@АнаиванГорд prevod pisma pape Grgura VII danskom kralju:
Gregorius episcopus servus servorum Dei, Sueino regi Danorum salutem et apostolicam benedictionem.
Cum adhuc in ordine diaconatus eramus, saepe dilectionis tuae litteras et legatos accepimus, in quibus magnificentiae tuae promptum erga nos animum fore intelleximus. Postquam vero, quod digni non sumus, ad locum altioris curae ministeriique pervenimus, amorem tuum in subtracta visitatione tepuisse deprehendimus, qui scriptis tuis tam diu carere nescio cur meruimus. Nos equidem iam nunc non solummodo regum et principum, sed omnium christianorum tanto propensior sollicitudo coartat, quanto ex universali regimine, quod nobis commissum est, omnium ad nos causa vicinius ac magis proprie spectat. Verum quia eminentiam tuae nobilitatis prae ceteris regnorum principibus, tam peritia litterarum, quam studio ecclesiasticae exornationis poliere intelleximus, multo fiducialius ad te scripta nostra dirigimus, existimantes in te tanto facilius lucrifacere, quanto in eruditione et prudentia morum amplius dinosceris profecisse. Rogamus igitur et sincera te caritate monemus, ut commissa tibi regni gubernacula secundiun Deum administrare studeas, et nomen regalis excellentiae congrua ac consonanti virtutum proprietate geras, quatenus eam, per cuius principatum subiectis imperas, in corde tuo semper regnare iustitiam ostendas. Nosti enim, quod gloria et vana huius mundi delectatio labilis est et deceptoria. Nosti, quod universa caro ad finem cotidie properat, quod nec volenti aut nolenti mortis necessitas parcat. Nosti, quod reges aequa conditione ut pauperes futuri sunt pulvis et cinis; et quod omnes ad districtum iudicium futuri examinis venturi sumus, quod nunc non solum nobis, qui sacerdotes sumus, sed et regibus ceterisque principibus tanto concussius timendum et expavendum est, quanto [accuratius] pro nobis et subditis nostris rationem posituri sumus. Age ergo, dilectissime, ut ita vivas ita regnes, ut tunc aeterni regis et iudicis faciem securus aspicias et pro bene gesta terrenae dignitatis gloria caelestis regni sublimem et incomparabilem coronam Deo donante recipias.
De cetero notum sit tibi, quod, legatos ad te destinavimus, qui super his, quae pro honorificentia regni tui tum de metropolitana sede tum de quibusdam aliis rebus in tempore domini nostri Alexandri papae ab apostolica sede et postulasti et invicem promisisti, tibi responsuri ac tecum acturi essent. Sed, propter perturbationem Teutonicae terrae periculosum iter fore cognoscentes, ad nos reversi sunt. Quapropter, si qua de his tibi cordi sunt et si te ac regnum tuum, sicut per legatos tuos aliquotiens accepimus, apostolorum principi pia devotione committere et eius auctoritate fulciri volueris, fideles nuncios ad nos sine dilatione transmittere stude, quatenus, per eos tuam in omnibus edocti voluntatem, deliberato consilio, quid tibi respondendum quidque super bis onmibus agendum sit, perspicere ac providere valeamus.
Praeterea, si sancta Romana mater ecclesia contra profanoset inimicos Dei tuo auxilio in militibus et materiali gladio opus habuerit, quae spes nobis de te habenda sit, itidem tua certa legatioive cognoscere cupimus. Est etiam non longe a nobis provincia quaedam opulentissima iuxta mare, quam viles et ignavi tenent haeretici, in qua unum de filiis tuis — si eum, sicut quidam episcopus terrae tuae in animo tibi fore nunciavit, apostolicae aulae militandum dares cum aliquanta multitudine eorum, qui sibi fidi milites essent — ducem ac principem et defensorem christianitatis fieri optamus.
Data Romae 8 Kalendas februarii, indictione 13.
Episkop Grgur, sluga Božjih slugu, Svenu, kralju Danaca, pozdrav i apostolski blagoslov.
Dok smo još bili đakon, često smo s ljubavlju primali tvoja pisma i poslanike, kroz koje smo shvatili spremnost duha tvog veličanstva prema nama. Međutim, otkako smo, iako nedostojni, dobili poziciju veće brige i službe, otkrili smo da se tvoja ljubav ohladila zbog nedostatka poseta, iz razloga koji nisu poznati, zbog čega smo tako dugo bili lišeni tvojih pisama. Sada nas naša briga ne samo za kraljeve i kneževe, već za opšte hrišćanstvo, još više obavezuje, pošto Nam univerzalno upravljanje koje Nam je povereno čini svačije probleme bližim i direktnijim. Ali pošto smo prepoznali visinu tvoje plemićke prirode iznad drugih kneževa i kraljeva, kako kroz književnu veštinu tako i kroz tvoju revnost za crkveno zadužbinarstvo, šaljemo ti Naše dopise sa mnogo većim poverenjem, smatrajući da ćeš biti lakše ubediti te, što si više poznat po naprednom obrazovanju i mudrom ponašanju. Stoga te molimo i najornije savetujemo sa iskrenom ljubavlju da se trudiš da upravljaš poverenom ti vladavinom prema Bogu, i da nosiš ime kraljevske izuzetnosti sa odgovarajućom i skladnom vrlinom, tako da uvek pokažeš u svom srcu vladavinu pravde, kroz čije prvenstvo ti upravljaš svojim podanicima. Jer znaš da su slava i taština ovog sveta prolazni i varljivi. Znaš da se svako telo svakodnevno žuri ka svom kraju, da ni voljan ni nevoljan ne može izbeći nužnost smrti. Znaš da će kraljevi, jednako kao i siromašni, postati prah i pepeo; i da svi idemo ka najstrožoj presudi, koja se sada moramo više plašiti i od nje drhtati drhtati ne samo mi, koji smo sveštenici, već i kraljevi i drugi vladari, pošto ćemo morati polagati račune konkretnije i za sebe i za svoje podanike.
Stoga, voljeni, živi i vladaj na takav način da možeš bez straha pogledati u lice Večnog kralja i Sudije, i po Božjoj milosti primiti visoku i neuporedivu krunu Nebeskog kraljevstva za dobro vođenu slavu zemaljskog dostojanstva.
Dalje, neka ti bude poznato da smo poslali poslanike tebi, koji su trebali da odgovore i deluju s tobom u vezi sa stvarima za čast tvoje kraljevine, kako iz matične mitropolije tako i iz nekih drugih pitanja, kako si ranije tražio i kao što ti je bilo obećano od strane Apostolske stolice za vreme našeg Gospodina, pape Aleksandra. Međutim, shvativši da je putovanje opasno zbog nemira u nemačkim zemljama, vratili su se nama. Stoga, ako su ti ove stvari drage i ako želiš, kao što smo povremeno čuli od tvojih poslanika, da obavežeš sebe i svoje kraljevstvo prvom među Apostolima, s pobožnom posvećenošću iuz podršku njegovog autoriteta, budi revnostan u slanju poslanika od poverenja nama bez odlaganja, kako bismo, kroz njih, naučivši tvoju volju u svemu i nakon promišljenog saveta, mogli videti i obezbediti šta ti treba odgovoriti i šta treba učiniti po ovim pitanjima.
Pored toga, ako Sveta Rimska Majka Crkva treba tvoju pomoć protiv nekrsta koji je protiv Boga, u vojnicima i materijalnom maču, takođe želimo znati čemu se definitivno možemo od tebe nadati. Postoji, takođe, jedna provincija bogata i blizu nas pored mora, koju drže jadni i kukavički jeretici, u kojoj želimo da jednog od tvojih sinova — ako bi ga obavezao, kako je izvesni episkop tvoje zemlje otkrio da nameravaš da ga pošalješ da služi na Apostolskom dvoru sa znatnim brojem odanih vojnika — da bi postane vođa, princeps i branilac hrišćanstva.
Dato u Rimu, 8 dana pre februarskih Kalendi, 13. indikta.
Evo pisma u celosti.
Po ovome, ne nudi papa nikome nikakvu kraljevsku krunu. On kaže da će taj čovek biti gospodar neke zemlje.
Treba se sad ozbiljnije upustiti u ovo i pogledati istoriju papske države i uopšteno Italije oko 1075. godine, ali i sve podatke koje imamo o danskoj vladarskoj kući, ali ovako odoka, prvo što mi pada na um jeste da je reč o Siciliji. Papa želi da završi sa muslimanima i traži ljude koji bi došli da pomognu svojim normanskim rođacima na jugu Italije. Kontekst se potpuno uklapa, i to da bi neimenovani danski prinčević bio na braniku hrišćanstva.
Nema ovo veze sa Hrvatskom.