Sloboda volje

završit ćeš sa tradicionalnim piercingom na nosu,
37_2047050~_wildlife-(f1-online)_bulle-mit-nasen-ring,-dass-die-weide-landen-werde,-bos-taurus,-die-kuh,-horne.jpg

ako se žestoko krećeš, a ne znaš kuda. reci ti prvo, kako ćemo prepoznati slobodnu volju/izbor?
 
Ajmo filozofi...Obdanište filozofsko...
Ako možemo zamisliti slobodan izbor bilo čega-to znači da
sloboda izbora postoji.Ukoliko ne možemo ne postoji!
Ovo najpre važi za idealiste! ! !Ako ste zamislili slobodu izbora-to je ta sloboda
u vašim mislima-u umu...
Ne možete u "stvarni" svet! ! !
U realu važi modalnost i verovatnoća-volja je tek jedan od parametara algoritma dešavanja...

Samo sto je ta sloboda izbora iluzija bas kao i tvoj realan svet. Ali nije to problem, problem je sto vi tu rec automatski vezujete za nepostojanje. A i danas mi nije jasno od toliko prica sa ozimanom sto su zapravo bile reprize da kada ti kaze nepostoji KAO TAKAV ti slucajno ili namerno ne registrujes ovo KAO TAKAV nego po tebi je ili svet potpuno isti kao ono sto dozivljavas ili je rec o nepostojanju. Nikako da shvatis da stvar po sebi nije ni jedno ni drugo a to nema veze sa solipsizmom na koji si se toliko pozivao.
 
Da li ovaj primer ima veze sa onim Sopenhauerovim izuzetkom?
Sef muci sekretaricu na poslu, izivljava se i omalovazava je neprekidno vec duze vreme. On u svemu tome uziva. Ljudi mu govore da prestane da muci jadnu zenu ali on nece da slusa. Ne moze to da promeni tek tako. Jedan dan nakon posla oni izlaze na ulicu. Sef se zamisli i ne primeti kola koja idu ka njemu, sekretarica ga gurne u stranu i spasi mu zivot. Nakon toga on otkriva iluzornost njegovog ponasanja i postaje potpuno drugi covek.
Kad smo vec kod ovoga spomenucu jos jednom ono vezano za pusenje. Mozda si mislio da sam se salio sa tobom kad sam spomenuo ali nisam. :)
Alan Car je kroz citavu knjigu zapravo govorio o negaciji volje a da ni sam nije bio svestan toga. Nisam ni ja, tek kad sam ovde nesto procitao shvatio sam da je u pitanju negacija volje. Kroz celu knjigu on govori o iluzornosti pusenja i na taj nacin ubija svaku ZELJU za pusenjem kod citaoca. Govori kako snagom slobodne volje nista ne moze da se ucini (naravno on nije znao o slobodi volje ono sto ti znas) jer uvek cemo zeleti iznova i kad tad onaj koji trpi i zeli i dalje propusice kad-tad ponovo. Jedina sansa je odbaciti celokupnu zelju za pusenjem i upravo o tome i pise, dakle ne zastrasivanjem o bolestima (ovo me potseti na pakao :)) niti nekom nagradom vec samo otkrivanje iluzornosti tj zablude kod uzivanja na mudar nacin rekao bih. Nije li to negacija volje? :neutral:

Пре се ту ради о налажењу и достављању вољи одговорајућих противмотива који ће савладати дотада постојеће и тако нас усмерити у одређеном смеру. Ту се воља не мења, само јој се достављају јачи противмотиви који ће је спречити да делује. Ето, код тог пушења, сви ти мотиви о штетности истог нису били довољни да та особа престане са тиме, али је он зато нашао мотив "узалудности" који је ето у његовом случају јачи од ових осталих. Међутим при томе се његова воља није променила само је зауздана противмотивом.

Исто је и у првом случају. Мотив захвалности према тој подређеној службеници услед спашавања живота, превагнуо је мотив уживања у осећају надмоћи над њом. При чему се ни ту воља није променила. Тај човек ће малтретирати неку другу особу ако има прилике и ако не постоје противмотиви да је у томе спрече.

Негацију, тј метафизичку промену воље, или свог интелигибилног карактера, чија је објективација овај свет, не треба мешати са њеним обуздавањем противмотивима.
 
Негацију, тј метафизичку промену воље, или свог интелигибилног карактера, чија је објективација овај свет, не треба мешати са њеним обуздавањем противмотивима.
па да, али "хоћу да престанем да пушим зато што нећу више да пушим" и није мотив једнак мотиву "хоћу да престанем да пушим јер се плашим болести, итд"

ја баш нисам волела миришљаве штапиће - типа поврћала сам од тога, и онда сам одлучила да их заволим без икаквог мотива, односно мотив ми је био само да их заволим, и ево сада их јако волим, али истински их волим, пријају ми, и упалим бар 3 дневно;
исто тако и парени сир нисам волела, једва сам могла да сажваћем од гађења, а онда сам одлучила да га заволим, и ето сад ми је нешто најлепше што постоји од сирева?

и трећи (екстремни пример) једна другарица је покушала да ме пољуби у уста са суперспиритуалним изговором, након чега нисам могла (2 године) да помислим на њу а да ми се не гади наше пријатељство,
и тако би то ишло ин инфинитум, да ја нисам одлучила да то није лепо, да није лепо само због тога да је одбацим, и да мора да престане да ми се гади (иако нисам знала како) и ето сад смо супер, као да се то никад није десило буквално, као да је наше пријатељство континуитет у коме тај "инцидент" не постоји, могу да је погледам у очи и да не осетим трунку гађења, као да смо у алтернативном Универзуму где се то никад није десило
 
Ne bi mistificirali ove već davno poznate procese u neurologiji kad bi bar informativno znali
šta se tu ustvari dešava s neurotransmiterima,abrazijom neurona,elektrolitima,uspostavljanjem
novih sinapsi...
Ovo je kao kad urođenik pokušava iz luka strelom da gađa Mesec...
 
samo po čemu ćemo prepoznati slobodnu volju? kako to da jedna gomila ima jednu slobodnu volju, a gomila pored od jednom iskristalizira jednu suprotstavljenu? a potrebe su ostale iste? pa ko ne izrazi istu slobodnu volju kao netko jači, dobiva probleme. jeste li već primijetili, prijatelji slobodne volje? ako slobodna volja ne može utjecati na kvalitetu mog života - nitko si nije odlučno izabrao oskudicu, brige i nezgode, da to blago kažem - u čemu bi se ona trebala sastojati, ili kako manifestirati? dakako mogu paziti da ne povrijedim svoje tijelo i ispunim dane mi godine, ali nemam dojam da bi se to moglo nazvati slobodnom voljom. to slobodna volja i slobodan izbor zvuči kao da sam ovo naručio i dobio/stekao/šta ja znam. :lol: molim samo ozbiljne odgovore.
 
Imam jedno pitanje, ili više potrebu za savetom ukoliko si u mogućnosti pružiti odgovor. Znam da je pitanje više iz domena psihologije nego filozofije ali me interesuje tvoj pristup. Kako kod ljudi pobuditi kritičko razmišljanje? Odnosno šta ti misliš kako navesti sagovornike da i sami prošire vidike i ispitaju neke stvari umesto da slepo prihvate sve što im dođe pod ruku.

Hvala,

То је као питати како неког учинити разборитијим, интелигентнијим? Не можеш ту ништа учинити. Људски карактер, тј његово деловање на мотиве је непромењиво. Можеш га само констатовати али не и мењати. Ако те неки мотиви подстичу на неко делање не можеш то променити. Јер немамо слободу воље у деловању.

Погледај ову тему о слободи воље:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/286498-Sloboda-volje

Исто тако ,ако неко уме да следи али не и да мисли, тешко ћеш то променити. Као што ћеш овцу натерати да мисли својом главом уместо да следи пастира и остале овце у стаду. Тако ћеш и човека који је навикао да следи натерати да мисли својом главом

Можеш једино том човеку изнети противмотиве којих можда није био свестан па није могао добро упознати и испољити свој карактер или своје реакције на мотиве са којима није долазио у контакт. Међутим, ако су сви мотиви исцрпљени, при чему се дефинитвно открио нечији карактер. То је то. Онај ко је открио да је овца остаје овца...онај ко је открио да је човек остаје човек.
 
Ne slusaj nista ovog sta lupeta, on ni ne misli da si ti stvaran, on misli da ti, kao i svi mi, postojimo samo u njegovoj svesti, mi smo njegova halucinacija. Zasto prica sa nama, ko to zna, u umu koji porice realnost niko ne zna sta se desava, mozda ni on sam.

Prvo, svi imaju slobodnu volju. U manjoj ili vecoj meri. Svako ko je odrastao i mentalno zdrav ima potencijal za veliku slobodu volje- da menja svoje stavove, misli, navike, da bude kreativan.

Drugo- kako u ljudima probuditi kriticko razmisljanje. Naci ono sto ih zanima- da li postoji neki stav koji imaju a da ih on stvarno zanima, da su spremni da ga brane. Onda traziti od njih da ga brane. Postavljati im pitanje "zasto" iznova i iznova. To ce im pokrenuti um.
 
Ne slusaj nista ovog sta lupeta, on ni ne misli da si ti stvaran, on misli da ti, kao i svi mi, postojimo samo u njegovoj svesti, mi smo njegova halucinacija. Zasto prica sa nama, ko to zna, u umu koji porice realnost niko ne zna sta se desava, mozda ni on sam.

Ја нисам солипсиста. Фабиан изгледа једино тако може да замисли идеализам јер за дубљу контемплацију очито није сособан.

Prvo, svi imaju slobodnu volju. U manjoj ili vecoj meri. Svako ko je odrastao i mentalno zdrav ima potencijal za veliku slobodu volje- da menja svoje stavove, misli, navike, da bude kreativan.

Прво, људи имају слободу воље у суштини , у ткз, интелигибилном карактеру, Али немају слободу воље у деловању.

Како то знамо?

Одгвор је на овој теми... пре свега у уводном посту.
 
колико је солипсизaм зaпрaво смешaн, зaмисли, читaво постојaње је лично твојa креaцијa и нико други у њој није реaлaн, сви ти људи који ходaју светом, лепши, бољи од тебе, су твојa креaцијa, њих си нaпрaвио боље од сaмог себе :lol:
 
колико је солипсизaм зaпрaво смешaн, зaмисли, читaво постојaње је лично твојa креaцијa и нико други у њој није реaлaн, сви ти људи који ходaју светом, лепши, бољи од тебе, су твојa креaцијa, њих си нaпрaвио боље од сaмог себе :lol:

Imao sam slicne zamisli kad sam imao 6-7 godina.
 
Nemoguce je poricati da je svet objektivan po sebi a ne upasti u kontradikciju. Samim tim poricanjem ti pricas sa nekim, tj. u tom objektivnom svetu interaktujes sa drugim ljudima, i poricati realnost toga je kao da neko kaze "ja sam mrtav" ili da kaze "ja ne govorim"- to su ocigledne protivrecnosti i ludosti.
 
Nemoguce je poricati da je svet objektivan po sebi a ne upasti u kontradikciju. Samim tim poricanjem ti pricas sa nekim, tj. u tom objektivnom svetu interaktujes sa drugim ljudima, i poricati realnost toga je kao da neko kaze "ja sam mrtav" ili da kaze "ja ne govorim"- to su ocigledne protivrecnosti i ludosti.

Za tebe vazi isto.."objektivan po sebi" bi trebalo nesto da znaci. Pa sta to znaci? Sta mislis kad to kazes? Ako ne mislis na sopstvenu percepciju na sta mislis? Ostavi predmete same, mozes li tako nesto da uradis a da ne stavljas samog sebe kao posmatraca? Kapiras li razliku izmedju ZA TEBE i PO SEBI??
Sto se tice ovog "ja sam mrtav" i "ja ne govorim" nadam se iskreno da si se salio kad si to napisao jer ako nisi....

A i zanimljivo je kako kod ovog "ja sam mrtav" cak i ti kao okoreli realista imas slutnju Barklijeve korelativnosti medjutim kad treba da ukapiras da je isto tako protivrecno zamisljati svet u kome tebe nema jer tebe tu ima (onaj koji zamislja) mehanizam odbrane se odmah javlja.
 
Poslednja izmena:
To sto je za tebe kontradikcija sala, pokazuje samo u kolikoj si zabludi. Ti nemas temelj ispravnosti, samim tim ne mozes nikako imati ispravne stavove.

Nije za mene sala nego je tragikomicno ako stvarno ne razumes ono o cemu govoris pa mislis da ti "argumenti" nesto pobijaju.

Jos jednom

A i zanimljivo je kako kod ovog "ja sam mrtav" cak i ti kao okoreli realista imas slutnju Barklijeve korelativnosti medjutim kad treba da ukapiras da je isto tako protivrecno zamisljati svet u kome tebe nema jer tebe tu ima (onaj koji zamislja) mehanizam odbrane se odmah javlja.

Pa sad misli o tome, mozda ti se otvori klik
 
Nemoguce je poricati da je svet objektivan po sebi a ne upasti u kontradikciju. Samim tim poricanjem ti pricas sa nekim, tj. u tom objektivnom svetu interaktujes sa drugim ljudima, i poricati realnost toga je kao da neko kaze "ja sam mrtav" ili da kaze "ja ne govorim"- to su ocigledne protivrecnosti i ludosti.

Objektivni Svet...?! Gde je/šta je to?
 

Slične teme


Back
Top