Naravno, ovih dana cu otici kod njegovog pedijatra, pa ce ona da vidi... u mojoj knjizi pise to za zacenjivanje... da se prosto desava kod neke dece.
Nisam dete, ali desava se i meni, tako da ostanem bez vazduha i da moram da se borim da udahnem... (kada placem).
Ono sto ja necu da radim je da panicim. Da sam pala u paniku moj sin sada vise ne bi bio... posto imam neku ideju da mu je zbog polozaja sigurno, jezik upao u grlo i udavio bi se, sve i da je trebao sam da izadje iz tog stanja.
Moj sin je vec velik i spretan decko, ne pada on sa kreveta tek tako, ne znam kako se to desilo, pakovala sam se pored njega, on se igrao sa tim stvarima sto sam stavljala na krevet i valjda se upleo i onda se onako sunovratio sa kreveta tacno na vrh glave, prakticno je skocio u parket naglavacke. Videla sam ga kako pada i moram da kazem da sam se prestravila... mislila sam da je gotovo, povredice vrat i ...
Moja svekrva je izgubila dete zato sto je panicila,... ne zelim da odem tamo kao muva bez glave i krenem da preuvelicavam stvari, treba reci kako je bilo, bez dodataka ili umanjivanja. Njoj su doktori da bi nasli kvar u detetu napravili takvo njesra... upropastili to dete i njen zivot pride... ali da ne davim
Moj plan je bio da odem kod doktorice na vakcinaciju, redovnu... i da joj onda kao uzgred kazem sta je bilo, pa ako je to potencijalno nesto opasno ona ce sigurno da kaze... moja doktorica pripada onoj klasi doktora koji mnogo vole da analiziraju i lece... pa moram da budem vrlo oprezna jer ce mi ocas posla poslati pricalicu u bolnicu, na posmatranje zbog svake gluposti, radi zena u bolnici... pa joj to dodje nekako zgodno.