Srednjovekovna Hrvatska

Ima istine u tome što govoriš, ali važno je i naglasiti da to nije nikakva posledica karakterne osobine Južnih Slovena, već izvesnog kašnjenja za kulturama zapadne Evrope; Franci vrlo brzo stvaraju moćnu državu i Hlodoveh je već 496. godine postao njihov prvi kršteni, hrišćanski vladar, dok je kralj Kenta Etelbert to učinio još početkom VII st.

Plemena naših krajeva uveliko su kaskala za tim; prvi put realno na istorijsku pozornicu nastupaju tek u IX stoleću, kada je i prva ozbiljnija mistija hristijanizacije pagana (ona iz vremena cara Iraklija je, očigledno, bila vrlo ograničenog, primorskog formata). Trebalo je našim ljudima posle razdoblja tzv. velikih migracija da se 'uhodaju'.
To je istina, no nekako je- depresivno.
 
Međunarodni sporazum? Misliš, sačuvani tekst, u nekom rukopisu?
Па да, нешто тако. Рецимо поводом окончања рата. Не мора оригинал, препис, било шта. Нешто чему су сагласни хрватски и неки страни владар. Све је корисно.
 
Па да, нешто тако. Рецимо поводом окончања рата. Не мора оригинал, препис, било шта. Нешто чему су сагласни хрватски и неки страни владар. Све је корисно.

Pravo da ti kažem ne pada mi uopšte iz glave nijedan takav dokument, uopšte iz ranog srednjeg veka.
 
Pravo da ti kažem ne pada mi uopšte iz glave nijedan takav dokument, uopšte iz ranog srednjeg veka.
Добро, није битно. Питао сам онако. Чисто размишљам на основу докумената које си поставио на овој теми. Па онако свашта нешто ми пада напамет па питам.
 
Učinio sam to ja, ranije. Nemoj samo da mi neko zakera što sam ovde naveo Višeslavovu krstionicu; ovo je samo jedan kompletni popis, koji se ne bavi valorizacijom pojedinačnih stavki...

Materijalni ostaci:
* Natpis Mislava iz prve polovine IX st. sa ograde Begovače u Biljanima Donjim
* Natpis iz Pridrage za koji se spekuliše da je Mislavov (ca. 835-845)
* Natpis kneza Trpimira (845-864) iz Rižinice kod Solina
* Natpis kneza Branimira (879-892) iz 888. godine iz Muća Gornjeg
* Branimirov natpis iz Nina
* Branimirov natpis iz Ždrapnja kod Skradina (ovde nastavak)
* Branimirov natpis iz Šopota kod Benkovca
* Branimirov natpis iz lokaliteta Otres-Lukačuš kod Bribira (ovde fotografija)
* Branimirov natpis sa Crkve Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca
* Natpis sa Višeslavove krstionice
* Natpis kneza Muncimira (892-910) iz Crkvine s Biskupije kod Knina iz 895. godine
* Natpis kneza Stjepana Držislava s kraja X st. iz Katpula kod Knina
* Nadgrobni natpis Jelene Slavne (976)
* Natpis kraljice Domaslave
* Baščanska ploča

Pisani izvori:
* Anali iz Lorša
* Trpimirova darovnica
* ovde papinska pisma
** odlomak pisma pape Jovana VIII (872-882) iz 872/3. godine Domagoju (864-876)
** fragmenat pisma istog pape istom vladaru iz 874/5. godine
** pismo istog pape Zdeslavu (878/9) iz 879. godine
** prvo njegova pismo Branimiru (879-892)
** drugo njegova pismo Branimiru (879-892)
** pismo pape Jovana X (914-928) Tomislavu (910-928)
* Zaključci splitskog sabora iz 925. g.
* Muncimirova darovnica
* Čedadski jevanđelistar
* Gotšalkov traktat (846-848)
* Spis o narodima cara Konstantina VII Porfirogenita
* Darovnica Radovana Krševanu iz 1070. g.
* potvrda gornje darovnice za Suhovar
* Povelja Petra Krešimira o području Rapske biskupije iz 1071. g.
* darovnica Paške opštine
* Zvonimirova darovnica za Pusticu u Lažanima (1076)
* Zvonimirova zavjernica papi Grguru VII
* potvrda Stjepana II za pomenutu Pusticu (1089)
* Korčulanski kodeks (između ostalog, sadrži zakletvu Petra Krešimira papi Aleksandru II)
* Supetarski kartular
* Historia Salonitana
* Barski rodoslov

Ima ih još, pre svega mislim na izvore koji se tiču Petra Krešimira i Dmitra Zvonimira...ovo je ono čega sam se setio ovako, iz glave, obuhvatajući najpoznatije.
Ма иди бегај, оволико писаних и материјалних извора нема једна Франачка из истог периода, шта је један Карло велики и његова убога палатица у Ахену наспрам његовог империјалног величества Шћепана седмог Држ- ме- да- ти- га- турим -Слава :roll:

Беш ми све ако онај Фараон из Високог - Свемир Ознаагић нема реалнију причу и бољи маркетинг.

Хрватска је у раном средњем веку могла да буде само један мали збег, ала Црна Гора владике Данила и ништа више. Просто зато што конфигурација терена, материјални услови живота, природни ресурси и историјска геополитичка ситуација не омогућују ништа веће. Зато су далматински градови вечито били у туђинским рукама и тамо никаква хрватска рука ништа није могла градити, све и да је хтела. Јербо су служили као трговински пунктови за размену добара између динарског сточарског становништва и крајњих корисника, најчешће италијанских градова.

А овамо даровница, писарница, писменица блабла... Шта су бре могли даривати кад ништа нису имали, нит плодне земље нит рудника. Ничега. Нешто плодне земље има додуше у Лици и то је то. Упрао из овог разлога је Далмација целог свог века била активно емигрантско подручје. Готово цела данашња хрватска дијаспора потиче из Далмације, са јадранских острва и Приморја. Мало има оних који су запалили из Кајкавкистана и из Славоније. Зашто ? Зато што нису имали 'леба да једу а не нешто друго, просто.

Али је зато запањујућа скрибоманија тзв "хрватских" владара до те мере да су се по наведеним изворима дописивали са папом као на чету. Потписивали се на табле бре као Ђоковић на лоптице. Дечки дајте се контролират'.
 
Ма иди бегај, оволико писаних и материјалних извора нема једна Франачка из истог периода, шта је један Карло велики и његова убога палатица у Ахену наспрам његовог империјалног величества Шћепана седмог Држ- ме- да- ти- га- турим -Слава :roll:

Беш ми све ако онај Фараон из Високог - Свемир Ознаагић нема реалнију причу и бољи маркетинг.

Хрватска је у раном средњем веку могла да буде само један мали збег, ала Црна Гора владике Данила и ништа више. Просто зато што конфигурација терена, материјални услови живота, природни ресурси и историјска геополитичка ситуација не омогућују ништа веће. Зато су далматински градови вечито били у туђинским рукама и тамо никаква хрватска рука ништа није могла градити, све и да је хтела. Јербо су служили као трговински пунктови за размену добара између динарског сточарског становништва и крајњих корисника, најчешће италијанских градова.

А овамо даровница, писарница, писменица блабла... Шта су бре могли даривати кад ништа нису имали, нит плодне земље нит рудника. Ничега. Нешто плодне земље има додуше у Лици и то је то. Упрао из овог разлога је Далмација целог свог века била активно емигрантско подручје. Готово цела данашња хрватска дијаспора потиче из Далмације, са јадранских острва и Приморја. Мало има оних који су запалили из Кајкавкистана и из Славоније. Зашто ? Зато што нису имали 'леба да једу а не нешто друго, просто.

Али је зато запањујућа скрибоманија тзв "хрватских" владара до те мере да су се по наведеним изворима дописивали са папом као на чету. Потписивали се на табле бре као Ђоковић на лоптице. Дечки дајте се контролират'.
Dopisivali su se, nema tu nikakve dvojbe:
https://www.kofpb.org/2020/11/08/ad...ent-state-prince-branimir-and-pope-john-viii/

https://hrcak.srce.hr/file/199591
 
оволико писаних и материјалних извора нема једна Франачка из истог периода, шта је један Карло велики и његова убога палатица у Ахену

Karlose, izvini što ću se tako izraziti, ali to što si napisao doslovno nema nikakve veze sa stvarnošću. Evo samo jedan kratki maleni izbor pripovedačkih franačkih izvora:
* Grgur Turski (538/9-594); napisao: Crkvena istorija Franaka, Slava mučenika i još mnoga druga dela
* Fredegarova hronika iz sredine VII stoleća
* Knjiga istorije Franaka iz 727. godine
* Ajnhardova (775-840) dela: Život Karla Velikog, Istorija prenosa ostataka Hristovih mučenika Marcelina i Petra u Zeligenštat, delove kraljevskih franačkih anala i brojna pisma
* Veliki kraljevski franački anali
* Anali manastira Lorš (rano IX stoleće)
* Kratki loršanski anali
* Tegan od Trijera iz prve polovine IX stoleća, sastavio Dela cara Hludovika.
* Astronom, napisao Život cara Hludovika nedugo posle 840. godine
* Nitard, Istorija o sinovima Ludvika Pobožnog nastala posle 840. godine
* Opat Reginon iz Prima, piše krajem IX i početkom X st. i sastavlja čuvenu Hroniku; još puno manje relevantnih tekstova je ostavio iza sebe
* Riher iz Svetog Remigija krajem X st. sastavio je Istoriju
* Anali manastira Fulde
* Bertinski anali
* Ksantenski anali
* Valafrid Strabon
* Frekulfovih 12 istorija
* Abon Pogrbljeni (svedok opsade Pariza 885/6) koji je opisao te događaje

I pazi, ja sam se ovde gore ograničio isključivo na narativne izvore, i to isključivo franačke, a mnoge sam nesumnjivo i propustio da navedem. Kada se ovome dodaju i strani istorijski izvori koji se tiču Franaka, od Amijana Markelina pa na dalje, ovaj spisak eksponencijalno raste. A ako bismo mu dodali i dokumentarne izvore; svaku povelju nekog franačkog vladara, ili stranu upućenu njemu u kojoj se pominje; svaki natpis na svakom zidu, crkvi, svaki franački denar, ne bismo na jednoj celoj stranici ove teme možda sve stigli popisati.

Svakako — po svim parametrima — poznati hrvatski ranosrednjovekovni izvori (bez obzira da li govorimo o domaćim pisanim izvorima, ili pak o izvorima o Hrvatima) ne zauzimaju čak ni iole značajniji procenat u poređenju sa francuskim. Kako je i, naravno, za očekivati.

Tvoja tvrdnja je toliko zastrašujuće promašena da je teško izabrati prave reči kako je adekvatno opisati. :dash: Toliko je udaljena od stvarnosti (franačke ili hrvatske, ili uopšteno istorije ranog srednjovekovlja) da ne funkcioniše čak ni kao dosta liberalna polušaljiva, posprdna hiberbola. :roll:
 
Poslednja izmena:
Primer nekih od pisanih izvora koje nisam pominjao, @АнаиванГорд.

Kartular manastira Sv. Marije u Zadru iz 1066. godine u kojem se pominje Petar Krešimir, 16. folija:

Krsimir1.JPG


Transkript:

Anno incarnationis domini nostri Iesu Christi millesimo sexagesimo VIo, Dukyzi Constantinopoleos imperante. Ego Cresimir, rex Chroatię et Dalmatię, filius Stephani regis, concessione Laurentii, Spalatensis archiępiscopi, omniumque nostri regni ępiscoporum et laudatione nostri ducis Stephani cęterorumque Chroatię comitum do regiam libertatem monasterio sanctę Marię Iaderensis, quod soror mea Cicca fabricauit, sic quidem, ut, si aliquis proteruus in aliquo prędicto monasterio contraire uoluerit uel ui aliquid abstulerit, ęcclesię quadruplum restituat et sua omnia regali iuri subiaceant. Hoc quę ab archiepiscopo et ab omnibus ępiscopis confirmatum canonice, ac ab uniuerso cetu conlaudatum est. L[aurentius] archiępiscopus laudo. Stephanus, ępiscopus Iadere, laudo. Rainerius, ępiscopus Chroatię, laudo. Iohannes, Traguriensis ępiscopus, laudo. Dabro, Belgradensis ępiscopus, laudo. Drago, Arbensis ępiscopus, laudo. Petrus, Absarensis ępiscopus, laudo.
In die natali domini in Sibinoque coram omnibus prędicte abbatisse Cicke hęc scripta data sunt.

Prevod:

Godine tisuću šezdeset i šeste od utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista, za carevanja Dukice u Konstantinopolu, ja Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, sin kralja Stjepana, uz dopuštenje splitskoga nadbiskupa Lovre te svih biskupa našega kraljevstva i pristanak našega vojvode Stjepana i ostalih knezova Hrvatske dajem kraljevsku slobodu Samostanu Svete Marije zadarske, koji je sagradila moja sestra Cika, tako da, ako bi se koji drznik htio suprotstaviti u nečemu prije spomenutom samostanu ili silom nešto oduzeti, crkvi neka vrati četverostruko i sve njegovo neka bude podvrgnuto kraljevskom pravu. Ovo, što je od nadbiskupa i od svih biskupa potvrđeno po crkvenim zakonima, odobreno je i od cjelokupnog skupa. Nadbiskup Lovro, odobravam. Zadarski biskup Stjepan, odobravam. Hrvatski biskup Rainerije, odobravam. Trogirski biskup Ivan, odobravam. Biogradski biskup Dabro, odobravam. Rapski biskup Drago, odobravam. Osorski biskup Petar, odobravam.
Na dan rođenja Gospodinova (na Božić) u Šibeniku su pred svima prije spomenutoj opatici Ciki predani ovi zapisi.
 

Darovnica iz perioda septembra 1070 — marta 1071. godine (Nin):

darovnica1.jpg


titleTranskript.gif
Original
titlePrijevod.gif
Prevod
† Anno ab incarnatione domini nostri Iesu Christi millesimo LXX, indictione VIII. Regnante Romano imperatore tertio, rege Chrobatie Dalmatieque Petro, Siuinnimir bano. Actum in ciuitate Nona Adamizo iupano. Ego Radauanus trado omnem possessionem meam in terris et uineis, queque fuit aui meo (!) Ualeco, in monasterio sancti Chrisogoni abbate Petro presente iure per[petuo] possidenda. His coram testibus: capellano Petro teste, Laurentio teste, Desnna (!) iupano teste, Adamizo iupano teste, Souinna setenico teste, dedu teste, Uitadrago teste, Nepostoy teste, Petro presbiter teste, Michahel presbiter teste, Prodano teste, Rugota teste, Andreas presbiter teste. Si quis autem hanc conscriptionis uel donationis (cartulam) uoluerit corrumpere cupiditate deceptus, superni numinis iram incurrat sortemque possideat cum his, qui dixerunt domino deo: „recede a nobis“, nec ut iudicetur, sed ut perpetuo damnetur, resurgat. Ego Adam, presbiter et monachus, uer[itate] comperta rogatus manu mea scripsi.† Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1070, indikcije osme. Za vladanja cara Romana trećega, za kralja Hrvatske i Dalmacije Petra, bana Zvonimira. Učinjeno u gradu Ninu za župana Adamiza. Ja Radovan predajem čitav svoj posjed od zemljišta i vinograda, koji je posjedovao moj djed Valek, samostanu svetog Krševana, u prisutnosti opata Petra, da ga posjeduje u vječna vremena. Pred ovim svjedocima: kapelanom Petrom svjedokom, Lovrom svjedokom, Desnom županom, svjedokom, Adamizom županom, svjedokom. Sovinom satnikom, svjedokom, djedom, svjedokom, Vitodragom svjedokom, Nepostrojem svjedokom. Petrom svećenikom, svjedokom, Mihovilom svećenikom, svjedokom, Prodanom svjedokom. Rugotom svjedokom, Andrijom svećenikom, svjedokom. A ako bi tko, zaveden pohlepnošću, htio poništiti ovu zapisnu ili darovnu ispravu, neka ga zateče srdžba višnjeg Boga, i neka ga stigne sudbina onih, koji rekoše gospodinu Bogu: „otiđi od nas“, i neka ne uskrsne da bude suđen, nego da bude vječno kažnjen: Ja Adam, svećenik i redovnik, saznavši istinu, zamoljen, napisao sam svojom rukom.

petar.JPG
 
Poslednja izmena:
Još jedna zanimljivost. Koliko mogu da primetim na ovoj temi, ne postoji niti jedan pisani dokument koji potiče od navodnih hrvatskih vladara. Iako ne treba sumnjati da je pismenost u nekoj meri bila razvijena tada jer imamo ova dokumenta pisana navodno za vreme vladavine nekih hrvatskih vladara, ali od nekih nižih činovnika, pa je za pretpostaviti da je i vladar oko sebe imao pismene ljude koji bi sastavljali dokumenta u njegovo ime.
 
Darovnica iz perioda septembra 1070 — marta 1071. godine (Nin):

Pogledajte prilog 1144588

titleTranskript.gif
Original
titlePrijevod.gif
Prevod
† Anno ab incarnatione domini nostri Iesu Christi millesimo LXX, indictione VIII. Regnante Romano imperatore tertio, rege Chrobatie Dalmatieque Petro, Siuinnimir bano. Actum in ciuitate Nona Adamizo iupano. Ego Radauanus trado omnem possessionem meam in terris et uineis, queque fuit aui meo (!) Ualeco, in monasterio sancti Chrisogoni abbate Petro presente iure per[petuo] possidenda. His coram testibus: capellano Petro teste, Laurentio teste, Desnna (!) iupano teste, Adamizo iupano teste, Souinna setenico teste, dedu teste, Uitadrago teste, Nepostoy teste, Petro presbiter teste, Michahel presbiter teste, Prodano teste, Rugota teste, Andreas presbiter teste. Si quis autem hanc conscriptionis uel donationis (cartulam) uoluerit corrumpere cupiditate deceptus, superni numinis iram incurrat sortemque possideat cum his, qui dixerunt domino deo: „recede a nobis“, nec ut iudicetur, sed ut perpetuo damnetur, resurgat. Ego Adam, presbiter et monachus, uer[itate] comperta rogatus manu mea scripsi.† Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1070, indikcije osme. Za vladanja cara Romana trećega, za kralja Hrvatske i Dalmacije Petra, bana Zvonimira. Učinjeno u gradu Ninu za župana Adamiza. Ja Radovan predajem čitav svoj posjed od zemljišta i vinograda, koji je posjedovao moj djed Valek, samostanu svetog Krševana, u prisutnosti opata Petra, da ga posjeduje u vječna vremena. Pred ovim svjedocima: kapelanom Petrom svjedokom, Lovrom svjedokom, Desnom županom, svjedokom, Adamizom županom, svjedokom. Sovinom satnikom, svjedokom, djedom, svjedokom, Vitodragom svjedokom, Nepostrojem svjedokom. Petrom svećenikom, svjedokom, Mihovilom svećenikom, svjedokom, Prodanom svjedokom. Rugotom svjedokom, Andrijom svećenikom, svjedokom. A ako bi tko, zaveden pohlepnošću, htio poništiti ovu zapisnu ili darovnu ispravu, neka ga zateče srdžba višnjeg Boga, i neka ga stigne sudbina onih, koji rekoše gospodinu Bogu: „otiđi od nas“, i neka ne uskrsne da bude suđen, nego da bude vječno kažnjen: Ja Adam, svećenik i redovnik, saznavši istinu, zamoljen, napisao sam svojom rukom.

Pogledajte prilog 1144591
Postavio si falsifikat. Nada Klaić,

1651132209576.png


1651132131723.png


Kju in perpetuum i tako dalje.........uozbilji se.....

:nono3:
 
Vidim, nešto je o ovom pitanju i Margetić detaljnije pisao u svojoj studiji o krševanskom kartularu: https://hrcak.srce.hr/file/391993

Relevantni delić o dotičnoj Radovanovoj ispravi kreće od 164. stranice.

Dakle, tu se radi o umetanju bana Zvonimira u Radovanovu ispravu. 🤔 Zato nju Gračanin i nije gore izdvojio, u spisku pisanih izvora relevantnih za Petra Krešimira.
 
Poslednja izmena:
Još jedna zanimljivost. Koliko mogu da primetim na ovoj temi, ne postoji niti jedan pisani dokument koji potiče od navodnih hrvatskih vladara. Iako ne treba sumnjati da je pismenost u nekoj meri bila razvijena tada jer imamo ova dokumenta pisana navodno za vreme vladavine nekih hrvatskih vladara, ali od nekih nižih činovnika, pa je za pretpostaviti da je i vladar oko sebe imao pismene ljude koji bi sastavljali dokumenta u njegovo ime.

Pa nije to baš tako; recimo, od Petra Krešimira ima sačuvano ukupno 8 (autentičnih, ne računajući falsifikate) povelja:
1. Petar Krešimir oslobađa manastir sv. Ivana Evanđelista u Biogradu javnih podavanja i obdaruje ostrvom Žirjem, Biograd, februar 1060.
2. Petar Krešimir oslobađa ženski benediktinski samostan sv. Tome u Biogradu svih javnih podavanja i obdaruje ga zemljoposedom Rasohaticom, [Biograd?], 1060-1062. (?)
3. Petar Krešimir obdaruje ženski benediktinski samostan sv. Tome u Biogradu zemljom u Sidragi, [Biograd?], 1060-1062.(?)
4. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Marije u Zadru zemljoposedom u Tokinji (Točinji), Tokinja, 106[6?]
5. Petar Krešimir potvrđuje manastiru sv. Krševana u Zadru zemljoposed u Diklu, Nin, 1066/1067.
6. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Krševana u Zadru ostrvom Maonom (Maunom), Nin, mart-avgust 1069.
7. Petar Krešimir potvrđuje ispravu o osnivanju manastira sv. Petra na Rabu, [Nin?], 16. maj 1070.
8. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Stjepana kod Splita zemljištem za podizanje mlina na solinskom području, [Biograd?], septembar 1070 — mart 1071. (?)
 
Poslednja izmena:
Pa nije to baš tako; recimo, od Petra Krešimira ima sačuvano ukupno 8 (autentičnih, ne računajući falsifikate) povelja:
1. Petar Krešimir oslobađa manastir sv. Ivana Evanđelista u Biogradu javnih podavanja i obdaruje ostrvom Žirjem, Biograd, februar 1060.
2. Petar Krešimir oslobađa ženski benediktinski samostan sv. Tome u Biogradu svih javnih podavanja i obdaruje ga zemljoposedom Rasohaticom, [Biograd?], 1060-1062. (?)
3. Petar Krešimir obdaruje ženski benediktinski samostan sv. Tome u Biogradu zemljom u Sidragi, [Biograd?], 1060-1062.(?)
4. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Marije u Zadru zemljoposedom u Tokinji (Točinji), Tokinja, 106[6?]
5. Petar Krešimir potvrđuje manastiru sv. Krševana u Zadru zemljoposed u Diklu, Nin, 1066/1067.
6. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Krševana u Zadru ostrvom Maonom (Maunom), Nin, mart-avgust 1069.
7. Petar Krešimir potvrđuje ispravu o osnivanju manastira sv. Petra na Rabu, [Nin?], 16. maj 1070.
8. Petar Krešimir obdaruje manastir sv. Stjepana kod Splita zemljištem za podizanje mlina na solinskom području, [Biograd?], septembar 1070 — mart 1071. (?)

Recimo ili je on jedini njihov vladar čiji su dokumenti sačuvani? Zanimljivo, opet pre samog pada pod Mađare...
 

Back
Top