Srednjovekovna Hrvatska

[Krishna]

@FDDD @Pumpaj Dinstanović @Zvonimir Božić @Mrkalj @Demagogic @Perperius @Берекин
Na YT ima jedan video na kome 2 Hrvata iz drnišlkog kraja planinare po Bobiji iznad mog sela Plavna. Dok su išli po onim vrletima pričali su o raznim stvarima, ne samo o prirodi i geografiji lokacije na kojoj se nalazi. Ilire, Rimljane i Dalmate (ponajviše Dalmate) su spomenuli više puta, a Hrvate ni u jednoj rečenici u istorijskom kontekstu. Pričali su čitave priče o Rimljanima i Dalmatima kako su se borili po tim brdima i planinama, kuda su se kretali itd. Čak su jednom ili 2 puta rekli 'naši preci Dalmati.' Na jednom drugom videu o općini Promina od prije 10-ak godina načelnik te općine na nekom mjestu iznad Krke priča novinaru kako su se tu tukli Rimljani i Dalmati preko 100 godina. Da su ih Dalmati gađali praćkama sa specijalno oblikovanim kamenjem od kojih su Rimljani umirali sporo od unutrašnjih povrjeda nakon pogodaka, i rekao je tog kamenja kojim su gađali Rimljane ima u okolini puno te je našao i pokazao nekoliko. Pa kaže 'Rimljani' su se preko 100 godina pitali kakav je to kraj sa druge strane Krke koji ne možemo osvojiti', pa reče 'mnogi još od Rimljana su nas tjerali odavde, ali mi se ne damo i još smo tu.' Hrvate apropo istorije Promine je pomenuo samo u jednoj rečenici. Izgleda da mnogi dalmatinski Hrvati imaju fetiš na Dalmate i vole isticati da su njihovi potomci, jbg. ipak su Dalmati u Dalmaciji bili puno prije stoljeća sedmog.

 

[Ovi jedan]

Po definiciji to pripada "srednjovekovnoj Hrvatskoj" ali po meni je neumesno hvaliti se nečime što je gradio osvajač, tudjin.
Ili neko (Bač) gradjena izvan srednjovekovne Srbije.

Nisu ni Srbi gradili kninsku tvrđavu pa se opet neki vaši hvale s njom i stavljaju slike pa ne vidim razloga da ja to ne radim i s drugim sličnim građevinama na tlu RH. Samo naravno da u njegovom slučaju nisi ima potrebe moralizirat kako je neumjesno hvalit se nečim šta je gradia tuđin i osvajač

 

[FDDD]

Nisu ni Srbi gradili kninsku tvrđavu pa se opet neki vaši hvale s njom i stavljaju slike pa ne vidim razloga da ja to ne radim i s drugim sličnim građevinama na tlu RH. Samo naravno da u njegovom slučaju nisi ima potrebe moralizirat kako je neumjesno hvalit se nečim šta je gradia tuđin i osvajač

Može da se hvali i kineskim zidom al to ne znači da ludaku treba povladjivati.

 

[Frontiersman]

Po definiciji to pripada "srednjovekovnoj Hrvatskoj" ali po meni je neumesno hvaliti se nečime što je gradio osvajač, tudjin.
Ili neko (Bač) gradjena izvan srednjovekovne Srbije.

Rijetke su tvrđave koje su izgrađene od strane jedne civilizacije ili naroda. Uglavnom je riječ o raznim dogradnjama koje su odradile države u određenim trenutcima prevlasti. Uzmi samo na primjer beogradsku, golubačku ili nišku tvrđavu. Pa i dan danas Republika Srbija se bavi restauracijom mnogih utvrđenja. Tako da je besmislena takva kategorizacija.

 

[Ovi jedan]

@FDDD @Pumpaj Dinstanović @Zvonimir Božić @Mrkalj @Demagogic @Perperius @Берекин
Na YT ima jedan video na kome 2 Hrvata iz drnišlkog kraja planinare po Bobiji iznad mog sela Plavna. Dok su išli po onim vrletima pričali su o raznim stvarima, ne samo o prirodi i geografiji lokacije na kojoj se nalazi. Ilire, Rimljane i Dalmate (ponajviše Dalmate) su spomenuli više puta, a Hrvate ni u jednoj rečenici u istorijskom kontekstu. Pričali su čitave priče o Rimljanima i Dalmatima kako su se borili po tim brdima i planinama, kuda su se kretali itd. Čak su jednom ili 2 puta rekli 'naši preci Dalmati.' Na jednom drugom videu o općini Promina od prije 10-ak godina načelnik te općine na nekom mjestu iznad Krke priča novinaru kako su se tu tukli Rimljani i Dalmati preko 100 godina. Da su ih Dalmati gađali praćkama sa specijalno oblikovanim kamenjem od kojih su Rimljani umirali sporo od unutrašnjih povrjeda nakon pogodaka, i rekao je tog kamenja kojim su gađali Rimljane ima u okolini puno te je našao i pokazao nekoliko. Pa kaže 'Rimljani' su se preko 100 godina pitali kakav je to kraj sa druge strane Krke koji ne možemo osvojiti', pa reče 'mnogi još od Rimljana su nas tjerali odavde, ali mi se e damo i još smo tu.' Hrvate apropo istorije Promine je pomenuo samo u jednoj rečenici. Izgleda da mnogi dalmatinskihć Hrvati imaju fetiš na Dalmate i vole isticati da su njihovi potomci, jbh. ipak su Dalmati u Dalmaciji bili puno prije stoljeća sedmog.

Cili tekst je nebuloza žešća, al boldano me posebno oduševilo

 

[Krishna]

Cili tekst je nebuloza žešća, al boldano me posebno oduševilo

Izgleda da nisi shvatio poentu. Mnogi Hrvati iz Dalmacije se lože na Ilire i Dalmate, a boli ih ćošak za Tomislavom, Zvonimirom, Petrom Svačićem itd.

 

[FDDD]

Rijetke su tvrđave koje su izgrađene od strane jedne civilizacije ili naroda. Uglavnom je riječ o raznim dogradnjama koje su odradile države u određenim trenutcima prevlasti. Uzmi samo na primjer beogradsku, golubačku ili nišku tvrđavu. Pa i dan danas Republika Srbija se bavi restauracijom mnogih utvrđenja. Tako da je besmislena takva kategorizacija.

Izbaciš slike tvrdjave Fetislam kod Kladova i napišeš Lepote srednjovekovne Srbije.
Meni to logički nema smisla.

 

[Ovi jedan]

Izgleda da nisi shvatio poentu. Mnogi Hrvati iz Dalmacije se lože na Ilire i Dalmate, a boli ih ćošak za Tomislavom, Zvonimirom, Petrom Svačićem itd.

Asu živim u Dalmaciji i nikad nisam upozna nekog ko se loži na ta plemena(ili da se smatra njihovim potomkom). A sve da ih i ima to su pojedinci nikako mnogi kako si ti navea. Baš će neko iz Sinja, Imotskog, Zadra ili Trogira bit uživljen u Ilire

 

[Pumpaj Dinstanović]

Izbaciš slike tvrdjave Fetislam kod Kladova i napišeš Lepote srednjovekovne Srbije.
Meni to logički nema smisla.

Sad stvarno i ti ode predaleko.

Jesi li ikada čuo nekog da npr. Kalemegdan ne smatra lepoom Srbije?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Tom tvojom logikom i tzv. Kosovo sve srpske crkve i manastire može proglasiti za "kosovarske".
Iebo ja medjunarodna akta i zakone ako fali zdravog razuma!

Pa kad bi Kosovo bilo nezavisna i međunarodno priznata država — da, moglo bi bez nekog problema ili dileme. Ovako je malčice politički osetljivo i kontroverzno, odnosno po Srbiju provokativno.

Mislim, ovde ne pričamo čak ni u domenu hipotetike. Oni već prikazuju u tim turističkim promocijama srpske srednjovekovne manastire kao lepote Kosova. Onda se neko sa naše strane pobuni; npr. ministarstvo za turizam i omladinu pošalje neki dopis i to se sve završi uglavnom na samo tome, jer nemamo nikakve kontrole ili uticaja na to.

Mi možemo da se na te stvari žalimo samo do one mere do koje su npr. Visoki Dečani pri UNESCO zvanično upisani kao primer svetskog kulturnog blaga Srbije, pa su takvi potezi, obzirom da osim toga što mi ne priznajemo Kosovo, ne priznaje ga ni masa sveta, primer kulturne aproprijacije koja kao takva krši određene konvencije. Ali, naravno, u hipotetičkoj situaciji ako li se ikada zadesi da Kosovo postane međunarodno priznata i suverena država, tako bi i UN uskladile sa tim svoje kategorije i u toj situaciji bismo izgubili i tu primedbu i Kosovo bi moglo najnormalnije da se diči time kao kulturnim blagom i lepotama Kosova. Što, objektivno govoreći, i jesu, bez obzira na to da li je Kosovo u sastavu Srbije ili ne...kao što niko ne spori ni da je Petrovaradinska tvrđava primer lepote Vojvodine, primera radi.

 

[Ovi jedan]

Da ne bude sve u znaku Dalmacije u nastavku ide par utvrđenja iz istočne Slavonije..

"Smještena na desnoj obali rijeke Dunav, na uzvisini od stotinjak metara, nalazi se velika erdutska utvrda.Danas je jedan od najljepših vidikovaca sa prekrasnim pogledom na ravnice sa obje strane Dunava. Erdut se prvi put u povijesnim izvorima spominje 1359. i tada je vjerojatno ribarska postaja, zatim kao posjed pred kraj 14. st., a kao utvrđeno trgovište (oppidum) sredinom 15. st. Vjerojatno su ga naselili Mađari, otud i podrijetlo imena Erdut (Erdöut, Erdwed, Erdöd – šumski put). U Starim spisima se kao vlasnike spominje obitelj Bánffy(Banfić) od Donje Lendave. U spisima iz 1499. u kojima se spominje Nikola V. Bánffy, već se zna za snažnu erdutsku utvrdu sa visokim zidinama i velikom četvrtastom branić - kulom. Vjerojatno su je gradili talijanski vojni inženjeri i to velikoj žurbi nakon pada Carigrada (1453.).

Kako je građena u vrijeme Turske opasnosti, najviše borbi se vodilo upravo protiv njih. Nakon bitke kod Mohača (1526.) nije ostao nitko tko bi branio utvrdu te je ona predana bez borbe iste godine. S tim ishodom se nije mirio Stjepan Berislavić, hrvatski plemić i srpski despot, te napada Erdut i Turke već nakon nekoliko mjeseci kako bi pomogao Ferdinandovim snagama pod zapovjedništvom Nikole Jurišića koje su napadale Osijek. No kako nije bio dovoljno opskrbljen, Stjepan se povukao iz utvrde. Idući sukob dolazi 1537. god. kada Baltazar Bánffy zauzima utvrdu no izsličnih razloga (neuspjeli pokušaj oslobođenja Osijeka) je ubrzo napušta. Ovaj put utvrda ostaje u turskim rukama do 1687. god."

 

[Ovi jedan]

"Iločka utvrda je obrambena struktura iz 15. stoljeća oko starog dijela grada Iloka u Hrvatskoj, a sagrađena je za zlatno vrijeme ovog grada.Vlasnik grada u vrijeme gradnje bio je njegov najpoznatiji vlasnik Nikola Iločki (1410. – 1477.), moćni hrvatsko-ugarski velikaš i pretendent na kraljevsku krunu, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda od Transilvanije te kralj Bosne. Zidine su očuvane i danas.Tvrđava je masivna, visoka i duga. Zbog nje i drugih građevina u jezgri iločka srednjovjekovna jezgra zaštićeni je kulturno-povijesni kompleks najviše kategorije.

Izduženi nepravilni oblik utvrde je zbog konfiguracije terena na kojemu je nastala. Srednjovjekovna vrela spominju je i pod imenom Vylak. Smještena je iznad desne obale Dunava na brježuljku. Predstavlja utvrđeni, gornji dio grada u kojemu je živio feudalac. Ispod nje bio je donji grad (suburbium, podgrađe) u kojemu su živjeli građani i koji je bio središte gospodarskog života Iloka. Čvrste zidine koje su opasavale utvrdu i danas su najveći fortifikacijski sklop u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Zidine su izvorne ukupne dužine oko 1350 metara. Na zidinama su raspoređene manje kule obla i pravokutna oblika. Udaljene su jedne od druge tik unutar dometa strijele. Ulazni sustav u utvrdu činili su barbakan s dvojim vratima, iznad kojih su bili karakteristični tornjići. Ispred vrata nalazila se još jedna manja utvrda na koju se spuštao pokretni most."

 

[Ovi jedan]

"Zidine, odnosno tvrđava Korođgrad (ili Kolođvar) smjestila se između Čepina, Vuke, Dopsina, Hrastina i Ernestinova. Podigla ju je obitelj Korogy na mjestu rimske utvrde, kako smatraju povjesničari, oko 1250. g., kao obranu od najezde Tatara. Tvrđava Korog u spisima se spominje 1290., a sagrađena je na sjeveroistočnom dijelu korođvarskog rita.

Tlocrt kule je kružan, s promjerom oko 40m, u središtu utvrđenog dijela je otvoreni dvorišni prostor na kojemu se nalaze ostaci četverokutne porušene kule, što upućuje na zaključak da se ispod ove pozornice nije nalazila jama s lavovima. U 17. st utvrda se spominje kao Dirutum castellum Korogyvar, što se odnosi na vrstu utvrde, a znači grad u močvari. Uzevši to u obzir, on je specifičan i jedinstven primjer utvrde u hrvatskim krajevima, s obzirom na poseban sustav gradnje na hrastovim štapovima, koji su slagani unakrsno na močvarnoj podlozi. Kako je to područje melioracijom isušeno, zidine su se našle na uzvisini.

Kada su Turci 1526. g. osvojili Osijek, Kolođvar je razrušen i napušten. Iz toga vremena o njemu ne postoje nikakvi podaci i od tada više nije obnavljan."

 

[Pumpaj Dinstanović]

Fotografije su jako lepe i interesantne; pohvale za @Ovi jedan.

 

[Ebisclaus]

Asu živim u Dalmaciji i nikad nisam upozna nekog ko se loži na ta plemena(ili da se smatra njihovim potomkom). A sve da ih i ima to su pojedinci nikako mnogi kako si ti navea. Baš će neko iz Sinja, Imotskog, Zadra ili Trogira bit uživljen u Ilire

Ma lik si umišlja neki "proto-seperatizam" kod Dalmatinaca i kako njih navodno boli *** za Hrvatsku, Hrvate i hrvatsku povijest.

 

[Ovi jedan]

Lik zamišlja neku vrstu "proto-separatizma" među Dalmatincima i kako im je navodno žao Hrvatske, Hrvata i hrvatske povijesti.

Čak i ako je to rijeka za Istru, njegova priča bi možda prošla, ali reći to za Dalmaciju, koja je bastion i kolijevka hrvatske države, je ludo. I mi smo lokalpatrioti, pa smo ponosni na Dalmaciju, ali smo ponosni i što smo iz Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Splita ili dolazimo iz Zagore i s otoka, tako da nas to ne čini manje Dalmatincima ili Hrvatima. Potpuno promašena priča..

PS ako je post glupo napisan to je to automatskog prijevoda koji me hebe

 

[Pumpaj Dinstanović]

Čak i ako je to rijeka za Istru, njegova priča bi možda prošla, ali reći to za Dalmaciju, koja je bastion i kolijevka hrvatske države, je ludo. I mi smo lokalpatrioti, pa smo ponosni na Dalmaciju, ali smo ponosni i što smo iz Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Splita ili dolazimo iz Zagore i s otoka, tako da nas to ne čini manje Dalmatincima ili Hrvatima. Potpuno promašena priča..

PS ako je post glupo napisan to je to automatskog prijevoda koji me hebe

Ozb neko kaže rijeka?

 

[Ovi jedan]

Ozb neko kaže rijeka?

Ma koristim prijevod radi ćirilice pa mi ostane i napravi zbrku od upisa.. Jbt sad čitan ono poviše i parin šiptar

 

[Ovi jedan]

Idem malo do Istre, al ne na njenu obalu već u unutrašnjost koja također nudi pregršt ljepota poput hrpe malenih gradića i sela koji pljene pozoronost svojom srednjovjekovnom arhitekturom..


"Grad Buzet se smjestio na čunjastom brdu što se podigao usred plodne doline kojom protječe rijeka Mirna. Pretpovijesna gradina, akropolskog tipa, na čiji se vrh nekad uspinjalo kružno, kao obodom puževe kućice. U doba Rimljana naselje je utvrđeno, a do njegova podnožja počeli su stizati različiti narodi u vrijeme seoba. Posljednji su stigoše Slaveni, Hrvati i - ostadoše.

Buzet se prvi put spominje 804. godine, no kontinuitet naselja pratimo od prapovijesti, preko antike, srednjeg vijeka - sve do danas. U VI st. grad potpada pod vlast Bizanta, a tijekom kasnijih stoljeća postaje posjed karolinških markgrofova i akvilejskih patrijarha te važna utvrda u vrijeme feudalnih borbi. Od 1420. Buzet je pod vlašću Mlečana koji obnavljaju bedeme i grad opasaju jakim zidom, osobito 1511. kada Buzet postaje sijelo vojnog upravitelja Istre, tzv. Capitana de Raspo.

Tijekom arheoloških istraživanja u blizini Buzeta proneđena su tri ranosrednjovjekovna lokaliteta: na brežuljku Brežac - longobardsko groblje (iz VI.-VII. st.), na brežuljku Mejica - bizantska nekropola (iz VII.-VIII. st.), a uz sjeverne gradske zidine - starohrvatsko groblje s nalazima iz IX.-X. stoljeća."

 

[Ovi jedan]

"Sveti Lovreč (talijanski:SanLorenzo del Pasenatico) gradić je i istoimena općina u zapadnoj Hrvatskoj točnije u Istarskoj županiji. Gradić ima izrazita obilježja gradine - očuvane bedeme, kule i gradska vrata iz mletačkog doba, trobrodnu župnu crkvu iz romaničkog razdoblja te odvojeni zvonik-kulu. Očuvan je i stari popločani trg sa stupom srama te gradskom lođom. Lođa sa stupovima se naslanja na južni zid župne crkve i sadrži zbirku rimskih natpisa - kamenih spomenika.


Područje je bilo naseljeno od prapovijesti, u kasnoj antici počinje rasti njegov obrambeni značaj, a od 10. stoljeća je središte feuda porečkog biskupa. U 14. stoljeću postaje sjedište kapetanije seoskog područja za čitav mletački dio Istre. Odatle potječe pridjevak Pazenatički (SanLorenzo del Pasenatico, Paisanatico). Osnovno ime izvedeno je iz imena mjesnog zaštitnika, ranokršćanskogmučenika svetog Lovre, na čiji se dan 10. kolovoza slavi i Dano pćine. I mjesto i općina najčešće se nazivaju kraćom varijantom Lovreč."

 

[Ovi jedan]

"Motovun je najbolje sačuvana srednjovjekovna utvrda na istarskom poluotoku – najrazvijenijoj turističkoj regiji u Hrvatskoj. Naselje u obliku akropole, razvilo se na vrhu strmog brežuljka. U prapovijesnimvremenima, Ilirska i Keltska plemena gradila su svoje utvrde namjestu gdje je danas smješten Motovun. Ime mu je također keltskog porijekla, a nastalo je od riječi Montona, što znači grad u gori.

Vladavine nad Motovunom neprekidno su se izmjenjivale kroz dugi niz stoljeća,sve dok se u drugoj polovici 13. stoljeća nije Venecija izborila za vlast. U narednih 5 stoljeća vladavine „Kraljice svih mora“nastali su najvažniji kulturalni i povijesni spomenici, te je Motovun kao važno strateško mjesto za Veneciju počeo poprimati današnji oblik grada.


Najranije sačuvane motovunske zidine sežu u 11. i 12. stoljeća kada su izgrađeni visoki i čvrsti bedemi pojačani kulama. Tijekom 12. i 13. stoljeća pojačava se glavni bedem. Početkom 15. stoljeća Motovun je već uobličen u gotičku utvrdu s novim gradskim vratima. Tijekom 16. stoljeća bedemi se ojačavaju, a fortifikacijskom sustavu dodaje se samostan servita s novim bastionom. U 17. stoljeću dio zidina porušen je prema odredbama mirovnog sporazuma između Austrije i Venecije.

 

[Ovi jedan]

Još par predivnih slika ovog čudesog gradića iz središnje Istre..

 

[Zvonimir Božić]

@FDDD @Pumpaj Dinstanović @Zvonimir Božić @Mrkalj @Demagogic @Perperius @Берекин
Na YT ima jedan video na kome 2 Hrvata iz drnišlkog kraja planinare po Bobiji iznad mog sela Plavna. Dok su išli po onim vrletima pričali su o raznim stvarima, ne samo o prirodi i geografiji lokacije na kojoj se nalazi. Ilire, Rimljane i Dalmate (ponajviše Dalmate) su spomenuli više puta, a Hrvate ni u jednoj rečenici u istorijskom kontekstu. Pričali su čitave priče o Rimljanima i Dalmatima kako su se borili po tim brdima i planinama, kuda su se kretali itd. Čak su jednom ili 2 puta rekli 'naši preci Dalmati.' Na jednom drugom videu o općini Promina od prije 10-ak godina načelnik te općine na nekom mjestu iznad Krke priča novinaru kako su se tu tukli Rimljani i Dalmati preko 100 godina. Da su ih Dalmati gađali praćkama sa specijalno oblikovanim kamenjem od kojih su Rimljani umirali sporo od unutrašnjih povrjeda nakon pogodaka, i rekao je tog kamenja kojim su gađali Rimljane ima u okolini puno te je našao i pokazao nekoliko. Pa kaže 'Rimljani' su se preko 100 godina pitali kakav je to kraj sa druge strane Krke koji ne možemo osvojiti', pa reče 'mnogi još od Rimljana su nas tjerali odavde, ali mi se ne damo i još smo tu.' Hrvate apropo istorije Promine je pomenuo samo u jednoj rečenici. Izgleda da mnogi dalmatinski Hrvati imaju fetiš na Dalmate i vole isticati da su njihovi potomci, jbg. ipak su Dalmati u Dalmaciji bili puno prije stoljeća sedmog.

To vrijedi za urbanije, obrazovanije Dalmatince. Oni su fascinirani ilirskim nasljeđem. Ovi manje obrazovani i manje pismeni, s manje zuba, njima su Srbi opsesija.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pečat Petra Krešimira (1071)

+ SIGILLVM REGIS CRESIMIRRI DALM. AC CHRO.

 

[Krishna]

To vrijedi za urbanije, obrazovanije Dalmatince. Oni su fascinirani ilirskim nasljeđem. Ovi manje obrazovani i manje pismeni, s manje zuba, njima su Srbi opsesija.

Kad smo kod Dalmacije/Dalmatinaca, hrvatsku nacionalnu ideju u djelovima Dalmacije su promovisala trojica koji nisu bili lokalni katolici po rođenju ili porijeklu, a kamoli Hrvati. U Kninu i okolini hrvatstvo su u drugoj polovini 19-og vjeka promovisali Lovro Monti (https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Lovro_Monti) i Špiro Vujatović. Porodica Monti se doselila u Knin u 18-om vjeku u doba mletačke vladavine istim iz Bergama u sjevernoj Italiji. Lovro Monti je odabrao da bude Hrvat i promovisao je hrvatstvo među katolicima u Kninu i okolini koji nisu imali hrvatsku nacionalnu svjest. Špiro Vujatović je bio pjesnik i pravoslavni Srbin rođen u Kninu u trgovačkoj porodici. Njegovi Vujatovići su sa Vrbnika 4-5 km južno od Knina, to je čisto srpsko-pravoslavno selo. Nedavno sam prošao kroz Vrbnik, ljepo mjesto sa ljepom pravoslavnom crkvom iz 1619. godine. Špiro se nikad nije pokatoličio, već je kao pravoslavac promovisao hrvatstvo.
U sinjskom, imotskom i makarskom kraju hrvatsku nacionalnu ideju među tamošnjim katolicima je širio fra Mijo Kotaraš. Nikola (Mijo) Kotaraš je rođen u pravoslavnoj porodici u Topolju (Kovačiću) kod Knina. Iz istog sela je i vojvoda Momčilo Đujić. Nikola Kotaraš je nakon završetka pravoslavne bogoslovije u Zadru otišao u manastir Krku, ali je pobjegao iz Krke u Sinj i tamo se pokatoličio u lokalnom samostanu te uzeo ime Mijo. Bio je vatreni zastupnik/promoter hrvatske nacionalne ideje krajem 19-og i početkom 20-og vjeka mjestima u kojima je službovao - Sinj, Imotski i Makarska. U Kninu postoji ulica Mije Kotaraša, on je hrvatski velikan iako rođen kao Srbin i pravoslavac. Drugi Kotaraši (Mijini rođaci) iz Topolja/Kovačiću su prognani u 'Oluji' 1995. zbog 'pogrešne' vjere i nacionalne pripadnosti.

@Škutor Kićo @FDDD @Perperius @Ovi jedan @Ebisclaus