Samopouzdanje koje nema osnova

...mislis na ljude iz nauke koji svoje licno misljenje serviraju kao naucnu istinu?

Tako nekako, mada ne moraju nužno biti iz nauke. Primeri poznatih koje ste davali, jesu dobri primeri. Da bi čovek bio takav mora da bude prost, a pomenute žene su veoma proste. Nažalost, masa (i kod nas i u svetu) voli ljude koji se "snalaze". Pamet i trud, obrazovanje, znanje ... to su vrline samo ponekim ljudima. Ipak, svi duboko u sebi osećaju strahopoštovanje kada se nađu u kontaktu sa nekim ko je zaista važan, a to su ljudi koji imaju znanja. Interesantno je da svest o sopstvenoj bezvrednosti, koju moraju osećati, leče preteranim samoljubljem. Tu pokazuju svoju glupost, pošto pretpostavljaju, pogrešno, da ih sagovornici ne provaljuju.
 
... vecina ljudi je zavisna od autoriteta i sasvim im je ok da oni misle umesto njih... ko zna koliko je ljudi finansijski zainteresovano za uspeh nekog "autoriteta" ...kao u pop telesopu, ne razlikuju se oni mnogo od super sokovnika ili super usisivaca...srecom ti autoriteti bas vole da se medjusobno raspravljaju
 
Možda je najbolje ostaviti druge da grade svoje pouzdanje na onim vrednostima koje su za njih važne. Onda kada sami dokuče i kada dokuče da nešto treba menjati oni će menjati. Menjaće ne zato što smo im mi rekli već zato što će shvatiti da im treba nešto realnije i vrednije.
Zato je najbolje naći dobru podlogu za izgradnju svojih vrednosti nezavisno od drugih.
Ako sagledavamo nečije lažne vrednosti i to kod nas ne pokreće nikakve emocije veća je verovatnoća da smo bili objektivni. Ali, ako nas neko iritira i u nama pokrene izvesna osećanja koja nas malo izvuku iz ravnoteže veća je verovatnoća da smo mi u sebi prepoznali te iste "kvalitete".
To znači da je ovo najbolji znak na čemu trebamo poraditi kod sebe.
Što nas briga što iko oko nas ima lažno samopouzdanje ako ga mi imamo valjanim. Samopouzdanje sazdano na trajnim vrednostima je dobra podloga za osećaj sreće.
 
Možda je najbolje ostaviti druge da grade svoje pouzdanje na onim vrednostima koje su za njih važne. Onda kada sami dokuče i kada dokuče da nešto treba menjati oni će menjati. Menjaće ne zato što smo im mi rekli već zato što će shvatiti da im treba nešto realnije i vrednije.
Zato je najbolje naći dobru podlogu za izgradnju svojih vrednosti nezavisno od drugih.
Ako sagledavamo nečije lažne vrednosti i to kod nas ne pokreće nikakve emocije veća je verovatnoća da smo bili objektivni. Ali, ako nas neko iritira i u nama pokrene izvesna osećanja koja nas malo izvuku iz ravnoteže veća je verovatnoća da smo mi u sebi prepoznali te iste "kvalitete".
To znači da je ovo najbolji znak na čemu trebamo poraditi kod sebe.
Što nas briga što iko oko nas ima lažno samopouzdanje ako ga mi imamo valjanim. Samopouzdanje sazdano na trajnim vrednostima je dobra podloga za osećaj sreće.

Sasvim ispravan stav i tačan donekle. Ne slažem se sa onim delom da ako imamo neku emociju zbog nečijeg lažnog samopouzdanja, mi u sebi prepoznajemo te kvalitete. Nije istina. Ako ne zavisite od te osobe, onda je istina. Ali ako je ta osoba na položaju kojim može da utiče na vaš život, onda itekako izaziva emocije. Gadi vam se, smešno vam je, znate da je vredno ignorisanja, ali opet, ne možete da budete ravnodušni kada vam neko takav na bilo koji način određuje nešto u životu. Da je svet sazdan od pravde ne bi bilo problema. A pošto nije onda čovek može da ima emociju a da nije prepoznao sebe u lošem.
 
Sasvim pogrešno. Ne čitam bilo kakve časopise, sem stručnih. A što se tiče ljudi iz teme, ne zanima mene šta oni misle, ne sekiram se ja zbog njihovog stanja, već bih volela da razumem ja. Ono što mislim da je po sredi nikako mi se ne poklapa sa zdravim razumom, pa me zanima šta drugi ljudi misle. Čisto radi razgovora. Zašto ste ogorčeni? Ignorišite temu ako vam je besmislena.

Jeste ja sam ogorčena jer me ne zanima što ti misliš o sebi. Duhovito.
Tema je za neke trač novine koje leče sujetu ne za ovaj pdf.
 
Ali, ako nas neko iritira i u nama pokrene izvesna osećanja koja nas malo izvuku iz ravnoteže veća je verovatnoća da smo mi u sebi prepoznali te iste "kvalitete".

Ovo je momenat koji vrede zapamtiti. Samo, pre bi rekao da mi često aktiviramo u sebi upravo suprotne ''kvalitete''. Npr. ako je neko seljačina koja svoje samopouzdanje bazira na primitivnom mačoizmu, a mi se u njegovom prisustvu osećamo neprijatno - možda je to znak da smo mi nesigurni upravo kod žena...
 
Jeste ja sam ogorčena jer me ne zanima što ti misliš o sebi. Duhovito.
Tema je za neke trač novine koje leče sujetu ne za ovaj pdf.

U redu je.

Ovo je momenat koji vrede zapamtiti. Samo, pre bi rekao da mi često aktiviramo u sebi upravo suprotne ''kvalitete''. Npr. ako je neko seljačina koja svoje samopouzdanje bazira na primitivnom mačoizmu, a mi se u njegovom prisustvu osećamo neprijatno - možda je to znak da smo mi nesigurni upravo kod žena...

Zar vi želite iste žene koje žele tu seljačinu?
 
A kakve to veze ima sa osećanjem nesigurnosti?

Pa ima. Ako ne želite taj tip žena, onda ne treba da se opterećujete njihovim idealima. Postoje različiti svetovi. Nikada nisam bila ljubomorna na žene koje privlače muškarce koji meni nisu interesantni. Makar bile prelepe, prezgodne. Mogu da zavidim samo nekoj koja ima kvalitete koji mogu da privuku onog muškarca koji je meni interesantan, a ja ih nemam ili imam u manjoj meri izražene.
 
Zanima me vaše razmišljanje o ovome. Poznajete li ljude, makar jednu osobu, koja o sebi razmišlja kao o jakoj, sposobnoj, pametnoj, nadprosečnoj osobi, a vi (i ne samo vi) jasno vidite i znate da je ta osoba potpuno ništavna? Čak vas čudi toliko samopouzdanje. Pamet i sujeta ne idu pod ruku. Znanje i lupetanje, takođe. Veliki znalci su priznati u svojoj strukovnoj sredini. Drugo je to da vas znaju ali vas osporavaju, s razlogom ili ne, a drugo kada vas ni ne znaju. Ako nekoga ne poznaju kolege, a radi godinama, kako je moguće da takva osoba bude egoista? Zanima me kako objašnjavate ovakve slučajeve?

Ali ako je ta osoba na položaju kojim može da utiče na vaš život, onda itekako izaziva emocije. Gadi vam se, smešno vam je, znate da je vredno ignorisanja, ali opet, ne možete da budete ravnodušni kada vam neko takav na bilo koji način određuje nešto u životu. Da je svet sazdan od pravde ne bi bilo problema. A pošto nije onda čovek može da ima emociju a da nije prepoznao sebe u lošem.
Andja,
malo boravih na pot(d)forumu o književnosti i pravopisima pa mi se čini da tamo primetih dobre komentare iz tvoje struke.
Rekao bih da medjuljudski odnosi nisu nimalo bolji ali ni gori u bilo kojoj sredini, ma kako obrazovanoj ili neobrazovanoj.
Pitao bih, "Zašto?" (Hajde da pogledamo veselije na celu priču pa ću te upitati jesam li dobro napisao ovu rečenicu?)
Zato što naši odnosi ne zavise od našeg intelektualnog obrazovanja već od našeg duhovnog stanja svesti. Zato su dela pojedinih pisaca od pre nekoliko stotina godina primenjiva i na današnjeg čoveka. Hoću reći da čovek slično ili identično reaguje danas kao i onda. Jedino su okolnosti oko nas malo drugačije.
Najverovatnije da ako ne želimo malo kopati po svrsi i smislu života nećemo moći mnogo da se rasteretimo pritiska koji nam nameće okolina.
Medju mnogim knjigama pročitah i nekoliko od Skota Peka. Od njih sam odabrao vrednovati samo jednu rečenicu u kojoj je rekao: "Život je težak ali kada shvatimo da je tako onda on više nije težak." Drugačije rečeno: Kada shvatimo da postoji razlog postojanja životne težine onda to lakše podnosimo. Bukvalnije rečeno; Škola nije mesto gde mi pohadjamo nastavu i studije da bismo se osposobili za neki posao već je sami život jedina prava škola i zato trebamo biti u toj škopli aktivni i svesni djaci.
Tamo na "Književnost" posetih temu o Kahlilu Gibranu, veličanstvenom piscu koji je izrekao veličanstvene stihove a koji govore o toj duhovnoj suštini života i čoveka. Naravno ne eksplicitno.
Pritisak pod kojim se nadjemo u odredjenoj sredini radnoj ili porodičnoj postoji sa razlogom da u nama pokrene odredjenu promenu i načini nas svesnijim bićem. Bolno jeste ali čovek bez pritiska sa strane nikada ne bi poželeo da išta više sazna nego li jedino ono što mora i što mu je potrebno da bi fizički preživeo.
Druge ne možemo pomeriti fizički da nam ne smetaju niti ih možemo promeniti da nam bude lakše, tako bismo morali promeniti ceo svet, ali možemo zagnjuriti malo i otkriti suštinu života, smisao, svrhu, cilj kao i naše mesto i ulogu u njemu.
I sam sam prolazio pritiske sredine dok su u ovoj zemlji odzvanjale himne o velikom vodji. Na sreću, život nam zatvara jedna vrata ali nam otvori druga mnogo lepša i važnija...
To ne znači da se trebamo pomiriti sa nepodnošljivom situacijom ali znači da trebamo otkriti ona druga vrata koja će nam dati nešto što nismo ni očekivali. To je razumevanje da ponekada trebamo istrajati i strpeti se.
Da podsetim da se dijamant izgradi upravo pod najvećim pritiskom, zar ne. Kada bismo mnoge stvari shvatili na vreme, bili bismo zahvalni baš onima koji su nad nama primenjivali pritisak makar i kroz svoje lažno samopouzdanje.
Zaista vredi početi od Kahlila Gibrana
 
Poslednja izmena:
Zanima me vaše razmišljanje o ovome. Poznajete li ljude, makar jednu osobu, koja o sebi razmišlja kao o jakoj, sposobnoj, pametnoj, nadprosečnoj osobi, a vi (i ne samo vi) jasno vidite i znate da je ta osoba potpuno ništavna? Čak vas čudi toliko samopouzdanje. Pamet i sujeta ne idu pod ruku. Znanje i lupetanje, takođe. Veliki znalci su priznati u svojoj strukovnoj sredini. Drugo je to da vas znaju ali vas osporavaju, s razlogom ili ne, a drugo kada vas ni ne znaju. Ako nekoga ne poznaju kolege, a radi godinama, kako je moguće da takva osoba bude egoista? Zanima me kako objašnjavate ovakve slučajeve?

Šta je loše u smopouzdanju'
Problem je egoizam a ne samopouzdanje.
 
Samopouzdanje koje nema osnova = lažno samopouzdanje?
Samopouzdanje podrazumeva verovanje u sopstveni kvalitet: "Ono što nemaš, pozajmi od samoga sebe".
Ako je reč o lažnom samopouzdanju, ono može biti iluzija ludaka, ili trenutno, euforično stanje zanesenjaka. Lažno samopouzdanje može biti i motivaciono (ali samo nakratko): naime, ukoliko sebe ubediš da nešto možeš učiniti jer si dovoljno sposoban, onda ćeš - možda - to i učiniti. U tom kontekstu, uopšte nije bitno da li je predstava o sopstvenim sposobnostima realna; bitno je da se krene sa nekim ciljem ... pa shodno tome da li je predstava o sposobnostima ispravna ili ne, nekom opanci a nekom obojci. Neki će postići cilj i tako ustanoviti da im samopouzdanje i nije bilo bez osnova. Neki će ispasti budale i nikada, naravno, neće shvatiti da im je samopouzdanje bilo lažno. Samo srljanje u propast i glupost jeste validan dokaz da je samopouzdanje bilo neosnovano.
A kako se tačno može utvrditi količina/veličina osonove tuđeg samopouzdanja? :think: Iz našeg ugla? Ko nam garantuje da kritičko gledanje na tuđe samopouzdanje nije takođe opsena našeg ega, tj. jedan vid ispoljavanja samopouzdanja bez osnove?
 
Morate da shvatite da ne možete da idete kroz život tim tolerantnim stavovima - lični ugao. Prosto, postoje slučajevi kada je lični ugao objektivni ugao. Možda se vi koji ne verujete u objektivnost bavite nekim poslom koji nije proverljiv, koji se oslanja na subjektivne procene ili poslom koji je nebitan za provere, a nemate ni drugih primera sem javnih ličnosti, ali u poslovima gde je proverljivost moguća objektivna procena nečije vrednosti, odnosno (ne)opravdanog samopouzdanja, moguća je. Mislim da je sasvim jasno iz dosadašnjih poruka da nije reč o ličnom, nekoj zlonamernosti i gledanju tuđeg posla. Bilo bi lepo da se ne bavite takvim optužbama, pošto su besmislene i nebitne za temu. Bolje je ignorisati nego pisati društveno prihvatljive fraze.
 
ja pozmnajem par ljudi koji citav zivot zavrsavaju sve preko veze- pa ubedjuju kako sve sami postigose..
blago je reci da su puni samopouzdanja.... egocentricni preko mere, gledaju svoje dupe do takvih detalja da je to sokantno( meni)


ovde uglavnom novcanik i samopouzdanje idu pod ruku :mrgreen:
Neko je onu - "koliko jezika znaš-toliko vrijediš" 'unaprijedio' u - "koliko ljudi znaš-toliko vrijediš".
Ima ljudi koji o tome sude,bez ikakve osude, kao o realnosti. Najgore od svega je što neprihvatanje tako postavljenih odnosa izgleda kao borba sa vjetrenjačama.
 
Zanima me vaše razmišljanje o ovome. Poznajete li ljude, makar jednu osobu, koja o sebi razmišlja kao o jakoj, sposobnoj, pametnoj, nadprosečnoj osobi, a vi (i ne samo vi) jasno vidite i znate da je ta osoba potpuno ništavna? Čak vas čudi toliko samopouzdanje. Pamet i sujeta ne idu pod ruku. Znanje i lupetanje, takođe. Veliki znalci su priznati u svojoj strukovnoj sredini. Drugo je to da vas znaju ali vas osporavaju, s razlogom ili ne, a drugo kada vas ni ne znaju. Ako nekoga ne poznaju kolege, a radi godinama, kako je moguće da takva osoba bude egoista? Zanima me kako objašnjavate ovakve slučajeve?
Hipomanija i manija
Osobe se osećaju "važnima" imaju osećaj viška energije, smanjenu potrebu za spavanjem. Pojedinci u stanju hipomanije izgledaju euforično, energično i "kreativno", nestrpljivi su i loše rasuđuju. Razgovorljivi su puni ideja, no te su ideje neorganizovane te daju utisak rastresenosti.
Termin manija koristi se za opisivanje najtežeg oblika ekstremnog ushićenja i preterane aktivnosti.
Uobičajeni simptomi manije uključuju različite stupnjeve sledećeg:

  • Pojačano raspoloženje – oboljele osobe osjećaju silan osjećaj uzbuđenja, ushićenosti i pune su energije.
  • Takvo se iskustvo često opisuje kao da ste na samom vrhu sveta i mislite da ste nepobedivi.
  • Povećana energija i preterana aktivnost.
  • Smanjena potreba za snom.
  • Razdražljivost – takve osobe se mogu naljutiti ili ih nerviraju oni koji ne odobravaju ili odbacuju njihove ponekad nerealne planove ili ideje.
  • Ubrzano razmišljanje i govor – misli postaju ubrzanije nego obično. To može dovesti do toga da dotična osoba ubrzano priča i skače s teme na temu.
  • Nepromišljenost – to može biti rezultat smanjene sposobnosti kod obolele osobe da vidi posledice svog ponašanja, kao što je npr. trošenje goleme svote novca na kupovinu stvari koje im zapravo uopšte ne trebaju.
  • Grandiozni planovi i uverenja – uobičajeno je za osobe koje dožive maniju da budu uverene kako su izuzetno talentovane ili obdarene, da su kraljevi, filmske zvezde ili na primer predsednici država. Često se pojačavaju i religiozna verovanja i dotične osobe veruju da su one važne verske ličnosti.
  • Pomanjkanje razumevanja – osobe koje dožive maniju možda ne prepoznaju da je njihovo ponašanje neprimerno, mada mogu shvatiti da druge osobe smatraju da su njihove ideje i ponašanje neprimereni, nepromišljeni ili nelogični.
 
Poslednja izmena:
Kada imate nekoga ko nešto radi celoga života i to što radi radi pogrešno, onda je to ništavna osoba u profesionalnom smislu. Može to proceniti svako ko je u poslu i zna nešto o poslu.

A sta ti mislis o sebi kada svoje dane provodis razmisljajuci o njima. Gde se po sopstvenom misljenju ti svrstavas kada su oni nistavni, a ti si opsednuta njima.

Veoma ruzno reci/pomisliti da je neko drugo bice "nistavno". MIslim ( u stvari sam sigurna) da to nikad ni za koga nisam pomislila, cak ni za najvece zlocince iz istorije.

Operi se i oprosti sebi za takvu stvar, ja cu se truditi da te zaboravim, zajedno sa tvojim paketom malih energetskih otrova.

Ljubi bliznjeg svog!
 
Ako je reč o lažnom samopouzdanju, ono može biti iluzija ludaka, ili trenutno, euforično stanje zanesenjaka. Lažno samopouzdanje može biti i motivaciono (ali samo nakratko): naime, ukoliko sebe ubediš da nešto možeš učiniti jer si dovoljno sposoban, onda ćeš - možda - to i učiniti.
Kada je stanje bezrazložno euforično, to znači da je nastupilo manično stanje.
Hipomanične osobe (stanje blaže od manije) mogu da budu i uspešne. I čak možda i ne bi ni pokušali ni uspeli da nisu bili hipomanični. :)
Htedoh reći da se slažem i interesantno je i ovo znati.
 
Zanima me vaše razmišljanje o ovome. Poznajete li ljude, makar jednu osobu, koja o sebi razmišlja kao o jakoj, sposobnoj, pametnoj, nadprosečnoj osobi, a vi (i ne samo vi) jasno vidite i znate da je ta osoba potpuno ništavna? Čak vas čudi toliko samopouzdanje. Pamet i sujeta ne idu pod ruku. Znanje i lupetanje, takođe. Veliki znalci su priznati u svojoj strukovnoj sredini. Drugo je to da vas znaju ali vas osporavaju, s razlogom ili ne, a drugo kada vas ni ne znaju. Ako nekoga ne poznaju kolege, a radi godinama, kako je moguće da takva osoba bude egoista? Zanima me kako objašnjavate ovakve slučajeve?
Jelena Karleuša.
To je kompleks više vrednosti koji je zapravo prikriveni kompleks niže vrednosti ;)
Te osobe na taj način žele i okolinu ali i sebe da ubede da su superiorne u odnosu na druge, što nije tako.
 

Back
Top