Sanjao sam da sam leptir

Bukvalno ili teorijski?
Ja nikad nisam sanjala da sam neko drugi, nego ja u raznim fazama svog zivota...
Medjutim (moram malo s teme, ne razumem je dok mi neko ne objasni bar malo sta se trazi), ja godinama unazad sanjam jednog momka koga sam volela vise od zivota, i kad je sve prestalo i nestalo, i drugi putevi se otvoril i svako na svoju stranu otisao, i u snu ja ga isto toliko volim, nenormlano, suludo, toliko jaka osecanja su bila da su me bolela, i ceo dan sam setna i...STREPIM!
Jer, kad god ga sanja,uvek mi se nesto lose desi, ne pomerila se smesta na ovaj Sveti dan, i onda ja da pitam, a kako je to moguce?
Ne znam, neka mi neko objasni, inace jedna sam od retkih mladjih osoba koje zna da snovi pruzaju i neku informaciju, makar da jesu (kao sto i jesu nasa podsvet) ali, ima tu neceg doista "neistrazenog", a onda odjednom pukne pred ocima kad neko objasni, kao sto mi se desilo skoro negde da mi je neko (isto virtualno) objasnio problem jednog drugo jos bolnijeg sna, toliko logike ocigledna a kod mene potisnute, iako sam mislila da moze biti taj,- uslovno receno- problem, jer ne mogu da ga resim trenutno, trebace vremena da prodje...
 
Bukvalno ili teorijski?
Ja nikad nisam sanjala da sam neko drugi, nego ja u raznim fazama svog zivota...
Medjutim (moram malo s teme, ne razumem je dok mi neko ne objasni bar malo sta se trazi),

Bas bukvalno. Ova cuvena analogija o leptiru prenosi nas pravo do neposrednog iskustva duha a postojanje cleog opazajnog tkz. "relanog sveta" dovodi pod znak pitanja.

Analogija zapravo postavalja pitanje "Da li je zivot san"? Pitanje solipsizma na koje niti nauka , pa cak ni filozofija nemaju odgovor.


ja godinama unazad sanjam jednog momka koga sam volela vise od zivota, i kad je sve prestalo i nestalo, i drugi putevi se otvoril i svako na svoju stranu otisao, i u snu ja ga isto toliko volim, nenormlano, suludo, toliko jaka osecanja su bila da su me bolela, i ceo dan sam setna i...STREPIM!
Jer, kad god ga sanja,uvek mi se nesto lose desi, ne pomerila se smesta na ovaj Sveti dan, i onda ja da pitam, a kako je to moguce?
Ne znam, neka mi neko objasni, inace jedna sam od retkih mladjih osoba koje zna da snovi pruzaju i neku informaciju, makar da jesu (kao sto i jesu nasa podsvet) ali, ima tu neceg doista "neistrazenog", a onda odjednom pukne pred ocima kad neko objasni, kao sto mi se desilo skoro negde da mi je neko (isto virtualno) objasnio problem jednog drugo jos bolnijeg sna, toliko logike ocigledna a kod mene potisnute, iako sam mislila da moze biti taj,- uslovno receno- problem, jer ne mogu da ga resim trenutno, trebace vremena da prodje...

U snovima ,koji su mnogo blizi transcendentnoj sustini nego opazaji ovog "budnog sna" koji zovemo zivot, objektivisu se tkz.arhetipi kolektivnog nesvesnog..ili autonomni entiteti duha iz sveta koji je i nasa osnova ali koji je intelektu nepojmljiv.

Ti snovi koje spominjes, narocito zbog afekata koji nose, verovatno su mnogo vise od obicnih simbola licnog nesvesnog a poruke koju nose ticu se metafizickih ciljeva samog zivota.
Ta muska osoba po svemu sudeci je objektivacija Animusa -vodica zenskih duša ka spasenju.
Mi muskarci imamo Animu.
 
ZIVOT JE SAN !
Recimo kada bi neko poceo sada da tvrdi da on ustvari sanja i da smo svi mi likovi iz njegovog sna, ne postoji nacin na koji mozemo da ga uverimo u suprotno.
Ovo vam govorim stoga da budete svesni da na pitanje da li je zivot san ili ne ? Nema odgovora.

Ima!

San ne mozes prekinuti kad god hoces, ZIVOT MOZES, skokom sa zgrade, na primer... :cool:

Zivot nije san!


Zato su ovi Cuang Ceovi stihovi toliko mocni ,kroz sve ove milenijume.

Izgleda mi da nije to razlog!
 
Ne moze! Rekao je da JE SANJAO PAUKA, a ne DA JE SANJAO DA JE PAUK!

Stvarno?
Napisao je ovo :" Ja, Čuang-cu, sanjao sam da sam leptir, leptir koji leprša ovamo i onamo, sa željama i mislima što ih ima leptir. Znao sam samo to da sledim običaje koje sledi leptir i bio sam posve nesvestan svoje ljudske prirode."

Ovo "sanjao sam da sam leptir" po tebi znaci "Sanjao sam leptira"... jel tako?

Nikad nisam sanjao da sam nesto drugo, tako da ovo moram biti ja.

Ma nemoj? Izgeda da na isti ncain kako si uspeo protumaciti Cunag ceove misli, tako tumacis i svoje snove.
O subjektu ili "ja" tj. o nemogucnosti spoznanja subjekta, ne pada mi na pamet da potezem tu temu u razgovoru sa tobom.
Zato se drzimo banalnog realizma i opazaja tela.
Kazes nisi sanjao da si neko drugi pri cemu pri tome mislis na svoje telo. Jer "ja"= telo...po tebi...zar ne?

Epa vidis, sigurno si nekada sanjao da to tvoje telo nije isto kao ovo u "realnosti".Mozda si nekada u snu mladji, stariji, sa kosom, bez kose,... ja sam bas pre neko vece sanjao kako mi je neki tip macem isekao ruke.:neutral:

Pa mogao bih sada da se zapitam.

Da li sam ja ovaj covek sa rukama , ili sam taj covek kome su macem isekli ruke a koji sanja sada da evo kuca na monituru?

U oba slucaja bio sam JA jedan isti ali vidis da tela nisu ista. Jedan ima drugi nema ruke?

San ne mozes prekinuti kad god hoces, ZIVOT MOZES, skokom sa zgrade, na primer...
Zivot nije san!

Mozes prekinuti i san.i to se cesto desava. Skocis sa zgrade u snu i probudis se.

Zivot jeste vrsta sna. Ista funkcija intelekta koja kreira snove kreira i ovaj opazajni svet slika koga zovemo "relanost".

Izgleda mi da nije to razlog!

Znas, ono sto tebi "izgleda".... nije bas mnogo validno kao argument.
 
Stvarno?
Napisao je ovo :" Ja, Čuang-cu, sanjao sam da sam leptir, leptir koji leprša ovamo i onamo, sa željama i mislima što ih ima leptir. Znao sam samo to da sledim običaje koje sledi leptir i bio sam posve nesvestan svoje ljudske prirode."

Ovo "sanjao sam da sam leptir" po tebi znaci "Sanjao sam leptira"... jel tako?

Ne! Pricam ti ocoveku koji je postovao da je sanjao pauka. Procitaj, na pocetku svoje teme. Usput procitaj sta si mu odgovorio, a onda odgovori na moj post, a ne napamet da pises.





Ma nemoj? Izgeda da na isti ncain kako si uspeo protumaciti Cunag ceove misli, tako tumacis i svoje snove.
O subjektu ili "ja" tj. o nemogucnosti spoznanja subjekta, ne pada mi na pamet da potezem tu temu u razgovoru sa tobom.
Zato se drzimo banalnog realizma i opazaja tela.
Kazes nisi sanjao da si neko drugi pri cemu pri tome mislis na svoje telo. Jer "ja"= telo...po tebi...zar ne?

Epa vidis, sigurno si nekada sanjao da to tvoje telo nije isto kao ovo u "realnosti".Mozda si nekada u snu mladji, stariji, sa kosom, bez kose,... ja sam bas pre neko vece sanjao kako mi je neki tip macem isekao ruke.:neutral:

Pa mogao bih sada da se zapitam.

Da li sam ja ovaj covek sa rukama , ili sam taj covek kome su macem isekli ruke a koji sanja sada da evo kuca na monituru?

U oba slucaja bio sam JA jedan isti ali vidis da tela nisu ista. Jedan ima drugi nema ruke?


Ja sam sanjao da me je tip zaklao. Kako znam da je to bio san? Zato sto me evo I PRE I POSLE SNA, NEPROMENJENOG, banalnorealistickiopazajnotelesno receno!



Mozes prekinuti i san.i to se cesto desava. Skocis sa zgrade u snu i probudis se.

San niko nikad nije prekinuo DOK SE SAN NIJE SAM ZAVRSIO! Zivot mnogi voljno prekidaju.

Da sam se ja pitao u pomenutom snu, JA BIH SEBE PROBUDIO momenat pre! Ali nisam! Jer nisam mogao, jer nemam kontrolu! San je snimljen sadrzaj, veze nema sa "slobodnom voljom"! Koju volim da mislim da imam U STVARNOM ZIVOTU! Jer mogu da skocim sa zgrade ako hocu! Zasto ti ne skocis? Ako u to verujes, PROBUDI SEBE!



Znas, ono sto tebi "izgleda".... nije bas mnogo validno kao argument.

Potcenjujes cula. A i ne pricam napamet. Teorija ne stoji, zato sam to rekao, a ne na osnovu bajanja.
 
Ja sam sanjao da me je tip zaklao. Kako znam da je to bio san? Zato sto me evo I PRE I POSLE SNA, NEPROMENJENOG, banalnorealistickiopazajnotelesno receno!

I taj koga kolju nista nije znao o pre i posle.. ili o ovom budnom snu.... a opet je to bio TI.

Isto tako, ti mozda nista ne znas o leptiru koji sanja da je covek i... kada umres videces da je ovo bio san i da za leptira ima pre i posle.

KaKo mozes biti siguran da taj scenarijo nije moguc? Nikako.

San niko nikad nije prekinuo DOK SE SAN NIJE SAM ZAVRSIO! Zivot mnogi voljno prekidaju.

Da sam se ja pitao u pomenutom snu, JA BIH SEBE PROBUDIO momenat pre! Ali nisam! Jer nisam mogao, jer nemam kontrolu! San je snimljen sadrzaj, veze nema sa "slobodnom voljom"! Koju volim da mislim da imam U STVARNOM ZIVOTU! Jer mogu da skocim sa zgrade ako hocu! Zasto ti ne skocis? Ako u to verujes, PROBUDI SEBE!

Zato sto nemamo slobodnu volju. Postoji citava tema o tome ili filozofsko ucenje o kome ti ne znas nista.

Ti ne mozes da skocis sa zgrade ako ne naidje doovljno jak motiv. NE MOZES kapiras. Ako hoces mozes.. ali da bi hteo mora da naidje dovoljno jak motiv za to?
Ako naravno ti teras svoje po obicaju. Hajde skoci sa zgrade kad mozes? Neces? zasto? Jel zato sto ovaj san nije pruzio doovljno motiva za tako nesto?

Pogledaj moju temu na ovom forumu"Sloboda volje"

Potcenjujes cula. A i ne pricam napamet. Teorija ne stoji, zato sam to rekao, a ne na osnovu bajanja.

Moram ti reci da ti mene iritiras. To je zato sto ne znas a predstavljas se da znas i sve to sa visina dignutog nosa.
 
Moram ovo bolje da pojasnim jer dodiruje jedno veoma vazno pitanje o onom sto zovemo "ja".

Ja sam sanjao da me je tip zaklao. Kako znam da je to bio san? Zato sto me evo I PRE I POSLE SNA, NEPROMENJENOG, banalnorealistickiopazajnotelesno receno!

Svet snova dok ga sanjamo za nas je potpuno realan svet. Ne mozemo imati iskustvo tog sveta sada dok smo "budni",ali u tim trenucima taj svet za nas je realan!

Jednom sam nekako dosao do snovidjenja i usred sna zapitao sam sebe da li je ovaj svet oko mene realan, Da li je obojen..i obratio sam paznju na boje. I da. Snovi jesu obojeni ! Nase secanje na snove je crno belo i nejasno, bas kao sto su crno bela i nejasna secanja o proslom minutu na ovom svetu a koga se secamo.

Moram spomenuti i slucaj od nedavno kada sam usred sna dosao do celokupnog znanja koje imam sada. Naime, nekom liku iz sna sam objasnjvao jedan filozofski problem sa svom jasnocom i logikom ovog budnog stanja.

Ali da se vratimo onom "pre i posle". Kao sto rekoh za vreme sna mozemo imati razna tela, mozemeo biti mladi, stari. Iako u budnosti mozda neko ima dece ,u snu o toj deci ne zna nista ??? Potpuno razliciti zivoti nekoga u snu i nas ovde...a OPET I ONAJ U SNU JESAM "JA" u svakom smislu te reci... iako je telo drugacije, zivotni prostor drugaciji, secanja drugacija... pre i posle drugacije.
Niko u snovima nema osecaj da je izniko iz nista tog trenutka vec i tamo postoji pre i posle. Bas kao i u ovom budnom snu.

Nisam cesto razmisljao o ovome ali osvrt na to koa sto vidite jasno pokazuje metafizicku sustinu onog sto zovemo JA i koje je jedno isto kod svih. Kod svakog zivog bica od amebe do coveka i da u tome nema nikakve protivurecnosti.

To je slicno morskom polipu ,zivotinji koja ima mnostvo glava a zajednicko telo i koja je veoma dobra analogija koju je jednom upotrebio o Sopenhuer pisuci o cistom subjektu saznanja.

clove-polyp.jpg


Uzmimo ovde da svaka glava poseduje individualnu saznajnu svest i pita se o realnosti ostalih glava oko nje. Pita se da li te glave postoje kada ih ona ne saznaje ili ne, da li je ta jedna glava jedina realna i sanja ove ostale? Lako se moze iz ove analogije uvideti resenje.

Kada ova glava koja se pita pogleda u sebe naci ce subjekat ili ovo zajedinicko telo. Ali isto to telo naci ce i svaka druga glava koja to isto ucini.
Subjekat ili ono jedino realno ...jeste zajednicki svim predstavama . Pitanje je jedino da li su ostala bica u mogucnsti da skrenu pogled sa zida u Platonovoj pecini i obrate paznju na njega u sebi ili ne. A sustinski kada kazem "JA" ...mislim na istu imanentnu ..transecendentnu sustinu unutar sebe ..kao i unutar svih ostalih. To je jedno bice. Jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. A interesanto da upravo u snovima mozemo naslutiti kako to zapravo izgleda. Kada sanjamo nekog drugog koji je u isto vreme ja. Verovatno je svako od vas to doziveo u snovima. Mozda je to nesto najblize sto nam moze pokazati sta smo mi zapravo , sta je nasa sustina....sta nas ceka posle smrti. Ceka nas takvo JA. KOJE JE SVACIJE I NICIJE.

Pa ipak, za saznanje koje volja nije podmitila nema prirodnijeg pitanja nego što je ovo: beskrajno vreme proteklo je pre moga rođenja, šta sam ja bio za sve to vreme? - Metafizički, možda bi se moglo odgovoriti ovako: „Ja sam uvek bio ja, to jest svi koji su za sve to vreme govorili ja bili su upravo ja."
Artur Sopenhauer
 
Bas bukvalno. Ova cuvena analogija o leptiru prenosi nas pravo do neposrednog iskustva duha a postojanje cleog opazajnog tkz. "relanog sveta" dovodi pod znak pitanja.

Analogija zapravo postavalja pitanje "Da li je zivot san"? Pitanje solipsizma na koje niti nauka , pa cak ni filozofija nemaju odgovor.




U snovima ,koji su mnogo blizi transcendentnoj sustini nego opazaji ovog "budnog sna" koji zovemo zivot, objektivisu se tkz.arhetipi kolektivnog nesvesnog..ili autonomni entiteti duha iz sveta koji je i nasa osnova ali koji je intelektu nepojmljiv.

Ti snovi koje spominjes, narocito zbog afekata koji nose, verovatno su mnogo vise od obicnih simbola licnog nesvesnog a poruke koju nose ticu se metafizickih ciljeva samog zivota.
Ta muska osoba po svemu sudeci je objektivacija Animusa -vodica zenskih duša ka spasenju.
Mi muskarci imamo Animu.

Hvala, GOSPODINE:)
Cula za Animusa, cula za Animu, ali, tesko da me vodi ka spasenju, dok traje san ja zivim, kad prestane ja sam psihicki ubijena i izuzetno spremna na neku vecu neprijatnost. Volim da vas citam, ali, nisam kompetetntna, ja sam za neku "prizemnu" filosofiju, a to ova sekcija nije.
I opet bih o jednom snu koji mi je rastumacen na jedini pravi nacin, i jedin moguc nacin, i probala sam nesto u realnu da promenim povodom tog sna (gubitka ujaka koji mi je bio previse drag i kojeg sam volela skoro vise od oca, pesmu sam napisala Njemu -ima na mom Blogu ovde), ali, sigurno nije u redu da kvarim temu ili skrecem s nje. Mada, volela bih, ali red je red, srdacan pozdrav i jos jednom - hvala:)
 
Hvala, GOSPODINE:)
Cula za Animusa, cula za Animu, ali, tesko da me vodi ka spasenju, dok traje san ja zivim, kad prestane ja sam psihicki ubijena i izuzetno spremna na neku vecu neprijatnost. Volim da vas citam, ali, nisam kompetetntna, ja sam za neku "prizemnu" filosofiju, a to ova sekcija nije.

Ma nema tu kompetentnih i nekompetentnih :) Osoba koja je u stanju da pise onakve pesme (upravo sam pogledao blog) itekako ima smisla za filozofiju.
I filozofi i umetnici zahvataju vodu sa istog izvora vecnog zivota koga pronalazimo u svom duhu. Slutnja transcendentnog jeste izvoriste umetnosti kao i izvoriste filozofskih misli.

I opet bih o jednom snu koji mi je rastumacen na jedini pravi nacin, i jedin moguc nacin, i probala sam nesto u realnu da promenim povodom tog sna (gubitka ujaka koji mi je bio previse drag i kojeg sam volela skoro vise od oca, pesmu sam napisala Njemu -ima na mom Blogu ovde), ali, sigurno nije u redu da kvarim temu ili skrecem s nje. Mada, volela bih, ali red je red, srdacan pozdrav i jos jednom - hvala:)

Nema na cemu... hvala tebi na tom blogu i na osecanjima (koja nazalost nisu nikome strana) a koje si podelila sa nama .. radi se o "I TI MI ODLAZIS" ako se ne varam.


Sto se tice snova uopste, ako te zanima, pogledaj ovaj moj blog u kome sam pokusao dati analizu jednog sna. Iz toga se moze videti koji je patern arhetipa koji se provlaci kroz snove.

Mysterium Coniunctionis - Tumacenje jednog sna
http://forum.krstarica.com/entry.php/7545-Mysterium-Coniunctionis-Tumacenje-jednog-sna
 
"Šta je život? Mahnitanje.
Šta je život? Pusti snovi,
prazna senka što nas ovi.
O, malen dar nam je dat,
jer sav život - to je san,
a san su i sami snovi."

Pedro Kalderon de la Barka, XVII vek

Ako je "život san", onda smo i mi, naravno, snovi. To bi značilo da ne samo da, osim što ne postoji objektivna realnost, ne postoji ni objektivna istina ... Ali - da li je i koliko tada bitna i subjektivna istina?
Ime filozofskog pravca ("praktični egoizam") upućuje na zaključak da je čovek koji veruje da je sve oko njega san, ubeđen da sve polazi od njega, tj. da je on jedini "pravi", i da sva "realnost" dolazi samo od njega.... ali, zar takav logično ne dovodi u pitanje i objektivno postojanje njega samog? I u tom slučaju - ako je i on san, ni njegovi snovi, njegova "istina", njegov doživljaj, ne postoje? Ne postoji ništa? Ali, ko onda sanja? Ili to uopšte nije važno, nego je važan doživljaj - koji nije podložan ničemu (ni vremenu, ni prostoru), nego je samo deo Haosa koji je i sam - san? San u snu.

Jesam li mnogo zakomplikovala?

Nadam se da mi ne zameraš ovo:

Stojim i slušam huku
Valova što obalu tuku,
U ruci se mojoj ljeska
Pregršt zrnca zlatnog pijeska —
Koliko ih je! Ali gle kako
Curi mi u dubinu svako,
Dok plačem tako — dok plačem tako!
Ne mogu ih zadržat, Bože!
Zar spasit ne mogu bar jedno,
Od vala sto ih čeka žedno.
Zar sve što vidimo, il' tu
Jesmo, to tek je san u snu?

San u snu, E. A. Poe
 
Ma nema tu kompetentnih i nekompetentnih :) Osoba koja je u stanju da pise onakve pesme (upravo sam pogledao blog) itekako ima smisla za filozofiju.
I filozofi i umetnici zahvataju vodu sa istog izvora vecnog zivota koga pronalazimo u svom duhu. Slutnja transcendentnog jeste izvoriste umetnosti kao i izvoriste filozofskih misli.


Nema na cemu... hvala tebi na tom blogu i na osecanjima (koja nazalost nisu nikome strana) a koje si podelila sa nama .. radi se o "I TI MI ODLAZIS" ako se ne varam.


Sto se tice snova uopste, ako te zanima, pogledaj ovaj moj blog u kome sam pokusao dati analizu jednog sna. Iz toga se moze videti koji je patern arhetipa koji se provlaci kroz snove.

Mysterium Coniunctionis - Tumacenje jednog sna
http://forum.krstarica.com/entry.php/7545-Mysterium-Coniunctionis-Tumacenje-jednog-sna

Iskreno, toliko si me nocas obradovao, osokolio, iznenadio (mada ja znam da si Ti uvek prijatno iznenadjenje), i trenutno sam toliko dirnuta, da cu ovo da "odsanjam" i sutra cu da se potrudim, zbog sebe, ali i Tebe( i drugih) jer si zasluzio i jer mi mnogo znace Tvoje reci podrske i razumevanja, pa i pohvale...
"Vidimo" se sutra, budi mi pozdravljen s onoliko koliko si zasluzio- mnogo...
 
I taj koga kolju nista nije znao o pre i posle.. ili o ovom budnom snu.... a opet je to bio TI.
Isto tako, ti mozda nista ne znas o leptiru koji sanja da je covek i... kada umres videces da je ovo bio san i da za leptira ima pre i posle.
KaKo mozes biti siguran da taj scenarijo nije moguc? Nikako.


Sve si pogresno shvatio. Zivot moze biti san u odnosu na nesto drugo, o cemu pojma nemamo, ali ne moze biti san u odnosu na san. San je podskup zivota! Zivot je podskup necega treceg!



Zato sto nemamo slobodnu volju. Postoji citava tema o tome ili filozofsko ucenje o kome ti ne znas nista.

Da apsolutna slobodna volja ne postoji, to sam ti i ja mogao reci! Pa sta si ti mislio? Da mozes van multimedijalnog programa u koji te je Tvorac stavio? Covek je kap misli koju Bog presipa iz jedne u drugu casu!

Pricajmo o OKVIRU. Jer u njemu zivimo. Postavljeni smo, NE, USUSKANI SMO u okvir koji cini realnost kakvom je poznajemo. Dati su nam cula i svest, razum koji odgovaraju i koji mogu biti primenjivi samo u okviru u kom se nalazimo. Zasto mislis da cula, svest i razum mogu biti primenjiva VAN OKVIRA za koji su "pravljena"? Zar stvarno mislis da ima smisla razmisljati o bilo cemu van nase realnosti, van podrucja delovanja razuma i cula, VAN OKVIRA? Besmisleno je... Pogresno je! I zato se samo pogresni rezultati mogu dobiti!
Zato o apsolutnoj slobodnoj volji ne treba ni razmisljati. Besmisleno je.
Relativna slobodna volja, sloboda uslovljena i u granicama okvira je ono o cemu ja pricam kad kazem "slobodna volja".

Ti ne mozes da skocis sa zgrade ako ne naidje doovljno jak motiv. NE MOZES kapiras. Ako hoces mozes.. ali da bi hteo mora da naidje dovoljno jak motiv za to?
Ako naravno ti teras svoje po obicaju. Hajde skoci sa zgrade kad mozes? Neces? zasto? Jel zato sto ovaj san nije pruzio doovljno motiva za tako nesto?


Mnogo puta sam u snu BIO SVESTAN DA SANJAM! Ali nikada nisam mogao da se probudim! Jednostavno, NE POSTOJI NACIN DA SE SAN PREKRATI! Ali, ako neko pomisli da je zivot san i dovoljno jako u to veruje, on moze da ode i da se ubije i tako pokusa da se probudi. Znaci NACIN POSTOJI DA SE ZIVOT PREKRATI!

Zivot moze da bude da je san! Ali sta je onda san?

Ako je zivot san, san nije zivot. San nije zivot uopste! San je podskup zivota a ne prozor u drugi zivot!

Leptiri ne mogu da sanjaju = ja sam covek koji je sanjao da je leptir.


Moram ti reci da ti mene iritiras. To je zato sto ne znas a predstavljas se da znas i sve to sa visina dignutog nosa.

Bar je MOJ, dok se tvoje misli ne vide iz gomile tudjih.
 
Da li ste covek ,koji je nocas sanjao leptira, ili ste leptir koji sanja da je covek ....i jos uvek sanja ?

Pijemo pehar sav svoj vek
S mrenama preko zene
Dok suze nase, pale tek,
Sred pozlate se pene

A kada nam u smrtni cas
S ociju padne mrena
Tad sve sto plenilo je nas
Nestane istog trena

I vidimo, kad dodje dan,
Da prazna je ta casa,
Da pice iz nje bese - san,
I ona sama - nije nasa

( M.Ljermontov- Pehar zivota )
 
Zato su ovi Cuang Ceovi stihovi toliko mocni ,kroz sve ove milenijume.

...često gršimo kad je reč o majstorima retkih misli... u vremenima kad su delovali , misleća samostalno bila je nemoguća .....dat period kineske istorije je završna faza državnog legalizma ( kao najvećeg oblika terorizma u ljudskom postojanju --- nešto danas od toga je na našoj sceni / ceo vek ) , tako da je citirani kinez bio državni mislilac ( ustoličeni ) ...njegov posao je bio da obezvređuje čovekovo "JA" i relativizuje njgovo biće .... idealizam na kineski nači ( oj puriša stoko grdna, što se mučiš što se prčiš ) ..... majstor manipulacije u ime kvazi duhovnosti ------ kad je upitanju sloboda svakog postojećeg čoveka , kao neponovljivog jedinstvenog događaja u kosmosu ; ovo je vrazologija koja vrši destrukciju uma i ništa više ....jednom rečju glupost ( samo zato što postojim i samo zato što moje postojanje kad god sam svestan sebe sama , ugrožava vlastoljubive ništake i preti da im ruinira vlast ) ....dakle , plaćeni mislilac tako je profesionalno odradio posao, da drži i danas porobljene dve miljarde ljudi koji rade za čašu supe ceo dan od danas do sutra......žalosno kako nas bedno pokradoše duhovni ništaci na našim prostorima !
 
Poslednja izmena:
...i dok nam misli teku kao reka nabujala,ja cu ostati samo jedan koji tone ili se spasiti hoce...vezivanja HAHHAHAHA

....ma daj

...da bi dostigli stadium leptira ne treba puno....tek...JEDAN FINI UZDAH, IZUZEV NASIH DEFINICIJA I RECI,U NASA PLUCA
 
Sve si pogresno shvatio. Zivot moze biti san u odnosu na nesto drugo, o cemu pojma nemamo, ali ne moze biti san u odnosu na san. San je podskup zivota! Zivot je podskup necega treceg!

Ne, nego su i zivot i snovi stranice jedne iste knjige. Svet stvari po sebi objektivise se na isti nacin u snovima, kao i u ovom "budnom snu" pri cemu o tom svetu, a koji je transcendentan (izvan mogucnosti saznanja) .ne nzamo nista niti u snovima ali ne znamo nista o njemu ni dok smo pod navodnicima "budni".
Tako da nije san podskup zivota, vec su i zivot i san ,da tako kazemo, podskup sveta stvari po sebi. Pri cemu su objektivacije snova mnogo blize tom svetu nego ovaj "realan" a koji je u potpunosti vezan kauzalitetom i koji ne ostavlja mogucnost inteligibilnoj slobodi da se u njemu objektivise a da u potpunosti ne potpadne pod pravila ovoga sveta ili pravila opazanja naseg razuma drugacije receno.

Eto, kao sto vidis istina nije tako jednostvana kao tvoje prosto razmisljanje o skupu i podskupovima.. ali ako ti nesto nije jasno... pitaj.

Da apsolutna slobodna volja ne postoji, to sam ti i ja mogao reci! Pa sta si ti mislio? Da mozes van multimedijalnog programa u koji te je Tvorac stavio? Covek je kap misli koju Bog presipa iz jedne u drugu casu!

Tu infantilnu projekciju autoriteta roditelja a koju zoves "tvorac" zadrzi za sebe i za odgvorajuci forum. Jedno je tvorac, drugo je transcendentna volja. Jedno je Demiurg a drugo je "dobri bog"da tako kazemo. Markioniti su bili pravi hriscani ..ali kao sto rekoh, ovo nije forum za raspravu o tome.

Sto se tice slobode volje, ona ne postoji. To nije hipoteza vec cinjenica koja opet nije bas tako prosta, ali uz malo razmisljanja ona je neosporiva . Evo ti sa moje teme o slobodi volje pa razmsiljaj:

"Da bismo tu za nasu temu tako vaznu zabludu posebno i najasnije rasvetlili zamislicemo sad nekog coveka koji, stojeci negde na ulici, sebi kaze: ,,Sada je sest sati uvece, radni dan je zavrsen. Sad mogu da prosetam ili da idem u klub, mogu takode da se popnem na kulu da gledam Sunce kako zalazi, a mogu da idem i u pozoriste, takode mogu da posetim ovog ili onog prijatelja, mogu cak da izadjem kroz kapiju u daleki svet i da se nikada ne vratim. Sve je samo na meni i imam punu slobodu za to, a ipak sada necu da ucinim nista od toga, nego isto tako dragovoljno idem kuci, svojoj zeni".

To je isto kao kada bi voda rekla: ,,Mogu da pravim visoke talase (da! naime, u moru i po oluji), mogu silovito da pojurim (da! naime, u koritu bujice), mogu da se obrusim peneci se i kipteci (da! naime, u vodopadu), mogu slobodno da se popnem u vazduh kao zrak (da! naime, u vodoskoku), konacno, mogu prosto da prokuvam i isparim (da! pri 80C°), no ipak necu uciniti nista od toga, nego cu dobrovoljno ostati mirna i bistra u jezercetu ravnom kao ogledalo".

Kao sto voda moze sve to samo onda kada nastupe odredjeni uzroci za jedno ili za drugo, isto tako onaj covek koji premislja sta moze, ne moze nista drugo, osim pod istim uslovom.
Dok ne nastupe uzroci, to mu je nemoguce, a onda on to mora, isto kao i voda, sve dok je smestena u odgovarajuce okolnosti.
- Okrenimo se opet onom zamisljenom, u Sest sati deliberirajucem [promisljajuce] coveku i zamislimo da je on primetio da sada ja stojim iza njega, da filozofiram o njemu i da poricem njegovu slobodu u svim onim njemu mogucim radnjama; lako bi se moglo desiti da on, da bi mene pobio, izvede neku od njih, ali onda bi upravo moje poricanje i njegovo delovanje na njegov duh protivrecenja bilo motiv koji ga je na to prisilio. Ipak, ono bi ga moglo pokrenuti na jednu ili drugu od laksih medju gornjim radnjama, npr. da ode u pozoriste, ali niposto na poslednji, naime, da odluta u daleki svet: za to bi motiv bio suvise slab.
Isto tako pogresno mnogi misle da cim u ruci drze napunjen pistolj njime mogu i da se ustrele. Ono najmanje sto je za to potrebno jeste mehanicko sredstvo za izvodenje, a glavna stvar je neki nadasve jak i zbog toga redak motiv koji ima ogromnu snagu, koja je pak neophodna da nadvlada uzivanje u zivotu, ili, tacnije, strah od smrti; tek nakon sto je takav motiv nastupio, on zaista moze da se ustreli, a i mora, jer inace znaci da je neki jaci protivmotiv, kada je takav uopste moguc, sprecio taj cin.
Mogu da cinim ono sto hocu; mogu, kada hocu, da sve sto imam dam sirotinji i time i sam postanem jedan od njih kada hocu! Ali ja nisam u stanju da to hocu, jer suprotni motivi imaju nada mnom i previse vlasti a da bih to hteo. Nasuprot tome, kada bih ja imao neki drugi karakter, i to u toj meri da budem svetac, onda bih to mogao hteti; ali tada ne bih mogao izbeci da to hocu, dakle, morao bih to da ucinim. I sve to izdrzava potpuno dobro sa onim ,,mogu da cinim ono sto hocu" samosvesti, u cemu jos i danas neki filozofasteri bez misli misle da vide slobodu volje i u skladu s tim nju cine vazecom kao cinjenicu svesti."
Sopenhauer

Cela tema je na ovom linku : http://forum.krstarica.com/showthread.php/286498-Sloboda-volje?highlight=sloboda+volje


Mnogo puta sam u snu BIO SVESTAN DA SANJAM! Ali nikada nisam mogao da se probudim! Jednostavno, NE POSTOJI NACIN DA SE SAN PREKRATI!

Moras precizirati da ne postoji nacin da prekinemo objekitvaciju volje koju zovemo san i time vratimo u svest objektivaciju volje koju zovemo "relanost". Tek uz tu napomenu te tvoje reci imaju smisla iako sam tvrdanj nije tacna.
. Kada dodjemo do snovidjenja postoji problem da snovidjenje zadrzimo jer se svaki cas mozemo probuditi. Takodje, u snovima ne znamo nista o ovom budnom stanju. Kao sto u snu ne znamo za neki drugi san koji cemo sutra sanjati. U sivm tim snovima proteze se jedno JA a objektivacije volje se smenjuju.

Ali, ako neko pomisli da je zivot san i dovoljno jako u to veruje, on moze da ode i da se ubije i tako pokusa da se probudi. Znaci NACIN POSTOJI DA SE ZIVOT PREKRATI!

NE POSTOJI . Ako si uspeo pojmiti ucenje o slobodi volje, znaces da to sto mozemo da skocimo sa zgrade ako hocemo, ne daje nam slobodu da to i uradimo ili da to hocemo. Nemam slobodu nad svojom voljom. Ako hocu da skocim sa zgrade mogu, ali nemam tu slobodu da hocu a da to htenje ne bude pokrenuto motivima koji ne zavise od mene. Zato smo mi u poptunosti isti bilijarskoj kugli koja moze da ode u jednu ili drugu rupu. ili moze da iskoci sa stola. Sve to bilijarska kugla moze ali ako naidje odgovarajuci uzrok.
Kao sto kaze Sopenhauer:
I sve to izdrzava potpuno dobro sa onim ,,mogu da cinim ono sto hocu" samosvesti, u cemu jos i danas neki filozofasteri bez misli misle da vide slobodu volje i u skladu s tim nju cine vazecom kao cinjenicu svesti."
Sopenhauer

Zivot moze da bude da je san! Ali sta je onda san?

I zivot i san su objektivacije u svesti transcendente stvari po sebi koja se ukazuje kao objektivna prosavsi kroz apriorne forme opazanja rauzma ili prostor i kauzalitet.
 
Poslednja izmena:
....još može ispasti da mene sanja moja majka , a nju njena .............. a sve njih Eva ... a Evu Adam ... a adama Tvorac .....svi da budete tihi i strpljivi ,
jer samo dok oni spavaju mi postojimo .......dakle , u snu san....ova terapija sprovedena je nad mnogim špijunima krajem I s.r. da se aktiviraju u budućem ratu .....i bili su aktivirani ... njom se danas leče mnoge bolesti ....
 
Интелект је онај који креира како слике опажајног света које зовемо "реалност" тако и слике снова. У оба случаја он је творац слика које доживљавамо, а извориште тих слика је једна иста метафизичка "ствар по себи".
Значи, погрешно је узимати снове као одразе овог будног стања, а како се обично они третирају. Снови су још један производ интелекта у коме се објективише оно исто што се објективише и у будном сну кога зовемо "реалност". Оба производа су појава.

Можда да то сликовито представимо Платоновом алегоријом пећине.

platocave.jpg


Ватра је ствар по себи.
Предмети који се преносе испред ње јесу ИДЕЈЕ(степени објективације воље)
Људи свезани у пећини смо ми као индивидуе са својим интелектима.
Сенке на зиду пећине су опажаји будног стања ткз." реални свет" али такође и опажаји слика снова..ткз. "сневање".

Иста функција интелекта креира и снове и опажаје будног стања ради се о ИСТОЈ појави.
Али има и великих разлика јер је у сневању интелект ослабљен а функција чулности инхибирана, па ствар по себи зато надире према нама другим путевима него што је чулност( према којој је интелект пре свега усмерен). Пошто садржаји трансценденције тако продру у свест, интелект једино што може урадити јесте да их покуша рационализовати или уклопити у простор, време и каузалитет (а што су његове форме).Међутим, пошто је одсечен од чулности ПОСЕГНУЋЕ за сећањима и у виду слика објективисати оно што је изван свих слика...ствар по себи која је продрла у свест.

И те објективације у сновима биће много ближе суштини ствари по себи управо због тога што нису потпуно и дефинитивно прошле кроз "филтер" форми опажања интелекта.

Сетио сам се једног примера који може разјаснити један доста магловит проблем. Да бисмо стекли представу како инелект ствара слике сна или његове ликове, а који су често позајмљени из овог "будног сна", замислимо да се затворених очију крећемо кроз неки простор. Ако наиђемо на нешто интлект ће покушати да то представи, објекитвира у слику или рационализује, тако да ћемо често у имагинацији замислити да је то што смо додирнули нека особа коју познајемо и њену слику ће нам интелект презентовати.

Исто тако, у сновима ствар по себи продире у свест другим путевима него што је чулност. Интелект ту значи хода у мраку одвојен од чулности. Међутим, када наиђе на "ствар по себи" која је продрла у свест, остаје му да је представи на исти начин као у оном примеру..тако што ће представити неки лик из ове стварности, иако се ради заправо о нечем траснцендентном,нуминозном по правилу о аутономном ентитету духа ткз. "архетипу". Ентитету који је изван овога света . Ради се о боговима буквално, који ето бивају представљени ликовима овог будног сна који зовемо реалност, тако да често у сновима срећемо комшије, људе које познајемо и слично, док "по себи" заправо се ради о сусрету са оним што је објективирало богове у митовима. Архетипима колективно несвесног или објективаицијама трансценденте воље.
 
Poslednja izmena:
Jedna moja bivša komšinica baka(upokojila se)znala je da kaže:"Od tih priča se neće niko hleba najesti..."
Bila je profesorica biologije u penziji u to vreme...
Tako da je onaj kinez ili leptir,šta li,popio čaj,zajahao bicikli ili poleteo ka cvetovima i na posao...Slabo verovatno da je ostao da spava ili sanja NEKO OD NJIH!
 
Исто тако, у сновима ствар по себи продире у свест другим путевима него што је чулност. Интелект ту значи хода у мраку одвојен од чулности. Међутим, када наиђе на "ствар по себи" која је продрла у свест, остаје му да је представи на исти начин као у оном примеру..тако што ће представити неки лик из ове стварности, иако се ради заправо о нечем траснцендентном,нуминозно� � по правилу о аутономном ентитету духа ткз. "архетипу". Ентитету који је изван овога света . Ради се о боговима буквално, који ето бивају представљени ликовима овог будног сна који зовемо реалност, тако да често у сновима срећемо комшије, људе које познајемо и слично, док "по себи" заправо се ради о сусрету са оним што је објективирало богове у митовима. Архетипима колективно несвесног или објективаицијама трансценденте воље
.

Zanimljivo.
Cak je i Frojd smatrao da postoji latentni i manifestni deo sna,i da jedino cega se mi secamo jeste zamaskirani,manifestni deo sna.
 
Poslednja izmena:
Исто тако, у сновима ствар по себи продире у свест другим путевима него што је чулност. Интелект ту значи хода у мраку одвојен од чулности. Међутим, када наиђе на "ствар по себи" која је продрла у свест, остаје му да је представи на исти начин као у оном примеру..тако што ће представити неки лик из ове стварности, иако се ради заправо о нечем траснцендентном,нуминозно� � по правилу о аутономном ентитету духа ткз. "архетипу". Ентитету који је изван овога света . Ради се о боговима буквално, који ето бивају представљени ликовима овог будног сна који зовемо реалност, тако да често у сновима срећемо комшије, људе које познајемо и слично, док "по себи" заправо се ради о сусрету са оним што је објективирало богове у митовима. Архетипима колективно несвесног или објективаицијама трансценденте воље
.

Zanimljivo.
Cak je i Frojd smatrao da postoji latentni i manifestni deo sna,i da jedino cega se mi secamo jeste zamaskirani,manifestni deo sna.
 

Back
Top