Ostavljanje bebe da plače - trajno smanjuje deo mozga

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
410.130
Najnovija istraživanja iz oblasti razvojne neurologije, zasnovana na skeniranju magnetnom rezonancom odojčadi i dece do dve godine, upozoravaju na jednu skrivenu naviku koju čak 94 odsto roditelja svakodnevno radi, često verujući da time pomaže detetu. Reč je o ostavljanju bebe da duže plače sama, bez odgovora i utehe.

Dugotrajno ignorisanje bebinog plakanja može da utiče na strukturu i funkciju delova mozga zaduženih za emocionalnu sigurnost. Ključni deo koji se ispitivao je limbički sistem, naročito amigdala i prefrontalni korteks, regioni koji učestvuju u regulaciji stresa i formiranju privrženosti.Kod beba koje se duže ostavljaju da plaču otkriven je hronično povišen kortizol, koji može da dovede do smanjenja volumena amigdale i promena u beloj masi mozga.
 
688z387_beba.jpg
 
Mehanizam produženog lučenja hormona stresa
Naučni konsenzus je da bebe u prvoj godini nemaju razvijen mehanizam samoregulacije. Plač je neurobiološki signal koji aktivira oksitocinske i umirujuće sisteme tek kada odrasla osoba reaguje.

Kada odgovor izostane, aktivira se osovina hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlezda (HPA), što produžava lučenje kortizola. Hronično povišen hormon stresa u ranom uzrastu povezuje se sa smanjenom neuroplastičnošću, promenama u razvoju sinaptičkih mreža i povećanom verovatnoćom kasnijih anksioznih reakcija.

Stručnjaci iz oblasti razvojne neurobiologije navode da brzo reagovanje na plač, pružanje fizičkog kontakta i stalna dostupnost (naročito majke) podstiču optimalan rast mozga. U prvoj godini života, čak i kratke interakcije poput držanja bebe, obraćanja blagim glasom ili smirivanja, imaju merljiv uticaj na jačanje neuralnih puteva u prednjem delu kore mozga.link
 

Back
Top