Sinhronicitet - Princip akauzalnih veza

Ти дакле закључујеш да воља постоји на основу понашања других људи а не на основу своје сосптвене самосвести .
То је ако ниси знао, петицио принципи.. логичка грешка.. јер полазиш од воље као дате и онда том вољом доказујеш посотојање воље.

Do zakljucka da JA imam volju dolazim na osnovu sopstvene samosvesti. Tako dolazim do saznanja da volja postoji (u ovom slucaju samo subjektivno).

ALI

Do zakljucka da i DRUGI imaju volju dolazim na osnovu percepcije, jer druge mogu videti samo pomocu percepcije.

Dakle, da bih rekao da drugi ljudi imaju volju moram da prepostavim da postoji materijalna osnova volje kako bih mogao da je opazim kod drugih ljudi. Ne postoji niti jedan drugi nacin da utvrdim da je drugi ljudi imaju.

Ако особа манифестује људску интелгинцију то значи да манифестује људску итнелигенцију и ништа више од тога. Вољу ту додајеш аналогијом са сопственом вољом од које си пошао и која је премиса твог суда . Тако да је не доказујеш перцепцијом јер си од ње пошао као доказаном.

Poenta je da ti druge ljude vidis samo na tom tvom bioskopskom platnu. Sta to znaci? To znaci da ti svojim mozgom moras da odredis kome ces pripisati volju, a kome neces. A to radis na osnovu slicnosti i niceg vise.

Нека бића без воље попут Вулканаца из звезданих стаза рецимо, која имају интелект али не и вољу, посматрајући активности живих бића не би донели закључак ни о каквој вољи, јер је они немају непосредно у свести...а у спољашњем свету је такође нема.

Pa kad nisu dobro isprogramirani, sta drugo da kazem.
 
Qq! :eek:
Jabuka mi je bila omiljeno voće. Mislim da si mi je ogadio za sva vremena! :worth:

Slučaj Ozimon je izuzetno težak . Njegov je mozak strovaljen u vrtaču idealističke filzofije iz koje ne može nikako da se iskobelja. Sada je već kasno za bilo šta jer je došlo do ličnog srastanja sa idealističkom filozofijom tvoreći jedno biće gde njegov ego ne postoji , tu funkciju je preuzela sama idealistička filozofija. Kada kažemo Ozimon zapravo mislimo na idealističku filozofiju koja uz to ima i materialnu komponentu . Znači neka vrsta mutanta.
No i pored svega ovog postavio bih mu par pitanja u očajnom pokušaju da mu se revitalizuje ego.



Нешто има ту способност да у нашој свети изазове осете. А то нешто се суштиндки разликује од тих осета. Ватра изазива осет топлоте у свести али тај осет не постоји у ватри ---већ оно што је осет изавало а што није тај осет .

Ako nešto ima sposobnost da u našoj svesti izazove osete to nešto ne može biti NIŠTA. Mi ne znamo šta je to ali sigurno nije NIŠTA , može biti samo NEŠTO jer kao što si sam napisao ima sposobnost da izazove.

Znači svejedno je bio običan čovek ili čovek poremećene percepcije (narkoman) oni sa jednakom realnošću posmatraju svet oko sebe.

Наравно да је свеједно. И обичан, и човек поремећене перцепиције има посла са својим осетима боје, мириса. укуса. додира... а ниједно од тога нема нигде другде осим у њиховој свести.


Dobro. Ali zašto onda ljudska zajednica proglašava a nekada i izoluje ljude za koje se smatra da imaju poremećaj percepcije. Zašto se grade duševne bolnice ? Kako mi relativno normalni znamo da smo normalni a za duševne bolesnike da imaju poremećaj percepcije ? Ako odgovoriš da su bolesni sami po sebi kako znamo da su bolesni sami po sebi a mi nismo ?
 
Poslednja izmena:
За неког је нека ствар зелена, за другог црвена за трећег сива.Па које је боје онда та ствар? Ниједне већ то нешто има ту способност да у сазнајућим свестима изазове осете боја.

Izmeris talasnu duzinu i dobijes odgovor.
 
Ako nešto ima sposobnost da u našoj svesti izazove osete to nešto ne može biti NIŠTA. Mi ne znamo šta je to ali sigurno nije NIŠTA , može biti samo NEŠTO jer kao što si sam napisao ima sposobnost da izazove.

Нико није ни тврдио та је то што изазива осете у свести ништа. То је нешто, али не нешто како ти то замишљаш. То јест као спољашњи ткз. "реални свет".

То нешто се у филозофији зове "ствар по себи". Она је трансцендента што значи изван могућности сазнања или не знамо шта то нешто јесте, али знамо шта није. Није ништа од оног што можемо сазнати. За сазнање то је ништа...а само по себи то је све.

Dobro. Ali zašto onda ljudska zajednica proglašava a nekada i izoluje ljude za koje se smatra da imaju poremećaj percepcije. Zašto se grade duševne bolnice ? Kako mi relativno normalni znamo da smo normalni a za duševne bolesnike da imaju poremećaj percepcije ? Ako odgovoriš da su bolesni sami po sebi kako znamo da su bolesni sami po sebi a mi nismo ?

Све су то догађаји у оквиру појавног света и немају везе са ствари по себи. То је као када би питао зашто ликови из сна затварају неке а неке ослобађају у том сну? Ликови из сна раде свашта, али су и даље, ма шта радили, у том сну
Исто тако појавна дешавања, ма каква да су, и даље су појавна дешавања. Појава а не ствар по себи

Izmeris talasnu duzinu i dobijes odgovor.

Ма немој. Једини одговор који ту добијеш јесте да таласна дужина та и та код неког изазива осет црвене а код неког зелене, код неког сиве.
А таласна дужина је иста у свим тим случајевима.
 
Poslednja izmena:
Do zakljucka da JA imam volju dolazim na osnovu sopstvene samosvesti. Tako dolazim do saznanja da volja postoji (u ovom slucaju samo subjektivno).

ALI

Do zakljucka da i DRUGI imaju volju dolazim na osnovu percepcije, jer druge mogu videti samo pomocu percepcije.

Dakle, da bih rekao da drugi ljudi imaju volju moram da prepostavim da postoji materijalna osnova volje kako bih mogao da je opazim kod drugih ljudi. Ne postoji niti jedan drugi nacin da utvrdim da je drugi ljudi imaju.
Postoji materijalna osnova onoga što vidiš (ako misliš na stvar po sebi - da usvojimo terminologiju). Ali ne možeš tvrditi da iko sem tebe zaista ima volju. Jer sve što vidiš ke tvoja predstava. Možda si program koji se izvršava a svi likovi koji dolaze do tvoga uma samo predtava tvoga uma potaknuta nepoznatim izvorom. Čak ne možeš da kažeš ni da taj izvor pripada tebi jer se prvo moraju definisati granice onoga JA ili psihološki EGO. Mada u filozofskom i psihološkom definisanju mogu da postoje razlike. Kako god vrlo je teško filozofski povući granice između sebe i van sebe. Odnosno, filozofski van sebe se i ne uzima u razmatranje već se sve pripisuje onome JA jer je sve u stvari predstava koju to JA doživljava, što sam malopre i napomenuo.

Poenta je da ti druge ljude vidis samo na tom tvom bioskopskom platnu. Sta to znaci? To znaci da ti svojim mozgom moras da odredis kome ces pripisati volju, a kome neces. A to radis na osnovu slicnosti i niceg vise.
Tačno tako. A to na osnovu sličnosti i subjektivnog opredeljenja je nepouzdano. Zato ako težimo istini onda taj metod odbacujemo i time ne možemo ništa da dokazujemo. Osim na sudu.
 
Dobro. Ali zašto onda ljudska zajednica proglašava a nekada i izoluje ljude za koje se smatra da imaju poremećaj percepcije. Zašto se grade duševne bolnice ? Kako mi relativno normalni znamo da smo normalni a za duševne bolesnike da imaju poremećaj percepcije ? Ako odgovoriš da su bolesni sami po sebi kako znamo da su bolesni sami po sebi a mi nismo ?
Ljudska zajednica je tvoja predstava. Ne možeš dokazati logički da ona van tvog uma postoji. To ne znači da ona ne postoji i objektivno a ne samo subjektivno (u tvojoj svesti), ali ti o tome ne možeš da imaš nikakva saznanja. Jedina saznanja koja dobijaš, dobijaš iz sopstvenog uma ako predstavu koju o svetu percipiraš podvodiš pod sopstveni um (a podvodiš). Pazi. predstavu a ne njen izvor. Ti o izvoru te predstave sveta ne možeš da znaš ništa. To su recimo neki talasi, frekfencije, elektromagnetni impulsi, polje sila, šta god što dolazi do dela koji tvom umu isporučuje doživljaj. Tako da ti ne vidiš nikakve frekvencije već boje, oblike, miris, ukus, dodir (bol), zvuk, i osećaš radost, tugu, glad, želju, ljubav, mržnju, sujetu...
I ond se ovako kao ja proseravaš i k-určiš, prosipajući pamet i razmišljajući o filozofiji, stvari po sebi, pa upadneš u rupu i završiš u gipsu. Dakle, moli se Bogu, ali gledaj kuda ideš.
 
To želim da kažem oziju. Jesu filozofska saznanja veličnstvena, ali ona se ne jedu. Stvar po sebi nam je odredila pravila funkcionisanja i ko ih se ne drži ne opstaje u ovoj predstavi. Svaka predstava ima svoja pravila. Mada niko ne spori da je veliki napredak što smo milimetar mrdnuli od svoje predstave. Jer da bi je konstatovali morali smo umom da se distanciramo od nje. Ajd sad, nisu reči baš savršene za objašnjavanje sveta kome ne pripadaju i koji ne spoznajemo.
I zato, živi onako kako ti je "Bog" dao, a filozofiraj ako imaš vremena.
 
Нико није ни тврдио та је то што изазива осете у свести ништа. То је нешто, али не нешто како ти то замишљаш. То јест као спољашњи ткз. "реални свет".

То нешто се у филозофији зове "ствар по себи". Она је трансцендента што значи изван могућности сазнања или не знамо шта то нешто јесте, али знамо шта није. Није ништа од оног што можемо сазнати. За сазнање то је ништа...а само по себи то је све.



Све су то догађаји у оквиру појавног света и немају везе са ствари по себи. То је као када би питао зашто ликови из сна затварају неке а неке ослобађају у том сну? Ликови из сна раде свашта, али су и даље, ма шта радили, у том сну
Исто тако појавна дешавања, ма каква да су, и даље су појавна дешавања. Појава а не ствар по себи



Ма немој. Једини одговор који ту добијеш јесте да таласна дужина та и та код неког изазива осет црвене а код неког зелене, код неког сиве.
А таласна дужина је иста у свим тим случајевима.
Pošto u tvom svetu kao predstavi znaš i za talasne dužine i geografske širine i crvene autobuse sive boje, ali i za neizostavnu jabuku,te pošto u prste sve
znaš o monadama-vreme je da saznaš i za FIJUGRE...To ti isto što i monade
samo sasvim drukčije...I nemoš znati ništa o njima...Naravno-za njih i ne postojiš,a
to nepostojanje je obostrano.Možeš ih odgajati u akvarijumu bez vode-neće im biti ništa...Svaki dan će biti iste bez obzira na njihovo napredovanje...Čak,u njih se i
ne možeš razočarati,a možeš se s njima i skijati i voditi ih na fakultet-za njih je to
sve neškodljivo i čak im sve to i prija.Možeš ih ostaviti bilo gde-tamo ćeš ih i naći,ali i na svim drugim mestima gde budeš hteo...Preporučujem...
 
Poslednja izmena:
Ма немој. Једини одговор који ту добијеш јесте да таласна дужина та и та код неког изазива осет црвене а код неког зелене, код неког сиве.
А таласна дужина је иста у свим тим случајевима.

Onda ti ne razumes poentu materijalnog sveta. :(
 
Ljudska zajednica je tvoja predstava. Ne možeš dokazati logički da ona van tvog uma postoji. To ne znači da ona ne postoji i objektivno a ne samo subjektivno (u tvojoj svesti), ali ti o tome ne možeš da imaš nikakva saznanja. Jedina saznanja koja dobijaš, dobijaš iz sopstvenog uma ako predstavu koju o svetu percipiraš podvodiš pod sopstveni um (a podvodiš). Pazi. predstavu a ne njen izvor. Ti o izvoru te predstave sveta ne možeš da znaš ništa. To su recimo neki talasi, frekfencije, elektromagnetni impulsi, polje sila, šta god što dolazi do dela koji tvom umu isporučuje doživljaj. Tako da ti ne vidiš nikakve frekvencije već boje, oblike, miris, ukus, dodir (bol), zvuk, i osećaš radost, tugu, glad, želju, ljubav, mržnju, sujetu...
I ond se ovako kao ja proseravaš i k-určiš, prosipajući pamet i razmišljajući o filozofiji, stvari po sebi, pa upadneš u rupu i završiš u gipsu. Dakle, moli se Bogu, ali gledaj kuda ideš
.
Ovo je, ipak, sofistička filozofija. :(
 
Ljudska zajednica je tvoja predstava. Ne možeš dokazati logički da ona van tvog uma postoji. To ne znači da ona ne postoji i objektivno a ne samo subjektivno (u tvojoj svesti), ali ti o tome ne možeš da imaš nikakva saznanja. Jedina saznanja koja dobijaš, dobijaš iz sopstvenog uma ako predstavu koju o svetu percipiraš podvodiš pod sopstveni um (a podvodiš). Pazi. predstavu a ne njen izvor. Ti o izvoru te predstave sveta ne možeš da znaš ništa. To su recimo neki talasi, frekfencije, elektromagnetni impulsi, polje sila, šta god što dolazi do dela koji tvom umu isporučuje doživljaj. Tako da ti ne vidiš nikakve frekvencije već boje, oblike, miris, ukus, dodir (bol), zvuk, i osećaš radost, tugu, glad, želju, ljubav, mržnju, sujetu...
I ond se ovako kao ja proseravaš i k-určiš, prosipajući pamet i razmišljajući o filozofiji, stvari po sebi, pa upadneš u rupu i završiš u gipsu. Dakle, moli se Bogu, ali gledaj kuda ideš.

Ako stvari poseduju neka svojstva koja utiču da im pridajemo primarne i sekundarne kvalitete a koja su nespoznajna, kako mi možemo znati da ta svojstva ne poseduju neke kvalitete koja su drugačija ili slična našim predstavama? . Ja pokušavam da oborim tvrdnju o dokazu kako stvari nisu same za nas , zapravo da dokaz kako su primarni i sekundarni kvaliteti nekog objekta proizvod svesti istovremeno nije dokaz da stvari ne poseduju te kvalitete.
 
Poslednja izmena:
Ako stvari poseduju neka svojstva koja utiču da im pridajemo primarne i sekundarne kvalitete a koja su nespoznajna, kako mi možemo znati da ta svojstva ne poseduju neke kvalitete koja su drugačija ili slična našim predstavama? . Ja pokušavam da oborim tvrdnju o dokazu kako stvari nisu same po sebi , zapravo da dokaz kako su primarni i sekundarni kvaliteti nekog objekta proizvod svesti istovremeno nije dokaz da stvari ne poseduju te kvalitete.

Пази покушаваш да обориш тврдњу. :lol:
Закаснио си 200 година, јер управо то што си ти изнео као "против доказ" био је први приговор Кантовој Критици чистог ума и подели на појаву и ствар по себи. Тј . свако ко има грам разума коначно мора признати да су сви наши осећаји и опажаји субејктивни и да постоје само у свести као производ исте. Међутим приговор који се намеће јесте да то не значи да и свет који својим својствима изазива те осете и опажаје у свести није исти као они. Тј. да је слика коју ствара свест нешто као одраз у огледалу. Верна копија реалне слике реаланог света.

Ето , то је оно што је прво пало људима на памет када их је прошла прва збуњеност.

Међутим, тај приговор је без основа. Кант је покушао да те приговоре обори својим антиномијама јер никако није хтео да се позове на Барклија. Али ту је и његова грешка. Још је Баркли много раније доказао да појава и оно што појаву изазива суштински не могу бити слични. Да то није једно исто већ нешто фундаментално различито.
Та Барклиејва тврдња је аподиктички суд, што значи апсолутна истина. Ради се о корелативности субјекта и објекта.

Она се састоји у томе да објекат захтева као свој суштински корелат субјеакт или свест наспрам које је објекат. УКИНИ ТУ СВЕСТ и објеакт није више објекат. Не хипотеза...факт! Субјеакат и објекат су корелати.

Погелдај овај блог о томе а имаш и тему.
http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA
 
Obzirom da svest ne umire,korelacija se ne ukida i tako su svest i objekti večni...TO STALNO POKUŠAVAŠ DA KAŽEŠ?

Ко каже да свест не умире? Свест је условљена појавом. Бити свестан нечега јесте суштина свести. Ако тог нечег нема.. свест сама по себи није више свест и не можемо је тако звати.,,она је тада нешто друго.

Субјекат и објекат су корелати. Они настају и нестају заједно. Оно што је основа и једног и другог не настаје нити нестаје. То је ствар по себи. А она није нити субјекат нити објекат нити свест.

Питаш се шта је? Не знамо шта је...али знамо шта није. Није ништа од свега што познајемо...Осим воље која јој је најближа.

A što ne bi tvrdio sasvim suprotno?
A što to ne bi bilo sasvim drukčije?
Cccc...

А што једнакостраничан торугао у равни не би био могућ? Такво је ово твоје питање?

Тако је како је. А питање зашто је тако а не другачије своје важење има само у појави не и у ствари по себи.
 
Ako stvari poseduju neka svojstva koja utiču da im pridajemo primarne i sekundarne kvalitete a koja su nespoznajna, kako mi možemo znati da ta svojstva ne poseduju neke kvalitete koja su drugačija ili slična našim predstavama? . Ja pokušavam da oborim tvrdnju o dokazu kako stvari nisu same po sebi , zapravo da dokaz kako su primarni i sekundarni kvaliteti nekog objekta proizvod svesti istovremeno nije dokaz da stvari ne poseduju te kvalitete.
Hajde sada napiši na koje kvalitete misliš, a ako možeš i malo više, napiši šta su u suštini ti kvaliteti. Onada ću da te uputim dalje, pa ćeš sam da dođeš do odgovora (nadam se).
 
Пази покушаваш да обориш тврдњу. :lol:

Polako Ozi tek sam počeo , imaj strpljenja . I prekini sa ertrističkim diskursom (zašto je tvoja svest mene stvorila kao negativca ?) .

Закаснио си 200 година, јер управо то што си ти изнео као "против доказ" био је први приговор Кантовој Критици чистог ума и подели на појаву и ствар по себи. Тј . свако ко има грам разума коначно мора признати да су сви наши осећаји и опажаји субејктивни и да постоје само у свести као производ исте. Међутим приговор који се намеће јесте да то не значи да и свет који својим својствима изазива те осете и опажаје у свести није исти као они. Тј. да је слика коју ствара свест нешто као одраз у огледалу. Верна копија реалне слике реаланог света.

Ето , то је оно што је прво пало људима на памет када их је прошла прва збуњеност.

Међутим, тај приговор је без основа. Кант је покушао да те приговоре обори својим антиномијама јер никако није хтео да се позове на Барклија. Али ту је и његова грешка. Још је Баркли много раније доказао да појава и оно што појаву изазива суштински не могу бити слични. Да то није једно исто већ нешто фундаментално различито.
Та Барклиејва тврдња је аподиктички суд, што значи апсолутна истина. Ради се о корелативности субјекта и објекта.

Она се састоји у томе да објекат захтева као свој суштински корелат субјеакт или свест наспрам које је објекат. УКИНИ ТУ СВЕСТ и објеакт није више објекат. Не хипотеза...факт! Субјеакат и објекат су корелати.

Погелдај овај блог о томе а имаш и тему.
http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA

Ovo podvučeno, ako su subjekt i objekt korelati da li to znači da kada nema objekta onda nema i subjekta (pošto je obrnut slučaj po tebi dokazan, zapravo objekat je sam za sebe pa ga nema) ?
Ako je ovo tačno - da bez objekta nema subjekta - onda ni mi ne postojimo (onda ništa ne postoji) . No pošto je subjekt sam po sebi i postoji to znači da postoji i objekt ali pošto ga svest ne opaža (sam za sebe je) on zapravo ne postoji pa je subjekt stvorio predstavu objekata za sebe (koja ne mogu biti ista sa pravim jer pravi nije opažen).
Ako sam išta bio jasan ?
 
Poslednja izmena:
Ovo podvučeno, ako su subjekt i objekt korelati da li to znači da kada nema objekta onda nema i subjekta (pošto je obrnut slučaj po tebi dokazan, zapravo objekat je sam za sebe pa ga nema) ?

Не по мени.. него по сваком ко уме да мисли и има грам разума. :) Објекат који није испред субјекта као његова представа... као његов опажај...није више објекат.

Ова слика доле је апсурд. Јер није могуће замислити свет а који није објекат испред сазнајућег субјекта.

nature17111.jpg


Размисли мало о овим Шопенхауровим речима

Na prvi pogled izgleda da je izvesno da bi objektivni svet postojao i onda kada ne bi postojalo nijedno spoznajuce bice , jer se o tome in abstracto da razmisljati a da ne izbije na videlo protivurecnost koja se nalazi u osnovi toga. Ali kada covek pokusa da realizuje tu apstraktnu misao , sto ce reci da je svede na opazajne predstave u kojima ona jedino moze naci svoju istinitost, pa shodno tome pokusa zamislliti nekakav objektivni svet bez saznajuceg subjekta, onda on shvata da je ono sto tako zamislja u stvari nesto suprotno od onoga sto je smerao, naime , da to sto je zamislio nije nista drugo do postupak u intelektu jednog saznajuceg subjekta koji opaza jedan objektivan svet , dakle, da je to upravo ono sto je on hteo iskljuciti. Jer taj opazajni i stvarni svet ocevidno je fenomen mozga pa otud i protivurecnot u hipotezi da bi taj svet mogao i postojati kao takav nezavisno od svih mozgova. Sopenhauer

Ako je ovo tačno - da bez objekta nema subjekta - onda ni mi ne postojimo
Ми нисмо субјекти. Ако ниси приметио твоје тело је објекат испред сазнајућег субјекта... дакле ОБЈЕКАТ.

Субјекат сазанања је метафизички ентитет који сазнаје али који не може бити сазнат. Њега свако наалзи у самосвести али га не може превести у речи...тј претворити у објекат. И да... он јесте корелат објекта. Ако нема објективног света нема ни субјекта.. јер је сва суштина субјекта у сазнати објекат.

Има онога што је у основи и једног и другог тј "ствар по себи" а она је трансцендентна... не знамо шта јесте, знамо шта није и такође знамо да је блиска вољи.

. No pošto je subjekt sam po sebi i postoji to znači da postoji i objekt ali pošto ga svest ne opaža (sam za sebe je) on zapravo ne postoji

Наравно да не постоји као објекат.... он је корелат сваког објекта али није објекат. Питаш се сигурно..па шта је онда? Па субјекат. :lol:
 
Не по мени.. него по сваком ко уме да мисли и има грам разума. :)

Dobro Ozi, tvoja svest je stvorila mene kao opoziciju i ja sad moram tako da se ponašam.

Ako je ovo tačno - da bez objekta nema subjekta - onda ni mi ne postojimo
Ми нисмо субјекти. Ако ниси приметио твоје тело је објекат испред сазнајућег субјекта... дакле ОБЈЕКАТ.

Субјекат сазанања је метафизички ентитет који сазнаје али који не може бити сазнат. Њега свако наалзи у самосвести али га не може превести у речи...тј претворити у објекат. И да... он јесте корелат објекта. Ако нема објективног света нема ни субјекта.. јер је сва суштина субјекта у сазнати објекат.

Има онога што је у основи и једног и другог тј "ствар по себи" а она је трансцендентна... не знамо шта јесте, знамо шта није и такође знамо да је блиска вољи.

Kada sam napisao mi nisam ni mislio na tela već na nas kao subjekte. A subjekt zamišljam kao tačku opažanja , baš tako - tačka nije prostor niti ima bilo kakve kvalitete. Znači ne može biti objekt i nespoznatljiva je . Znam sad ćeš pisati kako je to pogrešna predstava.
Da dodam - to mi zaista može da se shvati kao objekti jedne svesti , hajde nek bude tvoje (pošto smo tako počeli) .
 
Poslednja izmena:
Sekundarni - boja , ukus , miris, dodir. . . .
Primarni - oblik , dimenzije, čvrstoća , prostiranje . . . . .
Fino. Da li do tvog organa uma dolazi boja, miris, ukus, dodir ili nešto drugo?
Da skratimo.
Pretpostavimo da ćeš reći da ne dolazi, već da dolaze impulsi iz tvojih čula.
Dakle, do tvog organa uma ne dolazi slika, mirisi, ukusi, dodiri, zvuci, već impulsi koje tvoj organ uma pretvara u to što ti doživljavaš.
Znači ceo tvoj svet je zasnovan na tim impulsima koji dolaze do tvog uma i tu se obrađuju.
Ti impulsi koje dobijaš i koji se pretvaraju za tebi smislene kvalitete su ceo tvoj život.
A kako znaš da te impulse dobijaš od svojih čula a ne iz nekog drugog izvora koji simulira tvoja čula?
 
Fino. Da li do tvog organa uma dolazi boja, miris, ukus, dodir ili nešto drugo?
Da skratimo.
Pretpostavimo da ćeš reći da ne dolazi, već da dolaze impulsi iz tvojih čula.
Dakle, do tvog organa uma ne dolazi slika, mirisi, ukusi, dodiri, zvuci, već impulsi koje tvoj organ uma pretvara u to što ti doživljavaš.
Znači ceo tvoj svet je zasnovan na tim impulsima koji dolaze do tvog uma i tu se obrađuju.
Ti impulsi koje dobijaš i koji se pretvaraju za tebi smislene kvalitete su ceo tvoj život.
A kako znaš da te impulse dobijaš od svojih čula a ne iz nekog drugog izvora koji simulira tvoja čula?

Ovako stoje stvari po Ozimonu (moram da zadržim taj opozicioni stav). Naša svest je proizvela te kvalitete ali ne samo to, već i predstavu o impulsima koji dolaze od naših čulnih organa koje je takođe kreirala naša svest . Jednostavno ceo pojavni svet je kreacija naše svesti.
 
Poslednja izmena:
Ovako stoje stvari po Ozimonu (moram da zadržim taj opozicioni stav). Naša svest je proizvela te kvalitete ali ne samo to, već i predstavu o impulsima koji dolaze od naših čulnih organa koje je takođe kreirala naša svest . Jednostavno ceo pojavni svet je kreacija naše svesti.

Наравно. То што зовеш "импулси чула" као и сама та чула јесу опажаји састављени из осета боје, мириса, укуса, чврстоће.

Ви ту порекло осета доказујете осетима. :neutral: Или порекло боје...бојом. Мириса мирисом.

Шта је то што делује на нашу непосредну свест и што зовемо "ствар по себи"као што рекох не можемо знати шта јесте ...али знамо шта није. Није никакав нерв, чула, импулси или било који други објекат објективног света.
 
Fino. Da li do tvog organa uma dolazi boja, miris, ukus, dodir ili nešto drugo?
Da skratimo.
Pretpostavimo da ćeš reći da ne dolazi, već da dolaze impulsi iz tvojih čula.
Dakle, do tvog organa uma ne dolazi slika, mirisi, ukusi, dodiri, zvuci, već impulsi koje tvoj organ uma pretvara u to što ti doživljavaš.
Znači ceo tvoj svet je zasnovan na tim impulsima koji dolaze do tvog uma i tu se obrađuju.
Ti impulsi koje dobijaš i koji se pretvaraju za tebi smislene kvalitete su ceo tvoj život.
A kako znaš da te impulse dobijaš od svojih čula a ne iz nekog drugog izvora koji simulira tvoja čula?
A kako ti znaš da tvoj mozak ne radi samostalno ono za što je i stvoren, ngo to radi Bog te pita ko ili što???
 
Ovako stoje stvari po Ozimonu (moram da zadržim taj opozicioni stav). Naša svest je proizvela te kvalitete ali ne samo to, već i predstavu o impulsima koji dolaze od naših čulnih organa koje je takođe kreirala naša svest . Jednostavno ceo pojavni svet je kreacija naše svesti.
Naša svest ima sposobnost da, preko percepcije, vidi sliku pojavnog sveta, kako bi u tom svetu mogla funkcionisati i opstajati. Dakle - svet je inteligentna tvorevina! :lol:
 

Back
Top