govori se o kontinutitu imena. navedene su ti cetina,sava,neretva/narona,promina... ima se sijaset drugih...ako bas insistiraš možeš neretvu preskočiti.O kakvom kontinuitetu govoris kad se Naron(a) spominje od 4. v. prije nove ere, od grckih (Pseudo-Skilaks, Teopomp, Strabon, Ptolemej, Pomponije Mela, Nikander iz Kolofona, Sholije iz Nikandra) preko rimskih (povise navedenih, plus Marko Pocije Katon, CIL III 1769, obiljezavanje scenskih priredbi u Naroni) izvora, pa sve do Anonimnog Ravenjanina (sto je vec otprilike 7. v., kad su poplave Slovena na Balkanu uveliko posvjedocene)? Tek tada se biljezi ime rijeke slicno danasnjem (Narenum). I
Jezikoslovci su tražili nazive slična oblika u drugim predjelima. Na zapadnoj jadranskoj obali u Apuliji nalazi se mjesto Neretum, danas Nardò, a u Umbriji rijeka Nar, danas Nera. Slična korijena su Nereide, kćeri morskoga boga Nereja.[5] Ipak, ne može se sa sigurnošću reći imaju li ti nazivi zajedničko podrijetlo. U 6. st. u nepoznata geografa iz Ravene javlja se civitas Netrate (uz Nerente) na dijelu jadranske obale između Omiša i Splita.[6] U CIL-u III, 8472 zabilježen je etnik Narestini, koji je blizak Plinijevu obliku Nareste, između Pituntija i Oneja (Naturalis historia, III, 142). Za Neretvu treba povezati ilirsko pleme Naresi (Plinije), Narensioi ( Ptolomej), Naresioi (Apijan), koje je obitavalo u gornjem Neretvinu toku.[7] Od 9. stoljeća već se konstantno u pisanim izvorima susreće toponim s dočetkom – ent, kao u kroničara Andrije Dandola: insula Narrentis.[8] Bizantski pisac i car Konstantin Porfirogenet Neretvu zove Orontius.[9] Očito je car u svojemu etimologiziranju ispustio početno N. U srednjovjekovnim izvorima pisanim latinskim ili talijanskim jezikom, posebice u spisima Dubrovačkoga arhiva, rijeka Neretva najbliža je obliku ženskoga roda - Narenta, a glavna luka na njoj najčešće je srednjega roda - Narentum. Međutim, zapaža se u pisanju hidronima i toponima pisarska nedosljednost. Pokazuju to sljedeći primjeri. [10]
a) s prijedlogom ad:
1355. ad Narentum, s. 118, b. 180,
1454. ad Narente, s. 203, b. 25,
1460. ad Narentum, s. 183, b. 63.
b) s prijedlogom in
1367. in Narento, s. 31,
1378. in mercato Narenti, s. 53,
1421. in Narente, s. 206, b. 83,
c) s prijedlogom de
1080. de Narento, s. 43,
1429. de Narente, s. 32,
1439. de Narenta, s. 159, b. 58.
Treba nadodati da se nazivi Narenta/Narente/Narenti mogu odnositi na rijeku Neretvu (1186. Narentae portus), naselje Drijeva (forum Narenti, mercatum Narenti) i za more pri Neretvinu ušću (mare Narenti, bocha Narenti). U 9. st. susrećemo pridjevske oblike s dočetkom -anus: 834. a Narantanis sclavis,[11] 839. ad Narentanas insulas,[12] 876. adversus Narrentanos.[13] U Dubrovačkom arhivu zabilježeni su oblici s dočetkom –inus: nostri Narentini (1453),[14] scribendo Narentinos (1455).[15] Hrvatski oblici Neretva javljaju se od 14. st.: 1325: Neretva,[16] 1356: curia (sc. bani Bosnae) Nerethua,[17] 1406: Pribislavum de Neretva,[18] 1440: aveva fato in Neretva,[19] 1452: do castelli al ponte de Neretua.[20]Potrebno je naglasiti da Neretva u puku može označavati i pokrajinski naziv, točnije kraj između Ploča, Opuzena i Metkovića.
Neretva kao naziv vode tekućice zabilježen je i na slavenskim prostorima. U Poljskoj teče rijeka Neretwa, u Letoniji Neręta, u Litvi Neretà, u Bugarskoj Neretska reka,[21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica.[22]
a) s prijedlogom ad:
1355. ad Narentum, s. 118, b. 180,
1454. ad Narente, s. 203, b. 25,
1460. ad Narentum, s. 183, b. 63.
b) s prijedlogom in
1367. in Narento, s. 31,
1378. in mercato Narenti, s. 53,
1421. in Narente, s. 206, b. 83,
c) s prijedlogom de
1080. de Narento, s. 43,
1429. de Narente, s. 32,
1439. de Narenta, s. 159, b. 58.
Treba nadodati da se nazivi Narenta/Narente/Narenti mogu odnositi na rijeku Neretvu (1186. Narentae portus), naselje Drijeva (forum Narenti, mercatum Narenti) i za more pri Neretvinu ušću (mare Narenti, bocha Narenti). U 9. st. susrećemo pridjevske oblike s dočetkom -anus: 834. a Narantanis sclavis,[11] 839. ad Narentanas insulas,[12] 876. adversus Narrentanos.[13] U Dubrovačkom arhivu zabilježeni su oblici s dočetkom –inus: nostri Narentini (1453),[14] scribendo Narentinos (1455).[15] Hrvatski oblici Neretva javljaju se od 14. st.: 1325: Neretva,[16] 1356: curia (sc. bani Bosnae) Nerethua,[17] 1406: Pribislavum de Neretva,[18] 1440: aveva fato in Neretva,[19] 1452: do castelli al ponte de Neretua.[20]Potrebno je naglasiti da Neretva u puku može označavati i pokrajinski naziv, točnije kraj između Ploča, Opuzena i Metkovića.
Neretva kao naziv vode tekućice zabilježen je i na slavenskim prostorima. U Poljskoj teče rijeka Neretwa, u Letoniji Neręta, u Litvi Neretà, u Bugarskoj Neretska reka,[21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica.[22]
kontinuitet toponima nije moguć bez kontinuiteta stanovništva. kako bi ?

, kada se diferencira ono praslovensko x (ako se ne varam) u g kod nas tj. h kod Čeha?

