Slovenski toponimi na Balkanu prije 6. vijeka

Онда је искон почео много касно .:roll:
Нема помена Шћиптара пре 11.века, нема помена Влаха пре 10.века.

Па шта? Нема тако рецимо ни помена Срба прије 9. вијека (на овим подручјима; има у прапостојбини на сјеверу).
 
У истом раду где спомиња Србе и Хрвате, Порфирогенит пише о Романима на Балкану, које разликује од грчко-говоречих Ромеја. Мада их погрешно везује само са Диоклецијаном, Порфирогенит каже да су Романи били и на Дунаву. Латински говорници у унутрашњости Балкана, после пада Римског Царства, споменути су у шестом веку ('Torna, torna, fratre').

Као што сам већ више пута на овом форуму рекаo, на сопственом језику Власи себе одвајкада називају Романима, а не Власима, егзонимом којег су Словени преузели од Германа а Грци од Словена.
 
Латински говорници у унутрашњости Балкана, после пада Римског Царства, споменути су у шестом веку ('Torna, torna, fratre').

Time ćeš da se ubrišeš kao dokazom teritorijalnog prisustva Romana jer i danas po srpskim drumovima možeš čuti engleski, italijanski, turski, nemački i arapski jezik.



Као што сам већ више пута на овом форуму рекаo, на сопственом језику Власи себе одвајкада називају Романима, а не Власима, егзонимом којег су Словени преузели од Германа а Грци од Словена.
To je pretpostavka, istina, prilično popularna, ali i dalje pretpostavka, hipoteza, koja nikog ne obavezuje da se s njom složi. A ti i dalje ponavljaj, ko te pita.

У истом раду где спомиња Србе и Хрвате, Порфирогенит пише о Романима на Балкану, које разликује од грчко-говоречих Ромеја. Мада их погрешно везује само са Диоклецијаном, Порфирогенит каже да су Романи били и на Дунаву.

Lepo piše Porifirogenet "Ima na Balkanu Rumuna ali ih sve pogrešno povezujem sa jadranskom obalom tj. Dioklecijanom.". :hahaha:

Lepo se i danas vide romanizmi po obali - ponistra, katriga, kaštigati... na hiljade. U unutrašnjosti 2-3 komada i to došla s obale.
 

Lelija Sočanac: Talijanizmi u hrvatskome jeziku, Suvremena lingvistika, Vol.53-54 No.1-2 Rujan 2002.


Hrvati su dolaskom na istočni Jadran došli u dodir s domaćim romanskim
stanovništvom koje je ‘živjelo u primorskim gradovima. Konstantin Porfirogenet,
čija su djela najvaž‘niji, a često i jedini izvor za najraniju hrvatsku povijest,
u opseg bizantske Dalmacije uključuje romanske gradove na obali: Zadar, Trogir,
Split, Dubrovnik i Kotor, te tri grada na otočju: Krk, Osor i Rab. Ti su
gradovi bili prostorno odvojeni, te su ih povezivali samo morski putovi, a politički
spajao pojam bizantske vrhovne vlasti i njezina upravnog ustrojstva. U
kulturno–povijesnom pogledu grad je značio sponu s rimskim svijetom kao faktor
kontinuiteta kasnoantičke civilizacije (Katičić, 1998: 105). Hrvatski, pretež‘no
ruralni tip naseljavanja, odraž‘avao se u imenima mjesta, tako da se velika
većina najstarijih slavenskih toponima nalazi izvan starih primorskih gradova
i uglavnom se odnose na konfiguraciju obale, uzvisine i obradive čestice (Skok,
1950: 13).

Romanski je sloj bio vrlo važ‘an u razvoju hrvatskih zemalja, prvenstveno u
gradskim središtima na istočnom Jadranu. Jadranski su Romani bili nositeljima
urbanog i društvenog kontinuiteta, koji su uspostavljali vezu između obalnog
pojasa i europsko–mediteranskog prostora. Hrvatska se mogla uključiti u
društveni razvoj mediteranskog prostora premošćivanjem jaza između romanskih
gradova pod bizantskom vlašću i slavenskog stanovništva u zaleđu. Stupanj
hrvatsko–romanskog pro‘žimanja ovisio je o geopolitičkim i etnodemografskim
okolnostima. Jake romanske ili hrvatske jezgre uvjetuju pojave etnokulturne
otpornosti ili akulturacije na pojedinim područjima. Primjerom djelovanja
jake romanske jezgre bio je prostor srednjovjekovne Istre, gdje je suprotnost
između romanskih gradova i hrvatskoga seoskog prostora bila temeljnom
odrednicom čitavog srednjovjekovlja (Raukar, 1997: 137–8). Za razliku od Istre,
srednjovjekovni su dalmatinski gradovi bili nu‘žno usmjereni prema zaleđu, te
je ovdje do prož‘imanja između romanskog i hrvatskog stanovništva dolazilo
mnogo brž‘e. Obiteljskim vezama Hrvati ulaze i u sloj gradskog patricijata, u
kojemu je već u ranom srednjem vijeku primjetna izrazita romansko–hrvatska
dvojezičnost. Od XII. stoljeća, kada počinje naglo širenje komuna, procesi simbioze
se ubrzavaju, a gradska društva ulaze u razdoblje kroatizacije.

Svjedočanstva o etapama postepene slavizacije primorskih gradova nalazimo
prvenstveno u onomastičkim izvorima, na temelju kojih se mo‘e zaključiti da
hrvatski postepeno preuzima ulogu jezika obitelji (Jakić-–Cestarić, 1974: 332).
Postepeno društveno stapanje Hrvata i Romana najprije dovodi do dvojezičnosti,
a kasnije i do prevage hrvatskog elementa. Simbiotski su procesi u svakom
gradu imali vlastiti tijek i ritam. Romanska je tradicija u Zadru, metropoli bizantske
Dalmacije, bila jača nego u Splitu i Trogiru. Mnogo dulje nego u tim
gradovima zadrž‘ala se uporaba domaćega romanskog jezika u Dubrovniku,
gdje raguzejski izumire u XV. stoljeću, te osobito na Krku, gdje je posljednji
govornik veljotskog, Antun (Tone) Udina, umro krajem XIX. stoljeća.
Do nestajanja dalmatskog dolazi kako zbog djelovanja slavenskog adstrata
tako i uslijed konvergencije sa srodnim romanskim idiomom – mletačkim. Mletački
je tijekom četiri stoljeća neprekinute mletačke vlasti (1420–1797) bio prisutan
kao jezik uprave u Dalmaciji, a bio je va‘žan i kao jezik trgovine i plovidbe.
Nadalje, usko je vezan uz višejezičnost, budući da je bio u stalnom dodiru
s drugim jezicima na Sredozemlju. Tako je i sam preuzimao grčke termine, na
primjer, a venecijanizmi su u velikom broju ulazili u druge jezike. Tako je stoljećima
funkcionirao kao osnova linguae francae na Mediteranu. Istočnojadranske
mletačke varijante mogu se smatrati kolonijalnima jer ne predstavljaju autohtoni
romanski idiom, već se razvijaju na slavenskom adstratu ili romanskom
supstratu. Važ‘na je osobina kolonijalnih jezika konzervativizam, do kojega
dolazi zbog prostorne izoliranosti. S druge strane, javljaju se i inovativne
tendencije koje su rezultat dodira s neposrednom okolinom, koje dakle dolaze
iz periferije, a ne iz centra (Folena, 1968: 348).
 
Индоевропска прапостојбина смешта се у пределе североисточне Европе, где су наши преци остали да живе још дуго након што су се њихови сродници једни за другима селили на разне стране.
Interesantno je pratiti ovu lokaciju kako se svakih deset godina pomeri za nekoliko hiljada kilometara. Interesantan bi bio zaključak rada ne temu istorije ubikacije tzv. indoevropske prapostojbine.
 
Lepo piše Porifirogenet "Ima na Balkanu Rumuna ali ih sve pogrešno povezujem sa jadranskom obalom tj. Dioklecijanom.". :hahaha:

Lepo se i danas vide romanizmi po obali - ponistra, katriga, kaštigati... na hiljade. U unutrašnjosti 2-3 komada i to došla s obale.
Тачно је да су Романи на Јадранском приморју задржали чврст однос са Западним Романима (Италијанцима, итд) док су Романи у унутрашњности Балкана изгубили тај однос: мешали су се са придошлим Словенима, примили много словенизама у језик, прихватили ћирилицу и православље. Тиме су јадници силно погрешили, али данас су свесни тога: очистили су језик, масовно прилазе Унијатима а касније ће Ватикану. Једнога дана ће повратити Римско Царство на Балкану. А ви Срби, или научите латински, или правац Припјатска Мочвара.

А ако за инат баш нећете латински, може и енглески. Амери су данашњи Римљани.
 
Poslednja izmena:
Тачно је да су Романи на Јадранском приморју задржали чврст однос са Западним Романима (Италијанцима, итд) док су Романи у унутрашњности Балкана изгубили тај однос: мешали су се са придошлим Словенима, примили много словенизама у језик, прихватили ћирилицу и православље. Тиме су јадници силно погрешили, али данас су свесни тога: очистили су језик, масовно прилазе Унијатима а касније ће Ватикану. Једнога дана ће повратити Римско Царство на Балкану. А ви Срби, или научите латински, или правац Припјатска Мочвара.

А ако за инат баш нећете латински, може и енглески. Амери су данашњи Римљани.

Само нам још реци кад по савременом америчком календару пада древна 476. римска година? :p
 
Само нам још реци кад по савременом америчком календару пада древна 476. римска година? :p

Брале, где су римљански гробови -- а свуда су -- то је Romania.

Хајде да ти дам прву лекцију латинског. Прогуглај Homo homini lupus.
 
Брале, где су римљански гробови -- а свуда су -- то је Romania.

Хајде да ти дам прву лекцију латинског. Прогуглај Homo homini lupus.

Velika većina latinskih sentenci nema nikakve veze sa Rimljanima - ni etničke, ni teritorijalne, ni vremenske. Većinom su nastale u "Sv. Rimskom Carstvu" (među habsburzima).
 
Velika većina latinskih sentenci nema nikakve veze sa Rimljanima - ni etničke, ni teritorijalne, ni vremenske. Većinom su nastale u "Sv. Rimskom Carstvu" (među habsburzima).

Па то још више говори о величини њихове сенке над светом. А јел би ти волео да потичеш од Римљана? Ево ја, коосоки Куман, потичем од њих, а ти пошто си Србин, не можеш.
 
Time ćeš da se ubrišeš kao dokazom teritorijalnog prisustva Romana jer i danas po srpskim drumovima možeš čuti engleski, italijanski, turski, nemački i arapski jezik.
Хроничар изричито каже да је Torna, torna, fratre језик мештана, као што је раније Priscus забелешио предност латинског у становништво северно од Грка. Ево шта пише Edward Gibbon:

uSfyK9S.jpg


https://books.google.com/books?id=Z...v=onepage&q=torna torna fratre gibbon&f=false
 
Па то још више говори о величини њихове сенке над светом. А јел би ти волео да потичеш од Римљана? Ево ја, коосоки Куман, потичем од њих, а ти пошто си Србин, не можеш.

Ono što je tebi potrebno, ne nalazi se po forumima.
 
Па то још више говори о величини њихове сенке над светом. А јел би ти волео да потичеш од Римљана? Ево ја, коосоки Куман, потичем од њих, а ти пошто си Србин, не можеш.

Свакаквих овде мозгова има, жали Боже што троше кисеоник.
 
Meštana kojeg tračkog mesta? A ti "severno od Grka" su očigledno Aromuni.

Прочитај Gibbona још једном: in the language of the country, Torna, torna, fratre -- на језику земље окрени, окрени, брате. Што се тиче Аромуна (Цинцара) према осталим Власима, одговор је неодређен, прво зато што не знамо колико су се разликовали једни од других. Друго, Gibbon каже: тwo Roman generals, who had concealed themselves in the fastness of the Balkan, succeeded in mustering a considerable body of troops -- значи негде у унутрашњости Балкана.

uSfyK9S.jpg


- - - - - - - - - -

Ono što je tebi potrebno, ne nalazi se po forumima.

Језгро, Мркаљу, језгро.

- - - - - - - - - -

Гугл ти није баш поуздан, види шта ми је избацио:
Humus, humanum – Хум. ;)

Е кад погрешно тапкаш, добићеш хумус и шаурму.
 
Прочитај Gibbona још једном: in the language of the country, Torna, torna, fratre -- на језику земље окрени, окрени, брате. Што се тиче Аромуна (Цинцара) према осталим Власима, одговор је неодређен, прво зато што не знамо колико су се разликовали једни од других. Друго, Gibbon каже: тwo Roman generals, who had concealed themselves in the fastness of the Balkan, succeeded in mustering a considerable body of troops -- значи негде у унутрашњости Балкана.

uSfyK9S.jpg

Koje zemlje?
 
Где су римљански гробови - а свуда су широм Балкана, да не спомињам Шкотску, Египат и Месопотамију- то је Romania.

Beše ovde živog sveta i pre Romeja. I mnogo je vode prošlo Savom i Dunavom otkad oni behu ovde. A i da te Tračanin Spartak čuje, očas posla bi te pretvorio u Vlajnu:per:
 
Beše ovde živog sveta i pre Romeja. I mnogo je vode prošlo Savom i Dunavom otkad oni behu ovde. A i da te Tračanin Spartak čuje, očas posla bi te pretvorio u Vlajnu:per:

Спартак ће то урадити са крста на којим је био разапет? Иначе Римљани су овде оставили потомке. Пола становништва Балкана себе сматрају њиховим потомцима.
 
Спартак ће то урадити са крста на којим је био разапет? Иначе Римљани су овде оставили потомке. Пола становништва Балкана себе сматрају њиховим потомцима.

Ne nasedaj na velikoromansku propagandu. Spartak je živ i zdrav i slobodan. Nisu ga uhvatili rimski zlotvori.
Priča o romanskom potomstvu je isto velikoromanska obmana. Sve su to starosedeoci uz par nedragovoljno naseljenih potomaka rimskih robova. Gde ti vidiš Italike?
 

Back
Top