Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

"Sve su mi oduzeli... Ali ti si mi sve namirila! Da nisam našao tebe, bio bih ljut na život,
pa ne bih imao ništa... kao ni sada, ali ne bih znao šta je sreća.
Zbog tebe se ne osećam poraženim, niti mislim na osvetu, mislim samo na tebe.
Nikada te vise neću... ostaviti samu.
Sve što se desi... desiće nam se zajedno!"


1002856_4392632432216_982382160_n.jpg
 
PITANJE

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

Angel Kalinovik
 
ŽIVOT

Život mi proždire mladost
A već se sprema da otegne
dane moje starosti
Nemam pravo da mrzim ikoga
Ali sudbina zato predmet je
Mog straha, očaja i mržnje

Vi koji mislite da čovjek
je hrabri kovač svoje sreće
očigledno još život niste okusili
sve je to laž, samo utjeha
Ne čekajte nakovanj i čekić
Već molite Boga da sve ovo što prije prođe

Angel Kalinovik
 
LEPOTA

Jest, nema na tebi ni jednog dela
da se mome oku mogao da skrije,
ni jednog prevoja blistavog ti tela
da se moj poljubac na nj spustio nije.

Znam te tako dobro: u rastanka čaše
ti preda me stupaš sva sjajna i živa,
znam kada će suze oko da ti kvase,
znam kad ti se duša miloštom preliva,

A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga…
Pa ipak si svakog dana nova meni,
uvek nova, uvek tako čudna druga,
i nikad slična jučerašnjoj ženi.

Ta moć tvoja čudna zaslepljava mene
raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.
- Oh, budi jedanput ko i druge žene.
Da odahnem najzad pred lepotom tvojom…
slika.jpg
 
STIĆI ĆU TE


Molim semafore,
ležeće policajce,
rampe na prelazima preko pruge,
da te zaustavljaju
i uspore ti kretanje.

Molim lutke u izlozima
da se presvuku,
i učine sve da ti se dopadnu,
da zastaneš.

Molim ulične svirače
da te muzikom privuku
i ukradu ti dragocene trenutke
kako bih uspeo da te stignem i sprečim
da u nekoj drugoj pesmi nestaneš.

Miron Jamuznakov
 
S u s r e t

Gledamo se i
prepoznajemo
a nikad se videli nismo
nikada se nećemo sresti
dva stranca
dva putnika kroz noćnu
tminu
dva voza što klize uporedo
kroz zaleđenu belu
pustinju
ti znaš da sam to ja
i ja prepoznajem tebe
dva dlana zalepljena o prljava
stakla
u znak pozdrava
i osmeh za osmeh
i to je sve

I nikad više
 
slika.jpg

Ako hoćeš...

Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!

Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!

Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!

Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udišem miris cvijeća!

Il' ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...
 
POZIV

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!
Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.

Oriah Mountain
 
Neko je u jednom čikaškom listu objavio: ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom.
Gde žive najlepše žene, a natalitet opada.
Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gde vozovi kasne po redu vožnje.
Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci.
Svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme.
Gde osmosatno radno vreme traje dvanaest sati.
Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo.
Gde su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gde je svetska kriza dobila državljanstvo.
Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.
Gde se ratovi nikad ne završavaju.
Gde se istorija ponavlja svaki dan.
Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću.
Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga.
Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.
Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke.
Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro.
Gde sudski postupci traju duže od života.
Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale.
Gde smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.
Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje.
Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks;
živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vreme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni.

Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !!!



 
OTKUD

Otkud u svinutim vrbama -
ali ne samo od vode -
kao čarolija s dijapozitiva,
trag svetlosti što pliva?

Šta iščekujem, verujući -
ali ne samo kad se zvezde rode -
posvećen u to drveće,
u to ubogo čudo vode?

I zašto nada mnom, bogohulnikom -
zar je to samo od ljubavi -
blagovešću odiše, divljim ruzmarinom,
zlatna nagnutost tvoja nad dubinom?

Andrej Voznesenski
 
Leto

Okićenu lozom i cvećem od maka,
Sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.
Na pučini magla providna i laka,
U vrućome žitu prepelica peva.

Iz vode i kopna odisaše leto
Mirisom i vatrom. Tesne staze behu
Pune kosovaca. Veselo je cveto
Turčinak u njenom govoru i smehu.

Ona je kraj mene tada koračala,
Strasna kao leto, pored mirnih vala,
Polivenih toplim bojama i sjajem.

Vaj! I mladost prože, ko sunce nad gajem!
Samo još u meni ti si i sad taka;
U kosi ti isti cvetovi od maka.

Jovan Dučić

slika.jpg
 
KAD JE SVE VOLIM

Kad je sve volim
Kad mi upadne u sobu,
i unese sneg na trepavicama,
i miriše na napolje.

Kad kupi psa
pa ovaj hteo ne hteo
ubrzo počne da liči na nju.

Kad se setim da je bila fetus
i takvu je volim
u stadijumu punoglavca.
Na fotografijama iz detinjstva
kao bebironu sa loknicama
a najvolim zato što se ona
od tih fotki do danas
uopšte ne menja.

Kad noću piše baterijom po vazduhu,
šalje poruke vanzemaljcima.

Kad me na Rilkeove stihove pita
a je l' ti se svidja moja nova tašna?

Kad je pogledam na neko mesto
a ona stavi ruke preko tog mesta i kaže
što si pokvaren?..Marš tamo.

Kad kaže ja bih te nešto pitala
ako obećaš da nećeš da se smeješ.

Kad izadje iz kupatila
i kad joj kosa izgleda kao dečiji crtež

Kad mi kaže
ti kad bi mene ostavio
ja bih samo legla na patos
i umrla.

Jovan Nikolić
 
DONEĆU TI

Doneću ti jednom, Lu, kavez sa plavom i zelenom pticom.
Doneću ti male svađalice,
pa kad ne budem u kući, kad lutam tražeći svoje izgubljene drugove
po stanicama,
njihov govor, sitan kao lepi šljunak, nek te podseti
da sam i ja svađalica
kojoj ne možeš reći ništa i koju ćeš čekati.
Doneću ti i jednu tanku, crnu stabljiku sa cvetom.
I pesme koje krije vetar.
Ukrašću za tebe i nekoliko plavih pejzaža, davno već
zanemarenih od sveta.
Doneću ti, dobra Lu, milijardu različaka, al' samo jedan bistar potok
i samo jednu granu sa plodom koji ne može da se kupi.
I želim da sve to nađeš posle mirnog sna, u senci
i da se nasmešiš
i da tako lepa ostaneš sve do drugog povratka.

Slobodan Marković
 

Back
Top