Srpsko ime u Dubrovniku

Zar tako nečeg uopšte ima toliko detaljno u današnjim školskim udžbenicima u Hrvatskoj?

Ne bih rekao. :think:

Ne znam da li izričito piše u današnjim udžbenicima povijesti za osnovnu. No postoji i usmena predaja. Sigurno je u planu programa. Jer gotovo svi imaju to predznanje kada izađu iz osnovne. Pogotovo srednjih-tu ne mislim na zanatske škole.
Osobno poznajem djecu koja su iz zemljopisa u osnovnoj učili o Crnoj Gori te da im je rečeno da je većina u Crnoj Gori -Crnogorci.
Meni je profesorica iz povijesti davno rekla da su Crnogorci zaseban etnos. Mi smo imali profesoricu gdje smo joj svaki 3 sat mogli postavljati pitanja cijeli sat i na njih bi nam odgovarala. Tako da kad bi načeli neku temu javila bi se potpitanja. Pa bi tražili da nam povuče paralele i sl. To je otišlo toliko daleko da bi se mi učenici znali dogovarati koju teme ćemo obrađivati. Nekad i samo jednu temu. Jer je nastao bio kaos. Profesorica bi govorila o Inkama ili Majama/Aztecima a netko bi želio slušati i postavlja pitanja o Navajo, Seminolama, Crnim stopalima ili pak o Samurajima i sl. Ja se sjećam da se znalo dogoditi da smo svi ostali dulje, sami smo si napravili blok sat, kada smo govorili o Sumeru. Tako je bilo i o Egiptu. Povijest Rima i Grčke su bile teme. Svašta smo ju ispitivali. Tako je jednom tema bila Srbi i Srbija. Jednom smo imali temu o Mađarima. Pa o Talijanima. Svim našim susjedima. Bosni. Tako su na red došli i Crnogorci.

Suma sumarum- iz zemljopisa u knjigama sigurno piše. Iz povijesti se sigurno usmeno obrađuje kao dio programa. Jer učimo o svim susjedima.
 
Poslednja izmena:
Ne znam da li izričito piše u današnjim udžbenicima povijesti za osnovnu. No postoji i usmena predaja. Sigurno je u planu programa. Jer gotovo svi imaju to predznanje kada izađu iz osnovne. Pogotovo srednjih-tu ne mislim na zanatske škole.
Osobno poznajem djecu koja su iz zemljopisa u osnovnoj učili o Crnoj Gori te da im je rečeno da je većina u Crnoj Gori -Crnogorci.
Meni je profesorica iz povijesti davno rekla da su Crnogorci zaseban etnos. Mi smo imali profesoricu gdje smo joj svaki 3 sat mogli postavljati pitanja cijeli sat i na njih bi nam odgovarala. Tako da kad bi načeli neku temu javila bi se potpitanja. Pa bi tražili da nam povuče paralele i sl. To je otišlo toliko daleko da bi se mi učenici znali dogovarati koju teme ćemo obrađivati. Nekad i samo jednu temu. Jer je nastao bio kaos. Profesorica bi govorila o Inkama ili Majama/Aztecima a netko bi želio slušati i postavlja pitanja o Navajo, Seminolama, Crnim stopalima ili pak o Samurajima i sl. Ja se sjećam da se znalo dogoditi da smo svi ostali dulje, sami smo si napravili blok sat, kada smo govorili o Sumeru. Tako je bilo i o Egiptu. Povijest Rima i Grčke su bile teme. Svašta smo ju ispitivali. Tako je jednom tema bila Srbi i Srbija. Jednom smo imali temu o Mađarima. Pa o Talijanima. Svim našim susjedima. Bosni. Tako su na red došli i Crnogorci.

Suma sumarum- iz zemljopisa u knjigama sigurno piše. Iz povijesti se sigurno usmeno obrađuje kao dio programa. Jer učimo o svim susjedima.

Pa većina i jesu Crnogorci; kulturološki gledano, Crnogorci i Srbi su praktično jedan narod, etnički, sa najnižom etničkom distancom u čitavoj državi tako da ih etnolozi brojni čak računaju i kao jedan narod, glavni u toj zemlji...ali kao što rekoh, riječ je prošlosti, a ne današnjosti. :D Naravno da su Crnogorci susjedi Hrvata, kao što su to Mađari, Srbi i dr...

U vrijeme stare crnogorske države, znači prije nastanka Jugoslavije, za rijetko kojeg Hrvata nije bilo sporno da su Crnogorci Srbi. Tako o Crnogorcima kao Srbima govore Ferdo Šišić, Franjo Rački, Vjekoslav Klaić, Ivan Kukuljević, Josip Strossmayer, Stjepan Radić, Miroslav Krleža, Ivan Meštrović, Ante Starčević, Milan Šufflay...
I za one koji su nešto podrobnije razmatrali pitanje etničkog porijekla crnogorskog naroda - nikome nije bilo sporno da su oni Srbi, već se govorilo o njihovom korijenju. Tako je, primjerice, za najekstremnije (a-la škola Crvene Hrvatske Frana Supile) jedna od osnovnih specifičnosti, koja je zapravo i temelj određene posebnosti u odnosu na ostatak srpskoga naroda, to što su ti Srbi dobrim dijelom hrvatskog porijekla (Ivo Pilar).
 
Poslednja izmena:
U vrijeme stare crnogorske države, znači prije nastanka Jugoslavije, za rijetko kojeg Hrvata nije bilo sporno da su Crnogorci Srbi. Tako o Crnogorcima kao Srbima govore Ferdo Šišić, Franjo Rački, Vjekoslav Klaić, Ivan Kukuljević, Josip Strossmayer, Stjepan Radić, Milan Šufflay...

Ma sigurno. O tome nema rasprave. Ali da li su bili u pravu to je drugo pitanje. Mene su učili da su oni zaseban etnos. Da ste srodni. Da ste slični. Da ste imali zajedničku prošlost. No da se ta etnogeneza nikad nije u potpunosti dovršila.
 
Poslednja izmena:
Ma sigurno. U tome nema rasprave. Ali da li su bili u pravu to je drugo pitanje. Mene su učili da su oni zaseban etnos. Da ste srodni. Da ste slični. Da ste imali zajedničku prošlost. No da se ta etnogeneza nikad nije u potpunosti dovršila.

Ali o tome se i radi - i nije baš pitanje, zato što imamo dosta istorijskih izvora sačuvanih iz tog vremena. Nije uopšte teško provjeriti tako što se prokopa po samim crnogorskim izvorima - bilo da govorimo o kurikulumima u nastavi u crnogorskim školama, gdje je srpstvo Crnogoraca bilo značajno zastupljeno u nastavnom materijalu (udžbenicima, čitankama, itd...) bilo da govorimo o njenim vladarima ili drugim istaknutim Crnogorcima koji su oblikovali epohu - institucionalno, Kneževina (i docnije Kraljevina) Crna Gora je funkcionisala kao druga srpska nacionalna država. Dakle od toga što se učilo na klupama u učionicama, preko državnika, diplomata, umjetnika, Crkve, svih medija i nacionalne politike koju je Crna Gora kao država vodila (u regionu i na međunarodnoj sceni), nacionalnim simbolima, itd...

Kada kažeš mene su učili to se vjerovatno odnosi na generaciju koja je živjela prije tebe, a ona se vjerovatno rađala, odrastala i edukovala u epohi poslije Drugog svjetskog rata, odnosno u komunističkoj, Titovoj Jugoslaviji. Tada su Crnogorci ne samo bili već potpuno zasebna nacija, nego su u okviru federalne zajednice imali i sopstvenu nacionalnu državu, jednako potpuno kao Srbi, Hrvati i drugi.
No, ono što je važilo poslije 1945. godine, ne znači nužno i da je važilo za vrijeme prije toga. Kao što zapravo ne znači ni da važi danas, jer je čak i danas unutrašnja etnopolitička demografska situacija u Crnoj Gori dosta složenija, jer imamo zajednicu koja se jasno isprofilisala kao srpska po nacionalnosti, prigrljavajući taj identitet kao svoj primarni, umjesto crnogorskoga. Koliko to dolazi do nekih ekstrema vidimo i po povremenoj pojavi ekavice u Pljevljima, odnosno u određenom čak možda odricanju Crnogorstva, gdje se čak mogu neke paralele pronaći sa Srbima u Bosni i Hercegovini i pristupom prema Bosanstvu i Hercegovstvu pod vođstvom Dodika i drugih ličnosti.
Da si današnje stanje opisao prosječnom Crnogorcu iz 1960-ih godina, ne bi ti povjerovao da će ovako biti, a posebno ne da će Crna Gora biti transformisana iz crnogorske nacionalne države u građansku republiku - i to samostalnu, održivu, državu, sa raspolučenom nacijom na dva ekstrema i nešto drugačijom nacionalnom politikom i simbolikom.

P. S. Etnogeneza nije proces koji stvarno postoji, na terenu. Ona je prvenstveno tu kao imaginarni pojam, društveni konstrukt kome pridodajemo neku vrednost da bismo pojasnili određene društveno-istorijske procese. To je zapravo isto kao i mnogo štošta u istoriji - kada govorimo o istorijskom trajanju, periodizacija je jedna izuzetno problematična stvar, posebno ako se čelično posmatra. Ne postoje stvarno "stari vijek" i "srednji vijek", već su to stvari koje postoje u kontekstu rečenice, radi pojašnjenja nekog konkretnog vremenskog perioda, ili zacrtavanja njegovih najgrubljih crta. Tako i ukoliko govorimo o etnogenezi kao određenom istorijskom procesu koji se nekada desio, to je živo samo u okvirima koje smo zacrtali i tu je kao instrument pojašnjenja koji pisac/govornik/kakav-god-elaborator upućuje čitaocu/slušaocu. Ako govorimo o "etnogenezi" kao nečemu što postoji u realnosti, onda se mora reći da ona nema svoj kraj, niti početak (uslovno govoreći, zato što su ljudi morali nekad nastati) - nigdje na svijetu nijedan etnogenetski proces nije bio dovršen, a početak ide sve do prvobitne zajednice.
 
Poslednja izmena:
Ali o tome se i radi - i nije baš pitanje, zato što imamo dosta istorijskih izvora sačuvanih tog vremena. Nije uopšte teško provjeriti tako što se prokopa po samim crnogorskim izvorima - bilo da govorimo o kurikulumima u nastavi u crnogorskim školama, gdje je srpstvo Crnogoraca bilo značajno zastupljeno u nastavnom materijalu (udžbenicima, čitankama, itd...) bilo da govorimo o njenim vladarima ili drugim istaknutim Crnogorcima koji su oblikovali epohu - institucionalno, Kneževina (i docnije Kraljevina) Crna Gora je funkcionisala kao druga srpska nacionalna država. Dakle od toga što se učilo na klupama u učionicama, preko državnika, diplomata, umjetnika, Crkve, svih medija i nacionalne politike koju je Crna Gora kao država vodila (u regionu i na međunarodnoj sceni), nacionalnim simbolima, itd...

Kada kažeš mene su učili to se vjerovatno odnosi na generaciju koja je živjela prije tebe, a ona se vjerovatno rađala, odrastala i edukovala u epohi poslije Drugog svjetskog rata, odnosno u komunističkoj, Titovoj Jugoslaviji. Tada su Crnogorci ne samo bili već potpuno zasebna nacija, nego su u okviru federalne zajednice imali i sopstvenu nacionalnu državu, jednako potpuno kao Srbi, Hrvati i drugi.
No, ono što je važilo poslije 1945. godine, ne znači nužno i da je važilo za vrijeme prije toga. Kao što zapravo ne znači ni da važi danas, jer je čak i danas unutrašnja etnopolitička demografska situacija u Crnoj Gori dosta složenija, jer imamo zajednicu koja se jasno isprofilisala kao srpska po nacionalnosti, prigrljavajući taj identitet kao svoj primarni, umjesto crnogorskoga. Koliko to dolazi do nekih ekstrema vidimo i po povremenoj pojavi ekavice u Pljevljima, odnosno u određenom čak možda odricanju Crnogorstva, gdje se čak mogu neke paralele pronaći sa Srbima u Bosni i Hercegovini i pristupom prema Bosanstvu i Hercegovstvu pod vođstvom Dodika i drugih ličnosti.
Da si današnje stanje opisao prosječnom Crnogorcu iz 1960-ih godina, ne bi ti povjerovao da će ovako biti, a posebno ne da će Crna Gora biti transformisana iz crnogorske nacionalne države u građansku republiku - i to samostalnu, održivu, državu, sa raspolučenom nacijom na dva ekstrema i nešto drugačijom nacionalnom politikom i simbolikom.

P. S. Etnogeneza nije proces koji stvarno postoji, na terenu. Ona je prvenstveno tu kao imaginarni pojam, društveni konstrukt kome pridodajemo neku vrednost da bismo pojasnili određene društveno-istorijske procese. To je zapravo isto kao i mnogo štošta u istoriji - kada govorimo o istorijskom trajanju, periodizacija je jedna izuzetno problematična stvar, posebno ako se čelično posmatra. Ne postoje stvarno "stari vijek" i "srednji vijek", već su to stvari koje postoje u kontekstu rečenice, radi pojašnjenja nekog konkretnog vremenskog perioda, ili zacrtavanja njegovih najgrubljih crta. Tako i ukoliko govorimo o etnogenezi kao određenom istorijskom procesu koji se nekada desio, to je živo samo u okvirima koje smo zacrtali i tu je kao instrument pojašnjenja koji pisac/govornik/kakav-god-elaborator upućuje čitaocu/slušaocu. Ako govorimo o "etnogenezi" kao nečemu što postoji u realnosti, onda se mora reći da ona nema svoj kraj, niti početak (uslovno govoreći, zato što su ljudi morali nekad nastati) - nigdje na svijetu nijedan etnogenetski proces nije bio dovršen, a početak ide sve do prvobitne zajednice.

Pa mi i jesmo svi Afrikanci. ;)
 
Marmont u svojim memoarima o Iliriji piše:

"Kao namjesnik Ilirije bio sam odgovoran za interese Hrvata, dužnost mi je bila da ih štitim, da im udijelim pravdu....svojim autoritetom pružali smo Hrvatima djelotvornu zaštitu na koju do tada nisu navikli....svaki sam put energično podržavao Hrvate ako su bili u pravu. Hrvatima poraste ugled u njihovim vlastitim očima. Postadoše ponosni a Turci stanu govoriti da su Hrvati poprimili francusku kožu."

illyrian-provinces-1811.jpg


"Hrvatski narod morao je očuvati svoje institucije do kojih mu je bilo toliko stalo, posvetila mu se posebna briga i djelotvorna zaštita pa je kod njega francusko ime bilo slavno. Dao sam prevesti na lirski naša pravila da bi ih Hrvati naučili odmah pridodam po dva sposobna Francuza..."

"Toliko zadovoljni Hrvati što očekuju mnogo dobra od novog poretka, toliko ponosni što pripadaju Caru."

"Nemam riječi da izrazim zadovoljstvo Hrvata...Mogu Vas uvjeriti da ovdje nitko ne misli na Austriju i da su Hrvati sa pravom ponosni što pripadaju Caru."


:ceka:

Očito da je i drugima bila zanimljiva Ilirija. Osim onih skoro 25 000 pravoslavaca došlo ih je još 800. Marmont iz Karlovca piše ministru rata 12.05.1810. godine.

"Nedavne je događaje iskoristilo 800 pravoslavnih osoba koje su sa stokom prešle na naš teritorij."

Zanimljive su te Marmontove rečenice. Npr.

"Još od početka namjeravao sam preko Hrvatske provesti znatan ogranak trgovine između Trsta i Turske...s moje strane potrudih se osigurati im (Turcima) prolazak kroz Iliriju."

Marshal Marmont Vojvodi de Feltre u pismu od 15.05.1810. godine napisanog u Ljubljani piše:

"Kada bismo slušali glasine o agresiji i prijetnje našim Hrvatima imali bismo daleko više razloga da se žalimo."

Naši Hrvati. Hvala Marmont.

Neuljuđeni narodi se trebaju vratiti u brda i smiriti a ne ići klati i spaliti Dubrovnik. Tako kaže Marmont. Srba oko Dubrovnika nema. S mirko pozicije su sve Hrvati. Sa Makro je drugačije. S jedne strane Hrvati/Dalmatinci. S druge Crnogorci/Bokelji. Sa treće je planina. Sa četvrte je more. Iza planine su Turci i grecs sujets turcs. Iza mora Talijani. Ako su Crnogorci Srbi ja se ispričavam. Mi u Hrvatskoj učimo da su Crnogorci zaseban etnos. Ukoliko jesu Srbi onda je još jasnija situacija oko :navodnik:srpskog Dubrovnika.

Nisam siguran što si tačno htio svim ovim reći, uopšteno...

Mislim da smo već dosta puta elaborisali kako (govorim sada o samom gradu, a ne njegovom okolišju) nacionalnih Srba (kako to u moderno vrijeme kažemo) u Dubrovniku nije bilo prije sredine XIX stoljeća. To je potpuno nesporno. Za kojeg Srbina koji bi pošao putem recimo Zmajevića, potpuno je poznato da bi ih taj kozmopolitski grad progutao i asimilovao, svakako onemogućujući ne samo pravoslavnu vjeru, već i bilo kakvu etničku identifikaciju sa srpskim narodom, za šta su se uslovi stvorili tek pojavom modernih nacija.
 
Poslednja izmena:
Ali o tome se i radi - i nije baš pitanje, zato što imamo dosta istorijskih izvora sačuvanih iz tog vremena. Nije uopšte teško provjeriti tako što se prokopa po samim crnogorskim izvorima - bilo da govorimo o kurikulumima u nastavi u crnogorskim školama, gdje je srpstvo Crnogoraca bilo značajno zastupljeno u nastavnom materijalu (udžbenicima, čitankama, itd...) bilo da govorimo o njenim vladarima ili drugim istaknutim Crnogorcima koji su oblikovali epohu - institucionalno, Kneževina (i docnije Kraljevina) Crna Gora je funkcionisala kao druga srpska nacionalna država. Dakle od toga što se učilo na klupama u učionicama, preko državnika, diplomata, umjetnika, Crkve, svih medija i nacionalne politike koju je Crna Gora kao država vodila (u regionu i na međunarodnoj sceni), nacionalnim simbolima, itd...

Kada kažeš mene su učili to se vjerovatno odnosi na generaciju koja je živjela prije tebe, a ona se vjerovatno rađala, odrastala i edukovala u epohi poslije Drugog svjetskog rata, odnosno u komunističkoj, Titovoj Jugoslaviji. Tada su Crnogorci ne samo bili već potpuno zasebna nacija, nego su u okviru federalne zajednice imali i sopstvenu nacionalnu državu, jednako potpuno kao Srbi, Hrvati i drugi.
No, ono što je važilo poslije 1945. godine, ne znači nužno i da je važilo za vrijeme prije toga. Kao što zapravo ne znači ni da važi danas, jer je čak i danas unutrašnja etnopolitička demografska situacija u Crnoj Gori dosta složenija, jer imamo zajednicu koja se jasno isprofilisala kao srpska po nacionalnosti, prigrljavajući taj identitet kao svoj primarni, umjesto crnogorskoga. Koliko to dolazi do nekih ekstrema vidimo i po povremenoj pojavi ekavice u Pljevljima, odnosno u određenom čak možda odricanju Crnogorstva, gdje se čak mogu neke paralele pronaći sa Srbima u Bosni i Hercegovini i pristupom prema Bosanstvu i Hercegovstvu pod vođstvom Dodika i drugih ličnosti.
Da si današnje stanje opisao prosječnom Crnogorcu iz 1960-ih godina, ne bi ti povjerovao da će ovako biti, a posebno ne da će Crna Gora biti transformisana iz crnogorske nacionalne države u građansku republiku - i to samostalnu, održivu, državu, sa raspolučenom nacijom na dva ekstrema i nešto drugačijom nacionalnom politikom i simbolikom.

P. S. Etnogeneza nije proces koji stvarno postoji, na terenu. Ona je prvenstveno tu kao imaginarni pojam, društveni konstrukt kome pridodajemo neku vrednost da bismo pojasnili određene društveno-istorijske procese. To je zapravo isto kao i mnogo štošta u istoriji - kada govorimo o istorijskom trajanju, periodizacija je jedna izuzetno problematična stvar, posebno ako se čelično posmatra. Ne postoje stvarno "stari vijek" i "srednji vijek", već su to stvari koje postoje u kontekstu rečenice, radi pojašnjenja nekog konkretnog vremenskog perioda, ili zacrtavanja njegovih najgrubljih crta. Tako i ukoliko govorimo o etnogenezi kao određenom istorijskom procesu koji se nekada desio, to je živo samo u okvirima koje smo zacrtali i tu je kao instrument pojašnjenja koji pisac/govornik/kakav-god-elaborator upućuje čitaocu/slušaocu. Ako govorimo o "etnogenezi" kao nečemu što postoji u realnosti, onda se mora reći da ona nema svoj kraj, niti početak (uslovno govoreći, zato što su ljudi morali nekad nastati) - nigdje na svijetu nijedan etnogenetski proces nije bio dovršen, a početak ide sve do prvobitne zajednice.

Koliko sam shvatio,izmedu Srba i Crnogoraca su pocele znacajne nesuglasice kad je ukinuta crnogorska drzava i dinastija nakon ujedinjenja,stovise neki su isli tako daleko da su isli u takticki sporazum sa Talijanima i ustasama ne bili restaurirali tu drzavu,Sekula Drljevic i jos neki.

Na kraju,sve se svodi na pare,mislim da su one i temeljni uzrok otcijepljenja Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije,kao i kasnije otcjepljenje CG od Srbije,mnogo je doprinjela i srpska politika,tj vrludanje bez izrazito zacrtanog pro-europskog puta i opcenito retrogradne ideje(jaca unitarizacija u uvjetima pada berlinskog zida i raspada SSSR i varsavskog pakta,hau jes nou).
 
Poslednja izmena:
Koliko sam shvatio,izmedu Srba i Crnogoraca su pocele znacajne nesuglasice kad je ukinuta crnogorska drzava i dinastija nakon ujedinjenja,stovise neki su isli tako daleko da su isli u takticki sporazum sa Talijanima i ustasama ne bili restaurirali tu drzavu,Sekula Drljevic i jos neki.

Na kraju,sve se svodi na pare,mislim da su one i temeljni uzrok otcijepljenja Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije,kao i kasnije otcjepljenje CG od Srbije,mnogo je doprinjela i srpska politika,tj vrludanje bez izrazito zacrtanog pro-europskog puta i opcenito retrogradne ideje(jaca unitarizacija u uvjetima pada berlinskog zida i raspada SSSR i varsavskog pakta,hau jes nou).

Драго ми је видјети да си оштро против ретроградне унитаризације хау јес ноу типа. Зацијело спадаш у оне који се у Хрватској залажу за авангардну аутономију Истре и Далмације. ;)
 
Bez ikakve namere da skrećem ovu temu na pitanje Bunjevaca i zaista ne želim to, ali pošto se ovde više puta od strane jednog forumaša postavljalo pitanje kako su to Dubrovčani pristali da budu Hrvati ako to nisu bili i osećali se takvima.
Evo jedne vesti od danas koja ne govori o Dubrovniku ali govori o Hrvatima i o modelu ponašanja,obrascu po kojem su mnogi katolici preko noći dekretom postajali Hrvati. Ako moderatori misle da ovome nije mesto ovde neka brišu.

Bunjevci traže ispravljanje istorijskog presedana
Subotica -- Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine zatražio je da Skupština Vojvodine dokument iz 1945. proglasi aktom nasilne asimilacije i protiv ljudskih prava.



Tim dokumentom se naređuje da se svi Bunjevci imaju smatrati Hrvatima.

Kako je na konferenciji za novinare predstavila predsednica ovog saveta Suzana Kujundžić Ostojić, sprovođenje naredbe kao "istorijskog presedana" nakon Drugog svetskog rata nanelo je "katastrofalne posledice" po Bunjevce, navodeći da ih je po popisu iz 1918. bilo 100.000, a danas tek oko 16.000.

"Iskreno se nadam da će ova istorijska nepravda biti jednom ispravljena. Naravno, posledice ne mogu biti ispravljene, ali da će svakako Bunjevcima koji to danas hoće da budu i koji se tako izjašnjavaju biti mnogo lakše nego što je to bilo pre", rekla je Kujundžić - Ostojić.

Inicijativa za donošenje ove odluke predata je nadležnom pokrajinskom sekretarijatu od kojeg se očekuje da je prosledi Skupštini Vojvodine.

Predsednik Izvršnog odbora ovog saveta i lider Saveza bačkih Bunjevaca Mirko Bajić veruje da postoji politička podrška da ova odluka bude usvojena.

"Danas i ubuduće se ne može osporavati nikome, ni jednom pripadniku bilo koje nacionalne manjine, a to znači ni nama Bunjevcima, pravo na lično izjašnjenje po svom osećanju i pravo na organizovanje u skladu sa Ustavom i, pre svega, Zakonom o nacionalnim savetima nacionalnih manjina", rekao je Bajić.

On smatra da će njegovim usvajanjem biti stavljena tačka na sve insinuacije o statusu Bunjevaca u Republici Srbiji, deljenju hrvatskog nacionalnog korpusa i postojanju takozvanog "bunjevačkog pitanja" u srpsko - hrvatskim odnosima, za koje veruje da će usvajanjem ove deklaracije biti relaksirani.

Glavni narodno-oslobodilački odbor Vojvodine doneo je 14. maja 1945. akt po kojem "bunjevačke i šokačke narodnosti ne postoje" i kojim je naređeno da treba "sve Bunjevce i Šokce tretirati isključivo kao Hrvate bez obzira na njihovu izjavu".

Bunjevački nacionalni savet je još tokom 2005. i 2006. godine podnosio slične inicijative Skupštini Vojvodine, kada nisu naišli na razumevanje.
 
Poslednja izmena:
Koliko sam shvatio,izmedu Srba i Crnogoraca su pocele znacajne nesuglasice kad je ukinuta crnogorska drzava i dinastija nakon ujedinjenja,stovise neki su isli tako daleko da su isli u takticki sporazum sa Talijanima i ustasama ne bili restaurirali tu drzavu,Sekula Drljevic i jos neki.

Na kraju,sve se svodi na pare,mislim da su one i temeljni uzrok otcijepljenja Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije,kao i kasnije otcjepljenje CG od Srbije,mnogo je doprinjela i srpska politika,tj vrludanje bez izrazito zacrtanog pro-europskog puta i opcenito retrogradne ideje(jaca unitarizacija u uvjetima pada berlinskog zida i raspada SSSR i varsavskog pakta,hau jes nou).

Ne znam zašto si skočio u devedesete i uopšteno savremeno vrijeme naglo od predratne epohe :D .

Izolacija od svijeta bila je uzrokovala otuđenje Podgorice od Beograda u ranijim godinama, ali nije bila povod najdirektniji za otcjepljenje 2006. godine. Kasnije se govorilo da je Srbija u tom smislu kočila Crnu Goru, zbog nedostatka saradnje sa Haškim tribunalom koje je bilo za Koštunicine vlade, ali to nije bilo u žiži pregovora o razdruženju unije. Zapravo, značajniji diskurs unutar same EU je naginjao ka tome da se prestane više sa promjenama granica, a tako i bivša SRJ restrukturiše u funkcionalnu državu, pa tako i integriše u Evropsku Uniju. Dok je većina smatrala (kao što i danas smatra) da je Kosovo manje-više gotova priča i da se Beogradu prosto više ne može dati da vlada Kosovom, ne bi bilo isuviše teško natjerati, s druge strane, kosovske Albance u federalnu državu sa Srbima i Crnogorcima, što bi na neki način bilo dugoročno ostvarenje ciljeva, nečeg o čemu se od kraja Drugog svjetskog rata razmišljalo a od 1960-ih godina tražilo. Zbog toga se i dogovorilo sa crnogorskom opozicijom da prag za promjenu bude 55%, osiguravajući njihovo učešće na referendumu, umjesto najavljenog bojkota.

Kao što rekoh, okolnosti su bile nešto drugačije u slučaju izdvajanja Crne Gore. Što se tiče trošenja para za zajedničku državu, iz crnogorskog budžeta, to je bila krajnje minimalna svota. Razmjer saveznih troškova iznosio je - 95% je plaćala Srbija, a 5% Crna Gora. Tako da je, zapravo, razdruženjem - ako gledamo po pitanju para - Srbija daleko bolje prošla od Crne Gore. Jer u slučaju budžeta koji je izdvjala Srbija, troškovi su samo smanjeni, a crnogorski su bili povećani. Naime, kompletnu diplomatiju je finansirala samo Srbija, a od nezavisnosti do danas Crna Gora je preuzela na svoje breme diplomatsko-konzularno predstavništvo u svijetu (pa sve do međunarodnih organizacija, npr. predstavništvo u UN). Crnogorsku udio u iznosu od 5% troškova u budžetu je bio u cjelosti - vojni, no, posebno s obzirom na to da se nisu u potpunosti sva sredstva izdvajala (tj. nisu ni minimalna), novoformirana Vojska Crna Gore je, manje-više, naslijedila VSCG i njeni su troškovi zapravo čak bili uvećani.

Ovdje čak nisam govorio o pitanjima korupcije, kriminalu i sl. Ovo je čak bila jedna puka, fiskalna računica - nisam tome ni pridodao indirektne gubitke koje Srbija ima, zato što je kao sukcesor državne zajednice na svoje breme preuzela isplatu svih dugova koji su bili stvoreni; najtragičniji udar od svih kojih je afera satelit (da aferu pancir ne pominjemo). Ni jedna jedini cent Crna Gora nije plaćala niti isplaćuje zbog toga, iako je crnogorski dio vlasti možda najveću ulogu imao u tome (kažem najveću, jer je u tome učestvovao i jedan Srbijanac, Prvoslav Davinić, bivši savezni ministar koji je, kada smo već na toj temi, poklonio Croj Gori vojni brod). Tada je i bila nastala ona famozna floskula Crnogorci odlučuju, Srbija plaća. Mada se pod njom, ipak, češće podrazumijeva to što Srbija finansira činovnički aparat koji je otvoreno protiv njene vladajuće i nacionalne politike.
A o kakvoj buljumenti govorimo, mislim da je danas jasno ako se ima na umu da je Svetozar Marović, bivši predsjednik te države i kadar Crne Gore, u zatvoru zbog korupcije (doduše, zbog lokalnih pitanja, u Crnoj Gori, a ne zbog Srbije).
 
Poslednja izmena:
Драго ми је видјети да си оштро против ретроградне унитаризације хау јес ноу типа. Зацијело спадаш у оне који се у Хрватској залажу за авангардну аутономију Истре и Далмације. ;)

Zasto ne ako tako stanovnistvo izrazi zelju.Dalmacija to nece,pouzdano znam,Istra mozda i zasto ne..nije ni cudno da ljudi hoce da im vise para ostane u dzepovima umjesto da ide u Zagreb.

Pa na kraju krajeva o tome se uvelike i govori,o decentralizaciji(u sustini vecoj fiskalnoj autonomiji).
 
Poslednja izmena:
Ne znam zašto si skočio u devedesete i uopšteno savremeno vrijeme naglo od predratne epohe :D .

Izolacija od svijeta bila je uzrokovala otuđenje Podgorice od Beograda u ranijim godinama, ali nije bila povod najdirektniji za otcjepljenje 2006. godine. Kasnije se govorilo da je Srbija u tom smislu kočila Crnu Goru, zbog nedostatka saradnje sa Haškim tribunalom koje je bilo za Koštunicine vlade, ali to nije bilo u žiži pregovora o razdruženju unije. Zapravo, značajniji diskurs unutar same EU je naginjao ka tome da se prestane više sa promjenama granica, a tako i bivša SRJ restrukturiše u funkcionalnu državu, pa tako i integriše u Evropsku Uniju. Dok je većina smatrala (kao što i danas smatra) da je Kosovo manje-više gotova priča i da se Beogradu prosto više ne može dati da vlada Kosovom, ne bi bilo isuviše teško natjerati, s druge strane, kosovske Albance u federalnu državu sa Srbima i Crnogorcima, što bi na neki način bilo dugoročno ostvarenje ciljeva, nečeg o čemu se od kraja Drugog svjetskog rata razmišljalo a od 1960-ih godina tražilo. Zbog toga se i dogovorilo sa crnogorskom opozicijom da prag za promjenu bude 55%, osiguravajući njihovo učešće na referendumu, umjesto najavljenog bojkota.

Kao što rekoh, okolnosti su bile nešto drugačije u slučaju izdvajanja Crne Gore. Što se tiče trošenja para za zajedničku državu, iz crnogorskog budžeta, to je bila krajnje minimalna svota. Razmjer saveznih troškova iznosio je - 95% je plaćala Srbija, a 5% Crna Gora. Tako da je, zapravo, razdruženjem - ako gledamo po pitanju para - Srbija daleko bolje prošla od Crne Gore. Jer u slučaju budžeta koji je izdvjala Srbija, troškovi su samo smanjeni, a crnogorski su bili povećani. Naime, kompletnu diplomatiju je finansirala samo Srbija, a od nezavisnosti do danas Crna Gora je preuzela na svoje breme diplomatsko-konzularno predstavništvo u svijetu (pa sve do međunarodnih organizacija, npr. predstavništvo u UN). Crnogorsku udio u iznosu od 5% troškova u budžetu je bio u cjelosti - vojni, no, posebno s obzirom na to da se nisu u potpunosti sva sredstva izdvajala (tj. nisu ni minimalna), novoformirana Vojska Crna Gore je, manje-više, naslijedila VSCG i njeni su troškovi zapravo čak bili uvećani.

Ovdje čak nisam govorio o pitanjima korupcije, kriminalu i sl. Ovo je čak bila jedna puka, fiskalna računica - nisam tome ni pridodao indirektne gubitke koje Srbija ima, zato što je kao sukcesor državne zajednice na svoje breme preuzela isplatu svih dugova koji su bili stvoreni; najtragičniji udar od svih kojih je afera satelit (da aferu pancir ne pominjemo). Ni jedna jedini cent Crna Gora nije plaćala niti isplaćuje zbog toga, iako je crnogorski dio vlasti možda najveću ulogu imao u tome (kažem najveću, jer je u tome učestvovao i jedan Srbijanac, Prvoslav Davinić, bivši savezni ministar koji je, kada smo već na toj temi, poklonio Croj Gori vojni brod). Tada je i bila nastala ona famozna floskula Crnogorci odlučuju, Srbija plaća. Mada se pod njom, ipak, češće podrazumijeva to što Srbija finansira činovnički aparat koji je otvoreno protiv njene vladajuće i nacionalne politike.
A o kakvoj buljumenti govorimo, mislim da je danas jasno ako se ima na umu da je Svetozar Marović, bivši predsjednik te države i kadar Crne Gore, u zatvoru zbog korupcije (doduše, zbog lokalnih pitanja, u Crnoj Gori, a ne zbog Srbije).

Slavene,nisam mislio tako bukvalno.Crna Gora je valjda bila motivirana da se otcijepi a ja mislim(mozda krivo)da su tu bili prvenstveno ekonomski razlozi,dakle u prvom redu turizam i samostalni europski put.
I doista,ekonomski pokazatelji CG su bolji nego Srbije,kako u pogledu netto place,gdp-a per capita itd.I to poprilicno.Da je CG ostala u zajednici,mozemo spekulirati ali okladio bi se da to bas tako ne bi funkcioniralo.

Nije da sam ekonomski strucnjak ali Crna Gora,s obzirom na populaciju,velicinu a istovremeno izniman turisticki potencijal moze postati nesto kao Istra za 20-ak godina,ako budu pametni.Dobro,necu spamat na temi o Dubrovniku.
 
Slavene,nisam mislio tako bukvalno.Crna Gora je valjda bila motivirana da se otcijepi a ja mislim(mozda krivo)da su tu bili prvenstveno ekonomski razlozi,dakle u prvom redu turizam i samostalni europski put.
I doista,ekonomski pokazatelji CG su bolji nego Srbije,kako u pogledu netto place,gdp-a per capita itd.I to poprilicno.Da je CG ostala u zajednici,mozemo spekulirati ali okladio bi se da to bas tako ne bi funkcioniralo.

Nije da sam ekonomski strucnjak ali Crna Gora,s obzirom na populaciju,velicinu a istovremeno izniman turisticki potencijal moze postati nesto kao Istra za 20-ak godina,ako budu pametni.Dobro,necu spamat na temi o Dubrovniku.

Odgovor je mnogo kompleksniji od toga. Ne znam na šta tačno misliš kada kažeš samostalni europski put u smjeru strogo ekonomskih pitanja, ali razlozi su bili višeslojni - jedno je bilo uvjerenje da će Crna Gora samostalna lakše moći plasirati se u svijetu i tako privlačiti strane investicije, ali ne treba zapostavljati ni nacionalizam kao društveni fenomen koji je imao vrlo značajnoj udjela i koji, samo po sebi, je jedan emotivni segment, u racionalnom smislu potpuno odvojen od ekonomskog pitanja. Takođe, na kraju krajeva, tu su i određena pitanja same partije DPS, čiji lider je htio ulogu nacionalnog lidera, onakvu kakvu je recimo imao Tuđman u Hrvatskoj, a što je mogao - zajedno sa određenom mitologizacijom sopstvenog lika i djela - ostvariti na taj način, što će napraviti od Crne Gore samostalnu državu. Jedini "problem" koji se tu nalazi jeste što je to sve prošlo mirno, tako da će vremenom Đukanović biti zaboravljen, odnosno neće imati to vječno mjesto koje su sebi obezbijedile ličnosti kao što je bio njegov daleki prethodnik kralj Nikola (jer ništa bez krvoprolića kada se konstruiše oslobodilački mitos). I, na kraju krajeva, da li su tu postojali i određeni kriminalni aspekti, ne bih da ulazim u to jer na kraju krajeva ta priča nije nikada sprovedena do kraja i raščišćena tako da će biti pričanje napamet, ali čisto sumnjam da su sve priče koje kruže oko Đukanovića i DPS - potpuna izmišljotina. Mogao bih se kladiti da Đukanović lično na sebi ima bar onolikoga koliko se stavilo Maroviću na račun, kada je politički zasmetao. No, ona prva stavka, prosvećene demokratske tiranide, kojom je Đukanović odavno bio postao ono ka čemu u zadnjim godinama Orban i Vučić streme, mislim da stoji (kao jedan od motiva za putem ka nezavisnosti).
 
Slavene,nisam mislio tako bukvalno.Crna Gora je valjda bila motivirana da se otcijepi a ja mislim(mozda krivo)da su tu bili prvenstveno ekonomski razlozi,dakle u prvom redu turizam i samostalni europski put.
I doista,ekonomski pokazatelji CG su bolji nego Srbije,kako u pogledu netto place,gdp-a per capita itd.I to poprilicno.Da je CG ostala u zajednici,mozemo spekulirati ali okladio bi se da to bas tako ne bi funkcioniralo.

Nije da sam ekonomski strucnjak ali Crna Gora,s obzirom na populaciju,velicinu a istovremeno izniman turisticki potencijal moze postati nesto kao Istra za 20-ak godina,ako budu pametni.Dobro,necu spamat na temi o Dubrovniku.

i dan danas, Crnogorci ili Srbi iz Crne Gore doseljavaju se u Srbiju
 
Odgovor je mnogo kompleksniji od toga. Ne znam na šta tačno misliš kada kažeš samostalni europski put u smjeru strogo ekonomskih pitanja, ali razlozi su bili višeslojni - jedno je bilo uvjerenje da će Crna Gora samostalna lakše moći plasirati se u svijetu i tako privlačiti strane investicije, ali ne treba zapostavljati ni nacionalizam kao društveni fenomen koji je imao vrlo značajnoj udjela i koji, samo po sebi, je jedan emotivni segment, u racionalnom smislu potpuno odvojen od ekonomskog pitanja. Takođe, na kraju krajeva, tu su i određena pitanja same partije DPS, čiji lider je htio ulogu nacionalnog lidera, onakvu kakvu je recimo imao Tuđman u Hrvatskoj, a što je mogao - zajedno sa određenom mitologizacijom sopstvenog lika i djela - ostvariti na taj način, što će napraviti od Crne Gore samostalnu državu. Jedini "problem" koji se tu nalazi jeste što je to sve prošlo mirno, tako da će vremenom Đukanović biti zaboravljen, odnosno neće imati to vječno mjesto koje su sebi obezbijedile ličnosti kao što je bio njegov daleki prethodnik kralj Nikola (jer ništa bez krvoprolića kada se konstruiše oslobodilački mitos). I, na kraju krajeva, da li su tu postojali i određeni kriminalni aspekti, ne bih da ulazim u to jer na kraju krajeva ta priča nije nikada sprovedena do kraja i raščišćena tako da će biti pričanje napamet, ali čisto sumnjam da su sve priče koje kruže oko Đukanovića i DPS - potpuna izmišljotina. Mogao bih se kladiti da Đukanović lično na sebi ima bar onolikoga koliko se stavilo Maroviću na račun, kada je politički zasmetao. No, ona prva stavka, prosvećene demokratske tiranide, kojom je Đukanović odavno bio postao ono ka čemu u zadnjim godinama Orban i Vučić streme, mislim da stoji (kao jedan od motiva za putem ka nezavisnosti).

Iako nisam mislio navoditi europski put CG u smislu strogo ekonomske dimenzije i to se da izracunati barem priblizno,kako kroz liberalizaciju trzista rada EU tako kroz koristenje pretpristupnih,strukturnih fondova,i pojacanog priliva turista usljed ulaska CG u EU.A li svakako da nije bilo samo to posrijedi, ovo sto ti govoris je sigurno tocno.

I u Hrvatskoj su pare svojevremeno bile jedna od glavnih motiva za otcijepljenje,s vakako ne jedini(hrvatska puska na hrvatskom ramenu i hrvatska lisnica u hrvatskom dzepu).Novci su nesto oko cega se javnost lako senzibilizira,tako smo imali situaciju da su hr branitelji prakticki univerzalno prezreni u javnosti kada se saznalo da prosvjeduju a imaju 24000kn penzije.
 
Iako nisam mislio navoditi europski put CG u smislu strogo ekonomske dimenzije i to se da izracunati barem priblizno,kako kroz liberalizaciju trzista rada EU tako kroz koristenje pretpristupnih,strukturnih fondova,i pojacanog priliva turista usljed ulaska CG u EU.A li svakako da nije bilo samo to posrijedi, ovo sto ti govoris je sigurno tocno.

I u Hrvatskoj su pare svojevremeno bile jedna od glavnih motiva za otcijepljenje,s vakako ne jedini(hrvatska puska na hrvatskom ramenu i hrvatska lisnica u hrvatskom dzepu).Novci su nesto oko cega se javnost lako senzibilizira,tako smo imali situaciju da su hr branitelji prakticki univerzalno prezreni u javnosti kada se saznalo da prosvjeduju a imaju 24000kn penzije.

Mislim da je tada nešto skroz drugačije bilo - upravo ovo o čemu sam govorio. Nije bilo relevantno priključiti se evropskoj zajednici, sa kojom je čak Tuđman poslije rata i zahlađivao, već je bilo riječi o izdvajanju sredstava za federaciju (što je u crnogorskom slučaju bilo, faktički, nepostojeće).

A i svakako je 1991. godine i jedna sasvim druga epoha, kako u pogledu Evropske zajednice, tako i same Jugoslavije.

Ono što je ironija, a koju sam htio naglasiti, jeste da je razdruženjem unije sa Crnogom Gorom - ekonomski - Srbija ostvarila vrlo, vrlo značajan profit. Određeni ekonomski ukazatelji pokazuju da je Crna Gora nešto razvijenija u tom smislu, ali Srbija je u poređenju velika država, sa razvijenijim i nerazvijenijim regionima, čiji jedan grad ima veći lokalni budžet od kompletnog crnogorskoga.
 
Poslednja izmena:
Koliko sam shvatio,izmedu Srba i Crnogoraca su pocele znacajne nesuglasice kad je ukinuta crnogorska drzava i dinastija nakon ujedinjenja,stovise neki su isli tako daleko da su isli u takticki sporazum sa Talijanima i ustasama ne bili restaurirali tu drzavu,Sekula Drljevic i jos neki.

Немој замерити, али то је поједностављено гледање на те ствари. Пре свега, када се ради о периоду о коме пишеш, говоримо о односу Србијанаца и Црногораца (из перспективе тадашњих Црногораца), јер су се и сами идентификовали као Срби, и то је било званично, и за врме књажевине и за време краљевине (Црне Горе), а и од стране владара.

Црногрска држава је укинута или присаједињена Србији, како год гледали, а то су Црногорци сами урадили, збацили су династију Петровић-Његош. И обе струје, бјелаши и зеленаши су се залагали за уједињене са Србијом, тако да то није било спорно. Наравно, увек има утицаја и интереса са стране.

Оно што је битно јесте да се у међувремену формирао и црногорски национални идентитет, па се свађају Црногорци који су Срби и национални Црногорци. Али углавном, Црногорци се свађају међу собом.

Секула Дрљвић је знаковит пример, јер је и он сам као Србин и великосрбин, а затим фашиста и црногорски иредентиста прешао занимљив пут. И он је изузетак, уз Савића Марковића Штедимлију. Ја за трећег не знам. И Штедимлија је прошао сличан пут. Штавише, он је сам био међу бјелашима (они који су били за безусловно уједињење са Србијом), да би завршио као фашиста. Дрљвић је основао Црногорску федералистичку странку, а идеологија те странке је послужила као идеолошка база за иредентистички покрет у Црној Гори. Треба рећи да је и Мило Ђукановић почео као Србин и великосрбин, а завршио овде где јесте. Не као фашиста, али као национални Црногорац с накнадном памећу, и мафијашком идеологијом.

Na kraju,sve se svodi na pare,mislim da su one i temeljni uzrok otcijepljenja Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije,kao i kasnije otcjepljenje CG od Srbije,mnogo je doprinjela i srpska politika,tj vrludanje bez izrazito zacrtanog pro-europskog puta i opcenito retrogradne ideje(jaca unitarizacija u uvjetima pada berlinskog zida i raspada SSSR i varsavskog pakta,hau jes nou).

Да, своди се на паре, али на паре дон председника које је трпао у своје џепове, који је опљчкао и направио од Црне Горе мафијашку државу. И можда ће управо ових дана отићи с власти коначно. Наравно да су ти и други аспекти (политички) с обе стране утицали, али пошто је на почетку своје каријере владар Црне Горе био велики Србин, онда знамо да је по среди ипак нешто друго, не ни политика Србије (која такође није била добра), нити његова велика љубав према Црној Гори. Највећу љубав је гајио и гаји према властитом џепу.

“Поносни смо на српско поријекло и црногорску државност, на славну историју српског народа. Зато и вјерујемо у заједничку будућност и просперитет."
М. Ђукановић, 1993.

"Због вјековних братских веза. Заједничке крви у свим ратовима проливене, због вјековног сна најбољих Црногораца и Србијанаца, због извјесно боље заједничке будућности, Црна Гора се и отвореног срца опредијелила за живот у заједничкој држави са Србијом".
М. Ђукановић, 1997.

Slavene,nisam mislio tako bukvalno.Crna Gora je valjda bila motivirana da se otcijepi a ja mislim(mozda krivo)da su tu bili prvenstveno ekonomski razlozi,dakle u prvom redu turizam i samostalni europski put.
I doista,ekonomski pokazatelji CG su bolji nego Srbije,kako u pogledu netto place,gdp-a per capita itd.I to poprilicno.Da je CG ostala u zajednici,mozemo spekulirati ali okladio bi se da to bas tako ne bi funkcioniralo.

Nije da sam ekonomski strucnjak ali Crna Gora,s obzirom na populaciju,velicinu a istovremeno izniman turisticki potencijal moze postati nesto kao Istra za 20-ak godina,ako budu pametni.Dobro,necu spamat na temi o Dubrovniku.

Ми се често позивамо на мотивисаност и вољу народа, али с тиме се лако и често манипулише. То апропо туризма и "самосталног европског пута", више је на нивоу демагогије.

Што се тиче економије, слажем се са Славеном. Ситуација на терену се не изражава само цифрама, У Црној Гори су животни трошкови већи, нарочито на југу и у главном граду. О многим другим аспектима да не говорим. У Црној Гори је партократија изражена, чини ми се, више него било где на Балкану. Док одређени проценат становништва има одређени стандард, па "подиже" општи стандард, много је оних који живе испод просека, доста се људи иселило. И како сада изајвљује дојучерашњи коалициони партнер владајуће странке, Црна Гора је у тако лошем стању да ће у наредне четири године морати да се задужи 2 милијарде евра, само за враћање кредита и камата на исте. А већ је задужена поприлично. Незапосленост је порасла. Много тога је распродато. Извоз је 15% у односу на увоз, а био је 27% раније. Увози се млеко, вода, пршут из Србије (и још свашта нешто), што је мени бесмислено, нарочито што су већински заступљени на тржишту.

Одступили смо од теме, али пошто одређени период у току године проведем у Црној Гори, па ево и сад сам ту, рекох да пренесем неке утиске. Уз то, трошкови живота су ми мањи у Београду, него овде, на приморју.

Слажем се за туристички потенцијал и популацију, али по томе би и Хрватска требало да буде једна од најразвијенијих држава у Европи, а није ни близу. Био сам више пута кроз Истру (и по унутрашњости). Истра је заиста лепа и вероватно најразвијенији део Хрватске, али не можемо поредити државу с регијом, без обзира на величину државе. Можемо поредити Истру с Боком Которском или с Црногорским приморјем. Разлике постоје, али не бих рекао да износе 20 година. И нису увек у корист Истре. Када се говори о туризму на приморју, постоје и одређене датости, које су предност. По мом субјективном мишљењу, обала и море су лепши у Црној Гори, природа издашнија. Пула, као центар и не мали град за наше услове је лепа и има шта да понуди, али у Истри нема града попут Котора. Котор се, углавном, пореди с Дубровником. Када људи из хрватског дела Истре, одлазе у словеначки да би куповали основне живтоне намирнице и гардеробу, онда и то нешто говори. Што се тиче потенцијала и остварења истог, то све зависи од политике и одговорне власти.
 
Poslednja izmena:
VIšestoljetni trendovi se teško prekidaju. Razne zemlje imaju glavne smjerove emigracije, u slučaju Crne Gore to je Srbija...pa valjda je to i za očekivati.

Слажем се, али статистика коју је навео Кроасаније говори да је ЦГ данас економски на вишем нивоу него Србија. Да су повукли прави потез када су се одвојили, тада им је кренула економија. Због чега онда одлазе из те перспективне земље, да није статистика само лаж за широке масе. Пре неколико година сам летовао у ЦГ, могу рећи да је бар 90% робе из увоза.
 
Poslednja izmena:
Треба рећи да је и Мило Ђукановић почео као Србин и великосрбин, а завршио овде где јесте.

Neka me ne shvate ljudi pogrešno, ali ovi istorijski scenariji su mi vrlo smiješni. Postoji jedan čitavi niz nacionalnih ideologa, koji su počeli svoje karijere "nacionalnih radnika" kao Srbi.

* Mihovil Pavlinović - glavni hrvatski ideolog u Dalmaciji
* Grga Martić - jedan od vodećih Hrvata u BiH
* Blaško Rajić - Bunjevac i jedan od ključnih hrvatskih ličnosti južne Ugarske (doduše, ne toliko eksplicitno kao prethodna dvojica)

Kada se ovome doda i da su Milovan Đilas i Alija Izetbegović bili Srbi, još više postaje interesantno. :D
 
Neka me ne shvate ljudi pogrešno, ali ovi istorijski scenariji su mi vrlo smiješni. Postoji jedan čitavi niz nacionalnih ideologa, koji su počeli svoje karijere "nacionalnih radnika" kao Srbi.

* Mihovil Pavlinović - glavni hrvatski ideolog u Dalmaciji
* Grga Martić - jedan od vodećih Hrvata u BiH
* Blaško Rajić - Bunjevac i jedan od ključnih hrvatskih ličnosti južne Ugarske (doduše, ne toliko eksplicitno kao prethodna dvojica)

Kada se ovome doda i da su Milovan Đilas i Alija Izetbegović bili Srbi, još više postaje interesantno. :D

Djilas je drugaciji, on nikad nije tvrdio da Crnogorci nisu bili Srbi, vec samo da su nekako evoluirali u Crnogorce. Mada se isto moze reci i za Aliju.
 
Neka me ne shvate ljudi pogrešno, ali ovi istorijski scenariji su mi vrlo smiješni. Postoji jedan čitavi niz nacionalnih ideologa, koji su počeli svoje karijere "nacionalnih radnika" kao Srbi.

* Mihovil Pavlinović - glavni hrvatski ideolog u Dalmaciji
* Grga Martić - jedan od vodećih Hrvata u BiH
* Blaško Rajić - Bunjevac i jedan od ključnih hrvatskih ličnosti južne Ugarske (doduše, ne toliko eksplicitno kao prethodna dvojica)

Kada se ovome doda i da su Milovan Đilas i Alija Izetbegović bili Srbi, još više postaje interesantno. :D

Ovomu spisku bi sigurno trebali pridodati i Milana Rešetara koji je svojedobno bio gorljivi Srbin kako bi od NDH poslie tražio oprost za se. :mrgreen:
 
Evo što veli otac falsifikacije hrvatske poviesti Viekoslav Klaić glede Dubrovnika na osnovu stare kronike:

"Ima popis vlasteoskih porodica dubrovačkih i za svaku se kaže odakle je došla u Dubrovnik. U popisu 154 porodice, od kojih su se doselile iz Zete 11, iz Zahumlja 15, iz Kotora 22, iz Travunije 30, iz Bosne 7, iz Albanije 8, iz Zadra 6, iz Srbije 4, iz Bugarske, iz Splita, Trogira i Osora po jedna, iz Italije i drugih zemalja 47."

Prema tome ako otac pisanja hrvatske poviesti tako veli onda se i ne može drukčije zaključit do da Dubrovnik nije imao nikakve veze s Hrvatskom niti su Hrvati, osim slučajnih barbanata što su se u njem zadesili. Sve se može svest na tek dva pisma Zlatarića i Vetranovića u vanjskom im obraćanju, te je sve drugo počelo bit dopisivano u devetnaestom stolieću barem glede puhanja hrvatstva.
 
Evo što veli otac falsifikacije hrvatske poviesti Viekoslav Klaić glede Dubrovnika na osnovu stare kronike:

"Ima popis vlasteoskih porodica dubrovačkih i za svaku se kaže odakle je došla u Dubrovnik. U popisu 154 porodice, od kojih su se doselile iz Zete 11, iz Zahumlja 15, iz Kotora 22, iz Travunije 30, iz Bosne 7, iz Albanije 8, iz Zadra 6, iz Srbije 4, iz Bugarske, iz Splita, Trogira i Osora po jedna, iz Italije i drugih zemalja 47."

Prema tome ako otac pisanja hrvatske poviesti tako veli onda se i ne može drukčije zaključit do da Dubrovnik nije imao nikakve veze s Hrvatskom niti su Hrvati, osim slučajnih barbanata što su se u njem zadesili. Sve se može svest na tek dva pisma Zlatarića i Vetranovića u vanjskom im obraćanju, te je sve drugo počelo bit dopisivano u devetnaestom stolieću barem glede puhanja hrvatstva.

Zlatarić je pisao Jurju Zrinjskom omaž ("Elektra u vaš rvacki složena) jer mu je brata zaposlio kao oficira, a benediktinski redovnik Mavro Vetranović se kurtoazno obraća "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom... kud jezik hrvatski prohodi, neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi. ", 1539).
 
"Ima popis vlasteoskih porodica dubrovačkih i za svaku se kaže odakle je došla u Dubrovnik. U popisu 154 porodice, od kojih su se doselile iz Zete 11, iz Zahumlja 15, iz Kotora 22, iz Travunije 30, iz Bosne 7, iz Albanije 8, iz Zadra 6, iz Srbije 4, iz Bugarske, iz Splita, Trogira i Osora po jedna, iz Italije i drugih zemalja 47."

Prema tome ako otac pisanja hrvatske poviesti tako veli onda se i ne može drukčije zaključit do da Dubrovnik nije imao nikakve veze s Hrvatskom niti su Hrvati, osim slučajnih barbanata što su se u njem zadesili. Sve se može svest na tek dva pisma Zlatarića i Vetranovića u vanjskom im obraćanju, te je sve drugo počelo bit dopisivano u devetnaestom stolieću barem glede puhanja hrvatstva.

I Zlatarići su poreklom Srbi:

Književnik i dubrovački hroničar Ignjat Đurđević (Đorđić), po majci potomak Zlatarića, tvrdio je "da su Zlatarići poreklom iz Srbije". Ivan Kukuljević Sakcinski tvrdio je da su iz Mizije-Mezije (Mysis orte parentibus). Da ovo nisu tvrdili napamet, dokazuje Dragoljub Pavlović, koji je u Dubrovačkom arhivu pronašao dokumenta iz kojih se vidi da je predak Zlatarića došao "iz Srebrnice", kad je bila u sastavu despotovine, godine 1427. [144]

Kod ovakvih dokaza o srpskom poreklu Zlatarića tražiti kod njega hrvatstvo znači uporno na Dubrovčanima uvek primenjivati ono pravilo koje je važilo u suverenoj Dalmaciji: kad se Srbinu naturi katolička vera, mora mu se naturiti i hrvatstvo. Zlatarićev brat Miho imao je dobru službu kod Jurja Zrinjskog i iz pažnje Dominko Jurju posveti svoj prevod Sofoklove Elektre. U posveti knjige Zlatarić kaže da Jurju ovaj dar neće biti manje drag nego "velikom Lehsandru kralju srpskomu imat u rukah (H)Omera" [...] pa će i njemu biti ugodno "prigledat kadgodi spijevanja od vrijednijeh Latina, ali Grka, koji vam u vaš hrvacki jezik govore" [...]. [193, 128] Oni koji koriste ovaj pomen "hrvackog jezika" zaobilaze smisao cele posvete: prvo, srpsko kraljevstvo i carstvo bili su tako veliki da im je krunu nosio niko drugi do Aleksandar Maćedonski, a Juraj Zrinjski je dostojan da se uporedi sa tim srpskim kraljem i da čita Homera kao što ga je rado čitao Aleksandar Makedonski; drugo, izraz "vaš hrvacki jezik" onom rečju "vaš" naglašava da je jezik Dubrovčana drukčiji, kako misle Budmani, Maretić, Ivić. [69, 142]
 

Back
Top