Ја нисам солипсиста. Солипзизам је погрешан став који не увиђа природу субјекта тако да субјектом барата на начин објекта.
Или то овако некако гласи? "Једини ја имам свест а сви око мене су само слике које постоје док их опажам а саме по себи нису ништа. Обични фантоми. Бити слика испред мене је сва њихова суштина"
Ово је став солипсизма који превиђа да је субјекат метафизички ентитет изван сваког мноштва или једности који важе само за објекте.
Не могу зато рећи само ја налазим у себи субјекат и нико више ..јер то што налазим у себи тј . што само наслућујем у самосвести као своје ЈА.. изван је сваке поделе , изван сваке једности или мноштва. То је нешто својеврсно ...можемо рећи свачије и ничије. Не можемо заправо то превести у речи осим можда аналогијом.
Солипсизам је као када би једна нота у мелодији рекла: Једино ја постојим у овој мелодији а све остале су моје представе. Грешка јер и та нота и све остале у мелодији постоје на начин прожимања а не поређаности једне до друге. При чему је мелодија нешто што садржи све ноте..као што ствар по себи садржи све објекте а сама није објекат.
Да не комликујем много постоји Шопенхаурова аналогја која то појашњава. И о којој сам већ писао на другој теми а пренећу и овде
Moram nesto pojasniti u vezi gore iznetog. Napisao sam da pitanje solipisizma ne dotice podelu na pojavu i stvar po sebi, i upravo to moze pojasniti problem i razresiti zbunjenost u koju svako ko se zapita da li je zivot san upada.
Sve sto je postalo opazajem osim sto je predstava mora imati svoju egzistenciju izvan predstave. Svaki objekat mora imati subjekat kao svoj neodvojivi korelat. Tako da subjekat koji zovem "JA" jeste subjekat kako mene tako i svakog opazaja , predstave ispred mene.
To je slicno morskom polipu ,zivotinji koja ima mnostvo glava a zajednicko telo i koja je veoma dobra analogija.
Uzmimo ovde da svaka glava poseduje individualnu saznajnu svest i pita se o realnosti ostalih glava oko nje. Pita se da li te glave postoje kada ih ona ne saznaje ili ne, da li je ta jedna glava jedina realna i sanja ove ostale? Lako se moze iz ove analogije uvideti resenje.
Kada ova glava koja se pita pogleda u sebe naci ce subjekat ili ovo zajedinicko telo. Ali isto to telo naci ce i svaka druga glava koja to isto ucini.
Subjekat ili ono jedino realno ...jeste zajednicki svim predstavama . Pitanje je jedino da li su ostala bica u mogucnsti da skrenu pogled sa zida u Platonovoj pecini i obrate paznju na njega u sebi ili ne. A sustinski kada kazem "JA" ...mislim na istu imanentnu ..transecendentnu sustinu unutar sebe ..kao i unutar svih ostalih. To je jedno bice. Jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. A interesanto da upravo u snovima mozemo naslutiti kako to zapravo izgleda. Kada sanjamo nekog drugog koji je u isto vreme ja. Verovatno je svako od vas to doziveo u snovima. Mozda je to nesto najblize sto nam moze pokazati sta smo mi zapravo , sta je nasa sustina....sta nas ceka posle smrti. Ceka nas takvo JA. KOJE JE SVACIJE I NICIJE.