Evo,
@Kole11, hajdemo
doslovno redom, sve gde Skilica pominje Hrvate.
I. U VI knjizi, posvećenoj caru Vasiliju I Makeodncu (867-886), prvi spomen je iz 26. glave:
Καὶ τὰ μὲν πρὸς ἀνίσχοντα ἥλιον οὕτως εἶχε, τὰ δὲ πρὸς ἑσπέραν ἄπεισι λέξων ὁ λόγος. καὶ τούτων γάρ, ὁμοίως τοῖς λοιποῖς, ἐπὶ πλέον ἀμεληθέντων ἐπὶ τῆς βασιλείας τοῦ Μιχαήλ, καὶ πάσης σχεδὸν Ἰταλίας, ὅση τῇ βασιλείᾳ Ῥωμαίων ἀνήκει, καὶ τῶν πλείστων τῆς Σικελίας ὑπὸ τῆς τῶν Καρχηδονίων δυνάμεως καταπολεμηθείσης καὶ ὑποφόρου τοῖς βαρβάροις γεγενημένης, ἔτι δὲ καὶ τῶν ἐν Παννονίᾳ καὶ Δαλματίᾳ καὶ τῶν ἐπέκεινα τούτων διακειμένων Σκυθῶν, Χωροβάτων φημὶ καὶ Σέρβων καὶ Ζαχλούβων Τερβουνιωτῶν τε καὶ Καναλιτῶν καὶ Διοκλητιανῶν καὶ Ῥεντανῶν, τῆς ἀνέκαθεν Ῥωμαίων ἐπικρατείας ἀφηνιασάντων καὶ αὐτονόμων καθεστηκότων, συνεπέθεντο μετὰ τοῦ καιροῦ καὶ οἱ ἀπὸ Καρχηδόνος Ἀγαρηνοί.
http://users.uoa.gr/~nektar/history...ns/joannes_scylitzes_synopsis_historiarum.htm
To je što se tiče istočnih pitanja. Naracija će sada govoriti o zapadu. Ovde, kao i drugde, stvari su bile strašno zapostavljene poduži vremenski period tokom Mihailove vlasti. U skoro celom području Italije koje je pripadalo Rimskom carstvu, kao i većem delu Sicilije, prevladale su snage Karaginjana i tamošnji narod je tamo plaćao porez varvarima. Slično tako oni u Panoniji i Dalmatiji i susedni Skiti; Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dioklićani i Neretljni, zbacili su jaram rimsek vlasti kojem su bili podvrgnui i uspostavili svoju samoupravu.
Ovaj citat preuzet iz V knj. nastavka hronike Teofana Ispovednika, poznatije kao
Život Vasilijev (
Vita Basilii) i koji je proizašao iz kruga škole cara Konstantina VII Porfirogenita. Gl. 52
VB:
Za vreme Mihailove vlasti, pitanja zapadu su bila uveliko zapostavljana, skupa sa svim ostali. Stoga, soro cela Italija koja je nekada pripadala našem Rimu, kao i oblast Sicilije, osvojena je bila od strane susedne sile Kartaginjana i pala pod vlast varvara. Takođe, Skiti koji žive u Panoniji, Dalmatiji i drugde ― hoću reći, Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dioklićani i Neretljani ― pobunili su se protiv večne vlasti Rimljana i postali nezavisni i suvereni, pod vlašću sopstvenih poglavara.
Ono što u ovoj rečenici Skilice vidimo, političku geografiju slovenskog juga zapadnog Balkana, u potpunosti je komplentarno drugim dvema pisanim izvorima iz sredine X stoleća, koji pominju ove prostore. Kao prvo, tu je
Spis o ceremonijama; kačili smo ovaj izvor i u rukopisu:
εἰς τὸν ἄρχοντα Χρωβατίας· εἰς τὸν ἄρχοντα Σέρβλων· εἰς τὸν ἄρχοντα τῶν Ζαχλούμων· εἰς τὸν ἄρχοντα τοῦ Κανάλη· εἰς τὸν ἄρχοντα τῶν Τραβούνων· εἰς τὸν ἄρχοντα ∆ιοκλείας· εἰς τὸν ἄρχοντα Μωραβίας. ἐπιγραφὴ εἰς αὐτούς· "κέλευσις ἐκ τῶν φιλοχρίστων δεσποτῶν πρὸς τὸν ὁ δεῖνα τὸν ἄρχοντα τῆσδε."
Arhontu Hrvatske, arhontu Srba, arhontu Zahumljana, arhontu Konavlja, arhontu Travunjana, arhontu Duklje, arhontu Moravije, sa natpisom: „naredba od hristoljubivih gospodara tome i tome arhontu te i te zemlje.“
Dalje, reč je zemljama koje se u potpuno identičnom nabrajanju javljaju i u Porfirogenitovom famoznom
Spisu o narodima:
Ὅτι ἀπὸ τῆς βασιλείας Ἡρακλείου, τοῦ βασιλέως Ῥωμαίων, καθ´ ὃν μέλλει τρόπον ῥηθήσεσθαι ἐν τῇ περὶ τῶν Χρωβάτων καὶ Σέρβλων συγγραφῇ, πᾶσα ἡ Δελματία καὶ τὰ περὶ αὐτὴν ἔθνη, οἷον Χρωβάτοι, Σέρβλοι, Ζαχλοῦμοι, Τερβουνιῶται, Καναλῖται, Διοκλητιανοὶ καὶ Ἀρεντανοί, οἱ καὶ Παγανοὶ προσαγορευόμενοι. Τῆς δὲ τῶν Ῥωμαίων βασιλείας διὰ τὴν τῶν τότε κρατούντων νωθρότητα καὶ ἀφέλειαν εἰς τὸ μηδὲν παράπαν μικροῦ δεῖν ἐναπονευσάσης, καὶ μάλιστα δὲ ἐπὶ Μιχαὴλ τοῦ ἐξ Ἀμορίου, τοῦ Τραυλοῦ, οἱ τὰ τῆς Δελματίας κάστρα οἰκοῦντες γεγόνασιν αὐτοκέφαλοι, μήτε τῷ βασιλεῖ Ῥωμαίων, μήτε ἑτέρῳ τινὶ ὑποκείμενοι, ἀλλὰ καὶ τὰ ἐκεῖσε ἔθνη, οἵ τε Χρωβάτοι καὶ Σέρβλοι καὶ Ζαχλοῦμοι καὶ Τερβουνιῶται τε καὶ Καναλῖται καὶ Διοκλητιανοὶ καὶ οἱ Παγανοί, τῆς τῶν Ῥωμαίων βασιλείας ἀφηνιάσαντες γεγόνασιν ἰδιόρρυθμοι καὶ αὐτοκέφαλοι, τινὶ μὴ ὑποκείμενοι.
https://archive.org/details/porphyrogenitus-1967-dai/page/125/mode/2up
Ali kada je Rimsko carstvo, nemarom i neiskustvom onih koji su njime upravljali i, posebno u vreme Mihaila Amorejskog Mutavca, propali na ivicu kompletnog uništenja, stanovnici gradova Dalmacije postaše nezavisni, podvlašćeni niti caru Romeja niti ikom drugom, i štaviše, narodi tih krajeva, Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani, zbaciše jaram rimske vlasti i postaše samoupravni i nezavisni, podvrgnuti nikome.
Potom, u istoj glavi, nešto niže:
τὸ δὲ γενόμενον ἐν Δαλματίᾳ παρὰ τῆς Ῥωμαϊκῆς ἐπικουρίας, καὶ τὰ προμνημονευθέντα γένη τῶν Σκυθῶν θεασάμενα, οἵ τε Χρωβάτοι καὶ Σέρβοι καὶ οἱ λοιποί, πρέσβεις πρὸς βασιλέα στέλλουσιν ἀξιοῦντες ζεύγλῃ τῆς Ῥωμαϊκῆς ἐξουσίας ὑπεισελθεῖν. ὧν ὡς εὐλόγου τῆς δεήσεως ἐπακούσας ὁ βασιλεὺς φιλανθρώπως αὐτοὺς προσεδέξατο, καὶ πάντες τῇ Ῥωμαϊκῇ ἐπανῆλθον ἀρχῇ, δεξάμενοι ἄρχοντας τῶν οἰκείων καὶ ὁμοφύλων
Kada su gorepomenuti skitski narodi, Hrvati, Srbi i ostali, videli šta se desilo u Dalmatiji kao rezultat rimske intervencije, poslali su delegate caru tražeći da budu stavljeni pod rimsku vlast. Ovo je delovalo caru kao razuman zahetv; blagonaklono ih je primio i svi su postali podanici rimske vlasti i dobili su upravnike sopstvene narodnosti i roda.
Referentni delić iz
Vita Basilii, 54. gl.:
Kada su gorepomenuta slovenska plemena, Hrvati, Srbi i ostali, videli šta su rimska pojačanja učinila stanovnicima Dalmatije ikada su naučili nežnosti i sveprihvatajuću pravdu i vrline novog cara Romeja, radije su birali da budu podanici pod dobrom vlašću od adrogantne samostalnosti i dragovoljno su se vratili pod okrilje svojih pređašnjih gospodara i dovedeni natrag u romejsku službu.
III. Treći primer dolazi iz X knjige, posvećene carevu Romanu I Lakapinu (920-944), gl. br. 16:
Μαΐῳ δὲ μηνί, ἰνδικτιῶνος πεντεκαιδεκάτης, εἰσβολὴν Συμεὼν ὁ τῆς Βουλγαρίας ἄρχων ἐποιήσατο κατὰ Χρωβάτων, καὶ συμβαλὼν μετ' αὐτῶν καὶ ἡττηθεὶς ἐν ταῖς τῶν ὀρῶν δυσχωρίαις ἅπαν τὸ ἑαυτοῦ ἀπώλεσε στράτευμα
Meseca maja, 15. godine indikta, Simeon vladar Bugara pokrenuo je napad na Hrvate. Kada ih je suočio poražen je u planinskim vrletima, izgubivši svoju čitavu vojsku.
Ovo što Skilica opisuje je dobro poznati okršaj između Hrvata i Bugara koji se pominje u dosta izvora i koji bi trebalo da pripada Tomislavovom vremenu. On se pominje nešto malo opširnije u 32. gl.
DAI:
U to vreme, dođu isti Bugari, zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo behu poubijani svi od Hrvata.
Opis ovog bugarsko-hrvatskog okršaja nalazi se i u
Liber pontificalis u Korčulanskom kodeksu iz XII stoleća:
Johannes X. sedit annos XII, menses IL dies VI. Hie fecit pacem inter Bulgaros et Chroatos, per legatos suos Madelbertum scilicet episcopum, et Johannem ducem. et composuit in Dalmatia ecclesiasticum dogma ut primitus fuerat, cuius beneficii gratia Chroati sancto Petro effecti sunt tributari in perpetuum.
Jovan X. Stolovao 12 godina, 16 meseci i 6 dana. Izdejstvovao je mir zmeđu Bugara i Hrvata, preko svojih poslanika, tj. biskupa Madalberta i duksa Jovana
Na kraju, ovaj okršaj se javlja i
Povesti minulih leta, odakle je potom prepisivana u većini staroruske letopisne tradicije.
В лето 6450.
Семеонъ иде на храваты, и побеженъ бысть храваты, и умре, оставивъ Петра князя, сына своего, болъгаромъ
942. godine
Simeon ide na Hrvate i pobeđen bi od Hrvata, i umre, ostavivši Petra, sina svojega, za kneza Bugarima
IV. Četvrto mesto kod Skilice gde se pominju Hrvati nalazi se u istoj knjizi, malo niže; 18. glava:
τὰ γοῦν πέριξ ἔθνη, Τοῦρκοι, Σέρβοι, Χρωβάτοι, καὶ οἱ λοιποί, τὴν τοῦ Συμεὼν ἀναμαθόντες τελευτὴν ἐκστρατεύειν κατὰ Βουλγάρων ἐβουλεύοντο
Kada su obližnji narodi, Turci, Srbi, Hrvati i ostali, saznali za Simeonovu smrt, odmah su napravili planove da krenu u pohod protiv Bugara
Ovaj je citat poznat u celomnizu izvora. Konstanta u svim izvorima su Hrvati, dok neki dodaju pored i neke druge narode, među
ostalima koji se navode da su se spremili na okršaj protiv Bugara. Primera radi, Simen Logotet (Magistar) u svojoj svetskoj
Hronici kaže:
A okolni narodi — Hrvati i ostali — saznavši za Simeonovu smrt nameravali su da se zarate protiv Bugara.
Dakle,
ostali narodi je nešto što je ponekad preciznije, neki autori navode ko su ti među
ostalim narodima. U hronici Teodora Dafnopata, pored Hrvata specifično se navode i „Turci“ tj. Mađari:
Τὰ κύκλῳ οὖν ἔθνη τοῦ Συμεὼν μαθόντα τελευτήν, οἵ τε Χρωβάτοι οἱ Τοῦρκοι καὶ οἱ λοιποί, ἐκστρατεύειν κατὰ Βουλγάρων ἐβουλεύοντο.
I kad su obližni narodi saznali za Simeonovu smrt, Hrvati, Turci i ostali planirali su da pokrenu rat protivu Bugara.
Prilično je apsurdno tvrditi da u Skiličinom
Sažetku istorija Hrvat isto što i Srbin, kada ih, kao što se do sada moglo i videti, Skilica tu poprilično dosledno razlikuje. Štaviše, tamo gde je u izvorima pronašao da su
Hrvati i ostali spremali se za rat protivu Bugara, Skilica precizira da se među ostalima kriju i Srbi, pridružujući ih Hrvatima, koje tu pominju Simeon Magistar i Teodor Dafnopat.
