Slovenski toponimi na Balkanu prije 6. vijeka

Славене, био бих ти захвалан да наведеш неку литературу за ово подебљано. Или неко други ако зна, или још боље ако има скенирано.:hvala:

Археолог и историчар Флорин Курта (Florin Curta) аргументује да не постоје археолошки докази за велику сеобу Словена:

http://www.limesromanus.org/sites/all/files/The Making of the Slavs.pdf

The Making of the Slavs
This book offers a new approach to the problem of Slavic ethnicity in south- eastern Europe between c. 500 and c. 700, from the perspective of current anthropological theories.
The conceptual emphasis here is on the relation between material culture and ethnicity. The author demonstrates that the history of the Sclavenes and the Antes begins only at around AD 500. He also points to the significance of the archaeological evidence, which suggests that specific artifacts may have been used as identity markers. This evidence also indicates the role of local leaders in building group boundaries and in leading successful raids across the Danube. The names of many powerful leaders appear in written sources, some being styled “kings.” Because of these military and political developments, Byzantine authors began employing names such as Sclavenes and Antes in order to make sense of the process of group identification that was taking place north of the Danube frontier. Slavic ethnicity is therefore shown to be a Byzantine invention.

Florin Curta is Assistant Professor of Medieval History, University of Florida
 
Nisam nigdje govorio o rukopisima kao fizičkim predmetima koji bivaju korišćeni za upoznavanje (odnosno, u slučajevima parcijalne očuvanosti, rekonstrukciju teksta) određenog istorijskog izvora. U tom smislu, uopšte nisam napravio grešku kada sam napisao da O upravljanju Carstvom dolazi iz sredine X stoljeća. Tvojem komentaru treba dodati da ne govoriš o samom izvoru, već o njegovom očuvanom prepisu.

Uopšteno ne znam što si htio dodati. Manje-više si ponovio ono što sam i ja sam bio napisao. Znači li to da nemaš neko suprotstavljeno mišljenje u odnosu na stvari koje sam zapisao?

Naravno da imam suprostavljeno mišljenje, a to jeste - što sam već napomenuo - da je od navodnog naseljavanja Srba na Balkansko poluostrvo i do najstarijeg dokumenta/rukopisa koji to opisuje proteklo više od 4. veka. Mi ne znamo da li je u originalnom delu Porfirogenita to pisalo, možemo smo da predpostavljamo da jeste.
Dakle od navodnog dosljavanja Srba do najstarijeg dokumenta/rukopisa koji to govori/opisuje proteklo je više od 4. veka.



Ako gledamo po čemu?
To što si napisao jeste tačno, da. I? :think:

Hoću da kažem, da postoji izvor (Franački anali) koji navodno datira iz početka 9. veka (822. god.), znači pre DCCS-a - iz kojeg je Porfirogenit navodno prepisao priču o doseljavanju Srba - i tamo ne piše ni o kakvoj seobi Srba na Balkansko poluostrvo, iako su su se Franci nalazili odma pored njih.

Još je zanimljivije da to isto ne piše ni u Fredegarovoj hronici, koja opisuje događaje ujedno i na teritoriji Lužičkih Srba i koja opisuje događaje do, ako se ne varam 648. godine, znači vreme u kojem se navodno deo Lužičkih Srba seli na Balkansko poluostrvo.
 
Pa, za početak, ne kaže se vir, već izvor. S druge strane ono što se na engleskom kaže tertiary source na našem jeziku ne kaže se bukvalnim prevodom, zbog određene preciznije osnovne istoriografske metodologije (koja se dobrim dijelom zasniva na razlikovanju, u njihovom užem, stručnom značenju, pojmova literatura i izvor), "tercijarni izvor". Naziv za to nije previše uobičajen ali najkorektniji koji bi bio je tercijarna publikacija.

I, na kraju krajeva, pojam tercijarna publikacija (ili, kako ti kažeš po slovenački, tercijarni vir) primjenjuje se u slučaju literature, modernih publikacija današnjeg svijeta. U tom smislu potpuno je neprimjenjivo za nešto nastalo u predmoderno vrijeme; prije leksikogravskih enciklopedija koje su nastale u XVIII stoljeću i današnjice. To je termin koji je nastao iz potreba razdiobe prilikom pojave novog vida tekstova koji predočavaju do sada prikupljena saznanja i prvenstveno je tu radi engleskog jezika, koji je kao što već rekoh djelomice "siromašniji" od našeg po tom pitanju.

U prevodu, potpuno je neprimjenjivo kao termin. Podjela istorijskih izvora je na one koji su primarni i sekundarni - i to se ne grana dalje tako na treći, četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi itd. Nije bitno ako se ustanovi da je jedan istorijski izvor od nekog drugog starijeg prepisao podatak (a ovaj tako od nekog trećeg a on pak od nekog nepoznatog). Tako Justin nije za određene događaje nikakav izvor po tom pitanju, iako izvodi od Pompeja Troga koji izvodi od nekog sasvim trećeg starijeg iz antičkog perioda (koji, opet, ima svoj neki izgubljeni izvor). Već u takvim situacijama sve su to jednostavno izvori sekundarni.

P. S. Baš zbog slučaja brkanja sa anglosaksonskom naučnom terminologijom možda je bolje izbjegavati pojmove primarni, sekundarni, itd... i umjesto toga koristiti "izvor prvog reda" i Izvor druge ruke". Ovo potonje u prošlosti odnosilo se kao sinonim za izvor prve ruke i druge ruke, ali mogla bi mu, eto, biti to nova uloga (iako i nije od previše značaja, jerbo se ipak te dvije podjele, nominalno se razlikujući u pogledu koji pojedinačni izvor kao takav ima prema s jedne strane drugim izvorima i s druge istraživaču koji ga proučava, uglavnom dobrim dijelom preklapaju).

Dakle ono što je bitno, jeste da slovenačka reč vir na srpskom jeziku glasi izvor, što bi mogli da opet prevedemo na slovenački "iz vira", odnosno "od izvora" (srp.). Hvala.

Znači Porfiogenitov "Spis o narodima" jeste terciarni izvor, još tačnije terciarna publikacija, a najtačnije izvor treće ruke koji se temelji na usmenom predanju.

- - - - - - - - - -

Olcinium su prvi Rimljani zapisali, a ne Grci. Hajde, probaj ovo da shvatis. Jesi li toliko poremecen sto se tice kognitivnih sposobnosti, pa ne mozes da pojmis nesto toliko jednostavno, a sto se kosi sa tvojom donjom, podebljanom, tvrdnjom?

A ko je onda zapisao Colchinium i kada?
 
Naravno da imam suprostavljeno mišljenje, a to jeste - što sam već napomenuo - da je od navodnog naseljavanja Srba na Balkansko poluostrvo i do najstarijeg dokumenta/rukopisa koji to opisuje proteklo više od 4. veka. Mi ne znamo da li je u originalnom delu Porfirogenita to pisalo, možemo smo da predpostavljamo da jeste.
Dakle od navodnog dosljavanja Srba do najstarijeg dokumenta/rukopisa koji to govori/opisuje proteklo je više od 4. veka.

Čekaj, sa čime se to onda ne slažeš?

Za početak, jedini najdirektniji narativni istorijski izvor koji govori o seobi jeste DAI. I on datira iz perioda čitava tri stoljeća nakon što se navodna seoba bila desila. Ne postoji očuvan nijedan jedini nekakav drugi zapis iz vremena bliskog tim događajima koji bi nešto o tome i svjedočio. Ne postoje apsolutno nikakvi drugi materijalni ostaci koji bi nam mogli priču o seobi potvrditi, jer se (suprotno tezama Đorđa Jankovića, koji je u njima ostao usamljen i od strane eksperata naučno pobijen) ne postoji nikakva srpska arheološka kultura odnosno praktično je nemoguće je pratiti pojavu Srba i njihovo nekakvo eventualno širenje po balkanskom području.

Koliko vidim, manje-više smo istu stvar napisali. Što je drugačije?

Što se tiče komentara o pretpostavci, on nije baš utemeljen. Nije puka pretpostavka kako je glasio originalni izvor, zato što postoji cijeli sistem pomoćnih istorijskih izvora koji se bavi rekonstrukcijom teksta nekog izvora. Nekada, na osnovu određenih saznanja i poslije istraživanja, nekorektno je nazvati pukom pretpostavkom ono što je prosto vrlo izvjesno ili čak jasno k'o dan. Nikada nećeš čuti da je Dušanov zakonik s kraja XIV stoljeća - niti bi ti sam vjerovatno tako nešto rekao - već o tome kada ga je car Dušan donio (odnosno, dopunio). Da li ti ikada kažeš da je Zakonopravilo Sv. Save iz 1262. godine? Ili sijaset drugih važnih srednjovjekovnih srpskih tekstova koji su sačuvani samo u vidu prepisa?

Hoću da kažem, da postoji izvor (Franački anali) koji navodno datira iz početka 9. veka (822. god.), znači pre DCCS-a - iz kojeg je Porfirogenit navodno prepisao priču o doseljavanju Srba - i tamo ne piše ni o kakvoj seobi Srba na Balkansko poluostrvo, iako su su se Franci nalazili odma pored njih.

To si već bio napisao. U Analima nema nikakvih podataka o seobi Srba na Balkan (a niti Hrvata).
Zašto ponavljaš?

Još je zanimljivije da to isto ne piše ni u Fredegarovoj hronici, koja opisuje događaje ujedno i na teritoriji Lužičkih Srba i koja opisuje događaje do, ako se ne varam 648. godine, znači vreme u kojem se navodno deo Lužičkih Srba seli na Balkansko poluostrvo.

Varaš se. Na prethodnoj stranici kada sam obrazložio zbog čega je seoba Srba na Balkansko poluostrvo naučno utvrđena činjenica, a ne samo obična teorija, pobrojao sam sve relevantne istorijske izvore (napomenuo sam i [pseudo-]Fredegarovu hroniku i vrijeme u koje se datuju događaji koje navodiš).

Znači Porfiogenitov "Spis o narodima" jeste terciarni izvor, još tačnije terciarna publikacija, a najtačnije izvor treće ruke koji se temelji na usmenom predanju.

Ne, to je otprilike u suprotnosti sa onim što sam napisao. Mada to i nije toliko bitno zato što je u neku ruku semantičko pitanje, jer se tiče terminologije i njene adekvatne upotrebe; ukoliko ćeš upotrebljavati neku nenaučnu terminologiju ili nešto što nije standard slobodan si da to i činiš. Ono gdje dolazi problem samo jeste ukoliko odbacuješ korektnu terminologiju ali se pak pozivaš na naučne zaključke u vezi nje, odnosno primjenjuješ naučne standarde za nazive za koje imaš svoje neko značenje. Pretpostavljam da to i jeste osnova toga što insistiraš da za DAI kažeš da je "tercijarni izvor", jer se tercijarne publikacije uglavnom smatraju neprihvatljivim u naučno-istraživačkom radu (sa naglaskom na riječi uglavnom), odnosno da je samim time DAI za pitanje vijesti doseljavanja Hrvata i Srba na Balkansko poluostrvo neupotrebljiv izvor.
To je pogrešno.

P. S. Uzgred, ponovno si napravio grešku jer si DAI okarakterizirao kao izvor u cjelost nedostatkom preciznosti.
 
Poslednja izmena:
Odakle Snoju da pastorak znači "netačni sin"; ima li referencu? Pitam jer sam 2014. razmišljao o etimologiji reči pastorak, opirući se, iako nesuvisnoj, ipak uvreženoj tezi da dolazi od latinskog pastor:

Na slovenačkom glasi 'nepravi sin', a ja sam preveo 'netačan sin'. Nadam se da sam tačno preveo, možda se i u srpskom može napisati 'nepravi sin'?

Izpod ovog objašnjenja piše:
"Brückner, SEJP, 485; Schuster-Šewc, HEW, 1283 s; Borys, SEJP, 415. Starije, manje verovatna objašnjenja navode Vasmer, REW III, 611 s., i Skok, ERHSJ III, 315 s".
 
Na slovenačkom glasi 'nepravi sin', a ja sam preveo 'netačan sin'. Nadam se da sam tačno preveo, možda se i u srpskom može napisati 'nepravi sin'?

Izpod ovog objašnjenja piše:
"Brückner, SEJP, 485; Schuster-Šewc, HEW, 1283 s; Borys, SEJP, 415. Starije, manje verovatna objašnjenja navode Vasmer, REW III, 611 s., i Skok, ERHSJ III, 315 s".

Hvala, Vučko.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Grad Varšava

Warsaw's name in the Polish language is Warszawa - approximately /vɑːrˈʃɑːvə/ - (also formerly spelled Warszewa and Warszowa), meaning "belonging to Warsz", Warsz being a shortened form of the masculine name of Slavic origin Warcisław; see also etymology of Wrocław. Folk etymology attributes the city name to a fisherman, Wars, and his wife, Sawa. According to legend, Sawa was a mermaid living in the Vistula River with whom Wars fell in love.[20] Actually, Warsz was a 12th/13th-century nobleman who owned a village located at the site of today's Mariensztat neighbourhood. See also the Vršovci family which had escaped to Poland. The official city name in full is miasto stołeczne Warszawa (English: "The Capital City of Warsaw").[22] A native or resident of Warsaw is known as a Varsovian – in Polish warszawiak (male), warszawianka (female), warszawiacy (plural).

Znači ova Sawa, jeste nešto poput ženskog vodnog božanstva. Samo pogledajte grb Varšave:
Pogledajte prilog 370679

Ne zaboravimo da je postojalo božanstvo Savus (zapisano od Latina), po kome je i reka Sava dobila ime.
http://iza.zrc-sazu.si/pdf/Sasel_Kos_Ukrocena_lepotica.pdf

Da ne zaboravim. Warszawa jeste sastavljeno od War i szava. Povežite ovo szava sa rekom Sazava u Češkoj.



Reke i potoci u Poljskoj:

Sawa -y struga Wisłok 50°06’46” 22°17’58”
Sawica -y rzeka Omulew 53°23’48” 20°56’57” gb. − Sasek
Sawina -y potok Dobra 51°14’05” 17°16’21”
Sawka -i potok Stradomka 49°50’17” 20°12’06”

http://ksng.gugik.gov.pl/pliki/hydronimy1.pdf
 
Poslednja izmena:
Da ne zaboravim. Warszawa jeste sastavljeno od War i szava. Povežite ovo szava sa rekom Sazava u Češkoj.

Reke i potoci u Poljskoj:

Sawa -y struga Wisłok 50°06’46” 22°17’58”
Sawica -y rzeka Omulew 53°23’48” 20°56’57” gb. − Sasek
Sawina -y potok Dobra 51°14’05” 17°16’21”
Sawka -i potok Stradomka 49°50’17” 20°12’06”

http://ksng.gugik.gov.pl/pliki/hydronimy1.pdf

E, ovo je sad baš nezgodno. Sad ispada da su Rimljani (ili neki drugi nesloveni) slučajno dali slovenska imena i Dravi (Dravus) i Savi (Savus) jer obe reke postoje u Poljskoj. Kako je moguće da to niko nije video u onolikim gomilama bezvredne stare hartije što čami po bibliotekama - mislim na radove domaćih istoričara i lingvista? Kako je moguće da niko nije latinsko Danubius objasnio preko slovenske reči za dno i desetine slovenskih hidronima po slovenskom severu (Dunajec, Dunav, Dunaj itd.)? Kako? Lako. Lingvisti se čuvaju istorijske dogme o odsustvu Slovena na sslovenskom jugu do 6. veka, a istom se istoriografija u potvrdi ovog stava poziva na autocenzurisane lingvističke zaključke. I tako mačka juri svoj rep, i to dobro funkcioniše. Ali ne zadugo.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Grad Varšava

Warsaw's name in the Polish language is Warszawa - approximately /vɑːrˈʃɑːvə/ - (also formerly spelled Warszewa and Warszowa), meaning "belonging to Warsz", Warsz being a shortened form of the masculine name of Slavic origin Warcisław; see also etymology of Wrocław. Folk etymology attributes the city name to a fisherman, Wars, and his wife, Sawa. According to legend, Sawa was a mermaid living in the Vistula River with whom Wars fell in love.[20] Actually, Warsz was a 12th/13th-century nobleman who owned a village located at the site of today's Mariensztat neighbourhood. See also the Vršovci family which had escaped to Poland. The official city name in full is miasto stołeczne Warszawa (English: "The Capital City of Warsaw").[22] A native or resident of Warsaw is known as a Varsovian – in Polish warszawiak (male), warszawianka (female), warszawiacy (plural).
Da ne zaboravim. Warszawa jeste sastavljeno od War i szava. Povežite ovo szava sa rekom Sazava u Češkoj.
Очито ти не иде енглески, а ни основна логика. Јасно је написано и наглашено како је то о чем пишеш пучка етимологија, да је име Варшаве некада записивано такође као Warszewa и Warszowa, те да значи 'оно што припада Варшу'. Варш је надимак, скраћено за Warcisław.

У српскохрватском то би гласило Варшева.

Никада не видех нешто паметно од аутохтонисте, било некога гласнијега и познатијега, било од оваквих анонимуса којима је досадно, па лече комплексе умишљајући разне сценарије и губе се у својим роматичарским измаглицама. Другим речима, јадни ми ако ћете овако неуки доказивати "праву историју" словенскога рода.
 
Poslednja izmena:
Da ne zaboravim. Warszawa jeste sastavljeno od War i szava. Povežite ovo szava sa rekom Sazava u Češkoj.




Reke i potoci u Poljskoj:

Sawa -y struga Wisłok 50°06’46” 22°17’58”
Sawica -y rzeka Omulew 53°23’48” 20°56’57” gb. − Sasek
Sawina -y potok Dobra 51°14’05” 17°16’21”
Sawka -i potok Stradomka 49°50’17” 20°12’06”

http://ksng.gugik.gov.pl/pliki/hydronimy1.pdf

Koliko ti puta treba ponavljati da je ovaj juzni Savus (isto kao i Aesontius) kuronja?
 
Poslednja izmena:
Dunajec: The Dunajec is a river running through southern Poland. It is the right tributary of the Vistula River.

Dunavtsi: Dunavtsi (Bulgarian: Дунавци, “Danubians”) is a town in northwestern Bulgaria, part of Vidin Municipality, Vidin Province.

Dunajek
: Dunajek [duˈnajɛk] (lang-deDuneiken; 1928-1938: Duneyken; until 1928: Groß Duneyken) is a village in the administrative district of Gmina Gołdap, within Gołdap County, Warmian-Masurian Voivodeship, in northern Poland, close to the border with the Kaliningrad Oblast of Russia.

- - - - - - - - - -

Другим речима, јадни ми ако ћете овако неуки доказивати "праву историју" словенскога рода.

Zato smo tebe na škole poslali.
 
Dunajec: The Dunajec is a river running through southern Poland. It is the right tributary of the Vistula River.

Dunavtsi: Dunavtsi (Bulgarian: Дунавци, “Danubians”) is a town in northwestern Bulgaria, part of Vidin Municipality, Vidin Province.

Dunajek
: Dunajek [duˈnajɛk] (lang-deDuneiken; 1928-1938: Duneyken; until 1928: Groß Duneyken) is a village in the administrative district of Gmina Gołdap, within Gołdap County, Warmian-Masurian Voivodeship, in northern Poland, close to the border with the Kaliningrad Oblast of Russia.

- - - - - - - - - -
Тихи Дон - главна река кроз Припјатску Мочвару, постојбину Словена.
 
Hidronimski materijal

Sliv Dnjepra:

1) Dunaec: desna pritoka Polnaje, leve pritoke Sejma, varijanta Dunaj.

2) Dunaec: desna pritoka Esmanja, desne pritoke Klevenja, desne pritoke Sejma,

3) Dunaec: pritoka Zalazne, desne pritoke M. Vopca, desne pritoke Dnjepra, varijanta Bužek,

4) Dunavec:
pritoka Kalinovke, desne pritoke Sudosća, desne pritoke Desne

5) Dunajka: desna pritoka Greza, leve pritoke Druća, desne pritoke Dnjepra

6a) Dunajčik: leva pritoka Vrskolice, desne pritoke Vorskle, leve pritoke Dnjepra (Toporov i Trubačov)

6b) Dunajczyk u slivu Vorskle (nesumnjivo identičan sa Dunajčikom) (Moszynski).

7) Suchy Dunajec u blizini Kainowa (ukr. Kaniv).
 
Sliv Visle

1) Dunaj: desna pritoka Wisloke

2) Dunaj: leva pritoka Visle između Jeziorna i Czerwonke (potvrđen samo u istorijskim izvorima; više ne postoji).

3) Dunaj:
desna pritoka Przewodowke, desne pritoke Narewa (potvrđen samo u istorijskim izvorima).

4) Dunaj:
desna pritoka Bzure (varijanta Lidzianke // Ludzianke)

5) Dunaj: jezero u slivu donjeg (?) Sana.

6) Dunajec:
desna pritoka gornje Visle (podeljen je u gornjem toku na Bialy i Czarny Dunajec, u 13. stoleću - Dunawiec!)

7) Biala Dunajcowa // Dunajecka: desna pritoka Dunajca, varijanta Biala.

8) Dunajek: nemački Donaicken, jezero povezano s jezerom Šwietajno (nem. Schwentainer See) u istočnoj Pruskoj, varijanta Kielki //Chelskie Jezioro (nem. Kechler // Checheler See).

9) Stare Dunajczysko: desna pritoka Dunajca

10) Dunaj:potok u Ludzisko, oblast Strelno.

11) Dunaj:
rukavac reke Warte u Sulecinu.

12) Dunaj: potok u Starežynu.

13) Dunaj:
bara u Kwilezu (sve iznad u Wielkopolskoj tj. zapadnoj Poljskoj)

14) Dunajki:
močvara između mesta Wierzchucino i Swinarzewo u Pomeraniji.

15) Dunajka:
mala pritoka Hroze u blizini Bychowa (ukr. Bychiv?).
 
Очито ти не иде енглески, а ни основна логика. Јасно је написано и наглашено како је то о чем пишеш пучка етимологија, да је име Варшаве некада записивано такође као Warszewa и Warszowa, те да значи 'оно што припада Варшу'. Варш је надимак, скраћено за Warcisław.

Totalni promašaj. Za temu je bitno da postoji legenda o vodenoj vili Savi, a nebitna je etimologija grada Varšave.

У српскохрватском то би гласило Варшева.


A u srpskom Varšova. Otkad si ti postao serbokroatista? :whistling:
 
Totalni promašaj. Za temu je bitno da postoji legenda o vodenoj vili Savi, a nebitna je etimologija grada Varšave.

Baš tako; Poljaci znaju za vodenu vilu "Sawa". A njihova narodna legenda priča o ribaru Wars-u i Sawa-i:
http://www.bajkowyzakatek.eu/2010/05/polskie-legendy-wars-i-sawa.html


Igor možda bi bilo dobro da malo pročitaš nešto o tome.


A kao što si mogao da vidiš u Poljskoj postoje 4 toponima sa tim imenom. Možeš li da zamisliš to?

- - - - - - - - - -

Sliv Visle

1) Dunaj: desna pritoka Wisloke

2) Dunaj: leva pritoka Visle između Jeziorna i Czerwonke (potvrđen samo u istorijskim izvorima; više ne postoji).

3) Dunaj:
desna pritoka Przewodowke, desne pritoke Narewa (potvrđen samo u istorijskim izvorima).

4) Dunaj:
desna pritoka Bzure (varijanta Lidzianke // Ludzianke)

5) Dunaj: jezero u slivu donjeg (?) Sana.

6) Dunajec:
desna pritoka gornje Visle (podeljen je u gornjem toku na Bialy i Czarny Dunajec, u 13. stoleću - Dunawiec!)

7) Biala Dunajcowa // Dunajecka: desna pritoka Dunajca, varijanta Biala.

8) Dunajek: nemački Donaicken, jezero povezano s jezerom Šwietajno (nem. Schwentainer See) u istočnoj Pruskoj, varijanta Kielki //Chelskie Jezioro (nem. Kechler // Checheler See).

9) Stare Dunajczysko: desna pritoka Dunajca

10) Dunaj:potok u Ludzisko, oblast Strelno.

11) Dunaj:
rukavac reke Warte u Sulecinu.

12) Dunaj: potok u Starežynu.

13) Dunaj:
bara u Kwilezu (sve iznad u Wielkopolskoj tj. zapadnoj Poljskoj)

14) Dunajki:
močvara između mesta Wierzchucino i Swinarzewo u Pomeraniji.

15) Dunajka:
mala pritoka Hroze u blizini Bychowa (ukr. Bychiv?).

Ti ga baš pretera sa tim Dunajom :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Онда је искон почео много касно .:roll:
Нема помена Шћиптара пре 11.века, нема помена Влаха пре 10.века.

А када су Немци први пут споменути? Први пут кад се о њима писалo на словенском. А нико није писао на словенском пре Ћирила и Методије. Значи Немци нису постојали пре деветог века.

Јел тако?
 
Интервју са академиком Александром Ломом – Миленијум(и) српске језичке вертикале

http://www.poreklo.rs/2016/02/25/pr...om-lomom-milenijumi-srpske-jezicke-vertikale/

У појединим топонимима Бањске хрисовуље, па и у основама данас живих речи, садржани су трагови ранијих фаза у развоју језика: старосрпске, прасловенске, праиндоевропске. Како су ти трагови доспели на просторе државе краља Милутина и како су преживели и дочекали наше време?

Своје народносно име Срби су донели са севера и оно је старије од српског језика, који се развио тек на Балкану пре око хиљаду година постепеним распадом словенског језичког јединства. Узима се да су дотад сви Словени говорили дијалектима истог језика, прасловенског. Компаративна лингвистика сврстава прасловенски у велику индоевропску језичку породицу. То значи да нас родословна линија, која сеже у млађе камено доба, везује, између осталих, са старим Индијцима и Иранцима, Грцима, Латинима, Келтима, Германима… Индоевропска прапостојбина смешта се у пределе североисточне Европе, где су наши преци остали да живе још дуго након што су се њихови сродници једни за другима селили на разне стране. Још у бронзано доба на југ Балкана населили су се Грци, а на север Трачани и Илири који се, премда су наша знања о њиховим језицима сасвим оскудна, могу такође убројати у Индо-европљане. У трећем веку пре Христа с њима су се овде смешали Келти, а нешто доцније су римска освајања донела на Балкан латински језик. Све те наслаге чине оно што називамо топономастичким супстратом (,,подслојем“) на нашем тлу. Поуздано установљених супстратних топонима је мало, углавном су то имена великих река и важнијих градова. Из илирског су вероватно Дрим и Дрина, из келтског Дунав, можда и Ниш, из латинског Липљан, Рас…

Претпостављате да на тлу Србије има и „пренесеног супстрата“. Шта то заправо значи?

Значи да су Срби могли из старе у нову постојбину пренети нека имена страног порекла. Тако узимам да је Морава хидроним пренесен из поречја чешке Мораве, где су га Словени преузели од Германа, а ови од Келта. Сасвим сличну претпоставку изнео сам и за Лаб, сводећи га на исти предсловенски предложак од којег је настало име притоке Северног мора Елбе, чешке Лабе; у средњем веку у жупи Лаб забележено је место Врхлабје где је био краљевски дворац, а град са истим именом и данас постоји у Чешкој на горњем току Лабе. Подсетићу да северни носиоци српског етничког имена још живе у Полабљу (тзв. Лужички Срби). Има дакле на нашем тлу супстратних имена у којима треба видети трагове српских сеоба, а не старобалканске топономастичке остатке.

Поменули сте да поједини топоними Бањске хрисовуље садрже грађу која би могла да помогне при реконструкцији прасловенског језика из кога су се развили словенски језици. До које мере се може реконструисати прасловенски језик?

Прасловенски језик поуздано се реконструише онакав какав се говорио у доба пред Велику сеобу, око 500 г. наше ере, дакле неких три до четири столећа пре првих писаних споменика на старословенском језику. Обим реконструисаног прасловенског лексичког фонда може се сагледати на основу „Етимолошког речника словенских језика“, који од 1974. излази у Москви, а чија је засад последња, 39. свеска дошла до пред крај слова о. Рад на Етимолошком речнику српског језика, који је започео Павле Ивић а сада га ја водим, дао је већ знатан допринос на том пољу. „Топонимију Бањске хрисовуље“ треба схватити као део тог великог посла. Она је пружила десетине нових прасловенских реконструкција. Можда су најзанимљивији неки случајеви кад старосрпска реч налази најближу паралелу у балтским језицима, литавском и летонском, који су најтешње сродни са словенским.

Онда је искон почео много касно .:roll:
Нема помена Шћиптара пре 11.века, нема помена Влаха пре 10.века.
Власи говоре романским језиком, Албанци допола латинизованим. Мућни мало главом, сабери два и два.
 
Poslednja izmena:

Back
Top