Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

Godine koje ponosno nosim, vuku za mnom mnogo lepih trenutaka u zivotu, tako da sam shvatio da njih cini ljubav, koja je u meni i dalje za tebe samo skrivena.

Zbog ljudi, koji su pokusavali da zive nase zivote, ja vise ne brinem, to je luksuz i nepotrebno gubljenje sadasnjosti i buducnosti.

Zato, ovakvi, kao ja, ne gube vreme na osvetu, jednostavno se okrenu, nestanu i oproste.

Tako ljubavi, noge me odnesu ka tebi, da gutam prelepe poljupce i uvijam oko sebe divne emocije, jer ja odlazim srcem iz proslosti.

Znam da je to jedini nacin da se ode sto dalje, u svetlu buducnost, gde ce me srce odvesti mnogo dalje, pravo u tvoj zagrljaj i nezni poljubac, jedina moja ljubavi.
 
Znam da zivot ima svoj tok, prepun uzdizanja i padova. Tako da sam spasavao mnogo ljudi, kada im je bilo tesko i tonuli su u zalost. Uvek sam bio spreman, kada god je zatrebalo pomoci, a da li sam uspeo, o tome neka pricaju oni.

Posle svega toga, zapitam se, da li ce i ko, meni pomoci, kad tuga me uhvati, kada mi nestane snage.

Mozda cu morati sam sebi biti spas, Ili ce nekog koji me jos voli, Bog poslati mi na glas.

Tako da i sada znam, kad god budem u nevolji, pojavice se ona, prepuna ljubavi, koja će prepoznati dobrotu u meni.

... i tako, kao reka zivot tece dalje, prepun tihih useka, gde cu uvek naci nadu i spas, ne samo za nas, vec za sve, pa i one koji me ne vole, jer uvek se ispostavi, nista nije do kraja izgubljeno.
 
Kada me sreca obasja kao suncev sjaj, a tuga me snazno zagrli kao mrak, postanem svestan da nasa ljubav mora da se pazi,
jer srecu i tugu ne delim sa svima lako.

Izaberem mudro kada cu joj reci za moje zaljubljene trenutke, jer istinska ljubav iziskuje i zrtvovanje, a to je da me shvati i prati kroz zivotne staze.

Tako da pazim na svoje reci i osecanja, jer ne zelim da se sreca izmigolji iz mojih ruku,
niti da se tuga zaglavi u mom srcu i ne ode.

Zato sam ljubavi izabrao tebe, sa kojom cu sve deliti i dusu svoju poveriti.
 
Rekao si mi da se najlepši snovi izrode
u onih nekoliko trenutaka pred buđenje.
Da je najčistiji dodir dve duše mislima,
Da se najviše vole oni koju se nemaju,
A najstrastvenije ljubi pesmama, između redova.
Rekao si i da tužni najlepše rime stvaraju,
Da je vrednija jedna besana noć sa mnom u mislima,
od hiljadu onih drugih...
Da su nesrećne ljubavi snažnije od svega;
Besmrtne, neprolazne...
Ali,
Nisi mi nikad rekao gde smo tu mi.
Gde si ti, gde sam ja?...
U svemu ovom što u nepovrat ide,
Jesmo li mi oni što čekaju?
Imamo li pravo na zrno nade?
Ili smo osuđeni da s tugom srastemo?...
Ljiljana Nikolić

e7e6c6367f06b184529b17d6adffbf66 copy.jpg
 
,,,bran i toa ezerski,,,

,,,tochno znam koe vreme godishno se strefi,,,
,,,svetlinata ne ubiva,ja zagrli temninata,,,
,,,bev dali samo ,,ne postoeshe,,,
,,,pejsazhot ja zanese refleksijata da sjae,,,
,,,momentot se iskoristi samiot sebe,,,
,,,nevinosta se povleche vo celata tebe,,,
,,,fantazijata na teloto ili samo ,samo,,,
,,,kako bran me pomiluva,,,
,,,samo gi zatvoriv ochite,,,
,,,veterot seushte go branuvashe ezeroto,,,

talas i to jezerski

_tačno znam koje se godišnje doba trefilo_
_svetlist ne ubija grleći tminu _
_bio sam ali, nisi postojala _
_pejssž je poneo refleksijur da sja _
_momenat je iskoristio samog sebe_
_nevinost se povukla sva u tebi_
_fantazija tela ili_samo_
_kao talas si me milovala _
_samo sam zatvorio oči_
_vetar je još više talasao jezero_


spletkarenje duše_i jezero


Испратена: 11.Јуни.2017 во 17:37
bilo poslato nekad davno te _ano domini_11.Juni.2017 u 17:37

 
Poslednja izmena:
Kada me najviše boli?
Noćima,tihim i beskonačnim?Ne.
Jutra su ta koja ubijaju.
Oplakujem svetlost na granama,kao da ih pokapam,
A ni suza nemam.
Čime da ih ispratim?Osmehom,koji liči na grč umornog starca..
Pogledom,koji je zalutao u neka druga vremena..
Ćutanjem?Ne.Ni tišina nije dovoljna.
Kažu..od nje se oboli.
I tako,ja tako oboljena.
Tako zatvorena i ogoljena na hiljade načina,drhtim.
Ne od srama,ne od hladnoće,niti od besmisla.
Bojim se,jer ne umem da žalim kao drugi što žale
I pustim da sve prođe neoplakano..

S
 
Kada me najviše boli?
Noćima,tihim i beskonačnim?Ne.
Jutra su ta koja ubijaju.
Oplakujem svetlost na granama,kao da ih pokapam,
A ni suza nemam.
Čime da ih ispratim?Osmehom,koji liči na grč umornog starca..
Pogledom,koji je zalutao u neka druga vremena..
Ćutanjem?Ne.Ni tišina nije dovoljna.
Kažu..od nje se oboli.
I tako,ja tako oboljena.
Tako zatvorena i ogoljena na hiljade načina,drhtim.
Ne od srama,ne od hladnoće,niti od besmisla.
Bojim se,jer ne umem da žalim kao drugi što žale
I pustim da sve prođe neoplakano..

S
"Najlepši su oni ljudi koji su osetili šta je poraz, patnja, borba i gubitak i ipak su pronašli svoj put. Oni poseduju zahvalnost, osećajnost i razumevanje života koje ih ispunjava saosećanjem, blagošću i dubokom brižnom ljubavlju.
Najlepši ljudi nisu postali najlepši tek tako."
Dr Elizabet Kibler-Ros
:heart:
La luce Chi è, chi è? Chi è, chi è? Ora è il maestro dentro di me Perché è così duro? Ha rovinato il mio destino. Se mi acceca gli occhi, Cambia anche le mie labbra. Donazione, la cattiva ricompensa del destino Se solo lo fosse, almeno per molti guai Luce, dove sei? Non essere la brutta faccia dell'oscurità Non lo sei, non dire: è molto È tutto ciò che sei È tutto ciò che sono. Come una rosa, la rosa…. E grazioso, pieno di ogni profumo. Qui, in pace, Senza sensi di colpa, il riposo è dolce. Mi calmi, perché non voglio Il dolore, il mare. Sole, dove sei? La luce per quella mia lunga notte Sii una rosa, Ora l'amore mi porta da te È primavera, di nuovo una nuova fragranza
 
U meni živi tama.
Skrivena,zamaskirana u nešto šta liči na zaborav.
Ponekad joj umaknem,znajući da me prati i da će me jednom stići.
Nema bega od nje.
Njena me senka prati,upletena u neki davni pogled,u pramen neke davne kose,u srž bića koje sam tražila celi život.
Pomislim,šta je to tako jako u tuzi.pa je nepreboljiva.
U svakom danu,u najlepša jutra osećam to nedostajanje.
Ne umem da shvatim..
Ko se to rodio baš za mene,osuđen da nikada ne bude moj?!

S
 
U moje sumrake naselili su se besni vetrovi
Od toga mi je duša drhtala noću
Ko ti je ukrao sećanje , uzimajući tvoje lice u svoju zoru
Brojao sam zvezde skrivene u mome sečanju
Otišao sam iza zore , u susret davnim noćima koje mi više nisu pripadale
mesec je osvetlio moju prazninu i tužni duh
Dugo posle toga govorila je moja samoća i to uvek o tebi

B.L.

 
U moje sumrake naselili su se besni vetrovi
Od toga mi je duša drhtala noću
Ko ti je ukrao sećanje , uzimajući tvoje lice u svoju zoru
Brojao sam zvezde skrivene u mome sečanju
Otišao sam iza zore , u susret davnim noćima koje mi više nisu pripadale
mesec je osvetlio moju prazninu i tužni duh
Dugo posle toga govorila je moja samoća i to uvek o tebi

B.L.

💛💛💛💛💛💛💛💛💛💛💛💛
 
Čujem ti glas.
Šapat u sebi,dalek kao vreme što klizi.
Osvrćem se i tražim znak...
Da me uteši i da me smiri.
Da ti budem bliža.
Davni odsjaji tuđih jutara me plaše
Dok prekapam po talasima svoje krvi
Iznova..i iznova..tražeći te.
Čujem ti glas
U hiljadu tišina koje se sklapaju nada mnom
Jer znam da negde postojiš
I znam da te negde ima..


S
 
Sa tobom sam srecan,
kao da mi je zivot prelepi cvet, ciji su listovi krila tvoje ljubavi,
koja nas nose na vrh sveta.

Bez tebe bih lutao u
potrazi za smislom zivota, ali sada sam siguran da je tvoja ljubav moja sudbina.

Ti si mi sunce u tmurnim danima...
Ti si mi osmeh kad placem...
Sa tobom sam potpuno Ispunjen...
Sa tobom sam pronasao svoj raj...

Tvoja ljubav mi daje srecu...
Tvoj dodir mi daje snagu...
Sa tobom su svi dani posebni...
Jer sa tobom je sve sto zelim...

Zato sam zahvalna
sto si deo mog zivota, jer nosis sa sobom ljubav i srecu, koji cine da si sustina mog postojanja ti, posebna moja i jedina ljubavi.
 
Čujem ti glas.
Šapat u sebi,dalek kao vreme što klizi.
Osvrćem se i tražim znak...
Da me uteši i da me smiri.
Da ti budem bliža.
Davni odsjaji tuđih jutara me plaše
Dok prekapam po talasima svoje krvi
Iznova..i iznova..tražeći te.
Čujem ti glas
U hiljadu tišina koje se sklapaju nada mnom
Jer znam da negde postojiš
I znam da te negde ima..


S
:heart:

U tvojim sam blizinama
Neko ko napokon ostaje svoj
Pa ne želim da se pomerim
Ni za jedan korak
Koji podseća na daljine
B.L.

I Will Find You

Hope is your survival
A captive path I lead

No matter where you go
I will find you
If it takes a long long time
No matter where you go
I will find you
If it takes a thousand years

No matter
Where you go
I will find you

No matter where you go
I will find you
In the place with no frontiers
No matter where you go
I will find you
If it takes a thousand years

Wherever you go I am always with you to an earth with no frontiers
No matter where you go
I will find you if it takes a long time
No matter where you go I will find you if it takes a thousand years

No matter where you go
I will find you
If it takes a long long time
No matter where you go
I will find you
If it takes a thousand years

No matter where you go
I will find you
In the place with no frontiers
No matter where you go
33
I will find you
If it takes a thousand years

No matter where you go
I will find you
 
DVA KISOBRANA


Kao mali
imao sam problem:
dva kišobrana u sobi
a ne mogu da nađem
nijedan.Tražim treći od ukućana, žurim, izlazim
čudim se
juče su bili tu.

Kasnije u životu
imao sam problem:
tokom razgovora ponekad pitam prijatelje
„šta je bilo sa tim i tim parom, bili su vereni?“
i kada dobijem odgovor da su raskinuli
nekako sam razočaran
kao da se to ne dešava ljudima
kao da se to
ne dešava meni
i obično promrmljam
„oh, a mislio sam da će
ostati zajedno.“
Ili, često oblačim staru odeću
dok je nova u ormaru
idem obučen u jedno te isto
kao oni
junaci stripova.
Jutros, žurim na posao
znam, dva su kišobrana u sobi
tražim
prevrćem
ne mogu da nađem
nijedan.



Marko Antić
 
U mojoj romanticnoj dusi, ljubav i sreca cine dva najvaznija aspekata, kao sastavni deo mog zivota.

Godine iza mene, ucinile su da kroz iskustvo shvatim, da romantika ima znacajnu ulogu u zivotima onih koji je vole i razumeju, tako da delom i formira karakter i osecaje, kako dozivljavamo svet oko sebe i kako se osecamo u svojim zivotima.

Ljubav je srce mog zivota, centar univerzuma romantike, gde sam te postavio i zivim nasu ljubav potpuno nestvarno, nebeski. To nije samo romanticna ljubav prema tebi, ona je toliko stvarna, da mi je pomerila pogled na svaki vid empatije, koji ima za mnoge ljude bliske meni, prirodi i zivotu samom.

Ljubav prema tebi jedina, pokrece me i daje mi osecaj nase povezanosti tankim nitima, koje si isplela i unela u nasa srca. Kada volim i kada sam voljen, osecam se srecno i ispunjeno, osecam se kao da postojim zbog tebe, da je svrha mog postojanja nasa ljubav i da to nije uzalud, jer bez nase ljubavi, moj zivot bi bio prazan i beznacajan.

Sa druge strane, sreca mi je jednako vazna kao i ljubav. Za mene, sreca je stanje uma, u kome si ti jedina. To nije nesto sto se moze kupiti ili pronaci, vec se ona, kao i ti, nalazi u meni. Sreca je odluka koju donosim svakog dana, da uzivam u malim stvarima koje me okruzuju, da uzivam u tebi i delim sa tobom.

Sreca je u svakom osmehu, u svakom zagrljaju, u svakom zalasku sunca, tako da kada se osecam srecno, sve sto radim, cinim sa vise entuzijazma i energije, te je to razlog zasto mi je sreca sa tobom vazna u zivotu.

Romantika, izbijajuci iz mene, vezuje ljubav i srecu, koji su tako povezani, da zajedno cine sustinu mog zivota.

Ljubav prema tebi posebna, cini me srecnim, a sreca kao kljuc, me otvara prema nasoj ljubavi.

Zato, kada sam srecan, imam vise energije da volim i brinem za tebe, tako da dok te volim, osecam se kao andjeo, koji te prekriva svojim nebeskim krilima i stiti te od loseg, sto po nekada zivot nam podmetne.

Posle svega, misao u glavi mi sapuce, da romantika, kroz ljubav i srecu, mi pomaze da budem najbolji za tebe i sebe, jer bez ljubavi i srece, nasi zivoti bi bili neispunjeni, osecali bi se prazno, kao svi oni koji zive tudje zivote.

Zbog svega toga, trudim se, svakoga dana i tokom neprospavanih noci ispunjenih mojom romantikom, da ti se zahvalim na ljubavi i sreci, koju si unela u moj zivot, Gospo voljena, ljubavi i nedostajanje vecno...nemiru moj.
 
Mnogo vremena sam proveo, preispitujuci sebe, ljude oko mene, svoj zivot i sta mi je sve odneo, a sta doneo. Tako, da se jedan segment zivota izdvojio, a to je uspeh, bilo gde, bilo kada i nevezano oko cega.

Uspeh je nesto sto svi zelimo postici u zivotu, bilo da se radi o karijeri, porodici, ljubavi ili drugim podrucjima zivota. Kada uspemo, cini se da se svi oko nas raduju i dele nasu srecu. Medjutim, istina je da ce nasi pravi prijatelji biti oni koji ce nas podrzati i biti uz nas cak i kad nam ne ide najbolje.

Uspeh je nesto sto moze privuci mnogo povrsnih ljudi, poznanika, koji ce se svim silama truditi da vam se nametnu da su vasi prijatelj, a oni ce biti tu samo zbog jedne cinjenice, vaseg uspeha. Ipak, oni ce nestati brzo, kao sto su se i pojavili, kada se suocite sa nekim velikim ili malim poteskocama, koje ce im oduzeti komfor vaseg uspeha i bicete im suvisni i nepotrebni u njihovim sitnim zivotima.

Prijatelji koji vas vole i cene kao osobu, zene koja vas voli i koju volite, da, bice uz vas cak i kad se suocite sa teskocama, izazovima i neuspehom, kako se ne bi osecali izdanim, usamljenim i izolovanim od sveta, jednostavno nesrecnim i depresivnim. Naime, pravi prijatelji ce biti uz vas i pruziti vam podrsku kada vam je najpotrebnija. Oni ce vas ohrabriti da se ne predajete i da se borite dalje. Oni ce biti tu da vas saslusaju i pruze vam utehu kada vam je tesko. U takvim trenucima, posebno ce prijati, zagrljaj i poljubac one posebne, koja se voli, zbog koje srce zatreperi, a emocije zasviraju pesmu ljubavi.

... I kada se podvuce crta zivota, shvatis da jedino pravi prijatelji su ljudi koji ce te voleti i podrzavati bez obzira na to koliko si uspesan ili neuspesan u zivotu. Oni ce biti uz tebe u svim situacijama, bez obzira na to koliko se tvoj zivot menja.

Posebno je znacajno, negovati i pruzati ljubav, posebnoj, koju volis, jer njena ljubav je uvek tu i kada postignes uspeh, ona ce se radovati sa tobom, a kada dozivis neuspeh, bice tu da te podigne.

Zato je bitno ceniti svoje iskrene prijatelje, ulagati vreme i trud u odrzavanje tih odnosa, jer pravi prijatelji i prava ljubav se ne ponavljaju, oni su tu sada i do kraja zivota.
 
Uvek sam romanticno verovao u ljubav, istinu i poverenje, ali onda sam se setio stare izreka da, "Lazi putuju brze od istine."
Nestvarno, ali tacno da se lazi sire brze i dalje od istine. Iako je to cesto istina u nasem svetu, u ljubavi je to pogubno, jer romantika koju nosi u sebi, nosi samo istinu i iskrenost.

Kada, kao andjeo iz pepela zaiskri zaljubljenost, kao neki usud, neko u tom blazenstvu, pocne da prikriva istinu o svojim osecanjima ili svojoj proslosti.

Takve lazi nisu vecne i sto se kasnije otkriju, vise bole, jer ljubav ne podnosi bol, koja stvara nepoverenje i sve sto su zaljubljene emocije stvorile, urusi se i nestane.

Zato, kada ,,Lazi putuju brze od istine", tada oboje gube nesto. Posebno vreme, jer ono se ne vraca, vec posle svega ostaje gorak ukus promasene ljubavi, istrosenih emocija, koje samo malo prekriju neki lepi prosli trenuci i uspomene.

Ipak, romantik koga nosim u dusi, tera me da samo u ljubav verujem. Iako sam nekada verovao previse nekome, iako sam dozvolio sebi da budem povredjen i dalje verujem.

Na kraju krajeva, ,,Lazi mogu putovati brze od istine", ali ljubav ce uvek pobediti. Iako postoje oni koji ce nas povrediti, postoje i oni koji ce nas voleti iskreno. Potrebno je samo da ostavimo srce otvorenim, za onaj trenutak, kada ce se pojaviti ona, koja ce nas voleti onakvim kakvi jesmo, sa iskrenoscu, sa kojom ne bi nestalo vecite vere u ljubav.
 

Back
Top