Сербски времеплов

Austrian army killings in Serbia 1917.



Солунски Фронт се стабилизовао крајем 1916. а током 1917. године Савезници нису покушавали да изврше пробој. У Србији је ситуација била доста тешка услед односа окупационих трупа и локалног становништва, а поготову је неповољан положај становништва на територијама под бугарском окупацијом.

Крајем фебруара 1917. године избио је Топлички устанак као одговор локалног становништва на Бугаризацију, а вође устанка су биле војводе Коста Миловановић Пећанац и Коста Војновић. После почетних успеха окупационе власти су се организовале и сломиле отпор устаника уз одмазду над локалним становништвом
 
books


Početkom 18. veka graničarska porodica Nović izbegla je u Srem ...Plemićke povelje Franja I je darovao Novićima 1812. - Iliji, majoru, i Jefti, kapetanu- za ratničke zasluge.... Nastavak Ilijine loze ide preko sina Joksima i unuka Vladimira, sa kojim se početkom 20. veka ugasila, a Jeftine, preko sina Đorđa, tokom pet generacija do danas.

Песник, племић и пустолов - Jokсим Новић Oточанин

Мати Јоксимова Софија беше из славне породице Јовановића, граничара из варадинске регименте, рођена сестра Адама Јовановића племића од Мораче, генерала и дворског саветника. Са Илијом је изродила троје деце: Стевана, Јулу и Јоксима. Стеван нестаде као млад човек, већ када је при свршетку својих наука био. А Јулу удадоше за свршеног богослова, касније официра Танасија Грковића.“

Син Јоксим , рођен 1807.године,...изучи гимназију карловачку, па ће у Гетинген, Хале, Јену, на философију. .... Хајдуковао је с харамбашама: Косићем, Пецијом, Гарашем, Јајићем. Друговао с рајом српском, а и господом турском, ухвативши вере и пријатељства с Видаићем, Сточевићем, Махмутбеговићем, Караманом...Био је у гарди кнеза Михаила у Србији, хајдуковао је у босанским и херцеговачким планинама, живео међу Арнаутима.

Јоксим беше познавалац народног живота и језика као мало ко, песник и причалац обилат и пријатан; родољуб и авантуриста свом жестином бујнога свога темперамента, чудак и настран човек... Десна рука Вуку при купљењу и сређивању народних песама и пречишћавању језика. Још пре Бранка испевао је неколико лепих лирских песама народним језиком. У родољубљу и свесрпству своме хтео је у песми и причи обухватити сву историју српску; да је народу пружи као храну уму и срцу. ...
...Од године 1836. почиње да пише српску историју у стиховима, потпуно подражавајући правилима усмено-књижевне поетике, због чега му је и сам Караџић предсказивао да ће народ „у њему добити научнога списатеља“.

Пред Мајску скупштину (1848) распрода све што је заимао, па ће у Сремске Карловце на збор. Буде ту дародавац и још међу првима стане у војнике добровољце. Поставише га вођом одељења народне војске и отпослаше на Дунаво. Он ту артиљеријом, коју из Митровице беше довукао, зароби мађарску ратну лађу „Месарош“, која хиташе у помоћ Варадину, и лепу славу тиме задоби.
Srpsko srce Omer paše LATASA...KAKO JE MIĆA POSTAO OMER...
Vazda i u svakoj prilici moga rada ostao sam Srbin i prijatelj Srpstva.

С јесени 1849 тај устанак се стиша, те ће Јоксим наново у Београд, па у Босну, у Сарајево Омер паши Латасу. Сусретоше се два земљака. Један склон походима, покољима и војнама , други личном јунаштву и трагањима за Српством. О чему су се договарали, нико не зна, тек паша га је са 500 жежених дуката отправио.... .... и покушава да дигне устанак у Босни.... ожени се....и предаде пословима адвокатским. ...

„Трагичка кривица“ беше Јоксимова што је у Светићеву „Огледалу“ (1864) на мртва Вука ударио... И љуто му се осветила та погрешка..намерно га заборавише..и њега и сачуваних 990 табака песама.

Дела:
LAZARICA-ILI-BOJ-NA-KOSOVU-Joksim-Novic_slika_L_152877.jpg

Lazarica… N. Sad, 1847
Прво и главно његово дело је Лазарица или Бој на Косову између Срба и Турака на Видовдан, 1389, које је одмах по објављивању (Нови Сад, 1847) постао омиљена лектира међу омладином. Читалачка публика је толико била одушевљена овим спевом да је, према речима Јована Скерлића, био популарнији од Горског вијенца и учен напамет.

Srpstvo. N. Sad, 1855.
Miloševa ili junaštvo Miloša Obrenoviša kneza od Srbije na Sulejman-pašu Skopljaka u god. 1815. N. Sad, 1858.
Novci stari i novi… N. Sad, 1858.
Miloševa ili junaštvo Miloša Obrenovića kneza od Srbije I . N. Sad, 1860.
Birčanin Ilija ispod Medvednika N. Sad, 1862.

Dušanija ili znatni dogadjaji za vremena srpskog carstva… Budim, 1863
books


books

http://pozarevac.digitalna.biblioteka.rs/scr/dokument.php?ID=NBPO-knjige-035

Moskovija. Budim, 1863.
Karađorđe izbavitelj Srbije. N. Sad, 1865.
Kapetan Radič Petrović i pokrštenica Zorka.. N. Sad, 1866.
Starine od Starine Novaka ili Tolkovanje narodnog pjevanja i pripovjedanja. N. Sad, 1867.

books


http://www.rastko.rs/rastko/delo/12196
http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0352-57160062027C
http://books.google.com/books?id=VT...&resnum=2&ved=0CC4Q6AEwAQ#v=onepage&q&f=false
http://sr.wikipedia.org/wiki/Јоксим_Новић-Оточанин
 
Poslednja izmena:
Na svetu postoji jedan narod koji ne zna za laž, krađu, licemerje i ubistva. To su Šerpasi, narod u čijem jeziku ne postoji reč za tuču.


Šerpasi žive u Nepalu na nadmorskoj visini između tri i četiri hiljade metara, u srcu Himalaja. Taj narod najbolje je upoznao Dragan Jaćimović, prvi čovek iz Srbije koji se popeo na Mont Everest, koji je sa Šerpasima proveo više od godinu i po dana.

Sa svojim prijateljima Dragan Jaćimović je organizovao akciju pomoći jednoj školi u mestu Namče Bazar.

Zahvaljujući ljudima iz Srbije, na Himalajima je osnovana prva biblioteka, a 120 učenika dobilo je opremu za muzičko, fizičko i nameštaj za učionice.




http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/881150/Kvadratura+kruga.html
 
1914.
Јунаштво госпођа Вуке

Od topovskih zrna iz monitora najviše su stradali Dorćol i Savamala, jer su bili najbliži obalama Dunava i Save. ...U Dušanovoj ulici br. 4, baš na samom domaku i puščanih i topovskih zrna, stanovala je tada sa svojom sestrom Lelom i kćerkom Jelenom, starom 11 god, gđa Vuka Jovanović, sada supruga g. Živka Popadića, blagajnika Direkcije tramvaja i osvetljenja....Svojom hrabrošću još u prvim danima rata gđa Popadić je zadivila ne samo svoje sugrađane nego čak i same vojnike i oficire, koji su se nalazili na položaju, na Dorćolu.

Ostaci parnog mlina u Dušanovoj ulici posle bombardovanja
02-05.jpg



...Neprijatelj je počeo da odstupa. Kuražna i hrabra gđa Popadić je izišla iz svoga stana da vidi ima li u varoši još neprijateljske vojske. Na svoje veliko iznenađenje, čim je izišla na ulicu, na uglu Dušanove ulice, ispod Malog Kalemegdana, spazila je jednu grupu preplaše-nih austrougarskih vojnika, koji su tražili sklonište od mitraljeskih i topovskih zrna, kojima su naši gonili pobeđenu ćesarovu vojsku.

Preplašene Austrijance, koji su se bili zbunili, gđa Popadić je strogim, skoro vojničkim glasom pozvala da pobacaju oružje i da pođu za njom da ih skloni kako ne bi uludo izgubili glave. Austrijanci su poslušali gću Popadić, pobacali su oružje i pošli za njom, gde ih je ona u kapiji svoga stana zaklonila i od straha ih povratila posluživši ih slatkim i vodom.

Kad su naši vojnici ušli u varoš i u Svetosavski dom, u Dušanovoj ulici, smestili svoj štab, gđa Popadić je svoje zarobljenike, 15 austrouarskih vojnika, povela i predala našoj vojsci, na čemu joj je komandant naše vojske čestitao, a i Austrijanci su joj bili blagodarni što im je spasla živote.

(Iz "Beogradskih opštinskih novina", 1934.)
http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/06/article-03.html
http://www.politikin-zabavnik.rs/2009/2999/02l.php?pismo=l
 
Na platnima stranih slikara i putopisaca

Ulica Cara Dušana, slika austrijskog slikara Karla Gebela, 1860-tih
karlgebel.jpg


Panorama-Danckerts 1690
Danckerts+1690.jpg


Beograd 1720. Mateus Zojter. Prikaz donjeg dela mape.
Interesantne stvari koje se mogu videti sa ove slike:
- Veliki usek sa leve strane mosta preko Save (otprilike u ravni Pariske ulice?)
- Most preko Save i most preko Dunava
- Dva velika ratna ostrva, Veliki (levi) i Mali (desni) Galijaš, koja su danas stopljena u jedno ostrvo, sa kanalom Galijaš u sredini.
1720-MateusZojter-Perspektiva.jpg


Beograd, pogled sa Ratnog ostrva (ili Zemuna?), bojena litografija Vilijama Henrija Bartleta iz 1842. godine
Bartlet+1842.jpg


http://www.staribeograd.com/galerija/v/Dela/
 
"U Srbiji nećeš moći da razlikuješ ko je muško, a ko je žensko čeljade. Svi će iste ‘aljine nositi. Ta nesreća će nam doći sa drugih strana, ali će se kod nas najviše zadržati.
Narod će izglupiti i glupiti sve više. Rađaće se ljudi a da neznaju ko im je djed, a ko pradjed. Ljudi će mišljeti da sve znaju, a ništa znati neće.
...Nečastivi će ući u ovaj narod i u postelju legati sa srpskihjem sestrama, majkama i ženama. Praveći im taku decu da među Srbima, otkako je veka i sveta goreg roda biti neće.
Rađaće se sve sami sinji kukavac, a da niko neće u snazi biti da rodi pravog junaka."
(Iz Kremanskog proročanstva)
 
Vladimir Jakšić (1824-1899), svojim velikim rezultatima rada na razvoju meteorologije i statistike u Srbiji, zaista zaslužuje da se jedna od tema posveti upravo njemu.



Jakšić je još početkom 1848. godine započeo kontinuirana dnevna meteorološka merenja i osmatranja u Srbiji i Beogradu (na svom imanju na Senjaku). Merenja je obavljao sve do kraja života, pune 52 godine, od početka 1848. do kraja 1899. godine.



150 godina od prvog Uputstva za merenje vremena u Srbiji
Klima i mera duhovnosti




Knjiga osmatranja Vladimira Jakšića iz 1848.


Sve je počelo 1847, kada se Vladimir Jakšić vratio u Beograd sa školovanja u Austriji i Nemačkoj. Na bečkoj politehnici je završio trgovački kurs, a zatim je u Tibingenu studirao finansije i statistiku. Iz Tibingena odlazi u Hajdelberg, gde kod profesora Raua studira ekonomiju. Rau je smatrao da se nacionalna privreda mora planirati u skladu sa klimatskim uslovima. Pod njegovim uticajem Jakšić je u Beograd poneo Siksov termometar za merenje krajnjih temperatura. Na porodičnom imanju na Senjaku u Beogradu, od 1. januara 1848. svakodnevno je merio temperaturu vazduha, osmatrao stanje neba, beležio pojave padavina i sve promene na reci Savi.

Prve rezultate je publikovao u “Glasniku Društva srpske slovesnosti” 1851. a srednju godišnju temperaturu u tekstu pod naslovom Građa za državopis Srbije. Komentarišući dobijene srednje temperature kaže: “Beograd leži na jednoj izotermičkoj liniji sa Mlecima i Carigradom (misli na srednju godišnju temperaturu)… Beograd tako žarku letnju toplotu - tj. kroz mesece jun, jul i avgust - ima da iz pri ruci stojećih mi podataka nijedno mesto naći nisam mogao koje bi na ravnoj izotermičeskoj liniji sa njim ležalo. Beograd ima 25,50, Florenca pak u Toskani 24,00. Ovo se čudnovato pojavilo jedinstveno iz različitosti svojstava kontinentalne klime.”

Veoma teatralan, Jakšić sledeći svoj rad 1854. godine posvećuje “Njegovom Veličanstvu Caru Ruskom Nikolaju Pavloviču, štedrom pokrovitelju Serbije” i u njemu zaključuje: ”Sa našom se klimom već i u tome obziru zadovoljiti moramo, što mrazevi rano prestaju a pozno nastaju. Još nam nije poznato da njih i u maju i septembru biti može, kao napr. u Beču, Briselu, Petrogradu i u drugim gradovima što ih ima.”


Uputstvo za osmatranje

Godinu 1854. su po ćudljivosti vremena upamtili Francuzi, koji su ratovali na Krimu. Oluja je 14. novembra uništila njihov logor na obali Crnog mora i nanela ogromnu štetu mornarici. Dan ranije nevreme je zahvatilo srednju Evropu. Da su Francuzi bili obavešteni o nailasku nevremena, šteta bi bila mnogo manja. To ih je navelo da u Francuskoj organizuju mrežu od 20 meteoroloških stanica, koje su svakodnevno slale izveštaje u Pariz. Po uzoru na njih, i druge države su formirale svoje mreže, te je tako ubrzo nastala evropska meteorološka mreža stanica.

U proleće 1855. Vladimir Jakšić je o svom trošku krenuo na studijsko putovanje po Evropi da se upozna sa načinom funkcionisanja te mreže stanica. Sa puta se vratio krajem avgusta, a obišao je Veneciju, Torino, Milano, Firencu, Pariz, Brisel, Minhen i Beč. U Briselu je Žaku Ketelu, direktoru prve belgijske opservatorije i osnivaču savremene statistike, obećao da će u Srbiji organizovati mrežu od 12 stanica i pokazao mu podatke koje je lično već prikupio na Senjaku.

Smatrajući da je osnivanje meteorološke mreže stanica značajnije za kulturni napredak Srbije od otvaranja škola, u Beču je naručio instrumente ne za 12 već za 20 stanica. Planirao je na 40 kvadratnih milja jednu stanicu, dok je u Austriji jedna dolazila na 100. U oktobru 1855. godine je na Senjaku otpočeo i sa merenjem vlažnosti vazduha.


U Beogradu 9. aprila 1856. predsednik Društva srpske slovesnosti, ministar prosvete i pravosuđa Stefan Marković potpisao je Jakšićevo “Uputstvo za osmatranje vremenskog beleženja u Srbiji”. To uputstvo je objavljeno u osmoj svesci “Glasnika”. Bilo je namenjeno osmatračima i obezbeđivalo je istovetnost merenja, osmatranja i beleženja meteoroloških podataka. Jakšić je u svojim meteorološkim dnevnicima datume beležio po novom kalendaru, dok se starog pridržavao u privatnom životu. Nije prihvatio Vukovo pismo a lično ga je poznavao - Vuk mu je u Beču nabavljao najnovija izdanja knjiga iz oblasti meteorologije.

Njegov otac, Jakov Jakšić napravio je prvu finansijsku reformu u Srbiji: odvojio je državni novac od kneževog. Jakov Jakšić je svoje bogatstvo stekao kao trgovac u Pešti, a u Srbiju se vratio povučen željom da učestvuje u oslobađanju Srbije od Turaka. U borbama za oslobođenje Beograda dobio je ime Jakšić, po kuli u čijem je oslobađanju učestvovao (njegovo ranije prezime bilo je Popović). Vladimira je dobio u svojoj četrdesetosmoj godini života. Druge dece nije imao. Dok se Vladimir školovao u inostranstvu, podigao mu je na Senjaku letnjikovac ciglama na koje je dao utisnuti pečat u obliku srca u koji su upisani inicijali imena Vladimira Jakšića. Zahvaljujući imetku koji mu je otac ostavio, u okviru kojeg je bila i trgovina u porodičnoj kući u Karađorđevoj ulici (danas broj 32), Vladimir se mogao baviti meteorologijom o svom trošku.




Kesten u dvorištu Jakšićevog letnjikovca





Prva klimatologija

Na Đurđevdan 1856. godine, na svoj tridesetdrugi rođendan, Vladimir Jakšić je počeo da raznosi instrumente po Srbiji. Do decembra te godine proradilo je 19 stanica. Meteoroloških osmatranja su se prihvatili najobrazovaniji i najugledniji ljudi, među kojima se posebno izdvajao Vladimir Jovanović, upravnik ekonomije u Topčideru. Njegovo bavljenje meteorologijom prešlo je okvire meteoroloških merenja: napisao je knjigu pod naslovom Nauka o atmosferi i promenama u atmosferi, i o njihovom značaju za rastinje, koja je štampana u 28. svesci “Glasnika Društva srpske slovesnosti”, a Josif Pančić je to delo u sadržaju “Glasnika” nazvao “Klimatologija”. To i jeste prva klimatologija napisana lepim, jasnim, razumljivim srpskim jezikom i Vukovim pismom. U njoj je Jovanović prikazao na kom su nivou u Evropi saznanja u toj oblasti.

Vladimir Jakšić je 1857. povećao broj stanica sa 20 na 27, te je tako Srbija dobila najgušću meteorološku mrežu, koja se posle sedam godina počela osipati, jer je prihvatio i posao u Ministarstvu finansija (osnovao je prvo statističko odeljenje u Srbiji i do penzionisanja bio njegov načelnik). U kontinuitetu je radila stanica na Senjaku - od 1. januara 1848. do 31. decembra 1899. godine. Kako se Jakšić počeo loše osećati u junu 1899, pri merenju su mu pomagale kćerke Milica i Olga. Jakšić je umro 28. avgusta, a one su nastavile sa merenjima do kraja te godine (1899).

Sam je zabeležio da je, u vreme njegovog studijskog putovanja po Evropi 1855. godine, merenja na Senjaku obavio njegov učeni sadrug Vuk Marinković, a o ostalim posmatračima ništa nije zabeležio. Ti drugi posmatrači su bile žene iz njegove porodice, njegova majka, prva supruga, a potom kćerke, Milica iz prvog braka i Olga iz drugog. O njegovim kćerima se veoma malo zna, o njihovom školovanju ništa, samo je upamćeno da su govorile osam svetskih jezika. Nijedna nije ostavila potomstvo, niko nije sačuvao njihove fotografije, pa ni priču o njihovim životima. Ta priča je utkana u istoriji razvoja meteorologije i astronomije u Srbiji i ona je mera duhovnosti srpskih žena, koje su pomagale aktivnosti svojih očeva i muževa.


autor teksta: Ljerka Opra

Izvor: http://www.planeta.rs/
 
Evo skeniranih kopija tekstova o životu i radu Vladimira Jakšića iz knjige Meteorološka delatnost Vladimira Jakšića, koju je objavio RHMZ 1987. godine.


04-05. str. http://img228.imageshack.us/img228/2169/97047240.jpg

06-07. str. http://img704.imageshack.us/img704/6968/70705248.jpg

08-09. str. http://img231.imageshack.us/img231/5897/95148174.jpg

10-11. str. http://img689.imageshack.us/img689/1892/33355675.jpg

12-13. str. http://img704.imageshack.us/img704/1601/82259182.jpg

14-15. str. http://img21.imageshack.us/img21/1880/49852988.jpg

16-17. str. http://img411.imageshack.us/img411/7177/32613661.jpg

18-19. str. http://img31.imageshack.us/img31/4443/83492427.jpg

________________________________________________________________________

A evo iz iste ove knjige i prvog srpskog Uputstva za meteorološka osmatranja i merenja, namenjenog osmatračima u prvoj mreži meteo stanica u Srbiji. Ovo Uputstvo za rad je napisao Vladimir Jakšić, aprila 1856. godine, nakon uspešnog organizovanja mreže meteoroloških stanica u Srbiji.

116-117. str. http://img337.imageshack.us/img337/9159/93636438.jpg

118-119. str. http://img227.imageshack.us/img227/3430/19175132.jpg

120-121. str. http://img822.imageshack.us/img822/1903/32535138.jpg

122-123. str. http://img190.imageshack.us/img190/9136/69483774.jpg

124-125. str. http://img375.imageshack.us/img375/7824/59925533.jpg

126-127. str. http://img180.imageshack.us/img180/8359/43257264.jpg
 
Srbin sa platom od 1,3 miliona $

Nikola Čabraja iz Gere u državi Indijana na 185 mestu je Forbsove liste bogatih. Kao direktor kompanije u vojnoj industriji došao je na listu najboljih menadžera Amerike, jer je imao promet od 29 milijardi dolara



SVAKE nedelje kada posete crkvu Sveti Sava u Geri vernici Nikola i Eleonor Čabraja daruju ovaj srpski hram sa hiljadu dolara.

To je kažu, njihov dug narodu i veri iz koje je izrastao Nikola Čabraja, danas jedan od najbogatijih Srba na svetu. Naime, ugledni američki časopis „Forbs“ postavio je Nikolu Čabraju na 185. mesto jer je zaradio 140 miliona dolara za poslednjih pet godina u firmi „Dženeral Dajnamiks“, koja je imala promet od 29 milijardi dolara.

- Nikola Čabraja je jedanaest godina bio prvi čovek američke vojne i avio industrije, jer je kao generalni direktor kompaniju „Dženeral Dajnamiks“ izdigao iznad mnogo poznatijih firmi, kao što su, na primer, „Boing“ i Lokid“. Pod njegovim vođstvom ova kompanija sa 92.000 zaposlenih postala je vodeći snabdevač američke armije, a Nikola Čarbraja je postao jedan od najmoćnijih ljudi u SAD u toj oblasti – kaže Milan Simić, mladi biznismen i poslovni partner Nikole Čabraje.

Rođen u Americi 1942. godine u porodici srpskih doseljenika iz Like, Nikola Čabraja je kao dete išao i crkvu Sveti Sava, gde je pevao u horu i učestvovao u crkvenim svečanostima. Diplomirao je prava 1964. godine na Nortvestern univerzitetu i zaposlio se u advokatskoj kancelariji „Džener i Blok“ 1968. godine.

- Njegova munjevita poslovna karijera je počela kada je Nikola 1992. godine postao specijalni pravni savetnik u Kongresu SAD, a potom je ušao 1993. u vojnu industriju. Od 1997. je bio glavni izvršni direktor kompanije „Dženeral Dajnamiks“. Nasledio je firmu sa 29.000 radnika i 4 milijarde dolara kapitala, da bi je do 2009. kad je napustio, učinio najboljom u SAD, a verovatno i u svetu - otkriva nam Milan Simić, naftaš iz Hjustona.

Taj uspeh je Nikola Čabraja ostvario zahvaljujući visokoj prodaji naoružanja i opreme Ministarstvu odbrane SAD i NATO. Kako su stručnjaci magazina „Forbs“ izračunali tih godina Čabraja je imao mesečnu platu od 1,3 miliona dolara. A, sa provizijama i nagradama uvrstio se među najbogatije Amerikance.


Nikola Čabraja je član crkvene uprave SPC u državi Indijana, pripadnik Bratstva slobodnih zidara i veliki srpski patriota.

Od prošle godine, nekada vodeći čovek u vojnoj industriji SAD,

Nikola Čabraja je američki penzioner.

SRPSKI PATRIOTA

- Dobar deo svog novca Nikola i njegova supruga Eleonor prilažu crkvi Sveti Sava, kojoj su kupili imanje i pomogli obnovu hrama i zvonika. U vreme proslave 95 godina ovog hrama Nikola i Eleonor Čabraja su bili domaćini ove proslave o kojoj su izveštavali svi američki mediji – otkriva nam Milan Simić.
 
Bogati Srbin, poglavica Indijanaca


Ričard Milanović, poglavica Indijanaca i kralj kasina je samo jedan od naših ljudi u Kaliforniji, milijarder koji želi da investira po Srbiji.

Jedini Srbin u SAD koji se stalno druži sa Barakom Obamom, američkim predsednikom danas jeste Ričard Milanović iz Palm Springa. Ovaj vlasnik banke, dva hotela, dva kasina i na hiljada hektara zemlje u indijanskim rezervatima je republikanac. Ujedno je Milanović i poglavica plemena Agua Caliente Covilja Indijanaca, koje je vlasnik većeg dela zemljišta u Palm Spingsu i nekoliko kockarnica koje plemenu donose milijarde dolara profita.

Kao visoki funkcioner vladajuće Republikanske stranke Milanović je uvek bio na predizbornim konvencijama i bivšeg predsednika Džordža Buša. Imalo smo priliku da posetimo ovog Indijanca srpske krvi u njegovoj kompaniji u Palm Springsu. Dočekao nas je u svom kabinetu, gde je kod njegovbog stola stajala perjanica poglavice. Kada smo ga upitali kada se poslednji put video sa Barakom Obamom, naš sagovonik nam je pokazao fotografiju staru svega nedelju dana.

- Bio sam sa Obamom na jednoj konferenciji. A u Palm Spring mi je dolazio i guverner Arnold Švarceneger. Obojici sam dao dobre novčane priloge kao podrušku njihovoj politici – iskreno nam je rekao Ričard Milanović.

Ovaj potomak Stevana Milanovića, Srbina iz okoline Karlovca, koji je došao u Ameriku da kopa rudu i oženio se Indijankom, je kažu naši ljudi, danas najbogatiji Srbin na planeti, jer njegovo pleme ima godišnji obrt od preko 8 milijardi dolara. I dok pleme Agva Kalijente i grupa Kajula Indijanaca, kojoj ovaj Srbin pripada, smatraju da je Milanović “heroj i zaštitnik indijanske kulture i suvereniteta”, američki magazin “Biznis” je ovog 67-godišnjeg biznismena proglasio najuspešnijim poslovnim čovekom u nacionalnoj kockarskoj industriji. Zbog toga su ga nazvali “kralj kasina”.

Na pitanje odkud mu energija da se istovremeno bavi i biznisom i politikom, Milanović otvoreno kaže:

- U meni teku snažna indijanska i snažna srpska krv. Od oca sam naučio da radim, a od majke Lavern Migel iz plemena Agva Kalijente da se borim. U mom poslu pokreću me dve stvari, sposobnost da slušam druge ljude i želja da vidim kako svi daju sve od sebe, posebno oni koji rade sa mnom. Veoma sam ponosan na svoje šestoro dece, koji pohađaju univerzitete u Kaliforniji i svetu. Moj sin Šon radi sa mnom i verujem da će me naslediti!

I Ričard i njegov sin su se interesovali za srpski jezik, tako da su vrlo brzo načili naše reči otac, majka, sin i Srbija.

- Voleli bismo da dođemo u Srbiju i da dobijemo srpski pasoš. Verujem da kada ova ekonomska kriza prođe, d amožemo i da investiramo u Srbiji. Ja odlazim u srpsku crkvu u Los Anđelos, posećujem i katoličke hramove, ali znate, imam svoju indijansku veru i njoj sam najbliži – iskreno nam je rekao Ričard Milanović, koji je zatražio da vidi naš srpski paso i da se sa njim slika.

Kako je Los Anđelos grad milijardera, a Kalifornija država najbogatijih ljudi u Americi, to je ovde velika koncentracija i srpskih milionera. Među bogatim ljudima nalaze se i inžinjer Slobodan Ćuk, ugostitelj Đorđe Ristić, graditelj Petar Mladenović, koji trenutno u vetrenjače ulaže nekoliko stotina miliona dolara. Ilija Dožić je vlasnik desetak zgrada u Kaliforniji. A Vladimir Bibić je dizajner u Njujorku, a Oton Urban arhitekta srpskih crkvala i američkih vila.

Rade Bosiljčić je vlasnik kamenoloma u Arizoni, a Mila Đekić je zemljposednik u Kaliforniji, koji je poklonio imanje za novi srpski manastir u Eskondidu. Profesor dr Branimir Simić Glavaški iz Klivlenda je patentirao specijalni sistem protiv oksidacije posuđa, koji treba da mu donese milione dolara. Žika Marković je fudbalska legenda, sa čak 116 ugovora, od kojih su neki bili milionski.

Sa Srbom Ilićem, predsednikom “Uniworlda” i bivšim vlasnikom “Putnika” smo razgovarali na srpskom saboru u Klivlendu. Ilić je vidno razočaran odlukom beogradskih vlasti da iz luke uklone brod “Sirona” koji je on darivao Beogradu:

- Reč je o političkoj odmazdi vlasti, kojoj sam se zamerio jer sam hteo da razvijam turizam. Agencija za privatizaciju i ministarstvo za privredu su, međutim, želeli da mi preotmu “Putnik” i preprodaju ga Rusima. Tako sam ostao bez ove ugledne firme, ali ja, ipak, verujem, da ću se vratiti u Srbiju i nastaviti sa biznisom – rekao nam je Srba Ilić, koji uskoro dolazi u Beograd.
Američki milioner Srba Ilić je u San Francisku primio priznanje Bizsnismen godine. Tom prilikom Srba Ilić je rekao:

- Živim 35 godina u Americi, dakle, duže nego što sam živeo u Jugoslaviji. Ja sam Amerikanac, ali sam i Srbin i ja volim svoju zemlju. Međutim, janisam iseljenik povratnik. Nisam došao u Beograd da napravim veliku kuću na Dedinju i da pokažem narodu šta sam ja i koliko sam uspeo u dijaspori. Živim u Americi, u Kaliforniji imam ćerku i kuću u Santa Moniki, ali zbog poslova ja ću, možda, u Srbiji godišnje da provodim oko 40 dana. Ja tek danas mogu da kažem – ja sam ostvario američki san.

Milan Mandarić je jedan od najuspešnihjih poslovnih ljudi u SAD, ali i u Velikoj Britaniji, vlasnik fabrike elektronskih čipova u Kaliforniji, vlasnik fudbalskog kluba “Lester” u Engleskoj i član uprava mnogih svetskih banaka. Mandarić već pet godina živi u Londonu, dok je njegova supruga Gordana sa kćerkama u San Francisku. U Engleskoj se proslavio kada je pre sedam godina kupio klub “Porsmaut” i uveo ga u prvu ligu. Planirao je svojevremeno da kupi FK “Vojvodina”, pa i FK “Crvena Zvezda”, ali je odustao od te ideje. Inevstirao je svoj kapital u luku Kopar i FK “Kopar”.

- U Srbiji ne investiram jer ne postoje normalni uslovi za biznis. U poslovanju ima previše posrednika i političkih mešetara, koji traže novac za sebe. Imao sam u planu da kupim neke fabrike hrane i neka poljoprivredna dobra, ali odlučio sam da sačekam neka bolja vremena – kaže Mandarić.

Jedan od najbogatijih je Milan Panić, vlasnik kompanije „Biomedikals inc“ u Kaliforniji. Panići žive u Njuport Biču, opštini sa najviše milionera u Kaliforniji i deo su američke elite. Poslednjih meseci mediji u SAD su pisali o Milanu i Mileni Kitić kao vlasnicima broda za prodaju „Belisima“, jedne od najlepših jahti na svetu. Jahta je Milanov poklon supruzi Mileni Kitić. Panić je te napise, u kojima se nagađalo, koliko brod vredi, prokomentarisao na svoj način:

- Samo poreznici znaju koliko ta jahta vredi, jer mi naplaćuju veliki porez !

Kada smo upitali Panića kako u ovoj krizi posluje njegova firma „Biomedikals inc“, našalio se:

- Ja imam mali biznis, pa mi je i kriza nekako mala! Moj život ide dalje, što dalje od politike!

Možda zato Milan Panić voli i da njegov sin Milan Spenser, koji ima devet godina, bude biznismen:

- Moj sin mašta da bude lekar, a ja ga ubeđujem da bude biznismen. Odličan je đak. Milan sa mnom govori engleski, sa majkom priča na srpskom, a služavka ga uči španski i kineski…- hvalio nam ga je ponosno otac Milan Panić.

Na američkoj berzi firma “Oxy” je procenjena na 66 milijardi dolara. Uz to “Oxy” ostvaruje godišnji profit od 3,7 milijardi dolara. Forbs predviđa rats kompanija “Oxy” za najmanje 27 odsto i profit u 2014. godini od 17 milijardi dolara. Njen vlasnik je Rozmeri Tomić. Ova Srpkinja se nalazi se na 160 mestu na listi najuspešnijih biznismena u naftnoj industriji SAD.

Gospođa Tomić je potomak srpskih doseljenika. Rođena je 1937. godine u Kaliforniji u porodici poznatih građevinara, koji su imali firmu “Tomić konstrakšen” u Palm Springsu. Završila je studije ekonomije i 1958. godine počela da radi u porodičnoj kompaniji u Dalasu. Sedamdesetih je preuzela rukovodstvo kalifornijeske “Savings banke”, što joj je bila poslovna veza sa naftašima.

- Ekspert je za proizvodnju i prodaju sirovu naftu, prirodne tečnosti od gasa, kao i svih hemikalija koje se iz njih dobijaju. Njena firma “Oxy” je najveći proizvođač PVC smole, hlora i natrijum hidroksida u SAD, a četvrta najveća američka kompanija za naftu i gas – piše u portretu Rozmeri Tomić, koji je objavljen u magazinu Forbs.

Sedište kompanije “Oxy” je u Dalasu, ali Rozmeri Tomić ima svoje firme i u Njujorku, Vašingtonu i Hjustonu. Rozemari Tomić zapošljava 30.000 radnika na četiri kontinenta i u državama Kalifornija, Kanzas, Nju Meksiko, Kolorado, Bahrein, Libija, Oman, Katar, UAE, Jemen, Argentina, Bolivija, Kolumbija.

Joka Pavlović iz sela Popovi kod Bijeljine postala je milionerka udajom za naftaša. Kada je suprug preminuo u nasledstvo je dobila veliku kuću, vrednu nekoliko miliona dolara i bogat konto u banci. I kao udovica Joka Pavlović je aktivna u biznisu i u privatnom životu:

- Upravo pišem svoju autobiografiju. To je priča o mom životu u Americi, gde sam stigla sa ćerkom pre četiri decenije. Prva tri meseca smo spavale na podu, uvijene u stari kaput. Danas je moja Nataša srećno udata žena i očekuje bebu. Zbog svega toga što sam proživela u SAD memoari će imati naslov „Moja divna noćna mora“ – otkrila nam je Joka Pavlović.


Текст је дугачак али по мени и веома занимљив. Фали ми извор.
 
Део други

Novinarka Mira Panajtovoić, poznata kao šef protokola u kompaniji „Globus“ u Holivud sa suprugom Savom živi u kući koja je procenjena na 1,2 miliona dolara. U njihovom komšiluku su mnoge holivudske zvezde, a Mira i Sava su se poslednji put videli sa Džonom Travoltom i Šeron Stoun. I dok je Sava Ljubicic komponovao himnu grada Los Anđelosa, njegova supruga Mnira Panajotović radi na tome da u Beogradu oformi Festival svetskog filma:

- Imam ideju da sa Amerikancima osnujem Grand filmski festival, koji će da dodeljuje nagrade u devet kategorija. Za ovaj festival su zainteresovani Arnold Švarceneger, Džon Travolta, Tom Kruz, Lolita Davidović, Mila Jovović i druge holivudske zvezde, ali Beograđani ne pokazuju dovoljno entuzijazma. Za sada je samo Pink TV u ovaj posao uložila 750.000 dolara – kaže Mira Panajotović.

U kategoriji bogataša je i počasni sprski konzul Aleks Mačeski (Aleksandar Mačetić), koji je predsednik kompanije “Aleks Maceski end asošijets” u Klivlendu. Njegova kancelarija se nalazi u najvišoj poslovnoj zgradi ovog grada rokenrola, kako Amerikanci nazivaju Klivlend. Upseh i novac je napravio kao vlasnik dnevnog lista “Plen diler”, koji je prodao i posvetio se trgovini i diplomatiji.

Aleks Mačeski je član mnogih američkih organizacija, čuvene Klivlendske filharmonije, ali i osnivač Srpske bašte u gradskom parku, u kome su postavke 112 nacija, koje žive u ovom gradu na jezeru Iri. On je trenutno najuticajniji Srbin u SAD, dobar prijatelj kongresmena Dena Bartona i senatora Džordža Vuinovića. I kao biznismen i kao diplomata Mačeski veruje u snagu Srbije:

- Balkan neće uspeti bez snažne Srbije. Verujem da imate talenta, energije i inovativnih ideja. Iskoristite svaku priliku koja se nudi i možete biti uspešni i u teškim ekonomskim uslovima – kaže Aleks Maceski.


DIVCI SE VRAĆAJU KUĆI

U Americi već decenijama žive deca poznatih Srba, koja su našla svoje sigurno utočište. Među njima su, na primer, sinovi Slobodana Penezića Krcuna i Dušana Čkrebića, sin Aleksandra Vuča, ali i deca kneginje Jelisavete Karađorđević. U Holivudu je sin Dragana Kapidžića, glumac i maneken Stefan Karadžić, kao i Nataša, kćerka Predraga Cuneta Gojkovića. Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića ima stan na Beverli Hilsu.

- Vlade Divac ima kuću na Pacifik Palisadu, koju izdaje. Kuća vredi nekoliko miliona dolara. Kako je njegov najstariji sin Luka upisao fakultetu u Americi, planira da živi u toj kući i poziva čitavu porodicu da se vrati u Kaliforniju – rekao nam je Mile Petrović iz Los Anđelosa.

Članovi porodice Željka Ražnatovića, sinovi Nikola i Vojin, kćerke Maša i Milena, kao i bivša supruga Natalija su se iz ovog grada preselili u Palm Springs i San Francisko.

DIVA OD 10 MILIONA

Holivudska diva, koju smo sreli u srpskoj crkvi u San Gabrijelu,
Lolita Davidović ima pedeset snimljenih filmova i desetine TV serija. Živi sa suprugom, rediteljom Ronom Šeltonom, ćerkicom i sinom u Los Anđelesu:

- Ron je počasni član srpske zajednice u Kaliforniji i vrlo rado pije šljivovicu. Često se družimo sa Srbima, pogotovo kada se nešto dešava u organizaciji naše pravoslavne crkve. Od oca sam nasledila veliko poštovanje za našu veru i tradiciju. Slobodno mogu da kažem da srpski govorim otprilike kao Ciganka – sramota me je, ali moj muž koji zna nešto malo srpski, i to malo govori bolje od mene.

Nakon hitova “Dark Blue” iz 2002, “Hollywood homicide” i “Kill your darlings”, Lolita Davidović je poslednjih godina igrala u nekoliko popularnih televizijskih seruha. Film “Septembarsko svitanje”, koji je snimila sa Džonom Vojtom je saga o masakru mormona, krajem 19 veka i ljubavi dvoje mladih ljudi.

Na vest da je dobila srpski orden Nemanjića glumica Lolita Davidović je rekla:

- Iznenađena sam da neko u otadžbini misli na mene i da ljudi u Srbiji prate moj rad! Volela bih da dođem tamo da snimim film o nekoj hrabroj Srpkinji!
 
Knežev dvor u Topčideru
Knez Miloš Obrenović je u Topčideru izgradio konak 1831. godine, a ubrzo je sagrađena i dvorska kapela, današnja crkva Svetih apostola Petra i Pavla, zatvor, mehana, magacini, konaci – sve ono što je zadovoljvalo potrebe mlade vlade države Srbije. Istoričari tumače da je knez to uradio iz praktičnih razloga, kako ne bi bio u blizini turskog garnizona koji je bio smešten u parku Kalemegdan.

milosevkonak1876-1.jpg


Posegnuvši u svoju otežalu „kesu" od 13 miliona groša i izvadivši tek 63.819,39 koliko je bilo dovoljno za gradnju konaka, Miloš je sigurno morao biti zadovoljan postignutim. ...Miloševa rezidencija je bila zidana od tvrdog materijala, u kombinaciji kamena i opeke između bondručne konstrukcije, a pokrivena ćeramidom....Odlučno ispuštena streha i visoki dimnjaci upućivali su na izvorišta balkanske profane arhitekture, ali profilisani podeoni venac, interkolumne i modelovane „glave" dimnjaka s druge strane, svedočili su o arhitektonskom esprit de finesse s drugih geografskih kota...

Oko Konaka kneza Miloša, između 1831. i 1833. posađeni su u nekadašnje krečane platani koji su i do danas sačuvani. Topčider su znalački zasadili češki vrtlari. (Pouzdaniji izvori od onih koji su upućivali na činjenicu da su čuveni topčiderski platani stari koliko i sam konak, otkrivaju da je ovo drveće dobavljeno iz Beča i posađeno docnije, u proleće 1866. godine.)

topcider19072fmzz2.jpg

Druga zanimljivost je što je blizu rezidencijalnog dela sagrađena kapela, što nije uobičajeno kod pravoslavaca.
topcider19071fmic0.jpg


Zgrada je izgrađena u stilu uobičajenom za reprezentativne osmenske rezidencije. Konak su sagradili majstori Janja Mihailović i Nikola Đorđević, a radove vodio Hadži-Nikola Živković, nadzornik i neimar skoro svih građevinskih poduhvata kneza Miloša. Bogata unutrašnja dekoracija plafona, zidova i niša, delimično je sačuvana do danas.

O začecima parka postoji trag u zanimljivom dokumentu - pismu od 24. februara 1831. godine, u kome se, između ostalog, kaže: "Nikakva kola ne puštajte da preko Topčidera idu, da livade kvare".
U konaku je 1860.godine umro knez Miloš.

Današnji izgled
Ispred ovog zdanja je jedan od najstarijih i najlepših platana u Evropi, zaštićen kao prirodna retkost (ima više od 160 godina).
8987518-1.jpg


http://www.glassrbije.org/srbija/članak/topčider
http://beogradska.blog.rs/blog/beogradska/generalna/2009/07/23/konak-kneza-milosa-u-topcideru
http://www.panoramio.com/photo/8987362
http://www.beograd.rs/cms/view.php?id=201311&print=y

Текст је дугачак али по мени и веома занимљив. Фали ми извор.
Marko Lopusina je autor teksta
http://serbianna.com/srpski/archives/435
 
Savska ada sedmovrhe prestonice

Jedna od teorija nastanka imena rečnog ostrva na Savi, jednog od šesnaest beogradskih rečnih ostrva, jeste da potiče od dve keltske reči: «синга» (ostrvo) и «лиа» (podvodno zemljište).Назив је дочаравао променљивост водостаја Саве. При ниском то је била Синга, при високом Лиа...Današnji izgovor je "ada ciganlia" ..

Dužina Ade je 6300 metara, širina oko 700, a površina iznosi 272 hektara.
Због лепоте, Бранислав Нушић је Аду назвао „Водени цвет" и ту основао истоимене сатиричне новине....Arheološki nalazi alata, konjske opreme i srednjovekovnog oružja koji se čuvaju u Narodnom muzeju i Muzeju grada Beograda, svedoče o nastanjenosti Ade u dalekoj prošlosti.

15.vek
Kada je despot Stefan zapisao 1404.godine (u povelji Beogradu)
«Нађох најкрасније место од давнина, превелики град Београд, који је по случају разрушен и запустео, саздах њега и посветих га пресветој Богородици». i proglasio ga prestonim gradom, Ada je bila daleka periferija.
Претпоставља се да је град тада имао 40-50 хиљада житеља. Београд тога времена путописци описују као «седмоврхи град ванредних лепота», називају га «царствујући град», упоређују с Јерусалимом.

17.vek
Један од записа ратних дејстава на Aди Циганлији потиче из 1688.

http://4.***************/_4QlVRfDC7rs/S-Ujw_aReuI/AAAAAAAAEv8/a9N8JUSe5iI/s1600/2644035148_5ae49b1b90_o.jpg

У сукобу турске и аустријске војске (чији одреди су делом били распоређени на Aди) тешко је рањен Јевђеније Савојски (Еугенио де Савоја), Италијан рођен у Француској. Француска армија га није желела у својим редовима, па ће "трбухом за крухом", направити каријеру код аустро-угарских гарнизона.

Тридесетак година после рањавања на Ади, предводиће аустријску војску у ослободилачком походу против Турака код Сенте, Петроварадина и Београда.
""Kad su ga na bečkom dvoru zapitali što želi kao nagradu za pobjedu nad Turcima, odgovorio je da bi želio posjed u Baranji poznat pod imenom Kopački rit. I dobio ga je. Tu nedaleko sagradio je dvorac..."(из романа "Дух у мочвари")
Između 9 i 10 sati pre podne 16. avgusta 1717. godine bila je odlučena i dobijena velika bitka pod Beogradom, u kojoj je učestvovalo 6.000 srpskih dobrovoljaca, šajkaša.
U junu 1718. došao je Eugenio Savojski u Beograd, a 21. jula potpisan je Požarevački mir. Mir je sklopljen na jednom uzvišenju između Požarevca i Kostolca.

18.vek
Други интересантан запис потиче из 1788. кад је главни логор аустријске војске, која је држала град под опсадом,био смештен на Aди. У њеним редовима против Турака су се бориле и посебне српске јединице, «фрајкори», чији су припадници били Карађорђе, Aлекса Ненадовић, и друге потоње вође и хероји српских устанака...Карађорђе и добар део вођа првог српског устанка ратовали су као фрајкори у рату 1788—1791.
Војну организацију и дисциплину фрајкори су имали сличну граничарској војсци: командују им претежно граничарски официри и подофицири, али у Србији и многи домаћи људи су добијали чинове у фрајкорима.
Први српски фрајкор организован је у децембру 1787. од избеглица из Србије, што су суделовали у неуспелом покушају да се Београд заузме на препад. Заповедник му је био Михаило Михаљевић, који ће све до краја рата остати на челу фрајкора у Србији. И у Србији је задатак фрајкора да првенствено буду претходница аустријској војсци. Пошто ова војска не прелази у Србију 1788, д то фрајкори сами ратују по њој, Коча Анђелковић у долини Мораве, а Михаљевић у западној Србији.(Кочина крајина) И касније, када аустријска војска 1789. опседа и заузима Београд, војне операције по Србији врше фрајкори. Они чисте земљу од Турака и штите повлачење аустријске војске 1790.-1791. Значај фрајкора у Србији је у томе што је овај покрет имао изразито национално-ослободилачки карактер и што се у том рату извежбала десетина хиљада Србијанаца у војевању, па ће ова стечена искуства добро искористити у Првом српском устанку 1804—1813.

У Босни за време рата од 1788—1791. фрајкори се организују уз граничне пукове: фрајкори личке, оточачкр и слуњске регименте, босански фрајкор, Вукасовићев и славонски фрајкор. Босански фрајкори су били распоређени на граничничарским пуковима од тромеђе Лике, Далмације и Босне па до ушћа Дрине у Саву. Они служе аустро-турском рату аустријској војсци као извиднице, предстраже и као заштитнице и упадају четујући дубоко по Босанској крајини.
http://sr.wikipedia.org/wiki/Фрајкори
http://books.google.com/books?id=sJ...&resnum=1&ved=0CBkQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false

19.vek
После ослобођења Београда од Турака, Карађорђе је Aду поклонио команданту београдске вароши, Младену Миловановићу.
„Daje se svakomu na znanje ot mene verhovnog vožda naroda serbskog kako ja pokloni’ Adu Ciganliju na vodi Savi gospodinu Mladenu Milovanović u i da ona ostaje njegov posed i posed potomaka njegovih koji je mogu uvek deržati i prodati. Dae mu se ova tapija sa mojim imenom i pečatom za bolje verovanje.”
(7.april 1809)
Књаз Милош, погубивши, како се зна, обојицу, прогласи Aду за «државно добро» 1821...

Te 1809. godine na Adi Ciganliji zbio se još jedan dogaćaj vezan za vojsku. Ruski predstavnik u Srbiji Konstantin Rodofinikin priredio je veliko narodno veselje za ustanike.
Iskusnom diplomati nije promakla divlja lepota bujnog rastinja i sočna trava livada kao stvorena za slavlja i uživanja. Pretpostavljamo da je bilo lepo i veselo, ali Rodofinikin je oštro kritikovan što je tim povodom odabrao neurećeno i nenaseljeno ostrvo.

O tim danima i tim dogaćajima piše Andra Gavrilović u „Crtama iz osloboćenja Srbije” 1904. godine i pominje dve neštampane pesme Sime Milutinovića Sarajlije „Studeničko slavlje” i „Adsko žalo”. Prema pisanju Gavrilovića, u pesmama su bogate kontrastne slike. Na jednoj su posvećenost ustanika nacionalnom zadatku, a na drugoj razuzdano i raskalašno veselje beogradskih stanovnika na čelu s ruskim poslanikom Rodofinikinom.
O Rodofinikinu je napisano nekoliko pamfleta. Jedan od njih nosio je naslov: „Rodofinikov u Beogradu javni život, Serbov smertni tajni otrov, prirodna gerčka druga zloba, nečajno serbsko vtoro stradanije, novi plan - stari neprijatelj”. Zbog pamfleta je jedan čovek optužen i pogubljen, a Karađorđe je izdao proglas u kome poziva Beograđane da ruskom poslaniku ukažu najveće poštovanje i da njegova naređenja bespogovorno izvršavaju. Turci su se vratili u Beograd posle sloma Prvog srpskog ustanka i 1813. godine poništili su sve donete propise, pa tako i one o podeli imanja..

20.vek

U junu 1908, angažovanjem Srpskog novinarskog udruženja i njegovog tadašnjeg predsednika Branislava Nušića, ovde je priređen veliki novinarski bal sa dobrotvornom zabavom – tzv. Trojički sabor, te je Ada bila uređena kao kakva “nova varoš”, ili “kao najlepši park do tada viđen”. Između ostrva i desne obale Save bio je postavljen pontonski most, na raskrčenom delu zemljišta postavljen je niz šatri, dok su na jednom delu reke održane i prve veslačke trke u Beogradu. U vrbacima i šipragu Ade, pojavile su se uređene šetališne staze, otvorene su brojne kafanice, prodavnice, vašarski, cirkuski paviljoni, a među njima i “brakorazvodni paviljon” u kome su na veliko i malo “prodavani” svakovrsni brakorazvodni razlozi....

Samo nekoliko godina posle novinarskog bala, u leto 1914, srpska vojska je morala braniti Beograd na Velikoj i Maloj Adi
Vojska_Ada_Ciganlija.jpg

Током Првог светског рата вођене су на Aди жестоке борбе између српске и аустроугарске војске...и данас се на северном шпицу острва налазе два гроба српских ратника извиђача.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Eugen_Savojski
http://beogradska.blog.rs/blog/beogradska/generalna/2010/03/24/ada-ciganlija
http://srbija.super-forum.net/t125-ostrvo-ada-ciganlija
http://www.adaciganlija.rs/page/home/ci/map.html
http://arh-enc-beograda.yolasite.com/odlomci1.php

Ada je inače,od nedavno i zvanično treće najlepše ostrvo u Evropi.
Према листи коју је недавно објавио „Virtual Tourist” испред је само Острво светог Луја у Паризу („пример француског осећаја за меру”) и Кампа на Влтави („најромантичнији део Прага”). А иза следи дуг списак веома познатих имена.
 
Poslednja izmena:
Sa balkona knjeginje Sarke Karađorđević, kćerke kapetana Miše Anastasijevića, gledala je g-dјica Bela St.Pavlović (poslednja srpska dvorska dama) sa majkom i starijim bratom Kostom posetu kralja Petra Prvog Parizu. Prolazio je, veli, na belom konju Bulonjskom avenijom, gordo uzdignute glave, u pratnji svečane garde. Vikali smo prvo na srpskom, pa onda na francuskom: "Živeo kralj oslobodilac"!
http://www.politika.rs/ilustro/2249/4.htm

Srbi na paradi pobede 1919. u Parizu

1919Parissrpskivojniciudefileupovodompro-1.jpg


29p6p6o-1.jpg


"Through all the trials of the war the Spirit of Serbia was never defeated. Her gallantry was past praise, and it had placed on her Allies a sacred obligation."
Lord Robert Cecil in a speech at a luncheon given to M. Pashich, Prime Minister of Serbia, August 8, 1917
 
Poslednja izmena:
Свукуд Срби
Српкиње из солунског вилајета,19.век (данашња Грчка)
http://www.staresrpskeslike.com/admin/slike/images/0016.jpg

Prestonica Cara Dušana-Serez (današnja Grčka)

Herodot navodi grad Siris (Σίρις) u 6.veku pre n.e, a bio je naseljen i 6 vekova ranije.Da li je to ista ona Srbica koju pominje K.Porfirogenit u DAI, nisam sigurna?

Godine 1345., krajem oktobra, Ser (Serez,Σέρρες) postao je glavni grad kralja Cara Dušana u kome je ( na saboru 31. 8. 1354. godine) donešeno 66 članova čuvenog Dušanovog zakonika, dok je prethodnih 135 članova doneto na Vaznesenje 21. 5. 1349. godine u Skoplju .....Osnovni deo Zakonika ukazuje na Dušanovu težnju da novonastalu carevinu učini što pre pravnom državom....
..Serez je bio, posle Carigrada i Soluna, najznatniji grad u državi, on je bio jedan od najvažnijih strateških tačaka na putu za Carigrad.

Kralj Stefan Dušan se proglasio za cara oko Božića (25. decembra 1345.) u gradu Seru, a krunisan je u Skoplju na Uskrs (16.aprila) 1346.g.

filen.jpg


Poređenja radi, mape srpskog življa iz devetog i devetnaestog veka:
http://img14.imageshack.us/img14/8947/krepimiostrivojevic.jpg
http://img205.imageshack.us/img205/3329/09qt4.jpg

O Zakoniku i Dušanu
http://www.namestuvoljno.com/magazin/trebalo-bi-znati/78-dusanov-zakonik.html
http://www.namestuvoljno.com/militaripedia/Stefan_Dušan


Pčelinjak Cara Dušana
Sin kralja Dečanskog Dušan, dolazi na presto kao kralj, a 1346. proglašava se u Skoplju za cara. On proširuje srpske granice, obuhvatajući i Epir i Tesaliju sve do Peloponeza u Grčkoj. Podiže veliki pčelinjak na Slatini koji se protezao od: "planine Gramos u Grčkoj do brda Stražnika, od Stražnika strmo preko potoka i livada do Golog brda i tamo putem do Makineša, niz njenu dolinu preko Golog brda i od Golog brda do Patkovog brda". Na ovom prostoru bilo je na hiljade košnica. "To je bio najveći pčelinjak svih vremena koji je Srbija ikada imala..." Kakva je divota to morala biti u proleće kada se one divne gore i plodna polja zaodenu cvećem, kakav je to morao biti raj na zemlji; kaže naš veliki pčelar Jovan Živanović. Car Dušan je na pčelinjaku postavio deset najiskusnijih pčelara iz cele zemlje.

Pčelinjak je ustupio svojoj zadužbini manastiru Svetog Arhangela Gavrila i Mihaila u Prizrenu. Kada su kasnije Mlečani zauzeli tu oblast, ni jednom rečju se ne spominje pčelinjak na Slatini koji je imao više hiljada košnica....
Predavanje "Pčelinjeg desetka" kraljevskoj i manastirskoj vlasteli bio je obavezan za sve pčelare. Međutim, bilo je i slučajeva da su neki voljom vladara ovoga bili oslobođeni. Naredbom cara Dušana bio je oslobođen grad Serez u Grčkoj i crkva u Orehovu, u blizini Delfijskog proročišta
http://www.pcelica.co.rs/zabava/istorija/za-vreme-cara-dusana.php

Od 1365 godine u Seresu se na vlasti ustaljuje despot Jovan Uglješa. Nakon 1371 i Maričke bitke, 1383 godine grad su zauzele otomanske snage...Solunska pokrajina se sastojala od sandžaka Selânik (Solun), Drama i Seres (Siroz ili Serez).

intromap.gif


Srpkinje iz Sera/ Sereza krajem 19. veka, fotografije Spiridona Gopčevića

http://www.scribd.com/doc/47026217/Spiridon-Gopcevic-O-Srbima-stare-Srbije-Makedonije-i-Grčke

spiridongopcevicsrpkinj.jpg
spiridongopcevicsrpkinj.jpg


Seres je 1903 godine bio jedan od centara ( Ilindenskog) ustanka slovenskog (srpskog ?) stanovništva protiv otomanske vlasti.
 
Jedan krater na Mesecu nazvan je po Spiridonu Gopčeviću, ekstravagantnom i univerzalnom naučenjaku raznih disciplina (pa i astronomije)..Gopčevićeva biografija...

Godine 1890.izašla je knjiga Spiri dona Gopčevića o Srbima i srpskim naseljima Stare Srbije i Makedonije , nastala kao rezultat putovanja. Uz zanimljiv tekst, ima i fotografija Srba iz tih krajeva.
http://www.scribd.com/doc/47026217/Spiridon-Gopcevic-O-Srbima-stare-Srbije-Makedonije-i-Grčke

Pratnja u Galičniku.
spiridongopcevicpratnja.jpg


Srbi iz Tetova
spiridongopcevicsrbiizt.jpg


Srbi u Bitolju,Gostivaru i Kičevu
spiridongopcevicsrbiniy.jpg
spiridongopcevicsrbiniz.jpg
spiridongopcevicsrbiniz.jpg


Srpkinje iz Bukova i Kufalova
spiridongopcevicsrpkinj.jpg
spiridongopcevicsrpkinj.jpg
spiridongopcevicstr57sr.jpg




Srpkinje iz Prizrena, Murahove i Pazjanove
spiridongopcevicsrpkinj.jpg
spiridongopcevicsrpkinjhjh.jpg
spiridongopcevicstr64sr.jpg
 
Poslednja izmena:
Ево нешто занимљиво, мислим да ово може да прође под "Сербски времеплов".



Српкиња облачи Мишел Обаму

Позната по истанчаном модном укусу и самопоуздању које трансформише све што обуче, прва дама Америке још једном је оправдала титулу даме од стила. Она је током званичне посете Лондону носила хаљину из најновије колекције српске дизајнерке Роксанде Илинчић.


Прва дама САД у креацији Роксанде Илинчић




Супруга америчког председника Барака Обаме, Мишел, позната је као дама од стила, што је још једном доказала при сусрету са премијером Велике Британије Дејвидом Камероном и његовом супругом Самантом, када је носила хаљину српске креаторке Роксанде Илинчић.

Будући да медији помно прате сваки корак прве даме Америке, убрзо је читав свет сазнао да је Мишел на своју листу омиљених дизајнера уврстила и Роксанду Илинчић, која већ годинама успешно ради и ствара у Лондону.

На пријему, организованом у Лондону за првог човека САД, Мишел Обама је обукла хаљину из Роксандине најновије колекције. Тоалета у љубичастој боји са црним појасом, одлично је пристајала председниковој супрузи.

Мишел Обама има истанчан модни укус и самопоуздање које трансформише све што обуче. Стајлинг је употпунила са кобалт-плавим капутом, чиме је постигла ефектан изглед.

Млада српска дизајнерка која вредно ради на реализацији нових идеја, сигурно ће након овог догађаја имати још више клијената из света познатих.


Списак звезда с којима је Илинчићева до сада сарађивала је подужи, а само неке од њих су Гвинет Палтроу, Розин Марфи, Тенди Њутон, Кејт Бланшет, Кристина Ричи, Кејт Хадсон, Маргерита Мисони и Розамунд Пајк.


Поред тога, Роксанда је често позивана и да дизајнира моделе за неке од гала вечери и изложби, а компанија „Мател" ангажовала ју је да креира хаљинице за ексклузивну колекцију „Барбика", које су се продавале у Лондону.


http://www.rts.rs/page/magazine/ci/story/441/Стил/897988/Српкиња+облачи+Мишел+Обаму.html
 
СРБИ ТУРСКЕ ВЕРЕ
Још прије, него што погибе Бајазит, умрије 1561. Рустем-паша, велики везир (Србин), и на његово мјесто дође Семиз-Али-паша Прачанин. Сад за другога везира царства дође Мехмед-Соколовић, а на мјесто његово постави султан Пертев-пашу Херцеговца. На тај начин опет заузеше три прва мјеста у царству Срби.

За њима иде послије читав ред Срба, који бијаху на најглавнијим положајима царства. У овоме се јасно види, колики је био утицај српског племена у Турском Царству за владе Сулејмана Великог, а особито пред крај његове владе. То није чудо.
Сви знаменити Срби на положајима помагаху своје сународнике, а особито Рустем-паша Опуковић. Овај, нагомилавши силно благо, помагаше на сваком кораку своју браћу, ма из које области они били. Тако на примјер као адмирали, послије Хеиредина Барбаросе, бијаху ови Срби: Мехмед Соколовић, Синан-паша Опуковић, брат Рустемов, и Пијале-паша(рођен у околини Београда 1530.г.); као велики везири другога и трећега реда: Мустафа-паша, Семиз-Али-паша, Мехмед Соколовић, Пертев-паша, Мустафа Црногорац итд. Да поменем још и ове знамените Србе: Мустафа-пашу Соколовића, намјесника Босне,па послије Будима, Хасана Предојевића, намјесника у Темишвару итд.

ДВА БРАТА - ПАТРИЈАРХ И ВЕЗИР

sokolovic.jpg


Обадва их је први пут обасјало сунце у српскијем горама, на обали Аима и близу Вишеграда. Оба су васпитани у Миљешеви. И ако их раздвајаше вјера и положај, спајаше их крв, везиваше их мајчино млијеко и диван матерински језик. Оба су одгајани у дјетињству заноснијем казивањем народнијех пјесама и приповједака, које су пуне славе о прошлости и величини Србиновој. А они су, и Макарије и Мехмед, одрасли у крилу оне српске области, гдје се најживље пјева српска пјесма, гдје је највише остатака из српске прошлости. Најпослије, њих везиваше љубав према народу, из којега су поникли. Оба брата не само да бијаху Срби, већ и осјећаху српски.

1513..
Дође вријеме купљења данка у крви, а манастир Миљешева можда је био и мјесто, гдје је Турчин порезник одабирао дјецу, да води Једренету и Цариграду. И Бајо, мада имађаше већ преко шеснаест година, би одведен из манастира... ...највјеровније је да је Соколовић ушао у број оне покупљене дјеце из Херцеговине, кад је оно херцеговачки санџак-бег Скендер Орносовић добио заповијест из Цариграда, мјесеца септембра 1513- године, да по Босни и Херцеговини покупи 1000 аџами-оглана (нејаке дјеце) и одведе у сараје.

1562.
И Цариград је 17. августа 1562. године видјео ријетку светковину. Султан Сулејман већ је остарио:...., већ старац сиједијех власи, удаваше три унуке своје за три велика и знаменита човјека царства својега.
Двије унуке удаваше једнога истога дана за два Србина мусломана. Старију, шеснаестогодишњу Есмахану, узимаше Мехмед Соколовић, а другу Гевру, адмирал турске морнарице Пијале-паша.
Светковином око свадбе и спремом обе невјесте руководила је њихова тетка, љепотица Мирма, млада удовица Рустем-пашина(Србин такође), кћерка Сулејманова. Трећу унуку, ћерку убијенога Мустафе, удаде Сулејман за агу јаничарскога Абдул-Керима.

Makarije_Sokolovic.jpg
2529.jpg


1557.
Те године обнови пећки патријаршијски пријесто Макарије Први,(данас светац) за кога се тачно зна да је био најближи крвни сродник Мехмеду Соколовићу. ... Смиреном духовнику Макарије, брату знаменитог Мехмеда Соколовића, бијаше досадило насиље обијеснијех грчкијех владика. Он се стараше да стресе бар ову напаст с народа српскога.

И једнога дана 1557. године састадоше се у Цариграду два рођака најближа по крви, два брата, у палати Мехмеда Соколовића. Од браће једно је Мехмед, силан и богат, други везир царства, добар мусломанин, а још бољи слуга силнога султана Сулејмана Великога; други је Макарије, смирени духовник, по свој прилици игуман манастира Хиландара, добар хришћанин и одани слуга српске цркве и српскога народа.
Оба брата, синови старе српске властеоске породице Соколовића, из старе покрајине Рашке.
Патријарх Макарије је од султана добио све повластице које је имао цариградски патријарх: управљање црквеном имовином, наплаћивање црквених дажбина, наслеђивање имовине оних који су умрли без наследника, потврђивање правила свих еснафских организација, суђење у брачним споровима и предметима кривичне природе.

За време патријарха Макарија обновљени су манастири Бања код Прибоја, Грачаница, Студеница, Пећка патријаршија, Будисавци на Косову. У манастирима је оживела иконописачка, златарска и преписивачка деталност. Уметности, књижевност и целокупна српска култура доживљавају тада својеврсну ренесансу.

Помоћ Мехмедова Макарију и српском народу очигледна је, но Мехмед Соколовић не би задовољан само тим. Он је помагао 1574. године, те је његов синовац, коме не знамо имена, постављен 30. августа за архијепископа у Охриду. О томе је Стеван Герлах оставио забиљешку...

1565.
Крајем 1565. и почетком 1566. године бијаху затегнути односи између њемачког цара Максимилијана II и Сулејмана. Посланик царев тражаше од султана да се врате неки освојени градови, што их освоји Гази-Хасан-паша Предојевић, такођер Србин мусломан ..

СИНОВЦИ
1570.
Осим овога сјеђаше у Хуму (Херцеговини) још за живота патријарха Макарија 1570, на митрополитској столици синовац му Антоније. Како овај Антоније бијаше синовац Макарију, то би онда, према овоме, био синовац и Мехмеду Соколовићу. А то се види и по томе, што кад умрије Макарије 23. октобра 1574. године, за патријарха дође му баш овај синовац Антоније. Мехмед је подржавао своје сроднике мусломане, а према ономе што је чинио брату, види се, да је помагао и сроднике хришћане. На основу тога мислим, да је помоћу Мехмедову дошао и Антоније на патријаршијску столицу.

1575. године видимо као патријарха Герасима.Овај Герасим такођер је синовац Мехмеда Соколовића и Макарија, бившег патријарха...

1579.
Баш на дан своје смрти, Мехмед Соколовић сјеђаше у својој палати тужан и мрачан. Да би растјерао суморне мисли, да би се разгалио, дозва свога коњушара Хасан-бега, да му чита Бој на Косову. Његове су мисли тада блудиле врло далеко. Сјећао се и мјеста рођења, и народа из чије је средине поникао. И кад му Хасан-бег прочита како је Мурат I пао од ножа Милоша Обилића, Соколовић клече и стаде се молити Алаху. Свршивши молитву, рече: "Нека да Бог, да и мене тако нестане са овога свијета."..Тако и би.

Много детаљније у kњизи "ЗНАМЕНИТИ СРБИ МУСЛИМАНИ" Миленка М. ВУКИЋЕВИЋА,(Српска књижевна задруга,1906.)

П.С.Такође је из породице Соколовић Ферхад – бег Соколовић, босански бег од (1573 - 1588), познат данас по бањалучкој задужбини- џамији која се по његовом имену зове Ферхадија.
 
Poslednja izmena:
Prica o dva brata
Prica Mihajlu Andjelovicu i o Adni Mahmud Pasi Abogovicu (Andjelovic) je toliko neverovatna toliko da covek pomisli da se radi o kakvoj izmisljenoj prici koja se granici sa legendom.
Vizantiska carska dinastija Andjela vladala je negde u dvanaestom veku,nakon turskih osvajanja Mihajlo Andjel Filantropen krenuo je kao i mnogi drugi grci na sever ,da potrazi spas u Srpskoj Despotovini.On se ozenio srpkinjom i ziveo u Krusevcu i u rudarskom gradu Novom Brdu.Tu je dobio i dva sina .Verovatno je stradao mlad u sukobima u ono tmurno vreme Murata II ,koji je tih godina ponovo krenuo na Srbiju.
1427 Turski konjanici su napali kolonu izbeglica koja se kretala iz Novog Brda na sever ka Krusevcu .Jedan od decaka je bio u toj koloni sa majkom.O majci se gubi svaki trag i nezna se njena sudbina .Decaka odvode u janicare i dobija ime Mahmud .Kako je bio plemenitog porekla Mahmuda su odma uputili na sultanov dvor ,vremenom postaje jedan od najuglednijih i najsposobnijih otomanskih vojskovodja .I prvi veliki vezir u istoriji Otomanske imperije koji nije bio turcin.
Verovatno je bas on taj koji je sproveo u delo naredjenje Mehmeda II njegovog prijatelja iz detinjstva i novog sultana da potamani svu njegovu bracu i blize rodjake ,cak i decu u kolevci ustvari sve one ,koji bi mogli da ga ugroze na vlasti .Tako zapoce nova praksa koja se ponavljala sa svakim novim sultanom.Ono po cemu je jos bio poseban Mahmud se bavio pisanjem i jedini je srpski pesnik koji se javlja u istocnoj literaturi.
Na drugoj strani njegov brat Mihajlo posta veliki celnik u tada vec okrnjenoj Srpskoj despotovini .
1444 godine Mahmud je zamoljen da primi srpskog izaslanika ,koji nosi znacajnu poruku porti....
Dok je izaslanik prilazio prinoseci darove ,u odsjaju svetiljke u polumracnom satoru ,pasa je presreo pogled koji mu se odnekle ucinio poznat.Kad je izaslanik progovorio, secanja su navrla : pasa se prisetio svoje majke i njenog dozivanja. Pred njim je stajao Mihajlo Andjelovic, njegov rodjeni brat, veliki celnik Despota Djuradja. Posle skoro dve decenije razdvojeosti ponovo su razgovarali, verovatno na srpskom koji pasa nije mogao da zaboravi jer je u to doba srpski sluzbeni jezik na turskom dvoru.od tada pocinju veze i saradnja izmedju dva brata koje je , osim porekla i vlasti gotovo sve razdvajalo : vera, drzava, оobrazovanje, obicaji i navike, ratovi...
Prica o dva brata ;
http://www.politikin-zabavnik.rs/2007/2912/02.php
Махмуд паша Абоговић;
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B0%D1%85%D0%BC%D1%83%D0%B4_%D0%BF%D0%B0%D1%88%D0%B0_%D0%90%D0%B1%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:
Osobito lepu crvenu boju narodne umetnice dobijale su uz pomoć biljke broć

U TANDARI -BROĆ!

Izuzetno drevna veština..zbog koje su gajeni broćnjaci..
(Tandara je, naravno, onaj veliki zemljani sud koji je služio i za bojadisanje na vatri.. srpski naziv je sličan sanskritskom nazivu,)


BookReaderImages.php

BookReaderImages.php


Iz knjige
Srpski narodni Vez i tekstilna ornamentika,1907
http://www.archive.org/stream/srpskinarodnive00bergoog#page/n5/mode/2up

Jedan tekst pamtim iz starijeg broja Politikinog zabavnika o bojama, gde se kaze da od mnogo vrsti broća, bas ona jedna što raste na nasim prostorima jeste idealna za plemenito-crvenu boju, Trenutno ne mogu taj članak da pronadjem, žao mi je.
 
Poslednja izmena:
Grcki-Orestis
Tracki-Uskudama
Rimski -Hadrianopolis
Bugarski-Odrin
Srpski-Jedrene
Turski-Edirne
Engleski-Andrianopolis.
Jedrene turski grad u istocnoj Trakiji .Iako nikad nije bio u sastavu Srbije vise puta se srbi susrecu sa ovim gradom .Prvi put u blizini tog grada se desava strasan katastrofalni gubitak srba Maricka bitka, koja je odlucila sudbinu celog balkana jedan od najvecih poraza srba u istoriji, Jedrene je mesto u kojem su mnogi srpski decaci (skupljeni dervismom)proveli detinjstvo .Kasnije je po srpskom Jedrene turci ovaj grad nazivaju Edrine .
Mesto je nastalo po grckoj legendi kao mesto koje je izgradio Orestis sin kralja Agamenona i nazvao ga Orestis ,opet je menjalo dosta vladara ,kako je menjalo vlasnike menjalo je i ime na kraju ga od tracana preuzimaju rimnjani i umesto tracanskog Uskudama daju mu ime Hadrianopolis po caru Hadrijanu koji ga obnavlja i postavlja za prestonicu provincije Heamimont.Po gradjane Jedrena je bilo najgore bugarsko osvajanje grada, koji sve stanovnike preseljavaju daleko na sever od Dunava a u njega dovode svoje stanovnike i daju mu ime Odrin ,Krstasi u svojim osvajanjima mu daju ime Andrianopolis.
Preko 16 vecih i veoma vaznih bitaka su se desile u blizini i oko tog grada .Istoricari se slazu da je to mesto jedno oko koga su se najvise nadmetali kroz istoriju .Za srbe je takodje vazna i Bitka za Jedrene .
531px-Siege_of_Adrianople_1912-13.png

Битка за Једрене била је дуготрајна опсада Једрена, некада главног града Турске Империје и важног административног центра. Као такав је био добро утврђен од стране немачких инжењера, који су већ једно време снабдевали и увежбавали турску војску. Опсаду Једрена је знатно потпомогла српска II армија Степе Степановића, са око 50.000 војника, који су били послани на молбу Бугарске. Разлог је био и у томе што Бугари нису имали тешких опсадних топова, већ само Крупове топове 75 мм. Српска војска је на опсаду донела Шнајдерове хаубице од 120 и 150 мм, набављене 1908 из Француске.
Након тродневне канонаде и пада првог и другог обрамбног обруча одбрана Једрена је пала. Шукри-пашу је са штабом заробио мајор српске војске Милован Гавриловић 13. марта 1913 у градићу Хадарлаку. Због лоших увјета, велике влаге, доста је војника умрло од болести, 608 само у српској армији.
Први замеци Другог балканског рата били су присутни и након освајања Једрена. Након Лондонског споразума биле су организоване посјете гробова палих српских војника код Једрена, та су била у селу Кадикеј. Очеви и мајке су запрепашћено установили да су Бугари променили (побугарили) сама презимена, која су била уписана на крстове палих бораца.
800px-Serbian_artilery_at_Adrianopoli.png

Jedrene_Stakic.jpg

images

picture3ng.jpg
 
Prva transplatacija 1926.

U lokalnoj štampi u Zaječaru (Timočka krajina, organ Narodne radikalne stranke za okrug Timočki, godina 7. br. 6) objavljen je 20. novembra 1926. god. nepotpisani feljton Podmlađivanje i dr. Kolesnikov. U njemu je posle kraćeg uvoda – pregleda interesantnih podataka o podmlađivanju kroz istoriju, na kraju dat pasus sa impresivnim podacima za istoriju zdravstva u Zaječaru, i šire. Iz tih razloga ovaj pasus citiramo u celini:

"U Zaječaru poznati naš hirurg dr. Kolesnikov pokušao je izvršiti kalemljenje "s čoveka na čoveka". O tom pokušaju bilo je reči ne samo u našoj štampi, već i u Evropskoj. Mišljenja o ovom opitu podeljena su. Sa svim je prirodna stvar. Ni lekari u tom pitanju nisu složni. ."

Osim napisa iz štampe o ovom događaju.....medicinskih podataka o prvom slučaju podmlađivanja hirurškim putem presađivanjem organa sa čoveka na čoveka, in vivo, u Srbiji daleke 1926. godine, za sad, nema. ..

http://klubkolekcionara.blogspot.com/2009/12/podmlaivanje-hirurskim-putem-u-zajecaru.html
 
Dinar zvani srbljak

Kada je za vreme kneza Mihaila ponovo pokrenuto pitanje kovanja sopstvene monete, 400 godina posle upotrebe poslednjih dinara, ono je dobilo prvorazredan nacionalni značaj.

Na zasedanju Narodne skupštine 29. septembra 1867. godine (Miholjska skupština) iznet je i poslanički predlog „da se skuje srpska moneta i razne mere ujednače, koliko je moguće pre“. Pet meseci kasnije, 15. marta 1868. godine, doneto je „najviše rešenje“, koje je potpisao sam knez, o kovanju prvog novca u oslobođenoj Srbiji, „u nameri da se u Srbiji zavede novčana sistema franaka po konvenciji u Parizu od 25/13 dekembra 1865. između Francuske, Belgije, Italije i Švajcarske zaključenoj, i da se sad u Srbiji cirkulirajući novci zamene Srbskim bakarnim monetama“.

Petoparac iz 1868.godine:
021839285.jpg


...Prema zakonskom projektu, pod uticajem snažnih nacionalnih osećanja, bilo je predviđeno da se srebrni novac zove „srbljak“. Preovladalo je, ipak, opredeljenje za „dinar“, naziv koji je u dalekoj i slavnoj prošlosti već bio korišćen.

http://klubkolekcionara.blogspot.com/2010/10/sjaj-i-beda-dinara-krajcari-prosao-rok.html
 

Back
Top