Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

5ca47b8e81fade02ed3aae610c22dbb5.jpg
 
"A volela
❤️
ga je puno, i previše ako mene pitate.
Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način, ali
❤️
ga je.
Koketirala je sa drugima, da se razumemo, i ljubila je druge, puno njih.
Ali nije imala tu iskru u očima i taj osmeh na licu kao kada bi pričala sa njim"​

Слика може припадати 2 особе и текст



Прикажи статистику и рекламе
Повећај видљивост објаве

11
 
Navikne čovek na sve.

Da živi, sa pola duše.

Da stvara neki svoj svet.
U koji smešta
snove.
Maštanja.
Želje.
Nadanja.

Navikne da preboli, neprebolivo.
Da izdrži, neizdrživo.

Navikne
da se tuđoj sreći raduje,
hodajući na vrhovima prstiju,
da svoju tugu
ne bi probudio.

Navikne
da čuva dete u sebi,
ne dajući mu da odraste.

Da se slomi bez buke.
I opet iznova sastavi.

Da se poput trave,
kada ga zgaze,
ispravi.

Navikne čovek na sve.
FB_IMG_1673297976821.jpg
 

DOK NE ZAĐE SUNCE​



na obali mog sna,

dok okean šalje celofan da obavijemo oko naših zglobova

kako bi nas odvukao budne,

oblaci zaslepljuju svetlo i sreću,

vreme je samo sutra ili juče,

a voda pronalazi boju i bez meseca,

i savija se i ispravlja,

i savija se i ispravlja,

i tako sredina između nas nestaje.

a ja, zahvaljujući tebi,

ostajem da plutam.

i govorim ti

da ostaneš pored dok ne zađe sunce

kako bi ove preostale nesigurnosti

isparile u vetru,

komad po komad,

poput narandžastih latica

koje su glasne kao iskušenje,

mekane kao tvoja bedra,

raširene kao oluci na krovovima

dok bacaju senke na pločnike u sumrak.

i tek kada padne mrak,

ja ću potražiti

renesansne muzeje,

katedrale,

stadione,

da mi dosađuju u tvom odsustvu

jer ipak

stvaramo trenje između naših šibica

iako ga konstantno ometaju vetrovi

koji ni sami ne znaju kuda duvaju.

senke će lebdeti,

usne se preskakati,

a naši prsti će i dalje mirisati na sumpor

čak i kada budemo bili na katalonskoj plaži

i privrženo reciklirali naše reči,

i redove između njih

kao i slogove koji se zategnu pa opuste

dok savijamo naše reči i noge

uporedo sa koracima koji idu unapred

i gaze reči koje padnu oko naših nogu

dok vetar nosi celofan koji vraća okeanu svu nesigurnost

i tako čini da je svaki sutrašnji dan petak.

samo ostani pored dok ne zađe sunce

iMdevRp.jpg


Mladen Marinković
 
... I eto tako, pitam se u ovim danima prolecnih zima sta mi je, da li su zle slutnje ili ljubavne patnje, ali znam, nesto mi je.

Kopam po mislima proslosti, kroz tuge sadasnjosti, ka putu ljubavi buducnosti, a i dalje ne znam sta mi je, ali znam, nesto mi je.

Tako stignem do mreze ljubavnih u romantiku skrivenih emocija, gde u tom neznom lavirintu nemira, nalazim tvoje oci, nezne usne i pamukom omotanu dusu. Tada, pomislim da znam sta mi je, ali i dalje ne znam, mada osecam, nesto mi je...

... i iznenada obliju me suncevi zraci, topeci jos ono malo suza kao kapi jutarnje rose, zaostalih na obrazima nocnih snenih nemira, kada mi se sve rasvetli i shvatim sta mi je, osecam ljubav njenu, zauvek.. i eto znam da zaljubljenost je jos tu mila moja... to mi je.
 
... I eto tako, pitam se u ovim danima prolecnih zima sta mi je, da li su zle slutnje ili ljubavne patnje, ali znam, nesto mi je.

Kopam po mislima proslosti, kroz tuge sadasnjosti, ka putu ljubavi buducnosti, a i dalje ne znam sta mi je, ali znam, nesto mi je.

Tako stignem do mreze ljubavnih u romantiku skrivenih emocija, gde u tom neznom lavirintu nemira, nalazim tvoje oci, nezne usne i pamukom omotanu dusu. Tada, pomislim da znam sta mi je, ali i dalje ne znam, mada osecam, nesto mi je...

... i iznenada obliju me suncevi zraci, topeci jos ono malo suza kao kapi jutarnje rose, zaostalih na obrazima nocnih snenih nemira, kada mi se sve rasvetli i shvatim sta mi je, osecam ljubav njenu, zauvek.. i eto znam da zaljubljenost je jos tu mila moja... to mi je.
Nešto mi je.

Kako jakoooo
 
DA MI JE PODARITI ...

Da mi je
da ti usne poljubim
Pa makar i poslednji put

Da mi je
samo da te vidim
Na grudi tvoje da se naslonim

Da mi je
da ti kažem kako mi je
sada u ovom trenutku

Da mi je
podariti ovu nježnost svoje duše
koja se uselila u grudi moje
da je vjetar odnese daleko, daleko ...

Da mi je
još jednom ubrati onaj nježni cvijet
i ponijeti ga sa sobom

Da mi je
čuti onu cvrčkovu pjesmu
koja je ispunjavala duge tople noći

Da mi je ...

FB_IMG_1674507745005.jpg
 
UDICA

Vez na džemperu
Tako naizgled mala stvar
Ožiljak nespretnosti
I tvoje brzopletosti
Dok se spremaš potajno
Putem požude
Meni u naručje
U kojoj divljini danas gubim kompas?
Igra senkama
Oslikana vatrom na zidu
Mačevanje uzdasima
Gde svaki podjednako
Raspiruje
Plamen u ognjištu
Drhtavih usana


Slušaj reči
Otkriće ti svemir
Na toplom jastuku
Moje podlaktice
Sneno razvuci smešak
I zadrhti ramenom
Tek da znam da ne spavaš
„Zašto si tmuran?“, upitaćeš
Zar se to toliko vidi
Da je vraški teško
Navući odelo kao oklop
Vratiti se u realnost
Pretvarati se da smisao
Nije ostao na tvoji

Voleo sam tvoje prepreke
Između neizgovorenih reči
I zamišljenih pogleda
Nepogrešivo si znala
Da me navodiš
Na svoju vodu
A ja, prokleti zodijak
Riba pliva gde je ubaciš
Tražio sam put
Uzvodno
Do tvojih odaja
Ne menja se čovek
Zato što hoće
Već što mora
Ako i ikad


U mom Oktobru
Nema opalog lišća
Nema više zlatnih boja
U sumrak, na keju
Vidiš, nisam te naučio
Da i proleće može
Mirisati na euforiju
I da mesec ne sija
Samo zbog nas
Daleko smo
A u glavi sve je bliže
Pitanje bez odgovora
Zašto sada tražiš moje lice
Među stotinama drugih
Zar ti nisu dovoljna tvoja dva?
peKv11F.jpg

Marko Trifkovic
 
DA MI JE PODARITI ...

Da mi je
da ti usne poljubim
Pa makar i poslednji put

Da mi je
samo da te vidim
Na grudi tvoje da se naslonim

Da mi je
da ti kažem kako mi je
sada u ovom trenutku

Da mi je
podariti ovu nježnost svoje duše
koja se uselila u grudi moje
da je vjetar odnese daleko, daleko ...

Da mi je
još jednom ubrati onaj nježni cvijet
i ponijeti ga sa sobom

Da mi je
čuti onu cvrčkovu pjesmu
koja je ispunjavala duge tople noći

Da mi je ...

Pogledajte prilog 1287792
Uh. Emocija. Nebeska.
 
Kad vas ostave ljudi koji su poverovali u klevetu koju su o vama čuli, verovatno ćete osetiti bol. Vremenom ćete shvatiti da niste ostavljeni, već oslobođeni. Onaj ko je više verovao drugom nego vama ili - još gore - više verovao drugom nego sebi, svom osećaju u vezi sa
vama, nije vam potreban. Takav čovek ne bi vam nikad bio stena na koju biste se umorni mogli nasloniti i predahnuti, već kamen o koji biste se često saplitali. Nije sve uvek onako kako izgleda, ali jeste, bez izuzetka, na kraju baš onako kako i treba da bude. Ništa lažno ne traje večno. Taj luksuz neprikosnoveno je preimućstvo istine.


"Rekla mi je volim te"

Brankica Damjanović
 
Dugo u sebi nosim sve izdaje, nevere, lazi, zlobe, nekada meni bliskih i dragih ljudi.
Sada ih po nekada pogledam, posle toliko godina i shvatim, da sam mnogo lepih trenutaka, nepotrebno potrosio na njih, jer ovo je meni prosvetljenje duse, od kada nisu vise tu.

Znam, da ne mogu vratiti vreme, a i ne zelim, proslost neka nosi teret moje naivnosti, sada zelim da sadasnjost mi da trenutke u kojima cu uzivati, odmah, sada, uzivati i sutra, a to mogu samo sa tobom.

Ostala si tu, uz mene, i kada sam bio na dnu i kada sam dosegao nebeske visine romanticnih trenutaka sa tobom, delio ih nesebicno sa tvojim srcem, prepunim ljubavi, koja je i uspela da nas odrzi.

Zato ljubavi, ne zelim reprizu nasih emotivnih nemira, ne zelim jer to je neponovljivo i pokvarice sve. Zelim da traje, ovako, bas zato sto prijas, kao zraci sunca, moja ljubavi.
 
Volim te toliko, da ni nebo ni suncevi zraci, ne mogu biti granica nase ljubavi.

Ovo, sto toliko duboko nosim u sebi je ljubav, koju osecam prema tebi. Ona ne zna za granice, ona je jaca od svega sto razum moze zamisliti.

Mnogi drski, mracni, zlobni ljudi, ne mogu zaustaviti snagu nasih emocija, koje nas kao topli vetar, nose kroz izazove nase ljubavi, tako da je ona svojom neunistivoscu i trajnoscu, postala nepresusni izvor koji nas ispunjava srecom.

Zajedno smo jaci od svih prepreka koje nam zivot moze postaviti. Sa tvojom rukom u mojoj, nista nam nije preveliko da se nose sa njima.

Zbog toga ljubavi, kada me obavijes osmehom, moj dan pocinje i zavrsava uvek ispunjen srecom, koju upotpuni nezni dodir, koji tako prepredeno podigne sve moje opcinjene nemire, ustreptale emocije, da moje telo se oseti sigurno i voljeno.

Zato te volim toliko, da nijedna pakost zlih kreatura, ne moze uciniti da se osecam manje zaljubljen, dok tvoja ljubav je svetlost u mojim tmurnim danima i snaga koja me drzi na nogama kada mi se cini da ne mogu vise.

Zauvek cu te voleti i brinuti se za tebe, jer ti si jedini razlog zasto zelim biti bolji covek...

... i dozvoli mi da te volim i vise nego sto umem, toliko da ni nebo ni suncevi zraci ne mogu biti granica nase ljubavi.
 
Volim te toliko, da ni nebo ni suncevi zraci, ne mogu biti granica nase ljubavi.

Ovo, sto toliko duboko nosim u sebi je ljubav, koju osecam prema tebi. Ona ne zna za granice, ona je jaca od svega sto razum moze zamisliti.

Mnogi drski, mracni, zlobni ljudi, ne mogu zaustaviti snagu nasih emocija, koje nas kao topli vetar, nose kroz izazove nase ljubavi, tako da je ona svojom neunistivoscu i trajnoscu, postala nepresusni izvor koji nas ispunjava srecom.

Zajedno smo jaci od svih prepreka koje nam zivot moze postaviti. Sa tvojom rukom u mojoj, nista nam nije preveliko da se nose sa njima.

Zbog toga ljubavi, kada me obavijes osmehom, moj dan pocinje i zavrsava uvek ispunjen srecom, koju upotpuni nezni dodir, koji tako prepredeno podigne sve moje opcinjene nemire, ustreptale emocije, da moje telo se oseti sigurno i voljeno.

Zato te volim toliko, da nijedna pakost zlih kreatura, ne moze uciniti da se osecam manje zaljubljen, dok tvoja ljubav je svetlost u mojim tmurnim danima i snaga koja me drzi na nogama kada mi se cini da ne mogu vise.

Zauvek cu te voleti i brinuti se za tebe, jer ti si jedini razlog zasto zelim biti bolji covek...

... i dozvoli mi da te volim i vise nego sto umem, toliko da ni nebo ni suncevi zraci ne mogu biti granica nase ljubavi.
Predivno, obilje lijepih emocija, izuzetno štivo mladiću, samo istraj u pisanju
 

Back
Top