Sinhronicitet - Princip akauzalnih veza

Није оно што ти не разумеш аутоматски грешка у преводу. Када би знао поделу на појаву и ствар по себи онда ти не би чудно звучала тврдња о границама људског сазнања. А самим тим ти не би ни научни метод изгледао као средство којим ћемо спознати суштину света и живота већ би био светсан још давног Хјумовог дефинитивног разграничења науке и филозофије.. при чему се ова прва бави само појавом..само површином ствари док је суштина света и живота остављена филозофији.

Нису сви на овом свету заробљени у тај уски метод мишљења а ја немам намару да распрваљам са сваким ко иступи са простим ставовима материјалзима и позитивизма давно проглашеним за апсурде. Прво се распитај шта је појава и ствар по себи.

kad već spominješ Hjuma, kako si toliko siguran u širinu svog metoda?
uzimajući u obzir njegovu misao o ljudima kao gomili percepcija u haotičnom kretanju...
po njemu, svi ovde gubimo vreme
ne mogu to da osporim :(
 
kad već spominješ Hjuma, kako si toliko siguran u širinu svog metoda?
uzimajući u obzir njegovu misao o ljudima kao gomili percepcija u haotičnom kretanju...
po njemu, svi ovde gubimo vreme
ne mogu to da osporim :(

Za noja koji zabije glavu u pesak,stvar po sebi je i kamila koja naiđe i pregazi ga,a Oziman ni šlepere ne zarezuje-on stvari po sebi i ne može da VIDI!
 
Jedna usamljena samonikla pojava, javljena u tzv. vremenskom kristalu na jednom kraju naše planete, pronalazi svoj odjek/kopiju na nekoj drugoj, veoma udaljenoj destinaciji -- bez ikakve uzročno-posledične veze!

Bez obzira da li je u pitanju neživa formacija, biljka ili čovek, identitet joj/mu je uslovljen nekom ogromnom daljinom, sa kojom je ona sve vreme u snažnoj sprezi.

Zbog saznanja o tome daljnome, što nama neznano sazdaje naš identitet, važno je održati budnost trećeg oka (tačnije: aktivnost epifize -- rudimenta trećeg oka).

To se još od davnina manifestuje kao (podzemno-nadzemni, lunarno-solarni) Vihor, koji nam (za kratko) "kidnapuje" astralno telo iz fizičkog. Čuveni izleti odabranih smrtnika do Hiperboreje...

&
P. S. Pogledaj moj prilog na forumu "Kako deluje Haos?" (Alternativne nauke).
 
Poslednja izmena:
Jedna usamljena samonikla pojava, javljena u tzv. vremenskom kristalu na jednom kraju naše planete, pronalazi svoj odjek/kopiju na nekoj drugoj, veoma udaljenoj destinaciji -- bez ikakve uzročno-posledične veze!

Bez obzira da li je u pitanju neživa formacija, biljka ili čovek, identitet joj/mu je uslovljen nekom ogromnom daljinom, sa kojom je ona sve vreme u snažnoj sprezi.

Zbog saznanja o tome daljnome, što nama neznano sazdaje naš identitet, važno je održati budnost trećeg oka (tačnije: aktivnost epifize -- rudimenta trećeg oka).

To se još od davnina manifestuje kao (podzemno-nadzemni, lunarno-solarni) Vihor, koji nam (za kratko) "kidnapuje" astralno telo iz fizičkog. Čuveni izleti odabranih smrtnika do Hiperboreje...

&
P. S. Pogledaj moj prilog na forumu "Kako deluje Haos?" (Alternativne nauke).
Materija je poremećeni prostor,kao vrtlog u okeanu,kao razređenje s tankim nitima athezije protkano:povučeš jedan končić
na ovoj strani svemira-pomeriš nešto na suprotnoj strani desetnama milijardi svetlosnih godina udaljeno po nekim našim "merilima"...
Neko je več na ovom pdf pomenuo da je svetlost "nekad" bila milionima puta brža...
 
Ako je svet kauzalan, a ne može biti drugačije, onda je sve i sinhronizovano. Ali šta to saznanje nama znači?
Mi nemamo mogućnost da sve procese ispratimo.
Jedna kap vode mogla bi da izmeni istoriju da je nje bilo ili da nije. Ali svaka kap koja se desila je neminovnost. Kao što je i svaki život, karakter i sudbina neminovnost. Ali o sudbini možemo govoriti tek kada postane prošlost. Sve ostalo je nagađenje. Od zalogaja do usta svašta se može dogoditi.
 
Синхроницитет заправо није нимало ретка појава колико се чини. Ево, овај пост који куцам јесте синхронистички догађај, јер он је резулат узрочно последичних веза материјалних објеката које сежу еонима уназад, све до ткз. "првог узрока" Аристотела или оног Биг Бенга космолога. Попут домина ...покренути су тада узрочно последични догађаји који ево у овом тренутку, оставрују се као моје тело које куца овај пост на тастатури.
А то што на крају тај пост испада потпуно подудран са мојом вољом тј. оним што сам желео да напишем ..јесте синхронистички догађај, Јер воља нигде ту није на каузалном ланцу узрока и последице.
Исто тако, када се појаве спољашњег света ешалонирају у складу са нашим жељама то је такође синхронистички догађај. Међутим, проблем у томе је што ми као индивидуе поседујемо само индивидуалну вољу.Жеље те воље не покрећу појавни свет сем у неким малим стварима које се често свакоме десе.

А велике догађаје наше судбине регулише воља, која је такође наша сопствена воља али изван области и наше свести и сазнања.

Kao sto je svako potajni pozorisni direktor svojih snova, da isto tako i ona sudbina koja vlada nasim stvarnim zivotom u krajnjoj liniji polazi od volje koja je nasa sopstvena , ali koja je medjutim ipak ovde gde nastupa kao sudbina , delovala iz jednog regiona koji lezi visoko iznad nase predstavljacke svesti." Sopenhauer
 
Шта су велики догађаји судбине?
То су они догађаји који независно од наше индивиудлане воље зацртавају животни пут а кога препознајемо тек када погледамо на свој протекли живот уназад. То су они догађаји наизглед случајни а за које кажемо да није било ово не би било ни оно, и слично.

Та воља која управља животом је наша сопствена воља али која често, па и по правилу, није у складу са циљевима онога што наалзимо у самосвести и зовемо индивидуалн воља. Рецимо, ја хоћу нешто, али моје сопство тј метафизичка воља хоће нешто сасвим друго.

То је баш као у сновима који су режија сoпственог духа али који често нису у складу са жељама сопствене воље.

А када је у питању велики сан живота , ту имамо ситуацију да је свако главни глумац у свом животу, својој представи, а у исто време статиста у туђим животима..туђим представама. Та "престаблирана хармонија" при чему свако следи својим циљевима служећи у исто време остваривању циљева осталих... нашем интелекту је несхватљива. Само је са чуђењем констатујемо, иако је заправо све то дело наше сопствене свести, метафизичке воље... сопства. Која је заједничка основа свега и свих.
 
Oziman,

Zamisli da mi ovdje koji te, eto ipak, pratimo ne znamo ni za jednog filozofa, niti šta su oni u filozofiji otkrili. Znamo samo ovo što nam je nauka servirala. Sa tog stanovišta budi nam učitelj, pa nam kaži šta filozofija, koja je samo tebi poznata, tvrdi o sledećem:

- šta je prostor (i vakuum)
- šta je vreme (i trajanje)
- šta je kosmos (i vasiona)
- šta su ljudi (i živi svijet)
- šta je stvar po sebi (i volja)
- šta je transcedentno (i kvalitativna množina)
- šta je Bog (i prebiva li u vakuumu)

To nam objasni svojim riječima koje mi razumijemo, ne upotrebljavajući riječ ni jednog filozofa niti metaforu na njega.
Možda ćeš nas i prosvetliti.
 
sta nije dobro u ovom tekstu?

U materijalnom području rezonancije i kauzalnosti ne postoji uistinu slobodna volja, ali čovjeka se ne smije ograničiti samo na materiju. Jer on je u svojoj suštini duhovno biće. Kao što Bog "ima" svijest i volju , tako i mi kao dijelovi Boga imamo svijest, a svijest je uvijek izravno povezana sa slobodnom voljom. Kad čovjek ne bi bio ništa drugo do psihofizičko biće, ne bi imao slobodnu volju, nego bi samo podlijegao diktatu svojih hormonalnih nagona, animalnih instinkta i neuroloških impulsa – onako kako tvrdi materijalizam. Međutim, slobodna volja nije funkcija fizičke ili psihičke strukture, nego duhovnog individuuma. Slobodna volja je neposredan izraz našeg vječnog bića i stoga je uvijek dostupna u sadašnjosti, dakle može se, bar potencijalno, provesti u svakom trenutku. Slobodna volja ne znači jednokratnu, trenutnu odluku. Ona je dinamični, uvijek prisutni djelatni princip duhovne svijesti. Vječno prisutna i u svakom trenutku dostupna, slobodna volja stavlja nas stalno pred nova pitanja, ukoliko smo svjesni ove unutarnje slobode ili makar čeznemo za njom.

Slobodna volja je aspekt apsolutne, duhovne stvarnosti, u koju se ne miješa niti Bog. Slobodna volja znači moju odluku duše, a time i moju odgovornost. Ovdje sam ja su-stvoritelj: kao tvorac svoje vlastite sudbine koja uvijek djeluje i na druge ljude – zbog toga moja odgovornost nije ograničena samo na mene. Mi smo individualna bića koja svojim usmjerenjem svijesti oblikuju i sudbine i cijele svjetove – a pritom određujemo kakve ćemo situacije stvoriti i sebi i drugima. Stoga je slobodna volja izravno povezana s odgovornošću. Savršenstvo slobodne volje jest usklađivanje s Božjom voljom. "Budi volja tvoja" znači postupanje iz ove svijesti.
 
sta nije dobro u ovom tekstu?

Исправно и погрешно је у том тексту измешано. Аутор истог се очито мучи са оним са чим се мучило цело човечанство све до Канта и његове Критике чистог ума, тј. са проблемом како измирити апсолутну нужност која влада догађајима материјалног света, са слободом и одговорношћу коју сваки човек осећа у себи.

Кант је то успео решити тек захваљујући подели на појаву и ствар по себи. Тј, у појави влада апсолутна нужност, док у интелигибилном свету ствари по себи влада апсолутуна слобода. Тако да је свако од нас неслободан у деловаеу али је опет слободан у својој суштини.

Пошто аутор тог цитата очито не познаје Кантово решење ..наступа час са позиција слободе, па потпуно исправно и веома лепо каже:
Savršenstvo slobodne volje jest usklađivanje s Božjom voljom. "Budi volja tvoja" znači postupanje iz ove svijesti

Али опет онда наступа из области нужности па потпуно погрешно тврди да ми имамо слободу и у деловању.
Slobodna volja znači moju odluku duše, a time i moju odgovornost. Ovdje sam ja su-stvoritelj: kao tvorac svoje vlastite sudbine koja uvijek djeluje i na druge ljude

Да нисмо слободни у деловању свако се може уверити ако прочита уводни пост меје теме о слободи воље.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/286498-Sloboda-volje?highlight=Sloboda+volje
 
Oziman,

Zamisli da mi ovdje koji te, eto ipak, pratimo ne znamo ni za jednog filozofa, niti šta su oni u filozofiji otkrili. Znamo samo ovo što nam je nauka servirala. Sa tog stanovišta budi nam učitelj, pa nam kaži šta filozofija, koja je samo tebi poznata, tvrdi o sledećem:

- šta je prostor (i vakuum)
- šta je vreme (i trajanje)
- šta je kosmos (i vasiona)
- šta su ljudi (i živi svijet)
- šta je stvar po sebi (i volja)
- šta je transcedentno (i kvalitativna množina)
- šta je Bog (i prebiva li u vakuumu)

To nam objasni svojim riječima koje mi razumijemo, ne upotrebljavajući riječ ni jednog filozofa niti metaforu na njega.
Možda ćeš nas i prosvetliti.

На сва та питања сам већ одговорио у својим темама и то најасније могуће.

Рецимо прво питање...шта је простор. Простор је априорна форма чисте чулности како је то открио Кант. Знање трансценденталне естетике са којим се многи ломе никада га не разумевши. Ја сам исто ,ево овде ,успео да објасним кроз примере и дијалог јасно да јасније не може бити.
http://forum.krstarica.com/entry.php/6217-Kant-Sinteti%C4%8Dki-sudovi-a-priori

То важи и за остала питања. . :neutral:

Како јасније би ти хтео?:neutral:
 
na koji nacin se onda ostvaruju zelje individualne volje
i zasto?

Svest o slobodi koju nalazimo u samosvesti i zbog koje se svako oseca odgovornim za svoje postupke, jeste odraz te inteligibilne slobode izvan pojavnog sveta. Dok u pojavi, u ovom spoljasnjem svetu te slobode nema! Kao sto se mozes uveriti i sama ako si procitala uvodni post one teme o slobodi volje koju sam ti preporucio.

Dakle, karakter koji imamo i koji nas tera da nuzno delujemo kada se pojave motivi, jeste rezultat slobodne volje, dok svo delovanje koje nuzno proistice iz tog karaktera jeste produkt nuznosti a ne slobode. Indiviudalan volja je znaci slobodna u tome sto je takaa kakva je, dok u delovanju ta volje je potpuno zavisna od motiva, koji opet ne zavise od nje.
 
Motivi su predstave, slike spoljasnjeg sveta koje se pojavljuju ispred tebe i pokrecu te na delovanje.
Recimo u onom Sopenhaurovom primeru coveka koji razmislja sta da radi motivi su . Izaci u grad, otici u pozoriste, otici u daleki svet.

Pokrenuce ga na delovanje najaci od ta tri motiva ili neki cetvrti. Ali bez motiva, covek se ne moze pokrenuti sa mesta svojom slobodnom voljom.
 
Motivi su predstave, slike spoljasnjeg sveta koje se pojavljuju ispred tebe i pokrecu te na delovanje.
Recimo u onom Sopenhaurovom primeru coveka koji razmislja sta da radi motivi su . Izaci u grad, otici u pozoriste, otici u daleki svet.

Pokrenuce ga na delovanje najaci od ta tri motiva ili neki cetvrti. Ali bez motiva, covek se ne moze pokrenuti sa mesta svojom slobodnom voljom.

dakle, to je, recimo, situacija koja te pokrece na delovanje i samo u tvom odabiru "odgovora" na situaciju postoji slobodna volja, a u samom delovanju ne?
 
Motivi su predstave, slike spoljasnjeg sveta koje se pojavljuju ispred tebe i pokrecu te na delovanje.
Recimo u onom Sopenhaurovom primeru coveka koji razmislja sta da radi motivi su . Izaci u grad, otici u pozoriste, otici u daleki svet.

Pokrenuce ga na delovanje najaci od ta tri motiva ili neki cetvrti. Ali bez motiva, covek se ne moze pokrenuti sa mesta svojom slobodnom voljom.
Odakle čoveku predstava sveta u njegovom umu po tebi? Odakle mu ideje da mnogi ljudi vide baš to što on vidi...Recimo:ima ideju da gleda utakmicu i svi znaju rezultat...:D
 
dakle, to je, recimo, situacija koja te pokrece na delovanje i samo u tvom odabiru "odgovora" na situaciju postoji slobodna volja, a u samom delovanju ne?

Ne. Sloboda je u tome sto ona odredjuje da ce te nuzno pokrenuti u nekoj situaciji najaci motiv za tvoju volju. Pokrenuce te jer je tvoja volja takva kakva je. Tj takav je njen karakter a on je produkt slobode izvan pojave. A u delovanju slobode nema. Ne biras ti sta ces izabarti vec najaci motiv bira.

Mislim da nisi citala onu temu o slobodi volje kuju tih preporucih.Ali hajde da ipak istu pojasnim.

Ako recimo kazes da imas slobodu delovanja i da mozes ciniti sta hoces, tj da mozes evo ako hoces izaci na ulicu i dubiti na glavi.. Ti to mozes ako hoces. Mozes i otici ako hoces u delaki svet.

Ali varas se da mozes hteti. Bilo sta od toga dva za tebe je nemoguce...sve dok ne naidje dovoljno jak motiv . Dok ne naidje niti ces dubiti na glavi, niti izaci u daleki svet. Znaci, ne odlucuje tvoja slobodna volja vec motiv koji iskrsne ispred tebe i tvoj karakter koji ce njime biti nuzno pokrenut,

Evo jednog citata
Isto tako pogresno mnogi misle da cim u ruci drze napunjen pistolj njime mogu i da se ustrele. Ono najmanje sto je za to potrebno jeste mehanicko sredstvo za izvodenje, a glavna stvar je neki nadasve jak i zbog toga redak motiv koji ima ogromnu snagu, koja je pak neophodna da nadvlada uzivanje u zivotu, ili, tacnije, strah od smrti; tek nakon sto je takav motiv nastupio, on zaista moze da se ustreli, a i mora, jer inace znaci da je neki jaci protivmotiv, kada je takav uopste moguc, sprecio taj cin. Sopenhauer
 
Гледах пре једно месец дана изузетно глуп филм 11-11-11 везан за окултно и скорашњи дан тачније за 2 дана кад ће се као небеса отворити по сатанистима. Зашто пишем о овоме... јер главни лик целог свог живота налази синхроницитет у дешавањима од рођења, смрти, несрећа и још милион других ствари који имају предзнак броја 11-11. Колико је могуће да неко ко је рационално нормалан и остане у таквом психичком стању ако му се такве ствари дешавају дуже време и које су ничим објашњиве?
 

Back
Top