NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
VELIKA ŽUPA BRIBIR I SIDRAGA
Priepis Bartološ
Knin, 9. ožujka 1943.
V.T., broj 10/275-43.
Predmet: Četnici
RAVNATELJSTVU ZA JAVNI RED I SIGURNOST
ZAGREB
U izvieštaju V.. 10/272-43. od 27. veljače 1943. g. sam naveo da je k meni došao četnički kapetan ILIĆ, kojega je uputio MOMČILO DJUJIĆ u vezi s namjerom Talijana u pogledu napuštenja Gračaca te mi je isti predlažući vojničku suradnju sa našom vojskom ujednom nagoviestio, da će me posjetiti jedna delegacija upućena od vodstva četnika radi političkih prigovora.
Do danas u te svrhe nije me posjetila nikakova delegacija, koja bi bila upućena od četničkog vodstva ljudi oko popa MOMČILA DJUJIĆA.
Strujanja četnika ovih zadnjih dana su se razvila kako sliedi:
Nastao je veliki jaz izmedju bosanskih četnika i domaćih, a to je u prvom redu radi ličnih probitaka vodja, zatim i radi toga, što bi bosanski četnici sada nakon što su partizani uglavnom otjerani iz područja Bos. Petrovca, Drvara i Bos. Grabovca htjeli da se vrate svojim kućama i tvore posebnu grupu podpuno neovisnu od popa Momčila Djujića, koji je kako je poznato vojvoda i zapovjednik tvz. DINARSKE DIVIZIJE, u sklopu koje su bili razporedjeni i bosanski četnici. Pop Momčilo Djujić nikako neće da dozvoli da bosanski četnici osnuju svoju posebnu skupinu, jer stime pogotovo sada kada su ove krajeve napustili Hercegovački i Crnogorski četnici, ostao sa znatno manjim brojem ljudi i to izključivo iz ovih krajeva kod kojih i ne uživa veliku popularnost, pa se dapače pomoću Hercegovačkih četnika kod njih počeo da afirmira.
Radi toga su mi poručili vodje bosanskih četnika da će k meni doći jedna njihova delegacija podpuno neovisna od one nagovištene od kapetana ILIĆA, da odvojeno razgovaraju sa mnom o političkom pitanju tičući se krajeva Zapadne Bosne, koji su u zadnje doba oslobodjeni od partizana. Ovi vodje bosanskih četnika jesu:
BRANE BOGUNOVIĆ iz Bos. Grahova,
MANE ROKVIĆ iz Bos. Petrovca,
JOVO KREĆO iz Drvara,
KOSTA NINKOVIĆ iz Bos. Petrovca,
IĆE JOČIĆ iz Bos. Grahova,
DRAGAN SRDIĆ iz Drvara.
Napomenuti mi je da bivši narodni poslanik STEVO RADJENOVIĆ, iz Srba i danas je još vjerni pristalica popa Momčila Djujića.
I stvarno su k meni došla dana 4. ožujka 1943. - KREĆO JOVO, Dragan Srdić, Kosta Mirković, Ićo Jočić, koji su izjavili da su ovlašteni da razgovaraju u ime svih ostalih.
Iz njihovih rieči sam razabrao, da oni jednostavno namjeravaju sve svoje naoružane odjele, koji se nalaze u Kninu i okolici Knina, povući u Bosnu sa oružjem i sa cielom opremom i to iznenada i bez znanja talijanskoh zapovjedništva, pa da treba načina, kako bi došli u vezu sa svojim zapovjednicima naše vojske u Bos. Petrovcu radi unatačenja vojničke suradnje. Tražili su da bi sa strane naše vlasti dobili kakovo pismo i preporuku, da bi svoj naum mogli izvršiti.
Obzirom da su ovi četnici djelomično bili naoružani od Talijana, da su od njih dobili i opremu, da su u službi talijana, kao protu komunistička milicija, smatrao sam da je sve ovo nezgodno, te kad bi naše vlasti pripomogle ovim četnicima, da na ovaj način dezertiraju iz službe Talijana da bi ovi mogli na osnovu ZAGREBAČKOGA SPORAZUMA praviti kakovo pitanje nezgodno za naše vlasti, a osim toga moglo bi se i dogoditi da i sami četnici pokušaju ovim putem pred Talijanima kompromitirati naše vlasti.
Radi toga sam im kazao, da bi oni morali najprije urediti svoje odnošaje sa Talijanima i od svih izhoditi dozvolu, da se mogu vratiti u svoje krajeve, i tamo se staviti na raspoloženje hrvatskim vlastima.
Nadalje su mi ovi četnici izložili na koji način oni misle, dabi se mogla urediti politička pitanja, odnosno njihov položaj, te u tom pogledu u glavnim potezima mi izložiti svoje želje i priedloge. Ovi su bili:
1/ Ravnopravnost,
2/ Da bude četnicima dozvoljeno izticanje srbske zastave i njihovih četničkih znakova, da na pravoslavnim crkvama u svečanim danima viju se srbske zastave. Ovaj zahtjev obrazlažu sa potrebom da pred pravoslavnim pučanstvom mogu pokazati, da je njihova akcija imala uspjeha i u nacionalnom srbskom pravcu, pa da bi uslied toga narod lakše njih sliedio i uz njih pristajao.
3/ Da u akcijama čišćenja partizana u srbskim selima bi imali biti upotrebljeni samo četnički odredi, dok u hrvatskim selima samo hrvatska vojska.
4/ Da bi se pravoslavni partizani uhićeni od hrvatske vojske imali predati četnićkoj komandi na daljni postupak, a da bi četnici na isti način predavali hrvatskim vlastima uhićene partizane, partizanske ili muslimanske vjere.
5/ Da bi občinske uprave u krajevima pretežno pravoslavnim imale biti sastavljene od pravoslavaca.
6/ Da bi u kotarima u kojima živi pretežno pravoslavno pučanstvo, kotarski predstojnik mogao biti Hrvat, a njegov zamjenik da bi morao biti pravoslavac.
7/ Da bi u pravoslavnim krajevima za javnu sigurnost u selima se starali četnici, a u većim mjestima hrvatske vlasti, u kojima da bi imalo biti posade hrvatskih domobrana
8/ Da bi četnički odredi ostali pod oružjem za sve gornje zadaće, a da bi se za njihovo uzdržavanje starovale hrvatske vlasti.
(...)
ZA DOM SPREMNI!
M.P.
PODŽUPAN: Ante Vatavuk v. r.
- - - - - - - - - -
primećujem da se u četničkim zahtevima uopšte ne pominje jasenovac niti progon srba ????
