"Umorna sam od prolaznih momenata koji ostanu samo trag u vremenu, kao prašina susreta, ostavljena negde u sećanju, kao da nikada ti trenuci nisu ni postojali.
Kao da smo uspomene gradili za nekoga drugog. Kao da su sećanja stvarana da bi bila prepričavana, a ne i proživljena.
Umorna sam od uzaludnih ushićenja, koja se završe..realnošću."
koje smo zajedno voleli i da nastaviš ići peskom kojim smo hodali...
Pablo Neruda