Evo sva 4 primera upotreba termina
Srbija pre 18. veka:
1) Tretrojevanđelje iz XIII stoleća. U sinaksaru se nalazi spome Srbije, uz Stefana Nemanju. Objavio Gavrilo Vitković (1829-1902) u segmentu „Srpski istorijski i književni spomenici“ kao „Tetro euagelъ. Jevanđelije srpske redakcije pisano na koži u XIII. veku“ (
Glasnik Srpskog učenog društva 67 iz 1887. godine, str. 319):
Pogledajte prilog 1643515
2) Jagićev tj. petrogradski rukopis (originalno iz Peći) Žitija Svetog Save od Domentijana s kraja XV ili početka XVI stoleća. Objavio Vatroslav Jagić u „Kritički dodatci tekstu života svetoga Simeuna i svetoga Save“, str. 10. V knjige
Starine. Opisi i izvodi iz nekoliko južnoslovinskih rukopisa iz 1873. godine:
Pogledajte prilog 1643516
3) Rukopis iz 1600. godine. Na samom kraju rukopisa nalazi se relativno mlađa Služba prenosu tela Svetog Save iz Trnova u Mileševo. Objavio Ljubomir Kovačević (1848-1918) u članku „Nekoliko priloga za crkvenu i političku istoriju južnih Slovena“ (
Glasnik Srpskog učenog društva 63 iz 1885. godine, str. 31):
Pogledajte prilog 1643514
Ovo su tri jedina poznata primera i sačuvana primera da se u srpskom jeziku koristi reč
Srbija pre XVIII stoleća.
Poslednji rukopis je iz 1600. godine, a što se tiče Domentijana, rečenica o kojoj govorimo nalazi se jedino u tom i ni u jednom od preostalih 5 sačuvanih rukopisa njegovog žitija. To će reći da se najverovatnije radi o kasnijoj interpolaciji, a ne rečenici koju je zapisao sam Domentijan, posebno zato što se radi o nekavom naslovu koji ne deluje da je bio deo integralnog teksta hagiografije.
Što se tiče Vitkovićevog tetrojevanđelja, potrebno je istražiti šta je sa tim rukopisom. On ga je našao negde u zaostavštini Srba šajkaša, u Ugarskoj i sva njegova građa na raspolaganju u principu se datuje u rasponu XV-XVIII st. Koliko je pouzdana njegova datacija u XIII stoleće, rekao bih da je donekle pod pitanjem. Ako bih odlučio da se opkladim, igrao bih na to da rukopis ipak ne pripada XIII st., već da je nešto mlađi.
Ukoliko je moja pretpostavka u vezi Vitkovićevog jevanđelistara tačna, to bi značilo da iz čitavog perioda srpske srednjovekovne istorije nema 1 primer, već tačno 0.