Saradnja četnika sa ustašama

Bas sam postavio samo jedan dokument i jednu fotografiju, jedan cetnicki sporazum sa njemackim, italijanskim, ustaskim fasistima, jer je izdajnik i ratni zlocinac Drenovic iznimka :hahaha:

Svetomir Đukić (Ražana kod Kosjerića, 29. maj 1882 — Duizburg 19. oktobar 1960) bio je oficir vojske Kraljevine Srbije i divizijski general u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Za vreme Drugog svetskog rata bio je pripadnik obaveštajne službe Jugoslovenske vojske u Otadžbini. Bio je otac srpskog i jugoslovenskog olimpizma.

U Kraljevini Jugoslaviji bio je vodeća ličnost olimpijskog pokreta. Godine 1940, penzionisan je u činu divizijskog generala. Za vreme Drugog svetskog rata priključio se Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini.



Polovinom aprila 1945. Đukić se sreo sa Dražom Mihailovićem koji mu je naložio da se sretne sa poglavnikom Nezavisne Države Hrvatske Antom Pavelićem. Đukiću je naloženo da zatraži od Pavelića bezbedan prolazak četnicima kroz hrvatsku teritoriju, kao i pomoć u hrani i municiji. U Zagreb je stigao 17. aprila. Sa njim je išao i inženjer Vladimir Predavac, sin potpredsednika HSS Josipa Predavca.



Ovi pregovori su bili iskučivo vođeni između četnika Draže Mihailovića i hrvatskih državnika, bez učešća predstavnika nacističke Nemačke. Prvog dana Đukić i Predavac su imali sastanak sa Pavelićem i Andrijom Artukovićem. Drugog dana Đukiću su se pridružili major Žika Andrić i Mihailovićev predstavnik Ranko Brašić,[4] dok su umesto Artukovića razgovorima prisustvovali generali Đorđe Grujić i Maks Luburić. Treći i poslednji sastanak je održan 22. aprila, pošto je Luburić otputovao za Bosnu, gde su vojnici NDH u to vreme masakrirali zarobljene četnike Pavla Đurišića. Posle poslednjeg sastanka, Pavelić je pristao na Đukićeve zahteve. Ovo je Pavelić potvrdio u svojoj knjizi „Hrvatska država živi“ (1949).:mrgreen:



Ipak, za nešto manje od tri nedelje je nastupio potpuni slom NDH, pa do realizacije Mihailovićevog zahteva za slobodnim prolazom nije došlo. Đukić, Brašić i Andrić su zajedno sa ustašama pobegli u inostranstvo. Đukićevi memoari su kasnije objavljeni u Buenos Ajresu 1955. pod naslovom „Iz šume u emigraciju - Dražine poruke Paveliću“.

Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3615-2


Pogledajte prilog 1156221
Дакле побегао си са дискусије о оној фотографији и прешао на генерала Ђукића.
И о њему сам писао у дискусији са Никитом па погледај да се не понављам.
Елем Дража није Ђукића послао код Павелића него код Мачека, а ту делегацију није ни водио Ђукић него Владимир Предавец као његов опуномоћеник.Међутим заробљени су и одведени пред Павелића, о свему томе пише сам Владимир Предавец и то сам постављао.
Vladimir Predavec u zimu 1943 44 u oblasti Ravne Gore.jpg

Инжењер Владимир Предавец, у зиму 1943/44, у области Равне Горе
Ђукић је већину рата провео потпуно неактиван у свом селу Ражани будући да је пред рат и пензионисан.
 
Komandant francuskog pokreta otpora, general Šarl de Gol, odlikovao je generala Dražu Mihailovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943-e godine pročitana francuskim jedinicama:

„Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.“
 
izdajnici i gubitnici, draža i pavelić su dve istrane istog novčiča

oba dvojica su izdali svoju naciju na način da su bili sluge okupatora
mrtva trka izmedju njih dvojice

podjednako su bili omiljeni i kod fašista kao i kod nacista

apropo teme, sve vreme rata su saradjivali, nikad ni jedan jedini metak jedni na druge nisu opalili, sem te male čarke na lijevča polju /čarkom je zove ekonomista milisav samardžić/, gde su četnike pobedile ustaše....
 
Komandant francuskog pokreta otpora, general Šarl de Gol, odlikovao je generala Dražu Mihailovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943-e godine pročitana francuskim jedinicama:

„Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.“
То је да се "власи не сете" или је био погрешно обавештен!!!
Untitled.jpg

Kopija ukaza francuskog ratnog krsta kojim je De Gol odlikovao Dražu Mihailovića u februaru 1943.

И онда са комунистички испраним мозговима треба водити неку дискусију.
 
IZDAJA VOJVODE ROKVIĆA
Kao i sve četničke vođe na teritoriji NDH, vojvoda Mane Rokvić je takođe posle '41 godine stupio u saradnju sa vlastima NDH. On je još u maju' 42 ponudio vlastima NDH saradnju protiv partizana, da bi sporazum bio sklopljen 18. juna 1942. Pavelićev ministar Mladen Lorković je 26. maja depešom obavestio veliku župu Bribir i Sidraga sledeće:
"Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka."
Takođe je župnik David Sinčić obavestio Pavelića početkom juna:
"Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."
Sinčić je nedugo posle toga poslao iz Knina izveštaj:
"Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje će odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.“
Takođe, u nemačkoj arhivi je zabeleženo da je Rokvić imao sporazum i sa hrvatskom 373. divizijom Vermahta koji je sklopljen početkom oktobra '43 godine, o čemu je izvestio 15. brdski korpus 2. oklopnoj armiji. (Dokument u komentarima)
Kao što iz priloženih dokumenata možemo videti, Mane Rokvić je od NDH dobijao oružje i sve ostalo što je bilo potrebno za borbu protiv partizana i velikog dela naroda koji ih podržava. Briga i ljubav prema narodu bi trebali da nadilaze ideologiju, ali Mane Rokvić, Momčilo Đujić, Uroš Drenović i ostali četnički izdajnici nisu mislili tako. Na kraju im se ta sujeta obila o glavu, a najveću cenu za to su platili oni koji su ih u tome podržavali i čija je sramna i nepatriotska "sloboda" plaćena glavama ljudi koji su se zajedno uz partizane borili beskompromisno protiv Nemaca i njihove satelitske tvorevine NDH i koji su bili antifašisti od prvog do poslednjeg dana rata.
Izvori:
"NOB u Dalmaciji"
"NDH četnicima davala oružje i mirovine"
Arhiv vojnoistorijskog instituta
National Archives Washington

130822809_687936668562913_6379297010869789741_n.jpg
 
Pavelicev savjetnik Ante Moskov je u knjizi " Ispovijed iz pakla" ispricao nekoliko zapanjujucih prica o kultu njegove fasisticke licnosti.

- Možda je najzanimljiviji primer Pavelićevog uspešnog osvajanja i zadobivanja ljudi slučaj generala bivše jugoslovenske vojske Đukića, posebnog izaslanika Draže Mihajlovića, nastavlja dalje Moškov.

- Iako je bila stiska i nevolja u kojoj se našao Draža sa četnicima, a i sam Pavelić, koje su dovele Đukića u Zagreb, ipak je Pavelić i s njim znao na svoj majstorski način razgovarati i oduševiti ga. Da li je Paveliću bio poznat poseban odnos i naklonost Đukićeva još od ranije prema Pašiću i njegovo obožavanje Pašića kao državnika, ili je kod ovoga uspeo svojim poznavanjem mentaliteta ljudi Đukićeva kova, nije mi poznato - ispričao je.


- Sve ako je Đukić, koji je bio zaista rezervisan prilikom dolaska u Zagreb, tako se nakon sastanka s Pavelićem promenio, da je na sva usta o njemu govorio kao "doista velikom čoveku" i "velikom državniku", te da on "iako je poznavao veliki broj državnika i diplomata, nije naišao na čoveka sličnog Paveliću - osim Pašića". (Đukić - koliko je meni poznato iz njegovih izjava - nije posebno bio raspoložen prema Aleksandru Karađorđeviću, baš zbog Nikole Pašića).

Da ovo hvaljenje Pavelića nije bilo namešteno (dokazuje pismo koje sam slučajno uhvatio i to ne u Zagrebu, nego preko jednog njegovog oficira u Novoj Gradiški ili Novskoj, gde je pismo odmah prepisao i fotografisao. U pismu su bili gotovo isti izrazi i pohvale i divljenje za Pavelića, kao "zadivljujuće čudo" i izraza "neobično mudar čovek" (ili uman) i "veliki državnik" i slično, uz opasku da je bilo potpuno pogrešno njihovo (četničko i Dražino) mišljenje o Paveliću kao jednom "nesposobnom i krvavom tipu".

U istom pismu je ovaj Draži javljao da je Pavelić izrazio želju da u Zagrebu ostane jedan Dražin predstavnik kao "stalna veza" i da je zaželeo da to bude baš Đukić, koji od raniej poznaje Zagreb. (Ovo mi je potvrdio i Joso Rukavina). Da i pismo nije bilo podvaljeno videlo se po traženju Đukićevom u istom pismu da mu Draža pošalje – ako odobri da ostane u Zagrebu - posebnu šifru i organizuje dostavljanje vesti o zbivanjima, "da ipak Hrvati ne bi mogli vratiti potpunu kontrolu" nad njim.
 
Pre nego što je sa planine Vučjak krenuo ka planini Motajici i Vrbasu, Draža Mihailović je, u drugoj polovini aprila 1945. godine, uputio Paveliću u Zagreb delegaciju u kojoj su bili đeneral Svetozar Đukić i inž. Vladimir Predavac. Oni su 17. aprila pregovarali sa ustaškom delegacijom u kojoj su, pored Pavelića, bili Andrija Artuković, general Ante Maškov i ustaški pukovnik Jozo Rukavina. To je bio preliminarni sastanak, a sutradan je održan sastanak sa proširenom četničkom delegacijom, u kojoj su, pored inž. Predaveca i đenerala Đukića, bili i dr Ranko Brašić i major Žika Andrić, Ustaška delegacija proširena je generalima Đorđem Grujićem i Vjekoslavom Luburićem. Đeneral Đukić je izneo Mihailovićeve molbe, koje su se uglavnom svodile na to da se četnicima obezbedi slobodan prolaz kroz teritoriju Nezavisne države Hrvatske, da im se dodele hrana, lekovi, municija i da se oslobode ranjenici koji su bili zarobljeni na Vučjaku.

Na trećem sastanku, 23. aprila, Pavelić i Đukić su se sporazumeli o svim četničkim zahtevima: četnicima su poslati kamioni sa lekovima i municijom, bolnica na Vučjaku je oslobođena i izdata su potrebna naređenja da se Mihailovićeva grupa propusti na putu za Sloveniju.

(Dr Milan D. Lazić: „Ravnogorski pokret 1941–1945”, str. 260; B. Karapandžić „Građanski rat u Srbiji”, str. 436–439; Jozo Tomašević „Četnici u Drugom svjetskom ratu, str. 400)

Dragoslav Dimitrijević,
Beograd
 
Pre nego što je sa planine Vučjak krenuo ka planini Motajici i Vrbasu, Draža Mihailović je, u drugoj polovini aprila 1945. godine, uputio Paveliću u Zagreb delegaciju u kojoj su bili đeneral Svetozar Đukić i inž. Vladimir Predavac. Oni su 17. aprila pregovarali sa ustaškom delegacijom u kojoj su, pored Pavelića, bili Andrija Artuković, general Ante Maškov i ustaški pukovnik Jozo Rukavina. To je bio preliminarni sastanak, a sutradan je održan sastanak sa proširenom četničkom delegacijom, u kojoj su, pored inž. Predaveca i đenerala Đukića, bili i dr Ranko Brašić i major Žika Andrić, Ustaška delegacija proširena je generalima Đorđem Grujićem i Vjekoslavom Luburićem. Đeneral Đukić je izneo Mihailovićeve molbe, koje su se uglavnom svodile na to da se četnicima obezbedi slobodan prolaz kroz teritoriju Nezavisne države Hrvatske, da im se dodele hrana, lekovi, municija i da se oslobode ranjenici koji su bili zarobljeni na Vučjaku.

Na trećem sastanku, 23. aprila, Pavelić i Đukić su se sporazumeli o svim četničkim zahtevima: četnicima su poslati kamioni sa lekovima i municijom, bolnica na Vučjaku je oslobođena i izdata su potrebna naređenja da se Mihailovićeva grupa propusti na putu za Sloveniju.

(Dr Milan D. Lazić: „Ravnogorski pokret 1941–1945”, str. 260; B. Karapandžić „Građanski rat u Srbiji”, str. 436–439; Jozo Tomašević „Četnici u Drugom svjetskom ratu, str. 400)

Dragoslav Dimitrijević,
Beograd
Нису довољна комунистичка пискарала него морају и Љотићевска да се додају изгледа.

Објасни ти мени како је могуће да између Срба и усташа постоји било каква сарадња са онаквим убијањем Срба од стране усташа?
 
četnici su bili srpske izdajice, otpadak od naroda, pa su zato i saradjivali sa ustašama, priznavali napismeno lojalnost ndh, a sve zarad svoje gole glave na ramenima

pravi srbi partizani, nikad nisu saradjivali sa ustašama, nego su se borili protiv njih, a to su dokazali tokom celog rata a i na kraju rata u blajburgu
 
Срби на Вучијаку су , под командом Бранка Ковачевића,4 године ратовали против усташа, бранећи народ и то су наставили кад су дошли четници из Црне Горе и Србије. Никакве сарадње ту није било. https://www.kupindo.com/Beletristik...VUCIJAKA-Mirko-N-Stojcinovic/PredmetArhiviran
 
IZDAJA VOJVODE ROKVIĆA
Kao i sve četničke vođe na teritoriji NDH, vojvoda Mane Rokvić je takođe posle '41 godine stupio u saradnju sa vlastima NDH. On je još u maju' 42 ponudio vlastima NDH saradnju protiv partizana, da bi sporazum bio sklopljen 18. juna 1942. Pavelićev ministar Mladen Lorković je 26. maja depešom obavestio veliku župu Bribir i Sidraga sledeće:
"Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka."
Takođe je župnik David Sinčić obavestio Pavelića početkom juna:
"Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."
Sinčić je nedugo posle toga poslao iz Knina izveštaj:
"Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje će odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.“
Takođe, u nemačkoj arhivi je zabeleženo da je Rokvić imao sporazum i sa hrvatskom 373. divizijom Vermahta koji je sklopljen početkom oktobra '43 godine, o čemu je izvestio 15. brdski korpus 2. oklopnoj armiji. (Dokument u komentarima)
Kao što iz priloženih dokumenata možemo videti, Mane Rokvić je od NDH dobijao oružje i sve ostalo što je bilo potrebno za borbu protiv partizana i velikog dela naroda koji ih podržava. Briga i ljubav prema narodu bi trebali da nadilaze ideologiju, ali Mane Rokvić, Momčilo Đujić, Uroš Drenović i ostali četnički izdajnici nisu mislili tako. Na kraju im se ta sujeta obila o glavu, a najveću cenu za to su platili oni koji su ih u tome podržavali i čija je sramna i nepatriotska "sloboda" plaćena glavama ljudi koji su se zajedno uz partizane borili beskompromisno protiv Nemaca i njihove satelitske tvorevine NDH i koji su bili antifašisti od prvog do poslednjeg dana rata.
Izvori:
"NOB u Dalmaciji"
"NDH četnicima davala oružje i mirovine"
Arhiv vojnoistorijskog instituta
National Archives Washington

Pogledajte prilog 1158314
Још један сарадник усташа који је убијен од стране истих!
Занимљива је то сарадња била.
 
Објасни ти мени како је могуће да између Срба и усташа постоји било каква сарадња са онаквим убијањем Срба од стране усташа?

Марчетићу су усташе убиле брата од стрица а мислим да је и он страдао од њих.
 
Објасни ти мени како је могуће да између Срба и усташа постоји било каква сарадња са онаквим убијањем Срба од стране усташа?

Марчетићу су усташе убиле брата од стрица а мислим да је и он страдао од њих.
Eto sada treba da negiramo tolike istorijske dokumente i fotografije koji ukazuju o cetnickoj saradnji sa ustasama, da bi silom okrenuli istorijske cinjenice naopacke, i da bi fasisticke izdajnike Cetnike, Ustase, Handzar divizijske fasiste, zavisno sa koje strane puse taj lazljivi revizionisticki vjetar, proglasili " herojima" i da bi neciji ego koji je zrtva uticaja nepismene okoline bio zadovoljan?

300 puta sam napisao da su Cetnici igrali troduple igre tokom 2 svjetskog rata , da su sa jedne strane pokusavali da slazu zapadne saveznike kako se ko bajagi bore protiv njemackih i italijanskih fasista, ne bi li se predstavili kao legalna Jugoslovenska vojska, sa sve mrtvackom lobanjom na crnoj fasistickoj zastavi,a istovremeno su zbog borbe za vlast tj odrzavanje na vlasti nakon rata, sve svoje snage upravo preko saradnje sa njemacko italijanskim okupatorom , i sa Ustasama usmjerili protiv Tita i partizanskog pokreta, gdje su tu istu saradnju sa njemacko italijanskim fasistima koristili za ostvarivanje velikosrpskih fasistickih ciljeva i stvaranja velike Srbije u okviru Jugoslavije.



Crnogorski istoričar Đuro Vujović u knjizi Crna Gora u NOB 1941-1945. godine donosi nam o tome vrijedna svjedočanstva – Mihailović se povezivao sa svim antikomunističkim grupama iz Jugoslavije i inostranstva, između kojih treba pomenuti – komandanta Drugoga bugarskog korpusa čije je śjedište bilo u Nišu, a koji je vršio velike zločine nad srpskim stanovništvom; zatim se preko svog predstavnika povezao s bugarskim kolaborantskim pukovnikom Velčevim kome je predlagao stvaranje tzv. Balkanske unije; s albanskim fašistima Mihailović je bio povezan posredstvom pukovnika Muharema Barjaktarija; s Nelosovim pokretom u Grčkoj povezao se preko kapetana Mihaila Vemića, a s rumunskim kvislinzima preko majora Radomira Dedua.

Vujović nam donosi i svjedočanstvo bivšeg generala mađarske vojske Ištvana Ujsasija, koji je 1946. godine sovjetskoj vladi dao sljedeći opis Dragoljuba Mihailovića: “U okviru moje djelatnosti u mađarskoj vojnoj obavještajnoj službi, saznao sam da je Mihailović bio agent mađarskog generalštaba, prisni saradnik mađarskog regenta admirala Hortija i da je radio za interese Hitlerovske Njemačke. Meni je isto tako poznato da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Mihailović prisno sarađivao sa italijanskim i rumunskim generalštabom, od kojih je primao pomoć u oružju i municiji za borbu protiv Titove armije. On je isto tako radio za italijansku i rumunsku obavještajnu službu...” Dobro je poznato da su četnički prvaci poput Momčila Đujića, Mana Rokvića, Steva Rađenovića i dr. sklapali sporazume s ustaškim vođama, a da je sam Mihailović krajem rata “unaprijedio” ustaškog oficira Matu Matićevića, nazivajući ga u njihovoj korespondiciji “bratom”.

U Crnoj Gori četnički pokret uveliko je u sklopu Birolijeve platforme sarađivao s crnogorskim separatistima u čišćenju Crne Gore od komunizma.Itd
 
Објасни ти мени како је могуће да између Срба и усташа постоји било каква сарадња са онаквим убијањем Срба од стране усташа?

Марчетићу су усташе убиле брата од стрица а мислим да је и он страдао од њих.
.
za četnike u drugom svetskom ratu se slobodno može reći da nisu bili srbi, a upravo zbog te pogubne i sramne saradnje sa ustašama

tokom celog rata, ne postoji ni jedna jedina bitka izmedju četnika i ustaša !!

takozvana bitka na lijevča polju, po ekonomisti milisavu samardžiću to je bila jedna manja čarka, a koja se desila zadnjih dana rata, je samo jako mali izuzetak koji je izmislila današnja dnevna politika i jedne i druge strane kako bi danas se prikazali kao neprijatelji a ne kao što su bili saradnici, praktično braća, sluge fašističkih i nacističkih okupatora..

sad se i četnici i ustaše takmiče po pitanju ko je bio od njih veći antifašista u drugom svetskom ratu!!

pred partizanima su zadnje godine rata zajedno bežali i na kraju su zajedno pobijeni na kočevskom rogu i u bežaniji od knina do italije........
 
Eto sada treba da negiramo tolike istorijske dokumente i fotografije koji ukazuju o cetnickoj saradnji sa ustasama, da bi silom okrenuli istorijske cinjenice naopacke, i da bi fasisticke izdajnike Cetnike, Ustase, Handzar divizijske fasiste, zavisno sa koje strane puse taj lazljivi revizionisticki vjetar, proglasili " herojima" i da bi neciji ego koji je zrtva uticaja nepismene okoline bio zadovoljan?

300 puta sam napisao da su Cetnici igrali troduple igre tokom 2 svjetskog rata , da su sa jedne strane pokusavali da slazu zapadne saveznike kako se ko bajagi bore protiv njemackih i italijanskih fasista, ne bi li se predstavili kao legalna Jugoslovenska vojska, sa sve mrtvackom lobanjom na crnoj fasistickoj zastavi,a istovremeno su zbog borbe za vlast tj odrzavanje na vlasti nakon rata, sve svoje snage upravo preko saradnje sa njemacko italijanskim okupatorom , i sa Ustasama usmjerili protiv Tita i partizanskog pokreta, gdje su tu istu saradnju sa njemacko italijanskim fasistima koristili za ostvarivanje velikosrpskih fasistickih ciljeva i stvaranja velike Srbije u okviru Jugoslavije.



Crnogorski istoričar Đuro Vujović u knjizi Crna Gora u NOB 1941-1945. godine donosi nam o tome vrijedna svjedočanstva – Mihailović se povezivao sa svim antikomunističkim grupama iz Jugoslavije i inostranstva, između kojih treba pomenuti – komandanta Drugoga bugarskog korpusa čije je śjedište bilo u Nišu, a koji je vršio velike zločine nad srpskim stanovništvom; zatim se preko svog predstavnika povezao s bugarskim kolaborantskim pukovnikom Velčevim kome je predlagao stvaranje tzv. Balkanske unije; s albanskim fašistima Mihailović je bio povezan posredstvom pukovnika Muharema Barjaktarija; s Nelosovim pokretom u Grčkoj povezao se preko kapetana Mihaila Vemića, a s rumunskim kvislinzima preko majora Radomira Dedua.

Vujović nam donosi i svjedočanstvo bivšeg generala mađarske vojske Ištvana Ujsasija, koji je 1946. godine sovjetskoj vladi dao sljedeći opis Dragoljuba Mihailovića: “U okviru moje djelatnosti u mađarskoj vojnoj obavještajnoj službi, saznao sam da je Mihailović bio agent mađarskog generalštaba, prisni saradnik mađarskog regenta admirala Hortija i da je radio za interese Hitlerovske Njemačke. Meni je isto tako poznato da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Mihailović prisno sarađivao sa italijanskim i rumunskim generalštabom, od kojih je primao pomoć u oružju i municiji za borbu protiv Titove armije. On je isto tako radio za italijansku i rumunsku obavještajnu službu...” Dobro je poznato da su četnički prvaci poput Momčila Đujića, Mana Rokvića, Steva Rađenovića i dr. sklapali sporazume s ustaškim vođama, a da je sam Mihailović krajem rata “unaprijedio” ustaškog oficira Matu Matićevića, nazivajući ga u njihovoj korespondiciji “bratom”.

U Crnoj Gori četnički pokret uveliko je u sklopu Birolijeve platforme sarađivao s crnogorskim separatistima u čišćenju Crne Gore od komunizma.Itd
Објасни ти мени како је могуће да између Срба и усташа постоји било каква сарадња са онаквим убијањем Срба од стране усташа?

Дакле имамо још једног "сарадника усташа" који је страдао од њих!
Како тако не настрада неки противник усташа код комунистичких команданата да ми је знати.
 
.
za četnike u drugom svetskom ratu se slobodno može reći da nisu bili srbi, a upravo zbog te pogubne i sramne saradnje sa ustašama

tokom celog rata, ne postoji ni jedna jedina bitka izmedju četnika i ustaša !!

takozvana bitka na lijevča polju, po ekonomisti milisavu samardžiću to je bila jedna manja čarka, a koja se desila zadnjih dana rata, je samo jako mali izuzetak koji je izmislila današnja dnevna politika i jedne i druge strane kako bi danas se prikazali kao neprijatelji a ne kao što su bili saradnici, praktično braća, sluge fašističkih i nacističkih okupatora..

sad se i četnici i ustaše takmiče po pitanju ko je bio od njih veći antifašista u drugom svetskom ratu!!

pred partizanima su zadnje godine rata zajedno bežali i na kraju su zajedno pobijeni na kočevskom rogu i u bežaniji od knina do italije........
Ти си одвећ познат по глупостима које изјављујеш па можда боље да се држиш клиберења смајлијима, мање се брукаш.

Како нису били Срби него шта су били!?Марсовци.Чак си их оптужио за неку великосрпску идеологију!Циркус.

Динара се само ослободила изгледа, као и Срб, Босанско Грахово, Босански Петровац, Рогатица, Вишеград и да не ређам више борбе четника са усташама има их много.
И наравно највећа противосовинска операција у Југославији, до доласка Црвене армије, против Немаца и усташа, а то је опсада Сарајева крајем 1943.
 
Ти си одвећ познат по глупостима које изјављујеш па можда боље да се држиш клиберења смајлијима, мање се брукаш.

Како нису били Срби него шта су били!?Марсовци.Чак си их оптужио за неку великосрпску идеологију!Циркус.

Динара се само ослободила изгледа, као и Срб, Босанско Грахово, Босански Петровац, Рогатица, Вишеград и да не ређам више борбе четника са усташама има их много.
И наравно највећа противосовинска операција у Југославији, до доласка Црвене армије, против Немаца и усташа, а то је опсада Сарајева крајем 1943.
.
prvo, većih gluposti od tvojih postova ovde nema ni u crtanom filmu, tačnije rečeno, smešan si ko crtani film, zato ti i kačim smešne smajlije :D

drugo, četnici su bili NEsrbi, otpad srpski, izdajice srpstva, saradnici okupatora, sluge nacista i fašista i na kraju drugog svetskog rata su pobijeni zajedno sa ustašama i nacistima u istoj koloni

treće, dinara nikad nije bila oslobodjena od fašista a ni posle od nacista od strane četnika, nego su četnici za ustašku platu čuvali dinaru, čuvali železničku prugu a zaštitu su im davali fašisti do svog sloma a posle i nacisti. recimo samo da je najveća NEsrpska sramota pop djujić, živeo u prvoj kući do fašističke komande mesta svo vreme rata pa su čak i sami dražini oficiri koji su dolazili za vezu, govorili, pisali draži, da pop djujić nema nikakvu borbenu vrednost izvan fašističkih granica, tj italijanske okupacione zone. zbog toga su dražini oficiri bili ubijani od strane fašističkog sluge popa djujića

pop djujić je inače bio komandant FAŠISTIČKE ANTIKOMUNISTIČKE MILICIJE DIVIZIJE "DINARA", od kojih je dobijao platu za sve svoje vojnike, a posle kapitulacije fašističke italije, platu mu se davali nacisti i ustaše.

u borbama za oslobodjenje knina, u kojima su partizani uništili jednu celu nacističku diviziju u punom sastavu od 17.000 vojnika, četnici su zajedno sa ustašama branile knin od partizana. istina je da dan dva pre oslobodjenja knina, raspopovi četnici su se izvukli uz obrazloženje da neće više da brane knin zajedno sa ustašama, i nastavili su svoju bežaniju prema italije nigde drugde nego preko ustaške teritorije neuznemiravani od strane ustaša ..... čak im je pavelić napismeno dao prolaz kroz ndh!!!

sramota četnička na vek vekova amin
 

Back
Top