HRVATI MENjAJU STRANU (KAPITULACIJA ITALIJE 2)
Čak je i Ante Pavelić pozivao ustaše da sarađuju sa partizanima...
Vlada ‘‘Nezavisne Države Hrvatske'‘ je 30. septembra 1943. godine objavila ‘‘Poglavnikovu uredbu o pomilovanju'‘, amnestirajući sve Hrvate iz dotadašnje italijanske okupacione zone koji su bili u ‘‘partizanima'‘.30
Poznat je i Pavelićev proglas Hrvatima, objavljen povodom kapitulacije Italije, u kome poziva partizane ‘‘koje su Italijani terorom primorali da odu u šume'‘, da se zajedno sa ustašama bore protiv Italijana.31
To znači da se Pavelićeva vlada nije uzdala u nemačko obećanje da će najveći deo primorja posle kapitulacije Italije biti priključen ‘‘Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'‘. I ustaše su, naime, videle da će Nemci izgubiti rat, procenjujući kako je sigurnije da se oblast primorja uključi u Hrvatsku preko komunista. U tom smislu, još početkom 1943. godine Pavelić je tajno poslao komunistima jednog svog ministra, N. Rušinovića, da izrazi ‘‘povjerenje'‘ prema njima. Neposredan povod za slanje ovog ustaškog ministra bio je obaveštavanje partizana o predstojećoj nemačkoj Operaciji ‘‘Vajs'‘, kako bi se na vreme sklonili. Komandant 4. zone ‘‘Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske'‘, Vicko Krstulović, o dolasku ministra Rušinovića pisao je 18. januara Vrhovnom štabu:
''...Da je Pavelić poslao ministra naročito zato da nađe vezu sa partizanima, kako bi se na bilo koji način predusrela ova akcija (Operacija ‘‘Vajs'‘ - prim. aut) i ubijanje partizana i hrvatske vojske. Ovo pregovaranje i sporazum sa partizanima mora biti apsolutno tajno pred Njemcima i Talijanima. Navodno da su stali (Pavelić i njegova vlada - prim. aut) na stanovište da država bez naroda ne vredi. Ministar i župan (N. Leutić, veliki župan iz Omiša - prim. aut) su izrazili svoje povjerenje prema partizanima, samo se boje da ne bi u partizanskim redovima Srbi preuzeli vođstvo i da bi sutrašnja Jugoslavija opet došla pod vođstvo Srba.''32
S druge strane, komunisti su stalno pozivali domobrane i ustaše da pređu u njihove redove. J. B. Tito 9. septembra obaveštava 1. bosanski korpus da mu ustupa 50 domobrana, ‘‘koji su potukli Njemce iz svoje satnije i prišli nama'‘.33
Ovih dana u partizane stupaju i domobranski artiljerijski puk u Varaždinu, Prvi gorski zdrug ‘‘Dr Ante Pavelić'‘ u Popovači, kao i delovi legionarske divizije ‘‘Tigar'‘.34
Na privlačenju Hrvata komunisti su radili i pre kapitulacije Italije, naročito preko saradnje sa najvećom hrvatskom političkom partijom - Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Ovu stranku Nemci su smatrali rezervnom varijantom za vladajući ustaški pokret, nameravajući da njenog lidera, Vlatka Mačeka, stave na čelo Hrvatske umesto zločinima kompromitovanog Ante Pavelića.
U pismu Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske i Glavnom štabu Hrvatske od 14. avgusta, J. B. Tito navodi da sa Hrvatskom seljačkom strankom treba ‘‘sporazume stvarati na bazi Zavnoha'‘.35 (‘‘Zemaljsko antifašističko veće narodnog oslobođenja Hrvatske'‘, tj. upravni organ na komunističkoj teritoriji u Hrvatskoj.)
Tog istog dana Edvard Kardelj obaveštava J. B. Tita kako na komunističkoj ‘‘slobodnoj teritoriji'‘ izlazi list HSS-a ‘‘Seljački dom'‘, sugerišući da je ‘‘HSS seljačka partija, i stav prema njoj mora biti malo drukčiji nego prema ostalim partijama'‘.36
Razume se, ovakav odnos komunista prema nekoj od srpskih političkih partija, bio je nezamisliv.
O novim slučajevima prestrojavanja Hrvata J. B. Tito 30. avgusta piše 1. bosanskom korpusu:
''Domobranske snage u velikom broju prelaze na našu stranu. Radićeva grupa iz HSS prišla je otvoreno nama i formirala pod našom komandom odred ‘‘Braća Radić'‘.''
U stvari, pod tim imenom nije formiran odred, već brigada, čije jezgro je činilo 500 domobrana iz Virovitice. Komunisti nisu dozvolili Hrvatskoj seljačkoj stranci da postavi svoje komesare, s obrazloženjem da su oni ‘‘nepartijska vojska'‘, uz uobičajenu propagandnu floskulu: ‘‘Naša vojska nije partizanska, nego narodnooslobodilačka, a komesari ne sprovode ničiju partijsku ideologiju, nego liniju narodnooslobodilačke borbe.'‘37
Potom je, 5. septembra, J. B. Tito pisao Peki Dapčeviću:
''U Hrvatskoj HSS pristaše prilaze nama. Stvorena je opozicija Mačeku koja sarađuje sa nama. Čitavi domobranski garnizoni prilaze k nama s oficirima. Raspad Pavelićeve vojske je očit.''38
Oktobra meseca najviše domobrana i ustaša prilazi komunistima u Tuzli, na čelu sa komandantom ovog mesta, bivšim kapetanom u vojsci Kraljevine Jugoslavije Sulejmanom Filipovićem. Po prijavi izbegličke vlade, Filipović se od oktobra 1942. nalazio na listi savezničke komisije za ratne zločine u Londonu.
Nemci su još ranije uočili proces prestrojavanja Hrvata - od kad su im kola krenula nizbrdo na velikim frontovima. Evo karakterističnih nemačkih dokumenata o Hrvatima iz ovog doba. Mesečni izveštaj 15. brdskog korpusa od 19. septembra 1943. godine beleži:
''Izgleda da je u Hrvatskoj seljačkoj stranci došlo do rascepa. Dok se jedan deo pod dr Mačekom drži starog programa stranke, vodeći ljudi stranke u Dalmaciji idu uz Narodnooslobodilački pokret.''39
Četiri dana kasnije, ovaj korpus zabranjuje ‘‘pojačanu upotrebu hrvatskih jedinica'‘ protiv komunista, ‘‘s obzirom na nove neuspehe i pojave rasula, između ostalog i kod do sada najbolje hrvatske jedinice - 3. hrvatske lovačke brigade'‘, piše u obrazloženju. ‘‘To uslovljava veliku angažovanost nemačkih divizija. Za osiguranje obale stoje na raspolaganju samo male snage'‘, kaže se još u ovom izveštaju.40
U tromesečnom izveštaju 15. brdskog korpusa od 1. oktobra, zabeleženo je kako su ustaše počele da zabranjuju hrvatskim devojkama da se ‘‘druže'‘ sa Nemcima, što je ranije bilo nezamislivo:
O stavu izvesnih hrvatskih krugova govori naročito sledeći slučaj. Ustaški kotarski rukovodilac Bjaltas iz Jajca je na početku izveštavanog perioda zabranio ženskoj omladini u mestu da se druži sa pripadnicima nemačkog Vermahta. Zatim je šef policije u Jajcu pljuvao na ulici pred hrvatske devojke koje su viđene sa nemačkim vojnicima. On je uhapšen i hrvatske vlasti su povele protiv njega disciplinski postupak.41
U izveštaju se potom navodi da su ustaše likvidirale velikog župana Banjaluke, dr Dragana Hadrovića, koji je uživao ‘‘poverenje ne samo nemačkih vojnih komandi, nego i sve tri narodnosti'‘.
‘‘Stalno se skoro bez otpora predaju jaki hrvatski garnizoni'‘, tipična je rečenica za ovaj period, zabeležena u podsetniku Obaveštajnog odeljenja 264. nemačke pešadijske divizije, 7. novembra.42
Međutim, kada Nemci uskoro pokreću niz velikih operacija, nanoseći komunistima strahovite gubitke, Hrvati uviđaju da su se preračunali, tj. da još nije kucnuo čas za prestrojavanje. Tako mnogi od njih počinju da se iz partizana vraćaju natrag. Ovo je izveštaj 42. lovačke divizije od 14. januara 1944. godine:
''Usled teških gubitaka koje su banditi imali poslednjih meseci, opet su prišli u pojačanom obimu prisilnom regrutovanju u mnogobrojnim mestima na području divizije. Rezultat toga bio je da se veliki broj hrvatskih dezertera javio svojim ustanovama.''43
Divizija se na sledeći način žali na Hrvate:
''Opet se potvrdilo da su uspehe koje je nemački Vermaht izborio oružjem i svojim postojanim držanjem, po njegovom povlačenju hrvatske civilne i vojne vlasti u najkraćem vremenu proćerdale.''
Zaključak o uzrocima nemira u ‘‘Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'‘ kod Nemaca je ostao nepromenjen: ‘‘Tolerisanje krvavih, neljudskih izliva ustaške politike dalekosežno je naškodilo razvoju prijateljstva prema Nemačkoj u Hrvatskoj'‘, piše u izveštaju Odeljenje za inostranstvo Abvera Jugoistoka, od 20. januara 1944.44
I o vojnim formacijama ‘‘Nezavisne Države Hrvatske'‘ Nemci nisu menjali mišljenje:
''Vojničku efektivnu sposobnost hrvatskog naroda nemačke su vođe ocenjivale iz nedelje u nedelju nepovoljnije. O nedostatku muške discipline, borbenog duha, o bekstvu iz vojske, prelaženju celih bataljona, pod komandom oficira koji su pogazili zakletvu, o izdaji neprijatelju i sporazumu sa njim javljano je sve više i više.''45
Isti izvor, Odeljenje za inostranstvo Abvera Jugoistoka, analizira i ustaše:
''Ustaška milicija ne bi smela samo na papiru već takođe i u stvarnosti da bude sastavni deo hrvatskih oružanih snaga i po svim službama da bude potčinjena ministru rata... Odgovarajućim, jednostavnim regulisanjem komandnih odnosa sprečilo bi se da milicijske jedinice vode posebni, potpuno sopstveni život, izvan hrvatske oružane sile i da zapovesti dobijaju od drugih a ne od svojih vojnih pretpostavljenih, među koje se kao vrhovni komandant uračunava poglavnik, koji je i ustaškoj miliciji posebno zaklet.''46
IZVORI:
30 V. R. Perović, Enciklopediski i politički komentar ''Genosida'' (prva četnička enciklopedija), knjiga 1, sveska 2, 269-270.
31 Zbornik dokumenata, tom 2, knjiga 9, 98.
32 Vojnoistorijski glasnik, 1-2/2004, strana 141. Prema: AVII, Fond NOP, K-12, f. 6, dok. 1.
33, 34 Zbornik dokumenata, tom 2, knjiga 10, 278, 279.
35, 36, 37, 38 Zbornik dokumenata, tom 2, knjiga 10, 205, 206, 241, 264.
39, 40, 41, 42 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 3, 558, 560, 587, 639.
43, 44, 45, 46 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 73, 105, 106, 107.
http://www.pressonline.rs/sr/blog/V...И+МЕЊАЈУ+СТРАНУ+(КАПИТУЛАЦИЈА+ИТАЛИЈЕ+2).html
___________________
ova tema mogla je da ide i ovde
Zasto četnički pokret nije bio jači?