Dragoljub69
Buduća legenda
- Poruka
- 26.820
A oni su vodili dijalog korelativno ili telepatijom,metlama...?Пре свега проучити "Три дијалога између Филаса и Хилонуса" Џорџа Барклија,
r
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
A oni su vodili dijalog korelativno ili telepatijom,metlama...?Пре свега проучити "Три дијалога између Филаса и Хилонуса" Џорџа Барклија,
r
Ni nako korelativno?
- - - - - - - - - -
Ybg,jedan za drugog su objekti...Ili subjekti? Subjekat za subjekat misli da je objekat ili dva objekta misle da su subjekti...
Znatiželjni -sad smo ugasili!![]()
Evo ovaj iskaz je sasvim proizvoljan! Jer nije samo volja van ljudske predstave (refleksije stvarnosti)-ima toga u ljudskom neznanju iОно што има изван представе јесте воља, а она је нешто својеврсно. Нешто за шта наш интелект нема категорије мишљења. До слутње тога долазимо само непосредно..интуицијом.
Zasto je doslo do podele na volju i predstavu? Zasto se volja "predstavila"? Cemu ta "avantura"?
Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt "
Sopenhauer
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."
Šopenhauer
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."
Šopenhauer
U ono vreme...Nauka je,međutim,napredovala...Kvantnu mehaniku ne razumemo racionalno,tek iracionalno možemo
dopreti do načina kako se odvijaju kvantni događaji,ali besprekorno izračunavamo! Ispada da ne moraš razumeti da bi znao!
Logika u autu,ali znanje napreduje!
Cvrc! Bilo nekad...
Matematika je čisto apriorna nauka i ne bavi se pojavama!
Sledi put fenomena i odnose kvantifikuje noumenalno koji se ponovo mogu konkretizovati nakon
matematičke analize! Filozofija tu više nema šta da traži...
Može kao religija...![]()
Pa zar to nije u sklopu filosofije? Kako onda mozes da kazes da filosofija tu nema sta da trazi? Mozda nema kvazifilosofija ali filosofija ima. Ogradjujem se od bilo kakvog nasilnog razdvajanja filosofije i matematike, kao navodno oblasti koje nemaju nikakvih dodirnih tacaka
Najzad, matematika razmatra puke forme, to jest vreme i prostor, u kojima se - zarad saznanja, svojstvenog subjektu kao jedinki - ideje pojavljuju u bezbrojnim fenomenima. Znači, sve one: etiologija, morfologija i matematika, čiji je zajednički naziv nauka, slede načelo razloga u njegovim raznovrsnim oblicima, i njihova tema ostaje pojava, njeni zakoni, veze i odatle proistekli odnosi.
цитат Шопенхауер
Ok,ali to i nije filozofija u tom starom izrazu koja sadrži metafiziku kao okosnicu...Pa zar to nije u sklopu filosofije? Kako onda mozes da kazes da filosofija tu nema sta da trazi? Mozda nema kvazifilosofija ali filosofija ima. Ogradjujem se od bilo kakvog nasilnog razdvajanja filosofije i matematike, kao navodno oblasti koje nemaju nikakvih dodirnih tacaka (po istom principu odnosa izmedju filosofije i istorije filosofije)...uostalom Rasel je tvoj miljenik medju filosofima.
Ма колико рачунао нећеш тиме ни додирнути питање трансцендентне суштине.
Математичари мисле да ће бројањем и рачунањем објаснити оно што је изван простора и времена ,нешто што нити је мноштво нити јединство, и као такво изван сваког бројања и анализе.
Као што рекох, ствар по себи је нула за сазнање. Нула димензија и нула трајања. Самим тим закључак да је нула једнако нула, ма како је рачунао , крајњи је домет науке када је ствар по себи у питању.
kako se onda u ogledalu vidi sta je iza ?![]()
It is the absurdest of all ideas, but in a certain sense the most fruitful, to regard infinite space as independent of us and thus as existing absolutely objectively and in itself and to think that a mere copy of it, as something infinite, comes into our head through our eyes. For whoever becomes clearly conscious of the absurdity of this idea in this way recognizes at once the mere phantom-existence of this world, since he apprehends it as a mere brain-phenomenon that disappears as such when the brain dies in order to leave behind an entirely different world,
namely that of things-in-themselves. The fact that his head is in space does not prevent him from seeing that space is nevertheless only in his head.
When I say' in a different world', it shows a great want of understanding on
the part of anyone who asks: 'Where then is the other world?' For space that
imparts a meaning to all Where, belongs essentially to this world outside which
there is no Where. Peace, serenity, and bliss dwell only where there are no Where and
no When.
Želim i ja da prevedem Šopenhauerov tekst, u cilju boljeg razumevanja:
To je najapsurdnija od svih ideja, ali u određenom smislu najplodonosnija - uzeti beskonačan prostor kao nezavisan od nas, i stoga postojeći kao apsolutno objektivan i sam po sebi, i misliti da puka kopija istog, kao nešto beskonačno - samo dolazi u našu glavu kroz naše oči. Jer, svako ko postane svestan apsurdnosti ove ideje, na ovaj način jasno prepoznaje fantomsku egzistenciju ovog sveta, budući da ga razume kao puki moždani fenomen koji nestaje kad mozak umre, sa ciljem da iza sebe ostavi potpuno drugačiji svet - svet stvari po sebi. Činjenica da je njegova glava u prostoru ne sprečava ga da vidi da je taj prostor samo u njegovoj glavi.
Kada kažem 'u drugom svetu', to pokazuje veliki nedostatak u razumevanju od strane onoga koji pita: 'gde je onda drugi svet'? Jer, prostor koji daje značenje svakom 'gde', suštinski pripada ovom svetu izvan koga nema 'gde'. Mir, spokoj i blaženstvo tamo su gde nema 'gde' i 'kada'.
Koliko agresije na ovoj temi, ali one 'ad hominem' tipa. U redu je, bro, ako ne simpatišeš filozofiju određenog filozofa, iznesi svoje argumente u skladu sa logičkim pravilima, i produži dalje; čemu toliki naboj emocija?!