Srpsko ime u Dubrovniku

Па да су Срби успели да формирају РСК свуда где су живели од Хрватске би вероватно остало Загорје и Истра а можда ни то.
Обе територије имају облик крајишта око Босне а ту се највише православаца и задржало то је поента приче.

:hahaha: stvarno šteta što niste uspjeli :worth:

Ogulin 1991. - 10.857 (Hrvati - 8.668, Srbi - 1.499, Jugoslaveni - 290, ostali - 400)
Otočac 1991. - 5.404 (Hrvati - 3.819, Srbi - 1.259, Jugoslaveni - 93, ostali - 233)
Gospić 1991. - 9.025 (Hrvati - 5.015, Srbi - 3.243, Jugoslaveni - 282, ostali - 485)
Slunj 1991. - 2.026 (Hrvati - 1.149, Srbi - 582, Jugoslaveni - 105, ostali - 190)


Stvarno ste velikodušni što bi ste nam ostavili Zagorje iako je u Krapini živio jedan Srbin,naravno bio je milicioner.:hahaha:
Vjerovatno bi on ubrzo podigao barikade i tražio SAO hrvatsko zagorje.:worth:
 
Drago mi je što misliš da je bio loš potez Tuđmana oduzimanje prava srpskom narodu u Hrvatskoj. A moram da te ispravim, Milošević nije ukinuo autonomne pokrajine, one su to bile sve vreme njegove vlasti, kao što su i danas. S tim što su, recimo, Hrvati u Srbiji dobili status nacionalne manjine, a u Vojvodini je hrvatski postao jedan od službenih jezika, dobili su nastavu na hrvatskom, programe na Radio televiziji Vojvodine, natpise naziva mesta, službenih objekata, a u Subotici, recimo, i nazive ulica i uopšte druge ulične nazive i putkoze.

Posle ratova i normalizacije odnosa (kakve-takve), Hrvati su u Srbiji dobijali sve veća prava, a Srbi u Hrvatskoj, nakon gubitka statusa, danas ne mogu da vide natpise na srpskom jeziku (ovako nešto kao u Subotici je nezamislivo), iako im je to zajamčeno, već kao što znamo, razbijene table, nažalost. Mislim da nema potrebe da to ilustrujem.

Srpska mitomanija uz gusle je nenadmašna.

Tuđman je Srbima "ukinuo prava" 22. 12. 1990 kada je donešen novi hrvatski ustav što je uzrok srpskoj pobuni,iako je notorna činjenica da su Srbi počeli sa ratom protiv Republike Hrvatske 4 mjeseca
prije,augusta 1990.

A tek mitomanija o Miloševiću i autonomnim pokrajinama gdje se vlast birala bez kvoruma.Hoćeš reći da je postojao kvorum kada se birala skupština Kosova?
1989. i 1990. su savezni i srpski ustavi bili u totalnoj koliziji. U saveznom ustavu pisalo je (crno na bijelo) da postoje AP Kosovo i Vojvodina, koje imaju svoje parlamente, svoju vladu, i t.d. i t.d.
Promjenama srbijanskog ustava sve je to bilo ukinuto, i ako je JNA stvarno htjela biti legitimna savezna vojska, onda je ona već odavno trebala ratovati sa Voždom. To tvrdi i beogradski odvjetnik Srđa Popovića, kako je već tadašnja Miloševićeva Srbija, prva izvršila jednostrano odcjepljenje od federalno uređene Jugoslavije.

„Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRZAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.).
Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio ¨borba protiv separatizma¨. Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva ¨teritorijalni integritet SFRJ¨, a ne vrši agresiju na tudju teritoriju?!

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine:

* ¨Republika Srbije ureduje i obezbjeduje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEDJUNARODNI POLOZAJ i ODNOSE S DRUGIM DRZAVAMA i MEDJUNARODNIM ORGANIZACIJAMA¨,

* kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" (¨oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije¨, clan 83 Ustava).


Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvida PRAVO Srbije da, po svojoj volji, ¨postuje¨ savezne zakone jedino onda ¨kada joj je to u interesu¨.
U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula ¨si volam¨ (ako hocu) i ima dejstvo da ponistava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim ¨sta hocu¨, onda nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadleznosti nekadasnje federacije kojima ureduje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dazbine na robu iz inostranstva (i nekadasnjih republika SFRJ), naplacuje sopstvene carine itd.. i ukida niz zakona kojima je svrha provodenje nekadasnjeg saveznog zakonodavstva.

Mitomane,kako u SFRJ Srbija može nametati carine Sloveniji?

Tema o razbijanju ćiriličnih ploča je deutantna.U gradu kojega ste mjesecima razarali i njegove stanovnike iz bolnice pogubili na Ovčari danas uzimate kao dokaz nečega.Kao da svo ovo vrijeme ne postoje dvojezične ploče u Vrhovinama,Srbu,Donjem Lapcu,Dalju,Borovu....
 
Vjerovatno iz Kušumjije ili Aranđelovca :per:

eto vidis kako je sve jednostavno, samo se treba malo potruditi.

Jesu li Filipinci kao veliki katolici (u strucnom prevodu, Hrvati) vec uzeli clanske karte HDZ i HSP? Ili su jos pod utjecajem srbocetnickojugokomunisticke propagande, pa nisu svesni svojih hrvatskih korena?

Koliko god se trudili da agresivnom klerofasistickom propagandon zamazete istoriju Dubrovnika i poreklo njegovih stanovnika, nikada vam to nece poci za rukom. Dubrovnik ce biti hrvatski tacno onoliko koliko bude trajao intelektualni presing nad tamosnjim stanovnistvom. Vec sam govorio o nacinima na koji se najbolje ostvaruje promena necijeg identiteta.

Dubrovacko stanovnistvo je najvise uz pomoc opsteg pritiska katolicke crkve i uz pomoc klerofasisticke politike postalo deo savremenog hrvatskog etnikuma. Uostalom, polavina hrvatske nacije je nastala kao posledica pritiska na ljude drugog identiteta da postanu Hrvati. Sto je najgore, to traje i do dana danasnjeg u XXI veku.



Mozete se vredjati na moje reci koliko hocete ali je to esencija hrvatske nacionalne politike od Starcevica pa na ovamo. Nije to specifikumsamo hrvatske nacije, takav proces je prisutan u prakticno svim nacijama ukljucujuci i srpsku ali je po nacinu postizanja svog cilja hrvatski nacionalizam medju najcrnjim koji se mogu sresti u savremenoj Evropi. Jedini dostojan konkurent mu je nacionalizam zapadnoukrajinskih unijata.


BTW uticaj katolicke crkve na tamosnje katolicko stanovnistvo najbolje objasnjava sledeci slucaj: Za vreme Napoleonovog pohoda na Rusiju, ruski vojni brodovi dolaze do Boke i zajedno sa Crnogorcima krecu na Dubrovnik koji je malo pre toga postao deo Napoleonovog carstva. Podrzani brodskom artiljerijom, Crnogorci osvajaju Konavle i dolaze do grada Dubrovnika. Stanovnistvo grada sa radoscu docekuje vojsku koja nanosi poraz mocnom okupatoru. ALI ali ali ali... na scenu onda stupa katolicki kler koji dubrovcanima iznosi nekakvo predskazanje Sv. Vlahe da ce Dubrovnik doziveti propast i nesrecu ako padne u ruke "sizmatika". I naravno, bogobojazljivi narod pocne da rezonuje: "neka grad ostane pod tudjinom ali da nam bar imovina ostane u zivotu". Koliko je mocno bilo predvidjanje Sv. Vlahe, dovoljno govori cinjenica da su "sizmatici" usli u Dubrovnik 1918 bez ikakvih razaranja i pri tome ih je docekala razdragana masa sa parolom "Sa Srdja vila klice, dje si srpski Dubrovnice". Da bi se cetvrt veka posle toga doslo do situacije da se bilo kakvo pominjanje srpstva u Dubrovniku koji je svedok svoje tisucljetnje hrvatske povijesti bude proglasen za cin najvece izdaje. Vatikan, Pavelic i Broz su zajedno odradili odlican posao.
 
Postavio sam ti ovo pitanje na tvoju mitomaniju o pokatoličavanu muslimana za vrijeme NDH :Jel u to pokatoličavanje spada izgradnja đamije u Zagrebu i muslimanski imani u ustaškoj i domobranskoj vojsci?

Gde ti vidis da sam ja napisao da je to bio plan koji se morao sprovesti za vreme WW2? Cilj pravasa je bio da se u prvoj fazi bosanski muslimani kao "hrvatsko cvijece" iskoriste za izlazak na Drinu. Druga faza je naturanje istima hrvatskog identiteta (slicnim metodama kao sto je radjeno u Dubrovniku) i na kraju u 3. fazi, vracanje muslimana u "pradedovsku veru".



Znači po tebi Vatikan vodi projekat pokrštavanja muslimana u NDH gradnjom novih đamija i uvođenjem imama u vojsku.
Jesi li ti uopće normalan?

Latini su varalice stare. To je fraza dokazana stotinama puta. Apsolutno sve sto kaze ili uradi Vatikan ima neku necasnu i podlu nameru u pozadini. Vi ste za njih jednostavno orudje za ostvarivanje cilja, nista vise. Koliko vas vole, najlepse se vidi u slucajevima kada iznikne neki imovinski spor oko crkvene imovine gde su zainteresovane strane Hrvatska i Vatikan. On se uvek resava na stetu Hrvatske. Ranije dok je deo Hrvatske bio u Italiji, Vatikan je uvek bio na njihovoj strani, nikada na vasoj.

- - - - - - - - - -

i ako je JNA stvarno htjela biti legitimna savezna vojska, onda je ona već odavno trebala ratovati sa Voždom.

Iako je tu bilo mnogo elemenata pravnog nasilja, te ustavne promene su provedene u skaldu sa zakonom.

JNA nije ratovala protiv "vozda" verovatno zbog toga sto on nije narusio terotorijalni integritet SFRJ. Ratovala je samo protiv onih koji su joj radili o glavi i to iznudjeno.
 
Tema o razbijanju ćiriličnih ploča je deutantna.U gradu kojega ste mjesecima razarali i njegove stanovnike iz bolnice pogubili na Ovčari danas uzimate kao dokaz nečega.Kao da svo ovo vrijeme ne postoje dvojezične ploče u Vrhovinama,Srbu,Donjem Lapcu,Dalju,Borovu....

Ti nekome dosao da pricas o degutantnosti? Za tebe je u Srebrenici (u to sam uveren 200%) pocinjen nesumnjiv genocid ali sam isto sasvim siguran da 3200 zrtava palih od ruke onih sto su posle toga ubijeni nije nikakav ganocid nego rezultat pravedne borbe. Pri tome nije nikakva tajna da se medju tih 3200 stradalih Srba nazali na stotine zena, dece i staraca, dok su Srbi pobili mahom vojnosposobne muskarce i to u mnogo manjem broju od onog sa kojim licitiraju srpski neprijatelji.

I zamisli, u toj istoj Srebrenici niko ne lomi cirilicne table niti Srbi ne lome one sa muslimanskim obelezjima a imali bi i jedni i drugi mnogo vise razloga za to nego oni u Vukovaru. Malo se podseti kako je uopste doslo do sukoba u Vukovaru i ko ga je i na koji nacin zapoceo. Seti se kako ste smakli Rajhel Kira koji je hteo da se ocuva mir. Seti se koliko je ustaski sljam pobio Srba u Vukovaru dok se nije desila Ovcara.

Ali ne, licemer uvek izbaci ono sto mu ne ide u prilog i pravi se blesav kao da nista nije procitao. Uostalom, tesko je ocekivati ista bolje od persone koja je demonstrant hrvatskog klerofasizma.
 
Poslednja izmena:
Da si lepo citao sta sam napisao, video bi da je Nikola Boskovic bio katolik koji je finansijski pomagao obnovu pravoslavnih bogomolja u zaledju Dubrovnika. Koji bi to interes jednog katolika bio da obnavlja pravoslavne manastire? Verovatno onaj plemeniti osecaj koji Hrvati tradicionalno vekovima gaje prema shizmaticima.

Ovo je zanimljivo. Ima li kakav izvor, molim? Hvala. Pogledacu sada i "Sjecanja".
 
Mitomane ctitiraj gdje sam izjavio to za Boku,ako ne pronađeš odj...:bye:

Po čemu sam ja to mitoman? Od svega što sam napisao i odgovorio ti, ti nisi našao za shodno da prokomentarišeš ništa, ali komentarišeš ono što nije upućeno tebi?!
Da si pažljivo čitao, znao bi da se to za Boku ne odnosi na tebe i ko je to napisao.

A što se tiče ovog "odj", pokazao si svoje pravo lice i kulturu komunicranja, tj. diskusije, zbog čega bi mogao biti prijavljen. Tako se ovde ne komunicira i ne vređaju se ostali članovi foruma, pogotovu kad nema razloga, jer mi prebacuješ nešto što nije ni upućeno tebi.

Mislio sam da si umereniji od ostalih, i složio sam se u nekim stvarima s tobom, ali to nisi komentarisao. Našao si za shodno da pišeš o autonomnim pokrajinama u Srbiji, a tema je Dubrovnik, o kome nisi ništa komentarisao, na sve ono što sam ti odgovorio. Ali kao što rekoh, pokazao si pravo lice, i to kakav odnos imaš prema Srbima uopšte, kako generalizuješ stvari i optužuješ ceo narod za neke zločine. Znaš nismo "mi" i nisam "ja", ništa razarao nigde! I to što pišeš kako je "degutantno" što neki divljaci koje opravdavaš što razbijaju table i ne dozvoljavaju jednom narodu osnovna prava koja ima po zakonu, diskriminšu ga i vređaju, govori ko je ovde "mitoman" i možda jo po nešto.
 
:hahaha: stvarno šteta što niste uspjeli :worth:

Ogulin 1991. - 10.857 (Hrvati - 8.668, Srbi - 1.499, Jugoslaveni - 290, ostali - 400)
Otočac 1991. - 5.404 (Hrvati - 3.819, Srbi - 1.259, Jugoslaveni - 93, ostali - 233)
Gospić 1991. - 9.025 (Hrvati - 5.015, Srbi - 3.243, Jugoslaveni - 282, ostali - 485)
Slunj 1991. - 2.026 (Hrvati - 1.149, Srbi - 582, Jugoslaveni - 105, ostali - 190)
Stvarno ste velikodušni što bi ste nam ostavili Zagorje iako je u Krapini živio jedan Srbin,naravno bio je milicioner.:hahaha:
Vjerovatno bi on ubrzo podigao barikade i tražio SAO hrvatsko zagorje.:worth:
Ајде будало не блентави знаш када је себе основана Војна Граница.
Остали коментари по навици тупави.
A šta je jezik u lingvističkom smislu?
I, gubimo se u krug pa da se vratim na iskom - zašto tačno smatraš da su stari Dubrovčani - Srbi?
http://sr.wikipedia.org/sr/Језик
Зато што је Дубровник насељен из српских области у залеђу, отуда исти језик Дубровчана и околине, део су истог народа.
 
http://sr.wikipedia.org/sr/Језик
Зато што је Дубровник насељен из српских области у залеђу, отуда исти језик Дубровчана и околине, део су истог народа.

Ja ne vidjeh nekakvu strogu definiciju koja isključuje da se jedan jezik može sastojati iz više jezika itd...ono što ti imaš na umu je politički jezik, tj. postojanje jednog jezičkog standarda koji biva propisan od strane određene skupine ljudi. Čega svakako ni nema u predmoderno vrijeme tako da je anahrono u tom kontekstu o tome govoriti.

Pa čekaj, pričamo li o jeziku kojim su pričali Dubrovčani ili o njihovoj narodnosti?
 
Ja ne vidjeh nekakvu strogu definiciju koja isključuje da se jedan jezik može sastojati iz više jezika itd...ono što ti imaš na umu je politički jezik, tj. postojanje jednog jezičkog standarda koji biva propisan od strane određene skupine ljudi. Čega svakako ni nema u predmoderno vrijeme tako da je anahrono u tom kontekstu o tome govoriti.

Pa čekaj, pričamo li o jeziku kojim su pričali Dubrovčani ili o njihovoj narodnosti?

Ја мислим да Лекизан не говори о политичком језику, ни о стандарду, првенствено. Ако и говори, рекао бих да свакако говори и о простом народном језику, да не кажем говору. Залеђе Дубровника и сам Дубровник предтсављају исто говорно подручје.

Причамо и о језику и о народности Дубровчана.
 
Slavene, daj nam ti kao covek od struke napisi kada se pominju prvi Hrvati u Dubrovniku. Bilo je po internetu svakojakog hrvatskog promidzbenog smeca na tu temu pa je tesko doci do egzaktnih podataka.

Isto tako, ne mogu se setiti izvora koji govori o tome kako Hrvati pod Ugarskom dobijaju vazalske posede u podrucju Zagorja i da pri tome to lokalno stanovnistvo smatraju nize vrednim u odnosu na prave Hrvate. Znas li nesta o tome?

Nisam sada potkovan da prodiskutujem o tome, ali možeš otvoriti temu jer je ova već dovoljno otišla (kakve sada veze imaju table po Vukovaru i Vojvodini??? :dontunderstand: ).
Što se tiče pitanja za Hrvate, vjerujem kao trgovci i najamnici negdje tokom srednjeg vijeka. Iz nešto poznijih izvora vidimo da su Dubrovčani Hrvatima, kao istojezični i istovjerni (potonje ponaosob) bili posebno omiljeni za vojno najmljenje. Tako da kao što ne znači to danas nije značilo ni nikada u prošlosti, da je neko na zapadnom Balkanu Hrvat ukoliko nije Srbin (ili obratno).

Ја мислим да Лекизан не говори о политичком језику, ни о стандарду, првенствено. Ако и говори, рекао бих да свакако говори и о простом народном језику, да не кажем говору. Залеђе Дубровника и сам Дубровник предтсављају исто говорно подручје.

Причамо и о језику и о народности Дубровчана.

Onda to potpuno potvrđuje ono što već mjesecima govorim (ako ne i godinama) a to je da Lekizana uopšte ne razumijem o čemu govori. :D

Ako neko govori isto kao i ja, ne znači da pripada istoj zajednici.
 
Onda to potpuno potvrđuje ono što već mjesecima govorim (ako ne i godinama) a to je da Lekizana uopšte ne razumijem o čemu govori. :D

Па хајде да нам објасни још једном, да видимо хоћемо ли га разумети.

Ako neko govori isto kao i ja, ne znači da pripada istoj zajednici.

Не мора нужно да значи, али то није једино питање и када говоримо о идентитетима, не посматрамо само једну раван, посматрамо разне аспекте. Што се тиче језика, и њега посматрамо тако.
 
Ovo je zanimljivo. Ima li kakav izvor, molim? Hvala. Pogledacu sada i "Sjecanja".


Godine 1995. je crnogorski povjesničar Slobodan Šćepanović napisao knjigu O podrijetlu obitelji i korijenima predaka Ruđera Boškovića i u njoj tvrdi kako je Nikola prešao s pravoslavnog kršćanstva na katoličanstvo i kako su Boškovići podrijetlom iz Crne Gore

Nisam do kraja siguran ali mislim da je tu. Davno sam to cuo.

Ima i ovo

Током својих трговачких путовања је обилазио српске задужбине и манастире.У манастиру Милешеви је од Турака купио сребрну кутију исписану ћирилицом (con lettere serviane), у којој се чувао комад Христовог крста који је монасима даровала султанија Мара, ћерка деспота Ђурђа.Ова кутија се и данас чува у Дубровнику. У Милешеви је купио и руку Светог Саве (дио моштију), која је изгубљена на путовањима. Историчар Светог Илирика Филип Ричепути, који је у Дубровнику боравио почетком 18. вијека, га је замолио да му укратко опише Рашку и њене манастире. Тако је на основу његових казивања настало дјело (итал. Relatione dei monasterij della provincia di Rassia - Старорашка сјећања).
 
Poslednja izmena:
Не мора нужно да значи, али то није једино питање и када говоримо о идентитетима, не посматрамо само једну раван, посматрамо разне аспекте. Што се тиче језика, и њега посматрамо тако.

U potpunosti se slažem, ali Lekizan koliko sam ja razumio primjenjuje drugačije viđenje, više jednoobrazno. I ukoliko ga shvatam, on želi reći da postoji jedna etnička skupina zvana "Srbi" u periodu koji razmatramo na relevantnom području, i koja nastanjuje nekoliko zemalja - jedno od kojih je Dubrovačka republika. Dakle nije pitanje o Srpstvu kod Dubrovčana, već bukvalno njima kao jednom sastavnom dijelu šireg srpskog plemena.

U tom smislu zaista ne znam koji se kriterijumi koriste za utvrđivanje tako nečeg, jerbo nema ukazatelja da je sam narod Dubrovačke republike tako sebe nacionalno izjašnjavao i percipirao, kao pripadnike jednog srpskog naroda, istog sa onim preko granice (na osmanskoj teritoriji)...a prije XVIII stoljeća nema uopšte ni spoljašnje percepcije o njima kao Srbima.
U vremenu o kojem pričamo, kada etnokonfesionalizam preovladava kao ključ identiteta ljudi, Ragužani padaju po najbitnijem kriterijumu (kao rimokatolici, a ne pripadnici "srpske vjere"). Naravno, ni da su pravoslavni hrišćani to ne bi značilo da su oni nužno Srbi, ali vjera je jedan vrlo bitni elemenat koji ljude razdvaja (odnosno spaja) i kroz koju sačinjavaju jednu ili više različitih zajednica. No baš isto tako, katolicizam Dubrovnika ne čini ga nužno hrvatskim (iako iz današnjeg ugla, u Hrvata kao baštinika kulture katoličke leži u kontekstu naslijeđa).
 
Nisam sada potkovan da prodiskutujem o tome, ali možeš otvoriti temu jer je ova već dovoljno otišla (kakve sada veze imaju table po Vukovaru i Vojvodini??? ).

To se desava sa svakom temom na koju kroci mupijeva noga.

Što se tiče pitanja za Hrvate, vjerujem kao trgovci i najamnici negdje tokom srednjeg vijeka. Iz nešto poznijih izvora vidimo da su Dubrovčani Hrvatima, kao istojezični i istovjerni (potonje ponaosob) bili posebno omiljeni za vojno najmljenje. Tako da kao što ne znači to danas nije značilo ni nikada u prošlosti, da je neko na zapadnom Balkanu Hrvat ukoliko nije Srbin (ili obratno).

nisam te dobro razumeu. Objasni malo )))
 
Ok,da otprilike odgovorim Koru I Slavnom(ili Slavanu?)

Izvinite drustvo,nemam vremena diskutirati,posao itd,ali vidim da smo se oko nekih stvari slozili,oko nekih nismo i to je u redu,ja sam otpr rekao iz čega izvodim da je Dubrovnik hrvatski grad,priznajem utjecaj srpskih ljudi i ideja na grad u 19.stoljeću kao i utjecaj te strujanje krvi iz zaleđa prema Dubrovniku i tom djelu obale tokom cijelog srednjovjekovlja i novovjekovlja.Ono s čim se ne mogu složiti jest to da je hrvatska ideja nasilno nametnuta(ne možeš to baš tek tako odrezati nožem a iluzorno mi se čini kako katolici,Slaveni Dubrovnika listom pristaju uz srpsku ideju ko opareni da bi potom "presvukli kaput"koje desetljeće kasnije.Ono što prihvaćam je da je srpska,tj moderna srpska ideja imala određen utjecaj na dio intelektualaca i dio naroda.Koliki je taj dio ja ne znam,Tolja kaže da se radi o stotinama,e sad,ako ima netko bolji podatak,naročito od njega,neka stavi.

Dakle,o srpskom imenu u Dubrovniku,tj udjelu srpskih ljudi,ideja i sl u Dubrovačkoj baštini možemo pričati 500 godina,ali nitko od nas Hrvata neće pristati na to da je Dubrovnik srpski grad,u kontekstu potpunog izbacivanja hrvatskog elementa.To je naprosto nonsens iz barem 10-ak razloga.Naprosto nerealno je govoriti o tome ako se 92%ljudi tamo danas izjašnjava kao Hrvati,a još je u 19.stoljeću tamo hrvatski identitet zaživio na današnji način s tim da se srpski nudio kao alternativa te je u izvjesnoj mjeri i prihvaćen te da je taj,uvjetno rečeno novi,hrvatski identitet smjenio onaj dubrovački,partikularni koji nije zarezivao ni Srbe,ni Hrvate,ni Turke ni Mlečane ni bilo koga,bar ne kad je u pitanju obrana svoje samostalnosti.

Ne interesiraju me pretjerano tvrdnje o "iskonskom srpstvu","iskonskom hrvatstvu" i sl,mislim da je to uvelike promašaj s obzirom na proces formiranja nacije iz raznih mikro i regionalnih identiteta u jedan viši,moderni identitet,misaoni konstrukta krvna dimenzija je podložna tumačenjima koja ne uvažavaju pitanje identiteta i objektivnih mogućnosti tadašnjih ljudi,nacija i srodstvo naprosto nemaju veze jedno s drugim iako je u 19.stoljeću kroz pregažene ideje vjerovano u "zajedničko porijeklo"neke nacije.Davno odbačeno.

Zabavan primjer tih mikro identiteta su bili recimo Split,Trogir i Omiš,koji su se klali nemilice nekoliko puta kroz povijest za posjede a sad su u istoj županiji RH,hoću reći,identitet evoluira,možda se nama upravo sad nudi jedan još širi,europski identitet,možda se za 400-500 godina ponovno neće znati ko je Srbin a ko Hrvat,tj nacije možda budu na đubrištu istorije.
 
Poslednja izmena:
U potpunosti se slažem, ali Lekizan koliko sam ja razumio primjenjuje drugačije viđenje, više jednoobrazno. I ukoliko ga shvatam, on želi reći da postoji jedna etnička skupina zvana "Srbi" u periodu koji razmatramo na relevantnom području, i koja nastanjuje nekoliko zemalja - jedno od kojih je Dubrovačka republika. Dakle nije pitanje o Srpstvu kod Dubrovčana, već bukvalno njima kao jednom sastavnom dijelu šireg srpskog plemena.

U tom smislu zaista ne znam koji se kriterijumi koriste za utvrđivanje tako nečeg, jerbo nema ukazatelja da je sam narod Dubrovačke republike tako sebe nacionalno izjašnjavao i percipirao, kao pripadnike jednog srpskog naroda, istog sa onim preko granice (na osmanskoj teritoriji)...a prije XVIII stoljeća nema uopšte ni spoljašnje percepcije o njima kao Srbima.
U vremenu o kojem pričamo, kada etnokonfesionalizam preovladava kao ključ identiteta ljudi, Ragužani padaju po najbitnijem kriterijumu (kao rimokatolici, a ne pripadnici "srpske vjere"). Naravno, ni da su pravoslavni hrišćani to ne bi značilo da su oni nužno Srbi, ali vjera je jedan vrlo bitni elemenat koji ljude razdvaja (odnosno spaja) i kroz koju sačinjavaju jednu ili više različitih zajednica. No baš isto tako, katolicizam Dubrovnika ne čini ga nužno hrvatskim (iako iz današnjeg ugla, u Hrvata kao baštinika kulture katoličke leži u kontekstu naslijeđa).

Kao i obično,potpisujem,od a do ž(š)
 
Ja ne vidjeh nekakvu strogu definiciju koja isključuje da se jedan jezik može sastojati iz više jezika itd...ono što ti imaš na umu je politički jezik, tj. postojanje jednog jezičkog standarda koji biva propisan od strane određene skupine ljudi. Čega svakako ni nema u predmoderno vrijeme tako da je anahrono u tom kontekstu o tome govoriti.
Pa čekaj, pričamo li o jeziku kojim su pričali Dubrovčani ili o njihovoj narodnosti?
Какав сад језик састављен од више језика?Ајде да си рекао више назива за један језик за то има примера али ово!!!
Говорим о језику који је настао у српском народу средњега века и тим језиком говоре и Дубровчани, не знам шта овде да има нејасно.
Onda to potpuno potvrđuje ono što već mjesecima govorim (ako ne i godinama) a to je da Lekizana uopšte ne razumijem o čemu govori. :D
Ako neko govori isto kao i ja, ne znači da pripada istoj zajednici.
Не значи али значи да говорите истим језиком, српским.
Ово под условом да не мислиш на данашње време.
И не видим никакав проблем да се каже да су Дубровник населили Срби као што и јесу, Срби у народном смислу, у етничком, људи које су други препознали под називом Срби ако хоћеш баш.
 
U potpunosti se slažem, ali Lekizan koliko sam ja razumio primjenjuje drugačije viđenje, više jednoobrazno. I ukoliko ga shvatam, on želi reći da postoji jedna etnička skupina zvana "Srbi" u periodu koji razmatramo na relevantnom području, i koja nastanjuje nekoliko zemalja - jedno od kojih je Dubrovačka republika. Dakle nije pitanje o Srpstvu kod Dubrovčana, već bukvalno njima kao jednom sastavnom dijelu šireg srpskog plemena.

Не знам да ли сам све тачно разумео, али ако говоримо о XIX веку, онда је српски идентитет и то онај у савременом националном смислу итекако присутан код Дубровчана. Наравно, у већини случајева свака народносна и политичка заједница развија временом потребу да се идентификује са својом државом или државоносним субјектом. Тако су и Дубровчани као грађани Дубровачке Републике били управо то, иако тада не говоримо о савременом националном идентитету.

U tom smislu zaista ne znam koji se kriterijumi koriste za utvrđivanje tako nečeg, jerbo nema ukazatelja da je sam narod Dubrovačke republike tako sebe nacionalno izjašnjavao i percipirao, kao pripadnike jednog srpskog naroda, istog sa onim preko granice (na osmanskoj teritoriji)...a prije XVIII stoljeća nema uopšte ni spoljašnje percepcije o njima kao Srbima.
U vremenu o kojem pričamo, kada etnokonfesionalizam preovladava kao ključ identiteta ljudi, Ragužani padaju po najbitnijem kriterijumu (kao rimokatolici, a ne pripadnici "srpske vjere"). Naravno, ni da su pravoslavni hrišćani to ne bi značilo da su oni nužno Srbi, ali vjera je jedan vrlo bitni elemenat koji ljude razdvaja (odnosno spaja) i kroz koju sačinjavaju jednu ili više različitih zajednica. No baš isto tako, katolicizam Dubrovnika ne čini ga nužno hrvatskim (iako iz današnjeg ugla, u Hrvata kao baštinika kulture katoličke leži u kontekstu naslijeđa).


Приметна је тада једна тенденција Дубровчана припадности широј словенској, а конкретније јужнословенској заједници (слоенство). Како знамо да се Дубровник насељавао из залеђа, и да су ти људи имали другачији идентитет, кроз њихову традицију и културу, а касније и кроз дела дубровачких писаца, јасно се види каква је и с ким је деле, о чему и како пишу. Узмимо управо Гундулића за пример, који је стварао још у XVII веку. Чија се традиција ту баштини, чијим наслеђем је инспирисана, за чим чезне, а чему се нада. С ким је дели, напослетку?

"Скокни коња по Косову
Гди уби Милош цара опака,
А к бијелому Смедереву
Пошљи киту твих јунака;
Дух да одахне и почине
Укопанијех пепео кости
Ђурђа деспота и Јерине
Кијех зет Мурат ожалости."

Или инспирација заветом косовских јунака:

"Боље вам је смрт стигнути
И у боју с копљем пасти
Негли тако погинути
Без замјене и без части."

или Гундулићев Лесандар Србљанин... можда је то митоманија, али би онда би стари добри Џиво Гундула био српски митоман или шта већ.
А и његов потомак и последњи Гундулић, припадник Српске странке и градоначелник Дубровника, Србин, који је славио свог претка, као и своје српство, и за чије владе је српски језик био или постао званични (треба проверити шта од ова два), уз италијански, у Дубровнику, није препустио Хрватима свог претка, иако су напади почели управо тада. Па зашто бисмо онда ми то урадили и одакле нам право?!
 

Back
Top