Srednjovekovna Hrvatska

Zvonimirъ ga naziva i Jovan Rajić u svojoj istoriji.

Pogledajte prilog 1198492
Ali hipotetika nije dovoljna zato što kao što rekoh i obližnji Zvonigrad je na isti način bio zapisivan, pa nikome ne pada na pamet da kaže da je ime tog naselja ranije bilo Svinigrad ili slično.
Па добро, имали су клесачи плоче узор негде, очигледно нису клесали на слепо.Да су консултовали Кљајића и натпис би био другачији.
И Нада Клаић наводи његове повеље у изворном латинском облику.
Untitled.jpg

Diplomaticka analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I
А ко ти каже да је тај Звониград настао тако што га је основао Звонимир и дао му своје име!?Имаш још таквих топонима по Херцеговини и Босни, носе исто име, нису их оснивали Звонимири него су име добили по звону.
Такође не видим због чега би Свинимирово име била нека спрдња, може да се повеже са свињама, а може и са нечим другим.Не знам ни колико су свиње међу Словенима уопште и биле популарне тада.Срби су трговином највише свињама и подигли устанак против Турака много касније и изборили слободу, због чега би то било срамота.
To sam postavio iz dva razloga. Prvi je, kao što mislim da znaš vrlo dobro, na ovom forumu postoji jedna potpuno neopravdana percepcija o „zlom, mračnom 19. veku, kada su ljudi počeli prvi put u istoriji da lažu i tako izmišljaju i Hrvate“. O hrvatskim kraljevima kroz čitave vekove se pisalo u pripovedačkim izvorima, hiljadu godina sve do današnjeg dana o onog nedavnog dokumentarca Hrvatski kraljevi. Ne radi se tu ni o kakvoj priči nastaloj u XIX veku (kao što nije niko uopšte ni Zvonimira tako prozvao tada) niti je uopšte reč o bilo kakvim segmentima hrvatske nacionalne mitologije, iskonstruisane u vreme Ivana Kukuljevića Sakcinskog, već o dosta dugoj tradiciji koja nije ni specifično hrvatska, što je ujedno i drugi razlog zbog kojeg sam postavio dotični citat.

Dalje, postoji neka percepcija da je dotično pitanje, ko bi bio tačno prvi hrvatski kralj i uopšte razgovor o ovome, da je nešto što je posledica hrvatske mitomanije. Zapravo, ismevanje dotičnog više govori o srpskoj sredini nego o hrvatskoj, odnosno ne prelazi u ozbiljnoj meri granice Srbije ili Republike Srpske; pitanje ko bi tačno bio krunisan, da li Tomislav, Držislav, Miroslav ili Zvonimir ili možda neko peti, usko je stručno pitanje kojim se bavi (i treba da se bavi) istoriografija. Ali ovako kada se ode u neku drugu zemlju; ne znam, Rusiju, Nemačku ili Francusku, potpuno deluje neshvatljivo da neko strašnim tretira pitanje koju je tačno titulu recimo Miroslav nosio; da li kneza ili kralja. U pisanim izvorima onovremenog doba pa i današnjoj praksi razni vladari uključujući i poglavari plemenskih saveza nazivani su kraljevima, a niko ne pravi ni famu kada neko Jovana Vladimira naziva naziva kraljem, kao što prikazah na primeru onog dokumentarca koji je nedavno izašao na RTS. I to je razlog zašto sam dotični citat podelio; zato što je Rajić hrvatski kraljevi u kolokvijalnom smislu upotrebio sa čak naslovi celi segment hrvatske istorije, od ranog VII do kraja XI stoleća, iako i sam razlikuje preciznije hrvatske kneževe od hrvatskih kraljeva.

To sve pišem iz razloga zato što u našoj sredini postoji, a to se itekako ogleda i na forumu Krstarice (pa i na velikom broju objava na ovoj temi), puka tendencija da se samo isprazno piše „haha hrvatski kraljevi“ obično uz čiste prozivke i šale, nekada čak i sa neprikrivenom dozom mržnje na nacionalnoj osnovi. A iza toga se ne krije zapravo apsolutno ikakva želja za razgovorom o ili upoznavanjem prošlosti; već naprotiv, samo želja (i to baš prilično neozbiljna) za zafrkavanjem Hrvata (odnosno zezanja na njihov račun), vođena gotovo isključivo predrasudama.
Као прво колико знам средњи век се назива понекад мрачним добом, а то за 19. столеће први пут чујем, и никако се 19. век после периода ренесансе и хуманизма и процвата просветитељства и народних препорода може тако назвати.Оно што сам хтео да кажем јесте да су све науке па и историјска биле у повоју и тек настајале по неком критичком обрасцу, да аутори историјских дела у то време нису имали приступ многим историјским делима насталим пре њих, као ни методе како да обраде и научно сагледају оне које су имали на располагању, ни Рајић није био изузетак.Читање историјских извора и дан данас је проблем.
Као друго не знам одакле ти да ја негирам постојање самог хрватског народа или њихових владара што ми не пада на памет, већ овде само говорим о многим недоследностима који прате тај део хрватске историје, а које се провлаче до дан данас као нека врста неупитне догме и пуне историјске истине којој неки директни докази и не требају.Ту долазимо на терен митоманије са врло мало или нимало извора којом обилује тај део хрватске историје, а управо такви су и башчанска плоча и пакта конвента и Трпимирова даровница, а ако теби то не смета онда у реду али ми онда немој додавати нешто што не сматрам.Да ти напоменем да су управо овакви фалсификати темељ хрватске правашке мегаломаније настале баш у 19. веку, где су нашле касније своје пуно утелотворење у усташком покрету као историјска подлога за геноцид почињен над Србима, тако да је то далеко од зезања и неког зафркавања.
Трећи разлог ми није интересантан јер тако нешто никада нисам тврдио па можеш да то спочитаваш ономе ко јесте.
Дакле, не знамо колико је људи радило на плочи – само зато што има одступања у истим знаковима у тексту не значи да је плоча фалсификат. И док не дође до озбиљнијих аргумената везаних за историјско-техничку експертизу плоче, такви закључци су неосновани.
Знамо да је вероватно радило више, и да очито глагољично писмо нису познавали адекватно, да црква којој се дарује ледина није из тог доба па је немогуће да тако нешто буде исписано тада, то је сасвим довољно да буде фалсификат.
Po mom mišljenju to što piše tu savršeno se uklapa i u podatke iz osorskog jevanđelistara u kojem se ljudi mole i kralju i caru, te se Petar Krešimir nije probudio i odjednom jedno jutro iz čista mira dodao Dalmaciju u svoju titulu, već da je učinio nešto za šta postoje vrlo specifični razlozi, baš kao što se ni mletački dužd nije samo titularno proglasio iz čista mira za dux-a Dalmacije, već zato što je intervenisao u zaštitu Dalmatinaca od Neretljana i krenuo da širi svoju vlast nad Dalmacijom.

Takve stvari bez nekog vrlo jasnog konteksta, jednostavno se ne dešavaju. A što se tiče povelje u kojoj Petar Krešimir kaže da je proširio svoju vlast na moru, meni je logičnije da se radi o širenju nad Dalmacijom, nego, kao što neki pokušavaju da protumače, da je podvrgao Paganiju svojoj vrhovnoj vlasti.
Па и није се само пробудио као и ни други владари који су имали намеру завладати суседним територијама, у овом случају Далмацијом.Само што је тенденција за контролом на неком подручју једно а стварна власт нешто друго.Као што рекох не знам ни чиме би Крешимир успоставио власт тамо.
Знам да је Дубровник рецимо дуги низ деценија плаћао трибут српским краљевима па да ли би тај град назвао Немањичким, Котроманићким или самосталним?
 
У
староенглеском преводу дела Павла Орозија Historia adversus paganos,
које је настало у време владавине краља Алфреда (871–899), помињу се
као Horigoti, Horoti.58
Средином XIII века Тома Архиђакон у делу Historia Salonitana наводи
да су Хрвате називали Готима или Словенима, према онима који су
дошли из крајева Пољске или Чешке (de Polonia seu Bohemia). Такође,
сплитски каноник пре тога помиње да се са готским вођом Тотилом из
предела Пољске по имену Lingones доселило седам или осам племенитих
родова.65 Овде у суштини аутор преноси елементе некакве традиције о
доласку Хрвата на Балкан. Иако нису потпуно јасне, вести сплитског
каноника указују на могућност хрватске сеобе из Чешке, а у складу са
наведеним изворним подацима, додатно потврђују њихово присуство на
тлу ове западнословенске државе. https://www.academia.edu/44952911/O...ОНИЦИ_ABOUT_SERBS_IN_THE_CHRONICLE_OF_DALIMIL
 
Да, то за натпис краљице Јелене је ок. Неки штос, изузев рушења и пљачке, мора ту да има. Шта је мени интересантно. Од свих хрватских владара нађен је део саркофага с натписом једне краљице. Е сад, колико ја разумем Хрватска доста улаже у археолошка истраживања ( у односу на Србију), у шта ја искрено не сумњам и то није спорно. Међутим, резултати тога (мислим на гробове, земне остатке и сл. хрватских владара) немају неке резултате. Они имају помака- скоро сам прочитао неки рад на ту тему о проналаску гробнице у којој су пронађени остаци двојице људи за које се с правом сматра да су имали висок положај у друштву. За ту двојицу претпостављају да могу бити неко од хрватских владара. Међутим, јављају се барем два проблема на које наилазе. Нема никаквог натписа , што донекле може бити разумљиво. Још интересантније је што су сахрањени с мачевима, што не би требало да је у духу традиције хришћанских владара. И да скратим. С обзиром на оно што знамо о том периоду и да Хрватска улаже средства у истраживања, а с обзиром на резултате тога , ја сам некако при ставу да они траже на погрешном месту. Негде мора да греше. Или, а ово је у форми питања, да ли постоји могућност да су ти владари добијали народна имена приликом ступања на престо, дакле, нешто супротно од онога што се дешавало код Срба. Ово питам имајући у виду да су они, грубо речено, рано припали 'франачком свету'?
Mauzolej hrvatskih kraljeva na Gospinom Otoku u Solinu bio je središte hodočašća hrvatskog naroda još do gotovo sredine 13. stoljeća. Mauzolej su čuvali redovnici i brinuli se o stanju grobova. Postojala je prilično jaka svijest o prošlosti i usmena tradicija je imala veliku ulogu. Iz tog razloga, vladarima, nekih 300 godina ranije, nije bilo neophodno upisivanje imena na sarkofag, jer se znalo i prenosilo s generacije na generaciju koji vladar leži u kojem grobu. Problem je nastao 1241./42. godine kada su Mongoli provalili u Hrvatsku i na putu od Zagreba do Splita porušili sve na što su naišli, od crkava u Lici, do crkava i katedrale u oklici Knina pa do crkava u Solinu.

S druge strane, kraljica Jelena je bila pripadnica dalmatinskog patricijata koji je imao višu razinu obrazovanja i kulture. S te strane ona je imala višu razinu svijesti o potrebi ostavljanja pismenih zapisa te je tražila da joj se ispiše epitaf na stranici sarkofaga. Dakako, moguće je i da su neki drugi hrvatski vladari imali epitaf na nadgrobnoj ploči, jer se spominje među arheološkim nalazima nadgrobna ploča s epitafom nekog vladara te se iz pronađenih riječi pretpostavlja da bi se moglo raditi o nadgrobnoj ploči hrvatskog kralja Miroslava, brata kralja Mihovila Krešimira II.
 
Nekoga nema u popisima, ali ima materijalnih dokaza (koji su izgubljeni, nažalost, ali vaši povjesničari su nepobitno utvrdili da su postojali).
Nepopisani rvati su u to vreme ipak bili na tim prostorima, čak i ranije, ako je verovati vašim povjesničarima?

Opet drkate pojmove - nije Ukrajina nazvana po ukrajincima, niti je Croatia nazvana po rvatima, već obrnuto.
Hrvatska je nazvana po Hrvatima. Ako ti imaš argumenata i dokaza koji bi tvrdili drugačije, pozivam te da ih slobodno ovdje prezentiraš pa da ih svi vidimo. :ceka:
 
Valjda Austrougarska srednjovekovna , pa čak i Mletačka republika ? A za Hrvatsku u srednjem veku (mračnom katoličkom veku) ja nisam čuo ?
Pa Franjo Tahi je ....
:lol: :lol: :lol:

Austro-Ugarska je nastala 1867. godine. Kakav srednji vijek? :hahaha:

Mlečani su definitivno osvojili dalmatinsku obalu tek u razdoblju 1409.-1420., što je sam kraj srednjeg vijeka. :lol:

Pojma ti nemaš ni o čemu. ;)
 
:lol: :lol: :lol:

Austro-Ugarska je nastala 1867. godine. Kakav srednji vijek? :hahaha:

Mlečani su definitivno osvojili dalmatinsku obalu tek u razdoblju 1409.-1420., što je sam kraj srednjeg vijeka. :lol:

Pojma ti nemaš ni o čemu. ;)

Da ne bismo cepidlačili, srednjevekovna država na tim prostorima definitivno nije bila Hrvatska, osim ako ne usvojimo retardirane teze o "personalnoj uniji" :kafa:
 
Zašto bi to bilo bitno? :dontunderstand:

Nijedan suvremeni izvor toga doba ne spominje nasilnu smrt, kao ni izvori koji su nastali u razdoblju od 30-tak do 150 godina nakon njegove smrti. Prvi spomeni nasilne smrti datiraju iz ranog 14. stoljeća.
Tema je srednjovjekovna Hrvatska, naravno da je bitno da znamo sudbinu jednog od najznačajnijih srednjovjekovnih hrvatskih vladara. Možda Vama Hrvatima to nije bitno, jer tako možete da lupate.
 
Када је име народа у питању, код имена Хрвати као и код већине народа постоји неколико теорија. Но за разлику од неких других народа, у Хрватској то мало прилагоде индоктринисаним умовима у свом националном корпусу. Зато и не треба бити строг према примјерцима који кампују на крсти.
Елем шта каже њихова википедија (овдје) о поријеклу, пардон "подријетлу" Хрвата
Prema legendi, Hrvati su se doselili pod vodstvom petero braće (Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenac i Hrvat) i dvije sestre (Tuga i Buga), pa je moguće da od jednog od braće koji se zvao Hrvat potječe i ime za narod Hrvati.
Све у реду, само није баш легенда већ наводи у 30.поглављу "Списа о народима" неког Косте чији се извор може бити заиста ослањао на неко предање о доласку Хрвата, а може бит и да је понешто домислио. Но проблем је што се овај од петеро браће никако није звао Хрват нити се може његово име (Хробатос или Кробатос) било каквим вратоломијама са грчког тако превести.
Но на страну то, идемо даље, шта пише о "подријетлу" Хрвата у истој википедији позивајући се на други извор, извјесног Тому Архиђакона.
Historia Salonitana iz polovine 13. stoljeća daje nam prikaz znanja o podrijetlu Hrvata kakav je (neovisno o zapisu iz De Administrando Imperio) postojao u tada najkulturnijem dijelu Hrvatske, pod utjecajima latinske i grčke pismenosti. Tu se spominje da je sedam ili osam rodova plemića s područja Poljske i Češke došlo na područje rimske Dalmacije kao saveznici Gota. Ti su se slavenski plemići nastanili u brdovitim predjelima uz Jadran, uspostavili snažnu kneževsku vlast i izmiješali sa starosjediocima u jedan jedini snažan narod s jednim jezikom, te tek nakon dosta vremena osvojili i razorili Salonu.
Но ево шта заиста пише Тома Архиђакон у свом рукопису "Historia Salonitana" (овдје) на страници 42 о поријеклу Хрвата
Hrvatska je brdovita pokrajina, koja se nalazi na sjevernoj granici Dalmacije. Od davnine se taj kraj zove Kurecija, a narodi koji se sada nazivaju Hrvatima, nekada su imali ime Kureti ili Koribanti;(5) stoga Lukan kaže: Tamo se uzda u ratniĉki narod Kureta koje ani zemlja okružena Jadranskim morem.(6) Zvali su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trĉali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama i gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljaĉkama. Veoma ratoborni i ne libeći se izložiti se smrti najĉešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrĉine mjeseca, misle da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije: Kureti koji o mjed udaraju.(7) Izmiješali su se ti narodi i postali jedan narod koji je imao sliĉan naĉin života, obiĉaje i jedan jezik. Imali su i vlastite vođe. Iako su bili pokvareni i divlji, ipak su bili kršćani ali veoma sirovi. Zarazila ih je također i arijanska kuga. Mnogi su ih nazivali Gotima i isto tako Slavenima prema posebnom imenu onih koji su došli iz Poljske ili Ĉeške.
Kako je već spomenuto, oni su napadali latinske stanovnike koji su nastavali primorske krajeve a najviše Salonu, glavni grad ĉitave pokrajine.
Taj je grad već izgubio svoju nekadašnju moć i veoma je osiromašio. Grad nije imao dostojnoga upravitelja i zbog toga su ga neprijatelji mogli lako osvojiti i opustošiti.
И ту Тома пише да су покварени и дивљи, да су се прије звали Курети или Корибанти, иако хришћани, ипак веома сирови, а заразила их је такође и аријанска куга. Пише и да су раније били луталице, пустахије, битисали по дивљини те да су се попут звијери веселили суровом ратовању, нападима и пљачки, уз подругљив осврт на нека вјеровања и обичаје. Ипак "малчице" другачији опис него ли су у хрватској википедији пренијели (а и мало изобличили) Томине ријечи, а Тома Архиђакон да пише објаве на крсти попио би бан јер је ове "Курете" изгрдио толико да би то модератор оцијенио крајње увредљивим ријечником..
 
Mauzolej hrvatskih kraljeva na Gospinom Otoku u Solinu bio je središte hodočašća hrvatskog naroda još do gotovo sredine 13. stoljeća. Mauzolej su čuvali redovnici i brinuli se o stanju grobova. Postojala je prilično jaka svijest o prošlosti i usmena tradicija je imala veliku ulogu. Iz tog razloga, vladarima, nekih 300 godina ranije, nije bilo neophodno upisivanje imena na sarkofag, jer se znalo i prenosilo s generacije na generaciju koji vladar leži u kojem grobu. Problem je nastao 1241./42. godine kada su Mongoli provalili u Hrvatsku i na putu od Zagreba do Splita porušili sve na što su naišli, od crkava u Lici, do crkava i katedrale u oklici Knina pa do crkava u Solinu.

S druge strane, kraljica Jelena je bila pripadnica dalmatinskog patricijata koji je imao višu razinu obrazovanja i kulture. S te strane ona je imala višu razinu svijesti o potrebi ostavljanja pismenih zapisa te je tražila da joj se ispiše epitaf na stranici sarkofaga. Dakako, moguće je i da su neki drugi hrvatski vladari imali epitaf na nadgrobnoj ploči, jer se spominje među arheološkim nalazima nadgrobna ploča s epitafom nekog vladara te se iz pronađenih riječi pretpostavlja da bi se moglo raditi o nadgrobnoj ploči hrvatskog kralja Miroslava, brata kralja Mihovila Krešimira II.
Твој пост је на трагу ономе што мене у целој причи буни. Ти људи су владали земљом око 200 година, скоро колико су Србијом владали Немањићи (ок, Немањићи су владали у нешто каснијем периоду, па су можда и прилике биле другачије и више је остало). Дакле, око хрватских владара/краљева.... Ту није питање само њих понаособ, као јединки. Они су имали жене, децу, браћу,итд. То су личности од највишег угледа у неком друштву. Не знам колико си ту у праву око обележавања гробница, оне би морале бити на неки начин обележене. Не мора да буде само име, може бити натпис или уклесани мотив који би асоцирао на владара, па и сам изглед гробнице па и њено место би морали на неки начин бити издвојени од 'обичних'. Мени некако делује готово немогуће уништити нешто у потпуности, поготово што су гробнице изграђене од камена. Мора бити ту још неке цаке. Код српских владара тог доба није остало готово ништа; зна се за Јована Владимира, Часлав је завршио у Сави тако да ту нема ништа, а и да није, мислим да је важно у поређењу да је Србија тог доба у сталном превирању док је Хрватска на нивоу краљевине што би требало да одаје неку дужу стабилност земље, међународно признање и времена за уређивање земље по више питања. Нешто слично то као за остатке хрватских краљева било је и у Србију само по питању дворова Немањића, па је ту било лудило од 'званичних саопштења', од тога да их уопште нису имали па надаље. То су била таква решења да је то невероватно. Људи који су саградили Жичу,Студеницу,Милешеву,итд. - вероватно мисле да су живели на дрвету па им двор не треба. Нико да обрати пажњу ,нпр. да сваки манастир има коначиште и да уопште није немогуће да су ту обитавали када су у том крају, па би манастири имали и функцију дворова пошто престонице у модерном смислу схватања није ни било. Е сад, људи често имају фантастичне представе па очекују неке дворце из бајки. Мислим да је нешто слично везано и за те гробнице хрватских владара.
То што помињеш Монголе је ок. Вероватно баш исти ти који су протутњали од Загреба до Сплита, прошли су и кроз Србију и однели бакарни кров са Жиче а сам манастир спалили. Тада је оштећена Друга жичка повеља која је у доба, чини ми се Милутина, реконструисана а Прва је остала читава или с незнатним оштећењима. Од тог времена је седиште српске цркве измештено из Жиче у Пећ. Сва срећа па је Монголима неки главни баја црко па су отишли да деле имовину. Мени једино што има логике, уз пустошење Монгола, је да су и Угари уништавали те остатке или односили, а самим тим и сећање на народне владаре - а свакако да би од тога имали користи ( ово није тврдња већ само размишљање). Може бити и да је нешто друго у питању, не знам али свакако је помало необично.
 
мислим да је важно у поређењу да је Србија тог доба у сталном превирању док је Хрватска на нивоу краљевине што би требало да одаје неку дужу стабилност земље, међународно признање и времена за уређивање земље по више питања.

Ja tebe nisam razumeo ni prošli put kad si ovo napisao, na temu duže stabilnosti, međunarodnog priznanja i više vremena za uređenje.
 
Ja tebe nisam razumeo ni prošli put kad si ovo napisao, na temu duže stabilnosti, međunarodnog priznanja i više vremena za uređenje.

To je ono što sam i ja komentarisao ranije. Prilike na terenu u smislu izloženosti ratovima i razaranjima su bile znatno povoljnije na teritoriji koja se danas naziva Hrvatskom nego što je to bio slučaj u srpskim zemljama.
 
I onda je prilično čudno, a uzimajući u obzir i podatak o ulaganju hrvatske države u arheološka istraživanja, da na takvoj teritoriji nije pronađeno više materijala koji bi poticao od samih Hrvata. A opet su tamo preživeli tragovi znatno starijih civilizacija.

Pa pazi, primera radi, neki drugi forumaši su navodili da im je čudnovata velika količina do sada arheološki pronađenog materijala, do te mere da su izrazili poprilično proizvoljno mišljenje da nešto tu zasigurno ne može biti autentično iz prostog razloga što ima daleko previše u odnosu na ono što bi se očekivalo. Dakle, sasvim suprotan utisak.

Ali to su sve samo utisci na osnovu površnog uvida i stvar koja uvek može biti izrazito relativna. Jedino što bi bilo relevantno jeste napraviti popis arheoloških nalaza iz istog perioda iz drugih zemalja; dakle, temeljnu poredbenu analizu, povući paralelu sa godinama pojedinačnih nalaza, a potom i paralelu budžetskih troškova za arheološka iskopavanja i onda na osnovu sumarne analize izvlačiti zaključke. Ovako, takve opaske zavise od gotovo isključivo ličnoj ugođaja koji varira u ogromnoj meri od osobe do osobe i koji se ne može argumentovano elaborisati (koji god da je utisak po sredi).
 
Evo eklatantnih primjera kako Srbi danas pokušavaju krivotvoriti povijest:

"...Njihove fantazije o nekim navodno hrvatsko-ugarskim kraljevima nemaju nikakvog utemeljenja jer je tadašnja Hrvatska (oni delovi današnje Hrvatske kada se oduzmu Dalmacija, Istra, Kordun, Lika i Slavonija) bila upravna oblast u kojoj je postojao Sabor u kojem se govorilo na mađarskom, dokumenti bili pisani na mađarskom i članovi tog Sabora bili mađarski plemići..."

To poviše može napisati samo potpuna neznalica ili pokvarenjak. :roll:

Evo još jedne potpune i besramne laži.

"...Svi dokazi o navodnom postojanju neke hrvatske države i njenih kraljeva nalaze se u dve knjige za koje moderna istorija smatra da su falsifikati. Jedna je "De Administrando Imperio" koja se pripisuje rimskom caru Konstantinu VII Porfirogenitu, a druga je "Letopis popa Dukljanina" koja se pripisuje neutvrđennom rimokatoličkom svešteniku koji je navodno bio u tadašnjoj srpskoj državi Duklji..."

I o čemu onda raspravljati kada se kod Srba očito takmiče tko će napisati veće laži i izmišljotine?
 
Tema je srednjovjekovna Hrvatska, naravno da je bitno da znamo sudbinu jednog od najznačajnijih srednjovjekovnih hrvatskih vladara. Možda Vama Hrvatima to nije bitno, jer tako možete da lupate.
Zašto je bitno kako je neki kralj nastradao? Što to mijenja u narativu i kasnijim događajima? Umro je i ostavio zemlju bez muškog nasljednika, koji je umro prije oca, i to je to. Ostalo je nebitno. Što se mene tiče mogao se spotaknuti na sapun i pasti kroz prozor. Nevažno. :kafa:
 
Поента је да би гробнице требало да имају не само владари него и властела, она која је у блиској родбинских вези с краљем. За скоро 200 година то је веома разграната мрежа и мислим да је немогуће све то уништити, изузев да је то рађено систематски и у дужем периоду а не у неком тренутном рушилачким налету. Ето то је отприлике поента краљевине, стабилног друштва , и шта све то повлачи за собом.
 
Zašto je bitno kako je neki kralj nastradao? Što to mijenja u narativu i kasnijim događajima? Umro je i ostavio zemlju bez muškog nasljednika, koji je umro prije oca, i to je to. Ostalo je nebitno. Što se mene tiče mogao se spotaknuti na sapun i pasti kroz prozor. Nevažno. :kafa:

Pa menja, jer ne možeš da nekoga veličaš ako si ga prethodno ubio. Pardon, možeš, vidimo to i u situaciji sa Nikolom Teslom, s tim što je on izbegao smrt time što se preselio u SAD. Da je kojim slučajem ostao na teritoriji današnje Hrvatske, završio bi u Jasenovcu. Takvo ponašanje se stručnim rečnikom naziva obraz/đon :kafa:
 
Evo eklatantnih primjera kako Srbi danas pokušavaju krivotvoriti povijest:

"...Njihove fantazije o nekim navodno hrvatsko-ugarskim kraljevima nemaju nikakvog utemeljenja jer je tadašnja Hrvatska (oni delovi današnje Hrvatske kada se oduzmu Dalmacija, Istra, Kordun, Lika i Slavonija) bila upravna oblast u kojoj je postojao Sabor u kojem se govorilo na mađarskom, dokumenti bili pisani na mađarskom i članovi tog Sabora bili mađarski plemići..."

To poviše može napisati samo potpuna neznalica ili pokvarenjak. :roll:

Evo još jedne potpune i besramne laži.

"...Svi dokazi o navodnom postojanju neke hrvatske države i njenih kraljeva nalaze se u dve knjige za koje moderna istorija smatra da su falsifikati. Jedna je "De Administrando Imperio" koja se pripisuje rimskom caru Konstantinu VII Porfirogenitu, a druga je "Letopis popa Dukljanina" koja se pripisuje neutvrđennom rimokatoličkom svešteniku koji je navodno bio u tadašnjoj srpskoj državi Duklji..."

I o čemu onda raspravljati kada se kod Srba očito takmiče tko će napisati veće laži i izmišljotine?

Možemo i preciznije. Hrvatski sabor je sankcionisala mađarska država, nije imao nikakvu mogućnost samostalnog donošenja odluka, a do kojeg ono doba je mađarski (uz nemački, a u nedostatku "hrvatskog") bio službeni jezik u hrvatskom saboru? :kafa:

Što se ovog drugog tiče, možda postoje dokazi i u nekoj trećoj knjizi, samo bez materijalnih ostataka :lol: Ali si u jednom u pravu. Nemaš šta da raspravljaš sa nama, jer ovde te glupe priče kojima vas doje ne možeš da prodaješ.
 
Zašto je bitno kako je neki kralj nastradao? Što to mijenja u narativu i kasnijim događajima? Umro je i ostavio zemlju bez muškog nasljednika, koji je umro prije oca, i to je to. Ostalo je nebitno. Što se mene tiče mogao se spotaknuti na sapun i pasti kroz prozor. Nevažno. :kafa:
Tema je srednjovjekovna Hrvatska. Valjda je poenta da se utvrde neke činjenice i opovrgnu zablude o tome da je ubijen na saboru kao žrtva izdajnika.
 
Поента је да би гробнице требало да имају не само владари него и властела, она која је у блиској родбинских вези с краљем. За скоро 200 година то је веома разграната мрежа и мислим да је немогуће све то уништити, изузев да је то рађено систематски и у дужем периоду а не у неком тренутном рушилачким налету. Ето то је отприлике поента краљевине, стабилног друштва , и шта све то повлачи за собом.

Da li je ta pretpostavka zasnovana na nečemu tj. na nekoj specifičnoj komparaciji sa drugim zemljama iz tog vremena?
 

Back
Top