Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.587
Za ovu prigodu pozabavit ću se malo detaljnije samo s jednim od radova kojima se neprestano nabacujem jer je tema zanimljiva za obe strane, a uz to daje približnu sliku koliko je truda uloženo u jednu ovakvu stručnu obradu neke teme. Od brojne literature koja je korištena za istraživanje ove teme priko nabavke podataka iz matičnih knjiga kako bi se tema obradila pa sve do iscrpne analize dobivenih podataka u svrhu dobivanja koliko toliko realne slike tog vrimena.
Hrvatska ćirilica u glagoljskim matičnim knjigama zapadno od Krke
"U radu se govori o postojanju, uporabi i značenju hrvatske ćirilice u glagoljskim matičnim knjigama s područja zapadno od Krke. Autori su se u istraživanju ograničili na glagoljske matične knjige Zadarske nadbiskupije i Ninske biskupije te su u njima, što uz pomoć literature što iz vlastita istraživanja, pronašli nekoliko zapisa o obredu krštenja te podosta marginalija na hrvatskoj ćirilici. Povod za istraživanje i rad bio im je navod Branka Fučića (1987.) da su demarkacijsku liniju glagoljice i ćirilice, postavljenu na tokove rijeka Vrbasa i Krke, pomicale migracije stanovništva u ranome novom vijeku. Takvi bi im zapisi mogli biti jedna od smjernica za razrješavanje podrijetla stanovništva sjevernodalmatinskoga priobalja i otočja. Jesu li ti pisani tragovi zaista odraz ranonovovjekovnih migracija, jesu li oni trag podrijetla novodoseljenoga stanovništva iz nekih istočnijih područja ili su tek potvrda suživota hrvatske višepismenosti?"
"Glede ćirilice, tragovi se pismenosti fragmentarno pojavljuju već na najstarijim hrvatskim glagoljskim spomenicima (Krčkom natpisu,Kninskom ulomku, Plastovskom ulomku,Bašćanskoj ploči, drugomu od Jurandvorskih ulomaka,Supetarskom ulomku itd.), što je ozbiljna indicija da se taj grčki slovopis prilagođen slavenskomu jezičnom uzusu pojavio ubrzo nakon vala ćirilometodskih slavenskih misija koje su prema srednjoeuropskome području mogle ići preko bizantske Dalmacije."
"Naš letimičan uvid u fondove mletačke uprave u Dalmaciji zaista potvrđuje činjenicu da je hrvatska ćirilica bila jedno od pisama diplomatske komunikacije Osmanskoga Carstva s Mletačkom Republikom, ali i činjenicu da je ćirilična pismenost u razdoblju osmanske vlasti cvala na području cijeloga Krčkog sandžaka obuhvaćajući današnje Ravne kotare, Bukovicu, Pozrmanje, osmansku Liku i Podgorje."
"Ipak, nositelji ćirilične pismenosti u ranonovovjekovnoj Dalmaciji bili su svećenici glagoljaši stare Splitske nadbiskupije i nekadašnje Makarske biskupije te franjevci Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Najviše su i najduže uz ćirilično pismo bili vezani upravo glagoljaši spomenute Splitske nadbiskupije. Franjevci Bosne Srebrene, čiji se teritorij na zapadu više-manje poklapao s teritorijem OsmanskogaCarstva, intenziviraju ćiriličnu upotrebu u 17.stoljeću, možda čak i s blagoslovom samoga Rima koji je računao da će se objavljivanjem i širenjem crkvenih knjiga na ćirilici dolaziti i dol akše komunikacije s nekatolicima i nekršćanima u protureformacijskom duhu."
Teritorij lijevo od Krke s mjestima u kojima je zabilježena uporaba hrvatske ćirilice
"Na kraju valja spomenuti da je uporaba hrvatske ćirilice živjela u nekim poljičkim obiteljima tijekom 20. stoljeća te da je smrću Matuke Mandalinić 1993. godine umrla i posljednja osoba u hrvatskoj povijesti kojoj je poljičica, odnosno hrvatska ćirilica bila prvotno materinsko pismo."
"Prije same analize i reinterpretacije prikupljenih zapisa, postavit ćemo još jedno pitanje: zašto su u obzir uzete baš glagoljske matične knjige s teritorija današnje Zadarske nadbiskupije? Zadarska je nadbiskupija kroz cijelo vrijeme mletačke vladavine držala pod jurisdikcijom kvarnerske biskupije (Krčku, Rapskui Osorsku), dokazane glagoljaške sredine, u koje su glagoljaški poticaji dolazili i iz njihova središta u Zadru. Početkom 17. stoljeća gotovo sve su župe Zadarske nadbiskupije upisivale podatke u matice na glagoljici."
"Konačno, Zadarska je nadbiskupija prva na hrvatskome povijesnom prostoru, zahvaljujući nadbiskupu Muziju Calinu (1555. –1566.), počela provoditi propis Tridentskoga koncila iz 1563. godine o vođenju matica krštenih i vjenčanih u svim župama Rimokatoličke crkve. Tako se došlo do spoznaje da matična knjiga krštenih u Olibu, s datumom upisa 23. studenoga 1565. godine, uz glagoljsku maticu sa susjedne Silbe, u kojoj je na kurzivnoj glagoljici zapisana okružnica nadbiskupa Calina iz 1565. godine, spada u naše najstarije sačuvane matične knjige."
"A iz svega se navedenoga očituje da je Zadarska nadbiskupija bila najglagoljskija hrvatska crkvena pokrajina jer je gotovo 80% njezinih župa vodilo matične knjige upravo na glagoljici, bilo je očekivano da upravo glagoljske matične knjige Zadarske nadbiskupije budu predmetom potrage za mogućim ćiriličnim zapisima u duhu tropismenoga i trojezičnoga prepleta."
"Naše se istraživanje, nepoznato na samome početku, svelo u konačnici na »usku teritorijalnu ogrlicu mletačke stare stečevine« (AcquistoVecchio) oko područja pod osmanskomvlašću, na prostor koji je tijekom ranoga novog vijeka trpio najmanji kulturni i demografski diskontinuitet, ali i prostor koji je imao stalne demografske doticaje i nadopunjavanja s područjem pod osmanskom vlasti."
Župe u čijim su glagoljskim matičnim knjigama pronađeni zapisi na hrvatskoj ćirilici
Sve su župe, osim Novigrada, Petrčana i Vrsi koje su povijesno pripadale Ninskoj biskupiji, bile pod jurisdikcijom Zadarske nadbiskupije. Riječ je o sljedećim mjestima u abecednom slijedu: Bibinje, Brbinj, Novigrad, Olib, Pašman, Sukošan, Sveti Filip i Jakov, Ugljan i Vrsi.
Budući da je to područje od vajkada areal glagoljične i latinične pismenosti, lokalna bi se i mjestimična pojava ćirilice mogla tumačiti na dva različita načina: već spomenutim Fučićevim navodom da su ćirilicu »pomicale migracije stanovništva u ranonovovjekovnom razdoblju«, što je vidljivo i u jezičnome uzmaku čakavštine pred štokavštinom, ili pak konstatacijom da je ćirilica na teritoriju glagoljične i latinične pismenostitek potvrda suživota hrvatske višepismenosti.
PS ne donosit (negle) zaključke samo na osnovu ovih mojih izvadaka iz rada na ovu temu
Hrvatska ćirilica u glagoljskim matičnim knjigama zapadno od Krke
"U radu se govori o postojanju, uporabi i značenju hrvatske ćirilice u glagoljskim matičnim knjigama s područja zapadno od Krke. Autori su se u istraživanju ograničili na glagoljske matične knjige Zadarske nadbiskupije i Ninske biskupije te su u njima, što uz pomoć literature što iz vlastita istraživanja, pronašli nekoliko zapisa o obredu krštenja te podosta marginalija na hrvatskoj ćirilici. Povod za istraživanje i rad bio im je navod Branka Fučića (1987.) da su demarkacijsku liniju glagoljice i ćirilice, postavljenu na tokove rijeka Vrbasa i Krke, pomicale migracije stanovništva u ranome novom vijeku. Takvi bi im zapisi mogli biti jedna od smjernica za razrješavanje podrijetla stanovništva sjevernodalmatinskoga priobalja i otočja. Jesu li ti pisani tragovi zaista odraz ranonovovjekovnih migracija, jesu li oni trag podrijetla novodoseljenoga stanovništva iz nekih istočnijih područja ili su tek potvrda suživota hrvatske višepismenosti?"
"Glede ćirilice, tragovi se pismenosti fragmentarno pojavljuju već na najstarijim hrvatskim glagoljskim spomenicima (Krčkom natpisu,Kninskom ulomku, Plastovskom ulomku,Bašćanskoj ploči, drugomu od Jurandvorskih ulomaka,Supetarskom ulomku itd.), što je ozbiljna indicija da se taj grčki slovopis prilagođen slavenskomu jezičnom uzusu pojavio ubrzo nakon vala ćirilometodskih slavenskih misija koje su prema srednjoeuropskome području mogle ići preko bizantske Dalmacije."
"Naš letimičan uvid u fondove mletačke uprave u Dalmaciji zaista potvrđuje činjenicu da je hrvatska ćirilica bila jedno od pisama diplomatske komunikacije Osmanskoga Carstva s Mletačkom Republikom, ali i činjenicu da je ćirilična pismenost u razdoblju osmanske vlasti cvala na području cijeloga Krčkog sandžaka obuhvaćajući današnje Ravne kotare, Bukovicu, Pozrmanje, osmansku Liku i Podgorje."
"Ipak, nositelji ćirilične pismenosti u ranonovovjekovnoj Dalmaciji bili su svećenici glagoljaši stare Splitske nadbiskupije i nekadašnje Makarske biskupije te franjevci Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Najviše su i najduže uz ćirilično pismo bili vezani upravo glagoljaši spomenute Splitske nadbiskupije. Franjevci Bosne Srebrene, čiji se teritorij na zapadu više-manje poklapao s teritorijem OsmanskogaCarstva, intenziviraju ćiriličnu upotrebu u 17.stoljeću, možda čak i s blagoslovom samoga Rima koji je računao da će se objavljivanjem i širenjem crkvenih knjiga na ćirilici dolaziti i dol akše komunikacije s nekatolicima i nekršćanima u protureformacijskom duhu."
Teritorij lijevo od Krke s mjestima u kojima je zabilježena uporaba hrvatske ćirilice
"Na kraju valja spomenuti da je uporaba hrvatske ćirilice živjela u nekim poljičkim obiteljima tijekom 20. stoljeća te da je smrću Matuke Mandalinić 1993. godine umrla i posljednja osoba u hrvatskoj povijesti kojoj je poljičica, odnosno hrvatska ćirilica bila prvotno materinsko pismo."
"Prije same analize i reinterpretacije prikupljenih zapisa, postavit ćemo još jedno pitanje: zašto su u obzir uzete baš glagoljske matične knjige s teritorija današnje Zadarske nadbiskupije? Zadarska je nadbiskupija kroz cijelo vrijeme mletačke vladavine držala pod jurisdikcijom kvarnerske biskupije (Krčku, Rapskui Osorsku), dokazane glagoljaške sredine, u koje su glagoljaški poticaji dolazili i iz njihova središta u Zadru. Početkom 17. stoljeća gotovo sve su župe Zadarske nadbiskupije upisivale podatke u matice na glagoljici."
"Konačno, Zadarska je nadbiskupija prva na hrvatskome povijesnom prostoru, zahvaljujući nadbiskupu Muziju Calinu (1555. –1566.), počela provoditi propis Tridentskoga koncila iz 1563. godine o vođenju matica krštenih i vjenčanih u svim župama Rimokatoličke crkve. Tako se došlo do spoznaje da matična knjiga krštenih u Olibu, s datumom upisa 23. studenoga 1565. godine, uz glagoljsku maticu sa susjedne Silbe, u kojoj je na kurzivnoj glagoljici zapisana okružnica nadbiskupa Calina iz 1565. godine, spada u naše najstarije sačuvane matične knjige."
"A iz svega se navedenoga očituje da je Zadarska nadbiskupija bila najglagoljskija hrvatska crkvena pokrajina jer je gotovo 80% njezinih župa vodilo matične knjige upravo na glagoljici, bilo je očekivano da upravo glagoljske matične knjige Zadarske nadbiskupije budu predmetom potrage za mogućim ćiriličnim zapisima u duhu tropismenoga i trojezičnoga prepleta."
"Naše se istraživanje, nepoznato na samome početku, svelo u konačnici na »usku teritorijalnu ogrlicu mletačke stare stečevine« (AcquistoVecchio) oko područja pod osmanskomvlašću, na prostor koji je tijekom ranoga novog vijeka trpio najmanji kulturni i demografski diskontinuitet, ali i prostor koji je imao stalne demografske doticaje i nadopunjavanja s područjem pod osmanskom vlasti."
Župe u čijim su glagoljskim matičnim knjigama pronađeni zapisi na hrvatskoj ćirilici
Sve su župe, osim Novigrada, Petrčana i Vrsi koje su povijesno pripadale Ninskoj biskupiji, bile pod jurisdikcijom Zadarske nadbiskupije. Riječ je o sljedećim mjestima u abecednom slijedu: Bibinje, Brbinj, Novigrad, Olib, Pašman, Sukošan, Sveti Filip i Jakov, Ugljan i Vrsi.
Budući da je to područje od vajkada areal glagoljične i latinične pismenosti, lokalna bi se i mjestimična pojava ćirilice mogla tumačiti na dva različita načina: već spomenutim Fučićevim navodom da su ćirilicu »pomicale migracije stanovništva u ranonovovjekovnom razdoblju«, što je vidljivo i u jezičnome uzmaku čakavštine pred štokavštinom, ili pak konstatacijom da je ćirilica na teritoriju glagoljične i latinične pismenostitek potvrda suživota hrvatske višepismenosti.
PS ne donosit (negle) zaključke samo na osnovu ovih mojih izvadaka iz rada na ovu temu
