Sarmatski Srbi

Лома је пре у историји Слома, овај лингвиста се прочуо као истраживач хрватско-српског језика и то је паметној глави доста. Оно од чега ти болујеш зове се параноја јер у мени видиш другу личност. Раскринкани, иди бре, баш ме веселиш, узми неку пилулу-лилулу и за мене. Искрено, јеси ли када упознао тог историчара и чиме ти се замерио? Дао ти петицу на испиту??

Ovo boldovano je genijalno , Mićo je napisao kako sam ja paranoičan jer u njemu vidim drugu ličnost. Mićo, ti se predstavljaš kao druga ličnost i nema potrebe niko da pije pilule za tebe . O manitom poređenju neuporedivog, Lome sa trećerazrednim novinarčićem (istina popularnim kod naših domaćica ) već sam pisao.
 
@tandori
Kao i Лома тако је и Суле пришлепао Хрвате Србима али само у делу кад цитира цара- историчара Порфирогенетуса кога католички монах лепо исфалсифицира за потребе ББ школе. Али, да си га пажљиво прочитао видео би да Суле помиње само име хрвата и да у то дубље не улази јер, како сам каже, Хрвате као народ на Босфору нико не помиње па ни Амијан који је буквално писао романе о животу Сармата. Хрвати су ту уметнути као што су уметнути и на Карпатима, она флоскула о Белим Хрватима које, опет, не помиње нико други него П.генетус у интерперетацији заблуделог католичког попа.Уистину, на Танаису се не помиње никакав народ Хрвата, ни од ког хроничара, већ занимање чувара- речју хрват означавани су чувари (нека врста милиције) код Срба - то нипошто тад није ознака нације.

Koji je to katolički monah falsifikovao Porfirogenita i kada ? Da to nisi pročitao kod Deretića ?
 
Ovo boldovano je genijalno , Mićo je napisao kako sam ja paranoičan jer u njemu vidim drugu ličnost. Mićo, ti se predstavljaš kao druga ličnost i nema potrebe niko da pije pilule za tebe . O manitom poređenju neuporedivog, Lome sa trećerazrednim novinarčićem (istina popularnim kod naših domaćica ) već sam pisao.

Историчар Миоддраг Милановић, ноћна мора Раскринканог:
 
Mićo ne smeš da mi odgovoriš na pitanje koji je to katolički monah falsifikovao Porfirogenita i kada ?, izmišljaš znači.
Baš mi je drago što si postavio Milanovićeve klipove , a evo samo za početak ; U klipu 2. 10:10 uvaženi arheolog amater Milanović je ovo izjavio;

Kako neko ko pretenduje da bude broj jedan naše istoriografije (što je posebna vrsta ludila) može ovakvu glupost da izjavi . Pa srednjoškolci , ne samo srednjoškolci već malo bolji učenici u osnovnoj školi znaju da Herodot nije živeo u VIII veku već u V veku http://sr.wikipedia.org/wiki/Херодот
I šta dalje raspravljati ? O čemu pisati ? Kako ovakvog preispoljenog neznalicu analizirati kad on ne zna osnovne stvari - čisto gubljenje vremena.

Herodot jeste zivio u V vijeku st. ere, ali njegova "istorija" o egipatskim dinastijama seze preko 3000. god prije n. ere i to se pika u zvanicnoj istoriji. A sto se Srba tice, pa to su savremenici Herodotovi.
Ti ovdje ne gubis vrijeme , nego se osjecas kao u groznici: virus BB skole, ili ce lipsati ili ce te pojesti. :p
 
Herodot jeste zivio u V vijeku st. ere, ali njegova "istorija" o egipatskim dinastijama seze preko 3000. god prije n. ere i to se pika u zvanicnoj istoriji. A sto se Srba tice, pa to su savremenici Herodotovi.
Ti ovdje ne gubis vrijeme , nego se osjecas kao u groznici: virus BB skole, ili ce lipsati ili ce te pojesti. :p

Hraste, uopšte nije reč dokle seže Herodotova istorija, već u kom je veku Herodot živeo kada je prvi put napisano ime Srbin - pogledaj klip.
 
Poslednja izmena:
Koji je to katolički monah falsifikovao Porfirogenita i kada ? Da to nisi pročitao kod Deretića ?

Interesovanje za Romeje i Romejsko carstvo (Vizantiju) počinje pregalačkim radom humaniste i bibliotekara Hijeronimusa Volfa (1516-1580) koji je prvi prevodilac, sa starogrčkog, uglednih romejskih istoričara Zonare, Honijata i Gregore. Ovo interesovanje, koje se brzo širilo Evropom, pravilno možemo sagledati u svetlu političkih i konfesionalnih odnosa - tu mislim na ratove sa Turcima, pojave unionizma u katoličkoj crkvi i "procvat" protetantizma, sa izrazitom simpatijom ka Vizantiji.
Prvi prevodi su nesistematski, uglavnom se prevode svi rukopisi do kojih se moglo doći. Kasnije, dolazi do sistematizacije i izrade, hajdemo uslovno reći, Korpusa vizantijske istorije. Dela Konstantina Porfirogeneta prvi prevode vatikanski bibliotekari, pokatoličeni Grci, Nikolaus Alemanus i Leo Alatijus - sa starogrčkog, na latinski, razumljivo. Njihov prevod biće objavljen prvi i jedini put u Francuskoj u zborniku nazvanom Pariski korpus 1, 1648. u redakciji Filipa Labea pod naslovom Excerpta de legationibus Constantinii Porfirogenetus. Knjiga je štampana u čuvenoj štampariji Kolbera pod visokim pokroviteljstvom Luja 14.
1711.g. pojavljuje se potpuno novi prevod, bez oslonca na prevod Alemanijusa i Altijusa, onaj koji potpisuje dubrovački benediktanac Anselmo Bonduri (1670-1743), numizmatičar i istoričar, poznat po velikoj zbirci vizantijskih tekstova Imperium Orientale siveantiquitates Constantinopolitanae u 2 knjige koje ulaze u Pariski korpus 2 zajedno sa novim izdanjem De amindistrando imperio, Porfirogeneta. Zanimljivo je da u uvodnoj napomeni Banduri piše da je prevod sačinio na osnovu jednog prepisa DAI iz XI veka! Samo to i ništa više, dakle, nepoznati prepis... Ova izjava mu je poslužila da u DAI ubaci hrvatski etnos, na isti način kako je to jedan drugi Dubrovčanin, Marko Marulić, uradio sa prevodom Popa Dukljanina - gde god nađeš slobodno mesto tu izbaci Srbe a ubaci Hrvate! Sve buduće redakcije Porfirogenetovog teksta biće u ovom duhu, pa i ova poslednja, od A.Petrusija (Constantino Porfirogenito, De Thematibus, Studi e testi, Vaticano 1952.)
(Miodrag Milanović: O nemačkoj Bečko-berlinskoj istoriografskoj školi)
Krinka, sada znaš ko je falsifikovao i doste bre više trolovanja!
 
Mićo ne smeš da mi odgovoriš na pitanje koji je to katolički monah falsifikovao Porfirogenita i kada ?, izmišljaš znači.
Baš mi je drago što si postavio Milanovićeve klipove , a evo samo za početak ; U klipu 2. 10:10 uvaženi arheolog amater Milanović je ovo izjavio;

Kako neko ko pretenduje da bude broj jedan naše istoriografije (što je posebna vrsta ludila) može ovakvu glupost da izjavi . Pa srednjoškolci , ne samo srednjoškolci već malo bolji učenici u osnovnoj školi znaju da Herodot nije živeo u VIII veku već u V veku http://sr.wikipedia.org/wiki/Херодот
I šta dalje raspravljati ? O čemu pisati ? Kako ovakvog preispoljenog neznalicu analizirati kad on ne zna osnovne stvari - čisto gubljenje vremena.

Milanović je govorio o tome kada se ime Srbin prvi put pojavljuje u historiografiji, dakle kod Herodota (Sarmati). Herodot je pisao istoriju, nije bio samo hroničar, napisao je par crtica o Trojanskom ratu a nije živeo u vreme Troje - kakva su ti ovo podmetanja? Pa H. je pisao o egipatskoj istoriji koja se odigrala desetine vekova pre njega (čuo sam, od davnine, pričaju- da ga parafraziram). Šta ti znači ova nebuloza?
 
МTraganje za korenima Srba
Savremena proucavanja arheologa i istoricara, kao i paleolingvista i antropologa, ukazuju na cinjenicu da su Sloveni naseljavali veliko podrucje na kojem su vladali Rimljani
Slovenski narodi zauzimaju veci prostor na zemlji nego u istoriji, napisao je Franc Kont u jednom od svojih dela koja se bave poreklom i kulturom nasih predaka. U istoj knjizi pise da su Sloveni jos u davnoj proslosti, znatno pre Velike seobe naroda ziveli na velikim prostranstvima od Urala do zapadnih obala Evrope i od Arktika do Mediterana. Na tom podrucju su Sloveni znali da sacuvaju svoje lako prepoznatljive crte.
Arheolozi Slovene obicno vezuju za Veliku seobu naroda, a taj period spada u najmlade i najnerazvijenije discipline koje tek u novije doba uzimaju maha. Prilikom proucavanja Slovene u tom relativno kratkom periodu od 375. godine, pa do pobede Franacke drzave nad Avarima krajem osmog veka, obicno se zaboravlja da su nasi preci ziveli u predelima juzne Panonije, odnosno severno od Save i to tokom vise vekova pre Velike seobe. Najnoviji nalazi nemackih, madarskih, ceskih, poljskih i ruskih strucnjaka potvrduju pretpostavke nekih naucnika jos iz proslog veka da su Sloveni ziveli na sirokim prostranstvima Evrope od Baltika do Dunava i sire jos u praistorijskom periodu.
Veza sa Sarmatima
Pokusajima da se rasvetli i bolje upozna istorija nasih predaka pridruzila se i Sofija Davidovic-Zivanovic, arheolog iz Londona, clan Kraljevskog arheoloskog drustva, cije je delo "Mementa archaeologia et eruditiva" ovih dana izaslo iz stampe. Ona je na jednom mestu prikupila rezultate istrazivanja nasih i svetskih strucnjaka koji se bave slovenskom prosloscu, a predstavila je i svoje radove o toj temi. Za arheologe je uvek bilo atraktivno da rade na praistorijskim lokalitetima, ali ne i da obrade praistoriju Slovena, pise u uvodnom delu knjige Sofija Davidovic. Anticki lokaliteti otkrivaju sjaj i moc Rimskog carstva na nasim prostranstvima a sta se desava sa Slovenima u tom periodu ne znamo nista ili znamo samo ono sto je zapisano u istorijskim izvorima onda kada su oni sa drugim narodima ugrozavali granice Carstva.
Jedne od kljucnih pitanja od kojih zavisi resenje etnogeneze slovenskih naroda u Evropi jeste odnos Sarmata i Slovena. Sarmati su od cetvrtog veka pre nase ere pa do cetvrtog veka posle Hrista naseljavali juzni deo evropske Rusije. U proteklih pet decenija proucavanje istorije ovog naroda bilo je potiskivano na marginu interesovanja kompetentnih ustanova. U strucnom pogledu, glavna teskoca sa kojom se suocavaju arheolozi predstavlja nereseno pitanje porekla stanovnistva kome je pripadao materijal za koji se misli da je sarmatski.
Istorija Sarmata, prema antickim izvorima, prati razvojni put njihovih pomena od cetvrtog veka pre Hrista pa do cetvrtog veka nove ere. U tim izvorima pise kako su Sarmati ucvrstili vlast na teritoriji Skita i da zajedno sa njima ugrozavaju gradove na obali Crnog mora. Prema nalazima ruskih strucnjaka lokaliteti sa skitskim i sarmatskim materijalom se nalaze na teritoriji na kojoj su ziveli Sloveni jos u dalekoj praistoriji. U ruskim letopisima Sarmate nazivaju Obrima, pa je lako izvesti zakljucak da su Obri zapravo mesavina Avara i Slovena.
Cinjenica je da cesto u istorijskim izvorima nije lako identifikovati o kojima je narodima rec. Tako Ptolomej misli da su Anti, Veneti i Sarmati ogranci jednog istog stabla, odnosno da su to Sloveni. Simeon Koncar u casopisu "Strazilovo" broj 29 navodi da su Goti, Sarmati, Skiti, Geti, Tracani i Iliri nista drugo do Sloveni. Prokopije iz palestinskog grada Cezareja, roden krajem petog veka, u delu "De Bellis" ostavio je dosta podataka o mnogobrojnim plemenima koje naziva zajednickim imenom Sclabenoi. Oni, kao i Anti, govore istim jezikom. Prvobitna oznaka Sklavini nije imala znacenja etnicke i jezicke pripadnosti, vec je obuhvatala skup plemena (Goti, Geti, Huni, Avari, skiti).
Teofilaktos Simokates pise u svom delu "Istorija" o ratnim dogadanjima na vizantijsko-perskijskoj granici, pa kaze i ovo: "Getsko pleme ili sto je isto gomile Slovena zestoko pljackaju Trakiju." Simokates misli da su Geti starije ime plemena Sklavini. Car Lav ?i u delu o ratnim vestinama nazvanom "Taktika" napisanom krajem devetog veka cesto spominje Sklavine, a u nekim delovima posebno navodi "skitska plemena" i "skitski narod". Mnogi istoricari misle da se pod tim imenom kriju Sloveni.
Grobovi kao potvrda kontinuiteta Dogma da Slovena u Panoniji i na Balkanu nije bilo pre dolaska Avara 567. godine definitivno je odbacena. Potvrdila su to arheoloska iskopavanja kojima je oborena i teorija do pre dolaska Avara vecinu stanovnistva u danasnjoj Vojvodini cine Sarmati. Polako se pomeraju granice, a vec je zazivela nova, na arheoloskim nalazima zasnovana teorija da je na podrucjima koje su naselila sarmatska plemena vec uveliko zivelo slovensko stanovnistvo. Zemljana utvrdenja i sanceve koji su sluzili za odbranu treba definitivno preispitati i konacno sistematski obraditi. Jer, nelogicno je takvu vrstu arhitekture pripisivati iskljucivo carskim Sarmatima kada je poznato da su ih gradili Sloveni radi odbrane. Slovenska naselja su podizana kraj vode, bilo stajace ili tekuce, jer su pomocu sanceva punih vodom organizovali odlicnu odbranu svojih naseobina.
Analizirajuci nacin sahranjivanja, priloge u grobovima, podatke o antropoloskim karakteristikama ostataka skeleta ljudi i ritual sahranjivanja, moze se jasno izvuci zakljucak o kontinuitetu i razvoju jednog naroda na odredenom podrucju. Govoreci o slovensko-sarmatskom podrucju, lako moze da se uoci da su rituali i obicaji sahranjivanja ili spaljivanja pokojnika ostali gotovo isti kroz sve vremenske periode. Kult mrtvih i sve sto je vezano za te obicaje najteze se menja i to je nesumnjivo najsigurniji dokaz o kontinuitetu i jedinstvu populacije koja se cesto u istorijskim izvorima pominje pod razlicitim imenima.
Nasi poznati arheolozi Dorde Mano-Zisi, Mirjana Corovic-Ljubinkovic, Milutin Garasanin i Jovan Kovacevic isticali su u svojim radovima da su u prvom milenijumu pre Hrista ziveli Skiti, savez slovenskih plemena koja su docnije dala narod Slovena. Savremena "zvanicna i institucionalizovana nauka" u nasoj zemlji jednostavno previda rezultate takvih autora kao sto su bili Milan Budimir, Miodrag Grbic i Branko Sljivic i tezi da nametne ideju da su Sloveni dosli u nase krajeve u toku takozvane Velike seobe naroda pod pritiskom Huna, Germana i drugih Varvara. Da to nije tacno, utvrdio je jos tridesetih godina ovog veka poznati antropolog i arheolog Branko Sljivic. On je prvi pokazao, proucavajuci morfoloske i antropoloske karakteristike ostataka skeleta, da je starosedelacko stanovnistvo Balkana, bez obzira da li je rec o Ilirima, Tracanima i drugim narodima, identicno sa starim Slovenima.
Savremena proucavanja arheologa i istoricara kao i paleolingvista i antropologa ukazuju na cinjenicu da su Sloveni naseljavali velika podrucja Rimskog carstva, kao i sira prostranstva Evrope i zapadne Azije. Kada se zna da je ime Sloven prvi put upotrebio Prokopije 552. godine, onda je lako da se shvati da ih Rimljani pre toga vremena nisu mogli da zovu Slovenima, vec su za njihove istoricare Sloveni bili Varvari.
Rimski izvori pominju vise svojih velikodostojnika koji su bili srpskog porekla. Tako se navodi da je u cetvrtom veku, dakle u vreme kada se odreduje datum postanka starosrpska nekropola kod juzne izlaznice autoputa Beograd-Zagreb kod Sirmijuma, za avgusta zapadnog dela carevine izabran Valerije Likinije, Srbin roden u Raskoj 308. godine. Likinije je zeleo da dozvoli hriscanima slobodu veroispovesti i crkvenog rada i da ih izjednaci sa ostalim religijama. U tome je dobio podrsku carice Jelene, koja je vec bila krstena i koja je kao Srpkinja poreklom sa ostrva Braca udala svoju cerku Konstancu za Valerija Likinija. Avgust Galerije, poznati progonitelj hriscana, pred smrt 311. godine prihvatio je Likinijev proglas u prilog hriscanstva, koji je izdao u Serdiki. Pocetkom 313. Likinije i Konstantin izdaju u Milanu cuveni edikt o slobodi i ravnopravnosti hriscana u Carevini.
Arheoloska iskopavanja u Sremskoj Mitrovici, rimskom Sirmijumu, otkrila su postojanje najmanje deset hriscanskih crkava u ovom gradu. To potvrduje cinjenicu da je broj hriscana morao da bude veliki i dominantan kada je postojala potreba za izgradnjom tolikih hramova. Antropoloski nalazi potvrduju da je to stanovnistvo bilo slovenskog porekla, a istorijski izvori ukazuju da su iz tog stanovnistva uglavnom regrutovani vojnici. Tako je sasvim razumljivo da su mnogi uspeli da putem uspinjanja kroz vojnicku hijerarhiju dodu na presto Carevine. Postojanje velikog broja crkava moze se objasniti i cinjenicom da su Srbi po tradiciji prvo gradili crkvu, pa potom svoju kucu ili vajat. i
Renesansa slovenske civilizacije
Profesor Radivoje Pesic na sastanku Studijske grupe za evropske perspektive, koji je odrzan u Beogradu 1992. godine, rekao je, izmedu ostalog, i ovo: "Evropa je pozelela da slovensku civilizaciju surovo odbaci kao nestvarnu. Evropa je pozelela da slovenski svet baci na kolena. Ali, Evropa mora da racuna na renesansu slovenske civilizacije koja je na samom pragu. Buducnost istorije mora da racuna bas na slovenske institucije. Evropi je potrebna nova skola i nova nauka, ako jos ima osecanja odgovornosti za buducnost... Evropski koncept mondijalizma srusio se u Jadranskom moru naocigled celog sveta. Sve svoje promasaje Evropa ce pripisati Jugoslaviji i Srbiji. Ona ce i u Jugoslaviji i u Srbiji naci svoje privrzenike koji ce to potvrditi klececi pred svojim dzelatima i moleci za oprost".
Ognjen RADULOVIC
 
Ova izjava mu je poslužila da u DAI ubaci hrvatski etnos, na isti način kako je to jedan drugi Dubrovčanin, Marko Marulić, uradio sa prevodom Popa Dukljanina - gde god nađeš slobodno mesto tu izbaci Srbe a ubaci Hrvate! Sve buduće redakcije Porfirogenetovog teksta biće u ovom duhu, pa i ova poslednja, od A.Petrusija (Constantino Porfirogenito, De Thematibus, Studi e testi, Vaticano 1952.)
(Miodrag Milanović: O nemačkoj Bečko-berlinskoj istoriografskoj školi)
Krinka, sada znaš ko je falsifikovao i doste bre više trolovanja!
Милановићу, а који је доказ да су Хрвати "убачени" сем те твоје спекулације?
 
Milanović je govorio o tome kada se ime Srbin prvi put pojavljuje u historiografiji, dakle kod Herodota (Sarmati). Herodot je pisao istoriju, nije bio samo hroničar, napisao je par crtica o Trojanskom ratu a nije živeo u vreme Troje - kakva su ti ovo podmetanja? Pa H. je pisao o egipatskoj istoriji koja se odigrala desetine vekova pre njega (čuo sam, od davnine, pričaju- da ga parafraziram). Šta ti znači ova nebuloza?

Supertruper , nemoj ti da nam pišeš šta je Milanović govorio , svi imamo klip pa možemo da čujemo i vidimo. Sem ako nisi hteo da napišeš šta je Milanović mislio , onako iz ličnog(zajedničkog) ugla :hahaha:
 
Interesovanje za Romeje i Romejsko carstvo (Vizantiju) počinje pregalačkim radom humaniste i bibliotekara Hijeronimusa Volfa (1516-1580) koji je prvi prevodilac, sa starogrčkog, uglednih romejskih istoričara Zonare, Honijata i Gregore. Ovo interesovanje, koje se brzo širilo Evropom, pravilno možemo sagledati u svetlu političkih i konfesionalnih odnosa - tu mislim na ratove sa Turcima, pojave unionizma u katoličkoj crkvi i "procvat" protetantizma, sa izrazitom simpatijom ka Vizantiji.
Prvi prevodi su nesistematski, uglavnom se prevode svi rukopisi do kojih se moglo doći. Kasnije, dolazi do sistematizacije i izrade, hajdemo uslovno reći, Korpusa vizantijske istorije. Dela Konstantina Porfirogeneta prvi prevode vatikanski bibliotekari, pokatoličeni Grci, Nikolaus Alemanus i Leo Alatijus - sa starogrčkog, na latinski, razumljivo. Njihov prevod biće objavljen prvi i jedini put u Francuskoj u zborniku nazvanom Pariski korpus 1, 1648. u redakciji Filipa Labea pod naslovom Excerpta de legationibus Constantinii Porfirogenetus. Knjiga je štampana u čuvenoj štampariji Kolbera pod visokim pokroviteljstvom Luja 14.
1711.g. pojavljuje se potpuno novi prevod, bez oslonca na prevod Alemanijusa i Altijusa, onaj koji potpisuje dubrovački benediktanac Anselmo Bonduri (1670-1743), numizmatičar i istoričar, poznat po velikoj zbirci vizantijskih tekstova Imperium Orientale siveantiquitates Constantinopolitanae u 2 knjige koje ulaze u Pariski korpus 2 zajedno sa novim izdanjem De amindistrando imperio, Porfirogeneta. Zanimljivo je da u uvodnoj napomeni Banduri piše da je prevod sačinio na osnovu jednog prepisa DAI iz XI veka! Samo to i ništa više, dakle, nepoznati prepis... Ova izjava mu je poslužila da u DAI ubaci hrvatski etnos, na isti način kako je to jedan drugi Dubrovčanin, Marko Marulić, uradio sa prevodom Popa Dukljanina - gde god nađeš slobodno mesto tu izbaci Srbe a ubaci Hrvate! Sve buduće redakcije Porfirogenetovog teksta biće u ovom duhu, pa i ova poslednja, od A.Petrusija (Constantino Porfirogenito, De Thematibus, Studi e testi, Vaticano 1952.)
(Miodrag Milanović: O nemačkoj Bečko-berlinskoj istoriografskoj školi)
Krinka, sada znaš ko je falsifikovao i doste bre više trolovanja!


Da krenem od jednog apsurda i citiram deo Mićine rečenice;

"цара- историчара Порфирогенетуса кога католички монах лепо исфалсифицира за потребе ББ школе."


Ako je Porfirogenitov DAI falsifikovan u XVII ili početkom XVIII veka kako taj čin može biti urađen za potrebe BB škole kad je takozvana BB škola nastala kasnije ?

No na ovakve apsurde smo navikli kada je u pitanju supertrupar pa da krenem na glavnu stvar.

Glavni najstariji, originalni prepis DAI-a, Codex Parisinus gr.2009 potiče iz druge polovine XI veka i pripadao je cezaru Jovanu Duki uglednom vizantijskom velikodostojniku i bratu cara Konstantina X Duke (1059-1067). Na kraju teksta nalazi se kratka beleška kopiste: " Knjiga cezara Jovana Duke , pisana rukom njegovog sekretara Mihaila" Inače taj rukopis je prošao sve moguće analize a preciznije se datuje u period od 1059. i 1081. godine - i danas se čuva u grčkom rukopisnom fondu Nacionalne biblioteke u Parizu. Na osnovu ovog prepisa nastala su još dva. Jedan rađen 1509 g. na Krfu, od poznatog humaniste sa Krfa Antonija Eparha i drugi pisan od Andrije Darmarija, između 1560 i 1589 godine.

Prema tome, mogao je neki fratar iz XVII ili XVIII veka da prevede ovo delo kako god hoće, danas postoji originalan prepis na osnovu koga je do sada napravljeno najmanje 10 izdanja.

I ovaj primer u čitavom nizu drugih pokazuje beskrajno neznanje Milanovića koji se sapliće na osnovnim činjenicama i ne razume elementarne stvari iz istorije i istorijske metodologije. Da ima bar malo objektivnosti i trunke samokritičnosti , posle ovoliko primera najgrubljeg neznanja priznao bi sebi da nema pojma o istoriji i vratio bi se poslovima za koje je stekao odgovarajuća znanja a to je zabavljanje dokonih domaćica, penzionera i tinedžera željnih senzacionalizma.
 
Nasi poznati arheolozi Dorde Mano-Zisi, Mirjana Corovic-Ljubinkovic, Milutin Garasanin i Jovan Kovacevic isticali su u svojim radovima da su u prvom milenijumu pre Hrista ziveli Skiti, savez slovenskih plemena koja su docnije dala narod Slovena.

O kojim se tacno radovima radi? Npr. Mirjana Corovic-Ljubinkovic (Le Slaves du Centre balkanique du VI' au IX' siecle, Balcanoslavica, I, Prilep-Beograd, 1972) je tvrdila da se radi o 6. vijeku, sto se vidi u samom naslovu.

Franjo Barisic (Proces slovenske kolonizacije istocnog Balkana, Simpozijum: Predslavenski etnicki elementi na Balkanu u etnogenezi Juznih Slovena, Sarajevo, 1969, str. 25, sasvim sigurno nadovezivanje na najstarija slavenska naselja u Musicima i Jazbinama, praski tipovi lonaca iz VI vijeka otkriveni 1966, Irma Cremosnik) je pisao o najstarijoj Sklaviniji u istocnoj Bosni u 6. vijeku, a na istom simpozijumu Mirjana Corovic-Ljubinkovic je o problemu arheoloske identifikacije ostataka sklavinske materijalne kulture (Ka problemu kontinuiteta Iliri - Sloveni, str. 204) pisala samo u okvirima VI vijeka, a ne ranije.

Dalje, Mirjana je objavila jos jedan rad koji je izlozen na II medjunarodnom kongresu slovenskih arheologa u Berlinu (Les Slaves des regions centrales des Balkans et Byzance, Sloveni centralnih oblasti Balkana i Vizantije, II, str. 173-194) 1970. godine u kojem pise da se odnosi Vizantije i Juznih Slovena, od dolaska u Podunavlje do stvaranja prvih cisto slovenskih drzava (Srba i Hrvata) mogu hronoloski uokviriti od 500. godine do kraja VIII vijeka (sazetak na srpskom: Berichte uber den II. Internationalen Kongreß fur Slavische Archeologie, Band III, Berlin 1973, str. 213).

Jovan Kovacevic se bas osvrce na staro balkansko stanovnistvo i spominje naseljavanja Slovena na Balkan u kontekstu VI vijeka, uz pretpostavku da je prva Sklavinija u Bosni oformljena oko 550. godine (Sloveni i staro balkansko stanovnistvo, Materijali IX, Prilep 1970, Beograd 1972, str. 71)

Nikavih Skita ili saveza slovenskih plemena u prvom milenijumu prije Hrista nema samo u ovim radovima...
 
Poslednja izmena:
O kojim se tacno radovima radi? Npr. Mirjana Corovic-Ljubinkovic (Le Slaves du Centre balkanique du VI' au IX' siecle, Balcanoslavica, I, Prilep-Beograd, 1972) je tvrdila da se radi o 6. vijeku, sto se vidi u samom naslovu.

Franjo Barisic (Proces slovenske kolonizacije istocnog Balkana, Simpozijum: Predslavenski etnicki elementi na Balkanu u etnogenezi Juznih Slovena, Sarajevo, 1969, str. 25, sasvim sigurno nadovezivanje na najstarija slavenska naselja u Musicima i Jazbinama, praski tipovi lonaca iz VI vijeka otkriveni 1966, Irma Cremosnik) je pisao o najstarijoj Sklaviniji u istocnoj Bosni u 6. vijeku, a na istom simpozijumu Mirjana Corovic-Ljubinkovic je o problemu arheoloske identifikacije ostataka sklavinske materijalne kulture (Ka problemu kontinuiteta Iliri - Sloveni, str. 204) pisala samo u okvirima VI vijeka, a ne ranije.

Dalje, Mirjana je objavila jos jedan rad koji je izlozen na II medjunarodnom kongresu slovenskih arheologa u Berlinu (Les Slaves des regions centrales des Balkans et Byzance, Sloveni centralnih oblasti Balkana i Vizantije, II, str. 173-194) 1970. godine u kojem pise da se odnosi Vizantije i Juznih Slovena, od dolaska u Podunavlje do stvaranja prvih cisto slovenskih drzava (Srba i Hrvata) mogu hronoloski uokviriti od 500. godine do kraja VIII vijeka (sazetak na srpskom: Berichte uber den II. Internationalen Kongreß fur Slavische Archeologie, Band III, Berlin 1973, str. 213).

Jovan Kovacevic se bas osvrce na staro balkansko stanovnistvo i spominje naseljavanja Slovena na Balkan u kontekstu VI vijeka, uz pretpostavku da je prva Sklavinija u Bosni oformljena oko 550. godine (Sloveni i staro balkansko stanovnistvo, Materijali IX, Prilep 1970, Beograd 1972, str. 71)

Nikavih Skita ili saveza slovenskih plemena u prvom milenijumu prije Hrista nema samo u ovim radovima...

Други међународни конгрес словенских археолога у Берлину????

Берлинско-бечка школа, где има дима има и ватре :think: :mrgreen:
 
O kojim se tacno radovima radi? Npr. Mirjana Corovic-Ljubinkovic (Le Slaves du Centre balkanique du VI' au IX' siecle, Balcanoslavica, I, Prilep-Beograd, 1972) je tvrdila da se radi o 6. vijeku, sto se vidi u samom naslovu.

Franjo Barisic (Proces slovenske kolonizacije istocnog Balkana, Simpozijum: Predslavenski etnicki elementi na Balkanu u etnogenezi Juznih Slovena, Sarajevo, 1969, str. 25, sasvim sigurno nadovezivanje na najstarija slavenska naselja u Musicima i Jazbinama, praski tipovi lonaca iz VI vijeka otkriveni 1966, Irma Cremosnik) je pisao o najstarijoj Sklaviniji u istocnoj Bosni u 6. vijeku, a na istom simpozijumu Mirjana Corovic-Ljubinkovic je o problemu arheoloske identifikacije ostataka sklavinske materijalne kulture (Ka problemu kontinuiteta Iliri - Sloveni, str. 204) pisala samo u okvirima VI vijeka, a ne ranije.

Dalje, Mirjana je objavila jos jedan rad koji je izlozen na II medjunarodnom kongresu slovenskih arheologa u Berlinu (Les Slaves des regions centrales des Balkans et Byzance, Sloveni centralnih oblasti Balkana i Vizantije, II, str. 173-194) 1970. godine u kojem pise da se odnosi Vizantije i Juznih Slovena, od dolaska u Podunavlje do stvaranja prvih cisto slovenskih drzava (Srba i Hrvata) mogu hronoloski uokviriti od 500. godine do kraja VIII vijeka (sazetak na srpskom: Berichte uber den II. Internationalen Kongreß fur Slavische Archeologie, Band III, Berlin 1973, str. 213).

Jovan Kovacevic se bas osvrce na staro balkansko stanovnistvo i spominje naseljavanja Slovena na Balkan u kontekstu VI vijeka, uz pretpostavku da je prva Sklavinija u Bosni oformljena oko 550. godine (Sloveni i staro balkansko stanovnistvo, Materijali IX, Prilep 1970, Beograd 1972, str. 71)

Nikavih Skita ili saveza slovenskih plemena u prvom milenijumu prije Hrista nema samo u ovim radovima...

A sto, tico, zaobilazis anticke i rimske pisce? :ok:

Istina je ova: skitsko pleme Sarmati, kasnije nazvani i Slovini, u V vijeku nadiru na rimske teritorije osvojenih Skita, a Sarmati samo jedno od mnogih skitskih plemena koje spominju mnogi anticki i rimski pisci pocev od Herodota.

Dosta je bilo BB skole lazi, nema vise laganja, dosao kraj!
 
Poslednja izmena:
Krinka, taman dodjoh iz lokalnog trznog centra, pomislio sam da obradujem strinu za rodjendan jednim autenticnim primjerkom srpske baludzistanske keramike ali ljupka asistentica prodaje mi rece da jos nije stigla... :mrgreen:

Pitanje za internetsku intelektualnu boraniju: u kojim se radovima velikana srpske arheologije (sto se bestidno blate na ovoj temi) spominju savezi slovenskih plemena u prvom milenijumu prije Hrista?
 
Krinka, taman dodjoh iz lokalnog trznog centra, pomislio sam da obradujem strinu za rodjendan jednim autenticnim primjerkom srpske baludzistanske keramike ali ljupka asistentica prodaje mi rece da jos nije stigla... :mrgreen:

Pitanje za internetsku intelektualnu boraniju: u kojim se radovima velikana srpske arheologije (sto se bestidno blate na ovoj temi) spominju savezi slovenskih plemena u prvom milenijumu prije Hrista?

Mozes ti samo da sviras u ..., sva tvoja svrka pred ociglednim dokazima moze samo tebi da pricinjava strast.

Sloveni se prvi put pominju tek od V vijeka n. ere (prilog #323 sa donjeg linka):

http://forum.krstarica.com/showthread.php/470560-Забрањена-историја-Срба/page13

Sloveni su istinski Sarmati, tj. Skiti. Kad su dolazili na Balkan, dolazili su da oslobode svoju bracu Skite od Rimsko-Romejskog vijekovnog terora.
 
Poslednja izmena:

Back
Top