Srednjovekovna Hrvatska

Није ми потпуно јасно [..]
Реч Србија се користи свуда у турским дефтерима домаћим црквеним изворима , повељама Ђурђа Бранковића у 16. веку такође као и 17. веку зато ми није било јасно.

Turskim defterima? Kojim poveljama Đurđa Brankovića u XVI veku?

Gde su ti primeri?
 
Нисам их цитирао нити сам видео потребу да цитирам на овој теми нити знам шта треба да цитирам реч Србија или српске земље?

Srbija.

Postoje 3 ili 4 poznata primera u čitavoj srpskoj istoriji do XVIII st. (jedan je samo prepis, ako se dobro sećam, zato pišem ili). I nijedan od ta 3 nije službenog kapaciteta (svi su u suštini prevodi sa grčkog, efemerni). Ni jedan jedini vladar (niti ikakav državnik visokog ranga), od prvoga neznanog imena, do zadnjega Stefana Tomaševića, nije Srbiju nazivao Srbijom. Niti, očigledno, gotovo ijedan Srbin.

Ta reč prodire u jezik pod latinskim i nemačkim uticajem, početkom XVIII stoleća. Nakon zauzeća Beograda 1717. godine i stvaranja Kraljevine Srbije pod vlašću hazburške dinastije, pod kraljem Karlom. Odatle potiče i naziv koji se i danas koristi za srpsku nacionalnu državu.

Da nije bilo došlo do tog specifičnog spleta okolnosti austro-turskog rata od pre oko 3 veka (kao i, naravno, svega što je potom usledilo), Republika Srbija bi se danas nazivala isto kao i jedan od entiteta u Bosni i Hercegovini, Srpska. Baš kao što se u srpskom jeziku tako nazivaju i druge susednske slovenske države, po pridevu (Hrvatska, Bugarska). Doduše, mislim da bi se moglo reći da reč Srbija prodire u srpski jezik možda već i krajem XVII stoleća, u vreme Velikog bečkog rata (1683-1699).
 
Poslednja izmena:
„И тако, када су мошти Светог Саве преношене из Трнова у земље српске, сав народ српски, са свим својим свештенством и властелом, излазио је у сусрет, радујући се и славећи светог оца свог. На сваком месту где су пролазиле мошти, народ је дочекивао са великом љубављу и молитвама.“
прво ово.
 
„И тако, када су мошти Светог Саве преношене из Трнова у земље српске, сав народ српски, са свим својим свештенством и властелом, излазио је у сусрет, радујући се и славећи светог оца свог. На сваком месту где су пролазиле мошти, народ је дочекивао са великом љубављу и молитвама.“
прво ово.

Pa ovde nigde nema Srbije.
 
Не знам ни ја јер мењаш сваких 2 минута захтеве имаш и титулације деспота све земље Србије и Рашке.

Bukvalno nisam ništa promenio od prve objave kojoj si replicirao i u kojoj sam govorio o upotrebi reči Srbija u srpskom jeziku pre XVIII stoleća, do ove sad. :roll:

имаш и титулације деспота све земље Србије и Рашке.

Je li? Na kom to jeziku? ;)

Почнимо од Стефана Немање великог жупана Србије и Рашке оба примера смо ти цитирали 1 ја 1 @АнаиванГорд

Na kom jeziku je to?
 
Poslednja izmena:
Charter_of_Stefan_Nemanja,_transcription.jpg
 
Ахам дакле земља српска није Србија?
Ја не знам ко овде тролује а ко се прави дебил можда је мислио на Хрватску?

E sad, da li bi mogao da objasniš kako si ti razumeo Koletovu postavku da u srpskim srednjovekovnim poveljama nigde nema Srbije, za razliku od srpske zemlje i moje obrazloženje da bi se Srbija zvala Srpska da nije bilo Kraljevine Srbije početkom XVIII stoleća?

Baš bih voleo da čujem tvoje tumačenje toga. :)
 
Poslednja izmena:
Који
E sad, da li bi mogao da objasniš kako si ti razumeo Koletovu postavku da u srpskim srednjovekovnim poveljama nigde nema Srbije, za razliku od srpske zemlje i moje obrazloženje da bi se Srbija zvala Srpska da nije bilo Kraljevine Srbije početkom XVIII stoleća?

Baš bih voleo da čujem tvoje tumačenje toga. :)
Ја не тумачим никог Србија и српска земља или все српска земља је плеоназам са данашњим Србија. То није Рашка није земља где је било Грка ,Влаха и других етничких елемената који су подлегали неким другим правима већ мејнсзрим Србија.

То се види у Жичкој повељи где је краљ все српске земље (зарез) Диоклитије...........етц

Није спорно изгубићу дан и наћићу ти оригиналне цитате и знам који су и да постоје и у нашој патријаршији.
Али то не може више као на осталим темама да неко изгуби дан и ноћ да би доказивао неком да није у праву и то је то.

Ако будем доказао то што тврдим очекујм да друга страна отвори тему типа "ЈА САМ ДЕБИЛ ЗБОГ....."
Онда ћу да губим време и ускраћујем свом детету и животу да би неком најпаметнијем на свету нешто доказивао.

Screenshot_2024_1117_022954.png
 
Само можеш да се смејеш ко питкчкица то је све и једино што можеш кад немаш аргументе ни оно у гаћама!
Нећу учествовати у тим глупирањима и почети да комуницирам лајањем на индијском са народом песћих глава кад будеш хтео да прихватиш понуду ту сам.
 
Није спорно изгубићу дан и наћићу ти оригиналне цитате и знам који су и да постоје и у нашој патријаршији.

Samo da proverimo da li si dobro razumeo. Naći ćeš originalne citate koji postoje u kojima se na srpskom jeziku nalazi? Ne Zemlja srpska, Srpska zemlja ili zemlje ili bilo šta slične prirode, već Srbija?

Iako do sada niko nije uspeo da pronađe ništa sem nekoliko zapisa koje spomenuh (i o kojima je već bilo reči na forumu), i time oboriti uverenje da Srbija u srpskom jeziku potiče tek od početka XVIII stoleća?
 
Samo da proverimo da li si dobro razumeo. Naći ćeš originalne citate koji postoje u kojima se na srpskom jeziku nalazi? Ne Zemlja srpska, Srpska zemlja ili zemlje ili bilo šta slične prirode, već Srbija?

Iako do sada niko nije uspeo da pronađe ništa sem nekoliko zapisa koje spomenuh (i o kojima je već bilo reči na forumu), i time oboriti uverenje da Srbija u srpskom jeziku potiče tek od početka XVIII stoleća?
Неколико нисам рекао 100 има их и има на другим језицима али директне преписке са нашим деспотима и тд.
 
Неколимо нисам рекао 100 има их и има на другим језицима али директне преписке са нашим деспотима и тд.

Drugi jezici su potpuno nebitni. Ne govorimo o tome. Govorimo o upotrebi u srpskom jeziku.

Nema ih preko 100, nego ni blizu. Ima ih 3 ili 4. Svi su neslužbenog karaktera, potpuno efemerni i posledica uticaja tj. predova tekstova sa grčkog jezika. Sem par crkvenih ruku, koji su došli na tu ideju jer su videli na grčkom jeziku, niko pre XVIII veka Srpsku zemlju nije nazivao Srbijom.

M. Dinic.jpg


Mihailo Dinić, O nazivima srpske države u srednjem veku, str. 165.
 
Drugi jezici su potpuno nebitni. Ne govorimo o tome. Govorimo o upotrebi na srpskom jeziku.

Nema ih preko 100, nego ni blizu. Ima ih 3 ili 4. Svi su neslužbenog karaktera, potpuno efemerni i posledica uticaja tj. predova tekstova sa grčkog jezika.
Битне су и на страним језицима ако су писма наших владара који баратају стеаним језицима или њихова радионица. Ако су тако превели на стани језик значи да нашем то дословно то значи.
 

Back
Top