ću snagu svoju ja na to i uložiti punom strogošću.”
(Nikodim Milaš),nije patrijarh ali je visoko u hijerarhiji
Dalje,spominjes pranje mozga zar ne?Ali,pranje mozga nije prislina metoda,popovima(vasim i nasim) je posao da peru mozak svojim ljudima
,jedino to i rade.Naime,onda mirne duse mozemo ustvrditi kako su Srbi,okruzeni vecinskim katolickom zivljem ostali Srbi putem visestoljetnog pranja mozga svojih popova pod Kalnikom na pola sata od Zagreba i u samom srcu civilne Hrvatske.Kao sto je utvrđeno,vjera je odigrala dominantnu ulogu u formiranju modernog nacionalnog identiteta u Dubrovniku,to nema razloga sporiti,ali to je ono što je,možemo onda svemu na taj način gledati u zube i reći da je to produkt ispiranja mozga.
Paralela s pravoslavcima ti ne stoji za moj pojam,pravoslavne crkve su autokefalne,Bugari su isto juzni slaveni pravoslavci.Ako ćemo banalizirati do kraja,Makedonci su bili pod utjecajem Bugara barem isto kao i pod srpskim.
Zbrkan sam,samo da nadodam,Dubrovnik je sporazum Cvetkovic-Macek ukljucio u Banovinu Hrvatsku 1939,tako da na neki nacin srpska politika 20-og stoljeca nije vidjela Dubrovnik za sebe dobar dio vremena.
Mozemo bez problema raditi i paralelu sa nametanjem srpstva kroz pravoslavlje,Borojevic(deklarirani Hrvat),Preradovic,Runjanin.Ali to su iznimke koje potvrduju pravilo,pravoslavac-Srbin,katolik-Hrvat,drugih razlika tesko da ima,ustvari nema nekog konsenzusa oko toga koje bi bile razlike osim tih.
