možemo govoriti o kombinaciji retoričkih i sofističkih tehnika koje u zbiru čine upravo tu strategiju:
1. Argumentum ad nauseam / Argument from repetition
– Preterano i uporno ponavljanje netačnih tvrdnji, kako bi se postiglo da sagovornik „popusti“ i prihvati bar deo neistina. Ovo stvara psihološki pritisak na kompromis.
2. Reductio ad absurdum (u iskrivljenoj, zlonamernoj verziji)
– Umesto legitimne logičke metode, koristi se iskarikirano preuveličavanje da bi se krajnji protivnik naveo da se zadovolji „umerenijim“ lažima.
3. Sofizam „lažna sredina“ (False compromise / Argument to moderation)
– Pretpostavka da je „istina negde u sredini“ između dve pozicije, čak i kad je jedna pozicija očigledno lažna ili ekstremna. Time se legitimnom sagovorniku „prodaju“ delimične laži kao razumna sredina.
4. Overtonov prozor / pomeranje granica prihvatljivog
– Strategija u kojoj se namerno iznose ekstremi, kako bi ono što je ranije bilo neprihvatljivo postalo „umereno“ u poređenju.
5. Gaslighting (u širem, manipulativnom diskursu)
– Sistematsko laganje i preuveličavanje sa ciljem da se protivnik emocionalno destabilizuje i pristane na laži da bi „sačuvao razum“.
6. Strategija „dima i ogledala“ (Smoke and mirrors)
– Termin iz političke i propagandne retorike, gde se stvarnost zamagljuje hiperbolama, fabrikacijama i distrakcijama, sve radi postizanja manipulativnog cilja.
Mogući skupni termini ili opisi:
- Retorička strategija fabrikovanog konsenzusa
- Sofističko preterivanje radi kompromisa
- Manipulativni diskurs popuštanja
- Retorika zamajavanja / zamorne dominacije
- Kompromis kroz zastrašivanje neistinom
Ako bi se tražio
latinski ili klasično-filozofski termin koji to najbliže obuhvata u jednom izrazu – možda bi to bio
"captatio benevolentiae per falsitatem" u proširenom značenju: „privlačenje saglasnosti preko laži“, iako to u tradicionalnoj retorici označava laskanje.
Ako želiš, mogu ti pomoći da smisliš ili uvedeš
novi termin koji tačno obuhvata ovu strategiju (što je sasvim legitimno u filozofiji i teoriji diskursa). Na primer:
Strategija lažne elastičnosti – označava namerno rastezanje istine i granica rasprave kako bi se oponent navukao da „prihvati nešto“, makar to bilo i delimično netačno.