Sinhronicitet - Princip akauzalnih veza

Naša svest ima sposobnost da, preko percepcije, vidi sliku pojavnog sveta, kako bi u tom svetu mogla funkcionisati i opstajati. Dakle - svet je inteligentna tvorevina! :lol:
Irelevantno ! ! !
Relevantno je da je čovek sklon geometriji i kristalnim planimetrijskim formama ! ! ! Od amorfnih kreira kristalne.
Otkriva ravni kristalnih struktura i zna da ih odvaja...STRUKTURALISTA !
Nebitno odakle mu ta osobina-takav je kakav je...
 
Ovako stoje stvari po Ozimonu (moram da zadržim taj opozicioni stav). Naša svest je proizvela te kvalitete ali ne samo to, već i predstavu o impulsima koji dolaze od naših čulnih organa koje je takođe kreirala naša svest . Jednostavno ceo pojavni svet je kreacija naše svesti.

Upravo tako. Samo bih možda trebalo izbeći izraz kreacija svesti. Jer mi to ne kreiramo svesno. A postavlja se pitanje i da li mi uopšte kreiramo, odnosno, šta podvodimo pod to JA. Kako god, dobar primer je film Matrix. Ako si gledao, postavlja se pitanje da li je "halucinacija" ono pre ili ono posle gutanja tablete ili je i jedno i drugo "halucinacija". U svakom slučaju, kakva god da je predstava i bilo kog da je nivoa, to je i dalje predstava. I nije bez veze odluka nekih likova da budu u predstavi koja im više odgovara. Eto da proširim raspravu i na film.
 
Ovako stoje stvari po Ozimonu (moram da zadržim taj opozicioni stav). Naša svest je proizvela te kvalitete ali ne samo to, već i predstavu o impulsima koji dolaze od naših čulnih organa koje je takođe kreirala naša svest . Jednostavno ceo pojavni svet je kreacija naše svesti.
Nije bitno šta je po ozimanu. Bitno je (bar za tebe) ono što ti misliš. Ako to nije ono što i ti misliš, voleo bih da saznam tvoje mišljenje. Izazov je nekome ovo objasniti da razmisli i razume.
 
Upravo tako. Samo bih možda trebalo izbeći izraz kreacija svesti. Jer mi to ne kreiramo svesno. A postavlja se pitanje i da li mi uopšte kreiramo, odnosno, šta podvodimo pod to JA. Kako god, dobar primer je film Matrix. Ako si gledao, postavlja se pitanje da li je "halucinacija" ono pre ili ono posle gutanja tablete ili je i jedno i drugo "halucinacija". U svakom slučaju, kakva god da je predstava i bilo kog da je nivoa, to je i dalje predstava. I nije bez veze odluka nekih likova da budu u predstavi koja im više odgovara. Eto da proširim raspravu i na film.

Eto dogodio se sinhronicitet , upravo u momentu kada sam pisao odgovor jednom članu pomislio sam kako sam pogrešio što sam koristio reč svest, u pravu si svest ne stvara objekte oko sebe već subjekt. Inače na žalost nisam gledao Matrix.
 
Naša svest ima sposobnost da, preko percepcije, vidi sliku pojavnog sveta, kako bi u tom svetu mogla funkcionisati i opstajati. Dakle - svet je inteligentna tvorevina! :lol:

Pazi , za termin svest ne znam kako se definiše u ovom brlogu idealističke filozofije :lol: , ja sam je ovde koristio u značenju subjekta iliti ega (što je pogrešno) a ego poseduje intelekt kao svojstvo.
Inače što se tiče pojma svesti ja ga posmatram sa psihološkog aspekta - kao neposredni uvid u unutrašnje doživljaje i spoljašnost. Takođe sam prihvatio Jungovo viđenje da svest određen subjektom, drugačije rečeno ego (kao centar polja svesti) i da je veza između sadržaja (unutrašnjeg ili spoljašnjeg ) sa egom glavni kriterij koliko smo svesni.
 
Poslednja izmena:
Pazi , za termin svest ne znam kako se definiše u ovom brlogu idealističke filozofije :lol: , ja sam je ovde koristio u značenju subjekta iliti ega (što je pogrešno) a ego poseduje intelekt kao svojstvo.
Inače što se tiče pojma svesti ja ga posmatram sa psihološkog aspekta - kao neposredni uvid u unutrašnje doživljaje i spoljašnost. Takođe sam prihvatio Jungovo viđenje da svest određen subjektom, drugačije rečeno ego (kao centar polja svesti) i da je veza između sadržaja (unutrašnjeg ili spoljašnjeg ) sa egom glavni kriterij koliko smo svesni.
Ovdje pripremam materiju za onu temu na Psihologiji. :lol:
 
Upravo tako. Samo bih možda trebalo izbeći izraz kreacija svesti. Jer mi to ne kreiramo svesno. A postavlja se pitanje i da li mi uopšte kreiramo, odnosno, šta podvodimo pod to JA. Kako god, dobar primer je film Matrix. Ako si gledao, postavlja se pitanje da li je "halucinacija" ono pre ili ono posle gutanja tablete ili je i jedno i drugo "halucinacija". U svakom slučaju, kakva god da je predstava i bilo kog da je nivoa, to je i dalje predstava. I nije bez veze odluka nekih likova da budu u predstavi koja im više odgovara. Eto da proširim raspravu i na film.

И једно и друго је представа наравно. Али они који гледају тај филм то из истог не могу закључити. Тај филм је у СФ причу банализована Локова филозофија и ништа друго.

Неко гледајући филм у крајњем случају може се запитати да ли је стварно овај свет реалан и да није можда реалан тај Зион? При чему ће и овај свет и тај Зион замишљати као представе.тј нешто потпуно идентично.
А истина је да је свака представа појава а да је прави свет нешто суштински различиото од представе.
Зион је можемо метафорички рећи "ствар по себи". А она је нешто сасвим другачије од појаве тј ткз "спољашњег реалног света" каквим га опажамо.
 
a sta je prorocica u svemu tome?

Она жена коју су безвезно представили као неку домаћицу у кухињи или шта већ колико се сећам.. представљала би неки архетип. Па можда и само сопство тј трансценденту вољу.

Али тиме баналзиујемо ове велике истине идеаалистичке филозофије.

Ристоб
kako su ljudi brali plodove, palili vatru, pravili oružje, alate i oruđe, lovili, plovili, gradili kuće, gradove mostove, fabrike, avione, vasionske brodove... ako sve to postoji samo u njihovom umu i još im nije spoznatljivo? Gradili su predstave u mozgu?
Када кажеш људи замишљаш скуп осећаја боје, чврстоће, звука, мириса ешалонираних у твојој свести на начин простора који је такође априорни производ твоје свести.
На то мислиш када кажеш "људи" "мозак" алати, ватра, мостови итд.


Сада, када одузмеш тим појмовима све што им је твоја свест додала значи све те осећаје и просоторност ..остаје за твоје сазнање једно ништа!

А то ништа је ништа само за сазнање а све и свја само по себи. Тако да је то основа свих људи, свих мостова, свих ватри....али не и ти људи, ти мостови те ватре.

То се разликује као предмет од његове сенке па чак ни то није добра аналогија.... пре се разликује као ништа од свега.
 
A kako su ljudi brali plodove, palili vatru, pravili oružje, alate i oruđe, lovili, plovili, gradili kuće, gradove mostove, fabrike, avione, vasionske brodove... ako sve to postoji samo u njihovom umu i još im nije spoznatljivo? Gradili su predstave u mozgu? :mrgreen:

Ozimon je skliznuo u čistu psihozu , nemoj dozvoliti sebi da izgubiš veru u stvarnost postojećih predstava. Inače slučaj je alrmiran kod najviših instanci pa u dogledno vreme možemo očekivati neugodnu posetu i konačno razrešenje slučaja Oziman. Ne može se dozvoliti širenje psihoze.
 
Ozimon je skliznuo u čistu psihozu , nemoj dozvoliti sebi da izgubiš veru u stvarnost postojećih predstava. Inače slučaj je alrmiran kod najviših instanci pa u dogledno vreme možemo očekivati neugodnu posetu i konačno razrešenje slučaja Oziman. Ne može se dozvoliti širenje psihoze.
Nije psihoza već silopsizam...Tu prestaje moguća ozbiljna komunikacija jer smo mi tada Ozijeve predstave...Kad ukloni subjekat-neko obavezno pojeo jabuku-ili onaj crveni autobus sive boje...
Problem je neshvatanja moždane refleksivnosti...Koja je doprinos modernoj psihologiji,pa i neurologiji...
 
Nije psihoza već silopsizam...Tu prestaje moguća ozbiljna komunikacija jer smo mi tada Ozijeve predstave...Kad ukloni subjekat-neko obavezno pojeo jabuku-ili onaj crveni autobus sive boje...
Problem je neshvatanja moždane refleksivnosti...Koja je doprinos modernoj psihologiji,pa i neurologiji...

Ne moraš ti sve što ovde napišem shvatati ozbiljno. Meni je zanimljiva ta " nova" situacija kada se ljudi koji ne žele da veruju u stvarnost objekata proglašavaju ludima , nije baš kao u srednjem veku jer bi ih tad zapalili. No pošto su to pravila same postojeće stvarnosti koje je subjekt stvorio onda i sam subjek to mora prihvatiti sa smirajem.
 
Nije psihoza već silopsizam...Tu prestaje moguća ozbiljna komunikacija jer smo mi tada Ozijeve predstave...Kad ukloni subjekat-neko obavezno pojeo jabuku-ili onaj crveni autobus sive boje...
Problem je neshvatanja moždane refleksivnosti...Koja je doprinos modernoj psihologiji,pa i neurologiji...

Ја нисам солипсиста. Солипзизам је погрешан став који не увиђа природу субјекта тако да субјектом барата на начин објекта. :neutral:

Или то овако некако гласи? "Једини ја имам свест а сви око мене су само слике које постоје док их опажам а саме по себи нису ништа. Обични фантоми. Бити слика испред мене је сва њихова суштина"

Ово је став солипсизма који превиђа да је субјекат метафизички ентитет изван сваког мноштва или једности који важе само за објекте.

Не могу зато рећи само ја налазим у себи субјекат и нико више ..јер то што налазим у себи тј . што само наслућујем у самосвести као своје ЈА.. изван је сваке поделе , изван сваке једности или мноштва. То је нешто својеврсно ...можемо рећи свачије и ничије. Не можемо заправо то превести у речи осим можда аналогијом.:think:

Солипсизам је као када би једна нота у мелодији рекла: Једино ја постојим у овој мелодији а све остале су моје представе. Грешка јер и та нота и све остале у мелодији постоје на начин прожимања а не поређаности једне до друге. При чему је мелодија нешто што садржи све ноте..као што ствар по себи садржи све објекте а сама није објекат.

Да не комликујем много постоји Шопенхаурова аналогја која то појашњава. И о којој сам већ писао на другој теми а пренећу и овде

Moram nesto pojasniti u vezi gore iznetog. Napisao sam da pitanje solipisizma ne dotice podelu na pojavu i stvar po sebi, i upravo to moze pojasniti problem i razresiti zbunjenost u koju svako ko se zapita da li je zivot san upada.
Sve sto je postalo opazajem osim sto je predstava mora imati svoju egzistenciju izvan predstave. Svaki objekat mora imati subjekat kao svoj neodvojivi korelat. Tako da subjekat koji zovem "JA" jeste subjekat kako mene tako i svakog opazaja , predstave ispred mene.
To je slicno morskom polipu ,zivotinji koja ima mnostvo glava a zajednicko telo i koja je veoma dobra analogija.

clove-polyp.jpg


Uzmimo ovde da svaka glava poseduje individualnu saznajnu svest i pita se o realnosti ostalih glava oko nje. Pita se da li te glave postoje kada ih ona ne saznaje ili ne, da li je ta jedna glava jedina realna i sanja ove ostale? Lako se moze iz ove analogije uvideti resenje.

Kada ova glava koja se pita pogleda u sebe naci ce subjekat ili ovo zajedinicko telo. Ali isto to telo naci ce i svaka druga glava koja to isto ucini.
Subjekat ili ono jedino realno ...jeste zajednicki svim predstavama . Pitanje je jedino da li su ostala bica u mogucnsti da skrenu pogled sa zida u Platonovoj pecini i obrate paznju na njega u sebi ili ne. A sustinski kada kazem "JA" ...mislim na istu imanentnu ..transecendentnu sustinu unutar sebe ..kao i unutar svih ostalih. To je jedno bice. Jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. A interesanto da upravo u snovima mozemo naslutiti kako to zapravo izgleda. Kada sanjamo nekog drugog koji je u isto vreme ja. Verovatno je svako od vas to doziveo u snovima. Mozda je to nesto najblize sto nam moze pokazati sta smo mi zapravo , sta je nasa sustina....sta nas ceka posle smrti. Ceka nas takvo JA. KOJE JE SVACIJE I NICIJE.

Pa ipak, za saznanje koje volja nije podmitila nema prirodnijeg pitanja nego što je ovo: beskrajno vreme proteklo je pre moga rođenja, šta sam ja bio za sve to vreme? - Metafizički, možda bi se moglo odgovoriti ovako: „Ja sam uvek bio ja, to jest svi koji su za sve to vreme govorili ja bili su upravo ja."
Artur Sopenhauer
 
Ozimon je skliznuo u čistu psihozu , nemoj dozvoliti sebi da izgubiš veru u stvarnost postojećih predstava. Inače slučaj je alrmiran kod najviših instanci pa u dogledno vreme možemo očekivati neugodnu posetu i konačno razrešenje slučaja Oziman. Ne može se dozvoliti širenje psihoze.
Bolje bi bilo da bezazlenog Ozija (njegovu filozofiju nije podržalo ni 2 čovjeka za 6 g. postovanja) pustiš na miru, a pobrineš se, kad već imaš podršku najivših instanci, da ove ludake koji su nam oduzeli i najelementarnija prava na život proslijediš tamo.
 
Poslednja izmena:
Ја нисам солипсиста. Солипзизам је погрешан став који не увиђа природу субјекта тако да субјектом барата на начин објекта. :neutral:

Или то овако некако гласи? "Једини ја имам свест а сви око мене су само слике које постоје док их опажам а саме по себи нису ништа. Обични фантоми. Бити слика испред мене је сва њихова суштина"

Ово је став солипсизма који превиђа да је субјекат метафизички ентитет изван сваког мноштва или једности који важе само за објекте.

Не могу зато рећи само ја налазим у себи субјекат и нико више ..јер то што налазим у себи тј . што само наслућујем у самосвести као своје ЈА.. изван је сваке поделе , изван сваке једности или мноштва. То је нешто својеврсно ...можемо рећи свачије и ничије. Не можемо заправо то превести у речи осим можда аналогијом.:think:

Солипсизам је као када би једна нота у мелодији рекла: Једино ја постојим у овој мелодији а све остале су моје представе. Грешка јер и та нота и све остале у мелодији постоје на начин прожимања а не поређаности једне до друге. При чему је мелодија нешто што садржи све ноте..као што ствар по себи садржи све објекте а сама није објекат.

Да не комликујем много постоји Шопенхаурова аналогја која то појашњава. И о којој сам већ писао на другој теми а пренећу и овде

Moram nesto pojasniti u vezi gore iznetog. Napisao sam da pitanje solipisizma ne dotice podelu na pojavu i stvar po sebi, i upravo to moze pojasniti problem i razresiti zbunjenost u koju svako ko se zapita da li je zivot san upada.
Sve sto je postalo opazajem osim sto je predstava mora imati svoju egzistenciju izvan predstave. Svaki objekat mora imati subjekat kao svoj neodvojivi korelat. Tako da subjekat koji zovem "JA" jeste subjekat kako mene tako i svakog opazaja , predstave ispred mene.
To je slicno morskom polipu ,zivotinji koja ima mnostvo glava a zajednicko telo i koja je veoma dobra analogija.

clove-polyp.jpg


Uzmimo ovde da svaka glava poseduje individualnu saznajnu svest i pita se o realnosti ostalih glava oko nje. Pita se da li te glave postoje kada ih ona ne saznaje ili ne, da li je ta jedna glava jedina realna i sanja ove ostale? Lako se moze iz ove analogije uvideti resenje.

Kada ova glava koja se pita pogleda u sebe naci ce subjekat ili ovo zajedinicko telo. Ali isto to telo naci ce i svaka druga glava koja to isto ucini.
Subjekat ili ono jedino realno ...jeste zajednicki svim predstavama . Pitanje je jedino da li su ostala bica u mogucnsti da skrenu pogled sa zida u Platonovoj pecini i obrate paznju na njega u sebi ili ne. A sustinski kada kazem "JA" ...mislim na istu imanentnu ..transecendentnu sustinu unutar sebe ..kao i unutar svih ostalih. To je jedno bice. Jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. A interesanto da upravo u snovima mozemo naslutiti kako to zapravo izgleda. Kada sanjamo nekog drugog koji je u isto vreme ja. Verovatno je svako od vas to doziveo u snovima. Mozda je to nesto najblize sto nam moze pokazati sta smo mi zapravo , sta je nasa sustina....sta nas ceka posle smrti. Ceka nas takvo JA. KOJE JE SVACIJE I NICIJE.

Da li ovo sve znači da subjekt ima dvostruku prirodu ?, transcedentnu i ličnu (nisam moga naći bolji izraz) ?
 
Da li ovo sve znači da subjekt ima dvostruku prirodu ?, transcedentnu i ličnu (nisam moga naći bolji izraz) ?

Не значи. Појам јендоструко или двоструко има своје важење само за објекте у простору не и за субјекат. Имаш два објекта... али не и два субјекта.

Зашто?

Зато што субјекат није објекат.

Па шта је онда? сигруно се питаш

Као што рекох субјекат је метафизички ентитет кога само наслућујемо у самосвести и зовемо ЈА.Као такав он је недељив. Нема ту мноштва али нема ни једности као супротности мноштву.

пс. Не знам да ли ово капираш? :think: Али ако не... закључак није да је онај ко говори нешто што ти не капираш луд.. Већ пре се намеће један сасвим другачији закључак који баш и није повољан по оног ко суди. :lol:
 
Не значи. Појам јендоструко или двоструко има своје важење само за објекте у простору не и за субјекат. Имаш два објекта... али не и два субјекта.

Зашто?

Зато што субјекат није објекат.

Па шта је онда? сигруно се питаш

Као што рекох субјекат је метафизички ентитет кога само наслућујемо у самосвести и зовемо ЈА.Као такав он је недељив. Нема ту мноштва али нема ни једности као супротности мноштву.

пс. Не знам да ли ово капираш? :think: Али ако не... закључак није да је онај ко говори нешто што ти не капираш луд.. Већ пре се намеће један сасвим другачији закључак који баш и није повољан по оног ко суди. :lol:

Ako je subjekt nešto što samo naslućujemo u samosvesti kako znamo da je nedeljiv ?

ps. nisam ni napisao da je neko lud jer ga ja ne kapiram , lud je onaj koga proglase ludim a ti si ovde glavni kandidat ;)
 
Ako je subjekt nešto što samo naslućujemo u samosvesti kako znamo da je nedeljiv ?

Можеш делити само једну линију у простору. значи објекат... делити га на два , три...икс делова.
Оно што није објекат, што нема димензије, облик, висину ,ширину.. не може се делити. А оно што наслућујемо у самсовести и зовемо ЈА нема облик, димензије па како мислиш то делити?

А опет ТО што наслућујемо је једино за шта можемо рећи да апсолутно постоји. То је основна мисао Декартовог открића и оне чувене изреке која је отворила пут идеализму а коју многи знају а мало ко разуме.

Погледај уводни пост ове теме.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/433444-Dekart-Mislim-dakle-postojim
 
Оно што није објекат, што нема димензије, облик, висину ,ширину.. не може се делити. А оно што наслућујемо у самсовести и зовемо ЈА нема облик, димензије па како мислиш то делити?

Ovo jeste tako.
Ali to što naslućujemo jednoga dana potpuno spoznamo. Jer to je jedina i prava realnost. Zato Sokrat i jeste rekao: "(Upo)Znaj sebe." Jer, to i jeste cilj našeg postojanja.
 
Можеш делити само једну линију у простору. значи објекат... делити га на два , три...икс делова.
Оно што није објекат, што нема димензије, облик, висину ,ширину.. не може се делити. А оно што наслућујемо у самсовести и зовемо ЈА нема облик, димензије па како мислиш то делити?

А опет ТО што наслућујемо је једино за шта можемо рећи да апсолутно постоји. То је основна мисао Декартовог открића и оне чувене изреке која је отворила пут идеализму а коју многи знају а мало ко разуме.

Погледај уводни пост ове теме.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/433444-Dekart-Mislim-dakle-postojim

U redu . Postavio bih jedno pitanje za koje slutim da ima veze sa solpsizmom. Da li ti kao epigon idealističke filozofije i njen posvećenik ostavljaš mogućnost da u svetu egzistira više subjekata u smislu da ljudi koji su za tebe objekti imaju vlastite subjekte . Hoću reći da li ti recimo nekog čoveka koji hoda ulicom osim kao objekta posmatraš i kao nekoga ko ima vlastito ja ?
 
Poslednja izmena:
U redu . Postavio bih jedno pitanje za koje slutim da ima veze sa solpsizmom. Da li ti kao epigon i posvećenik idealističke filozofije ostavljaš mogućnost da u svetu egzistira više subjekata u smislu da ljudi koji su za tebe objekti imaju vlastite subjekte . Hoću reći da li ti recimo nekog čoveka koji hoda ulicom osim kao objekta posmatraš i kao nekoga ko ima vlastito ja ?

Већ сам на ово одговорио. Оно што налазим у себи и зовем ЈА јесте исто метафизичко биће које налазиш и ти у себи и зовеш ЈА...као и сва остала бића. Чак и неорганска природа ,неки камен рецимо... када би хипотетички имао самосвест у себи би нашао своју основу коју би звао ЈА.

То ЈА је оно што нема димензије, облик. величину. ширину , дужину ..а за које једино од свега постојећег у целом спољашњем универзуму можемо попут Декарта рећи да једино апсолутно постоји.

Шта то постоји? Епа, то што постоји а што не можеш дефинисати и што налазиш у себи јесте ЈА.

Pa ipak, za saznanje koje volja nije podmitila nema prirodnijeg pitanja nego što je ovo: beskrajno vreme proteklo je pre moga rođenja, šta sam ja bio za sve to vreme? - Metafizički, možda bi se moglo odgovoriti ovako: „Ja sam uvek bio ja, to jest svi koji su za sve to vreme govorili ja bili su upravo ja."
Artur Sopenhauer

Као што видиш ово је далеко од солипсизма који су створили они који никада нису могли разумети идеалистичку филозофију него су под њеним именом протурили свој сирови прости материјализам.
 
Већ сам на ово одговорио. Оно што налазим у себи и зовем ЈА јесте исто метафизичко биће које налазиш и ти у себи и зовеш ЈА...као и сва остала бића. Чак и неорганска природа ,неки камен рецимо... када би хипотетички имао самосвест у себи би нашао своју основу коју би звао ЈА.

То ЈА је оно што нема димензије, облик. величину. ширину , дужину ..а за које једино од свега постојећег у целом спољашњем универзуму можемо попут Декарта рећи да једино апсолутно постоји.

Шта то постоји? Епа, то што постоји а што не можеш дефинисати и што налазиш у себи јесте ЈА.



Као што видиш ово је далеко од солипсизма који су створили они који никада нису могли разумети идеалистичку филозофију него су под њеним именом протурили свој сирови прости материјализам.

Interesantno,čak i obrnuto...
 
И једно и друго је представа наравно. Али они који гледају тај филм то из истог не могу закључити. Тај филм је у СФ причу банализована Локова филозофија и ништа друго.

Неко гледајући филм у крајњем случају може се запитати да ли је стварно овај свет реалан и да није можда реалан тај Зион? При чему ће и овај свет и тај Зион замишљати као представе.тј нешто потпуно идентично.
А истина је да је свака представа појава а да је прави свет нешто суштински различиото од представе.
Зион је можемо метафорички рећи "ствар по себи". А она је нешто сасвим другачије од појаве тј ткз "спољашњег реалног света" каквим га опажамо.
Da, trebalo bi možda da predstavlja stvar po sebi, pa kada se nešto dežava u predstavi dešava se i sa stvari po sebi. Ali to ipak ne može zaista biti stvar po sebi već samo nova predstava. Naravno, film i ne služi da objasni filozofiju već samo koristi ideju da bi na tom osnovu uspostavio radnju i bio interesantan za publiku. Interesantan je jer ta ideja nije do te mere korišćena u nekom drugom filmu. A i lakše je uz ovaj film objasniti i filozofiju.
Lično sam bio oduševljen filmom jer je u njemu korišćena ideja do koje sam došao, dok kasnije ovde nisam saznao da je ta ideja deo savremene filozofije.
Zapravo, nije prvi put da dolazim do ideja ne znajući da su one već iznedrene. Znači da se može reći da sam neobrazovan, ali ne i glup. Mada, linija između ta dva ume da bude tanka (gledajući iz iskustva).
 

Back
Top