Mađarski kraljevi su se krunili hrvatskom krunom (od Zvonimira ili prethodnom krunom) kao kraljevima Hrvatske (i Dalmacije). Koloman se okrunio za Hrvatskog kralja 1102. u Biogradu na Moru, a takvo zasebno krunjenje kao mađarskog i hrvatskog kralja dinastija Arpadović je imala do Bele IV koji tu tradiciju prekda 1235.
Nakon smrti Zvonimira 1089., Hrvatska je imala desetljeće anarhije s par lokalnih plemića koji su si prisvajali kraljevsku vlast ili poziciju bez stvarne vlasti kao legitimnih predstavnika Hrvatskog kraljevstva. Stjepan II od dinastije Trpimirović je vladao samo dvije godine do svoje smrti 1091. Ladislav je počeo osvajanje Hrvatske, ali nije dogurao dalje od Gvozda ili ruba sjeverne Dalmacije, a Almoš je bio proglašen hrvatskim vojvodom (duke) ne hrvatskim banom. U to vrijeme južno od Gvozda prvo si je priskrbio vlast hrvatski vojvoda Simeon, a onda kralj Slavac iz Splita s bratom Rusinom koji je bio vojvoda Morjana za vrijeme Zvonimira dok je njegov sin Petar bio hrvatski ban. Slavac s braćom je imao imanja između Splita i Omiša.
Nakon smrti Ladislava 1095. prijašnji ban Petar je postao hrvatski kralj vladajući nad Kninom, a taj Petar je bolje poznati Petar Snačić (od hrv. plem. roda Snačića kasnije Nelipića koji su imali imanja u Podcetinju baš između Splita i Omiša). On će pogunitu u sukobu s kraljem Kolomanom 1097. i dalje se sve zna. Koloman se kruni 1102., a 1105. uspješno osvaja sve priobalne dalmatinske gradove koji su nakratko pali pod mletačku vlast.