Република Српска Крајина

Znači po tebi je u redu boriti se za komunizam a nije u redu boriti se za nacizam i fašizam iako je komunizam ubio više ljudi nego nacizam i fašizam zajedno ili u prijevodu imaš dvostruke standarde i nisi dosljedan. Što se tiče Splita već sam ti objasnio kojim stanovništvom je masovno naseljavan iza drugog svjetskog rata i čiji potomci su većina današnjih Splićana. Hvala Bogu u Splitu danas živi najmanje potomaka onih starih Splićana koji su bili partizani. Imoćani, Sinjani, Drnišani i ostali Vlaji su prominili Split na bolje kada su migrirali u njega naviše u periodu od 1960. do 1980. godine. Pozdravio te Marko Perković Thompson.
Obični ljudi, partizani, su se većinom borili za goli život i opstanak. Politički i vojni komesari koji su upravljali vojskom imali su svoju agendu, ali tvrditi da se neki Mate i Stipe borio za komunizam, a ne protiv osvajača i agresora i za spas svoje obitelji i sela i zemlje je blago rečeno smiješno.

Tko bi normalan bio na strani ustaša koji su se borili na strani Nijemaca i Talijana, čija je agenda bila pobiti većinu Slavena i podjarmiti njihove zemlje?

Ništa ti nisi bolji od prosječnog četnika i velikosrbina. Možeš slobodno u kolo s njima. Isti si kao i oni!
 
Po ovom tvom komentaru ispada da su Hrvati ušli u Jugoslaviji jer su morali i jer nije bilo izbora, više su to učinili na silu nego svojom voljom, zbog interesa a ne ljubavi. Sa time se čak donekle i slažem. Ajde hvala Bogu da sam i od tebe dočekao barem malo realnosti.
Naravno da su morali. Nije baš da su imali izbora. Ni što se tiče prve, ni što se tiče druge. Ali su zato iskoristili obje, naročito drugu za svoj daljnji razvoj. Tako se pametan ponaša.
 
To sto si naveo je objektivno ali je rijec o institucijama i pojedincima cijensu zrtve bile i Srbi. Naravno da niko ne osporava Milosevicevu primarnu a Tudjmanovu cak trecerazrwdnu ulogu . Daj u rat prvi je otisao onaj ko je imao tenkove i koji je bio uvjeren dobice ga.
Da, činjenica je da su Srbi razmišljali na win-win način. lli će bez problema, uz vojnu pomoć JNA skršiti vodstva u Sloveniji i Hrvatskoj i očuvati Jugoslaviju te je reformirati na način kako oni žele (a na štetu ostalih naroda) ili će ukoliko ne bude išlo s očuvanjem Jugoslavije, opet uz pomoć oružane sile iscrtati sebi nove, daleko veće granice Srbije. Šteta što nisu imali mudrosti pomisliti koliko bi sve to koštalo, isplatili se biti toliko gramziv i postoji li šansa za njihov poraz. O tome na njihovu i tuđu žalost nisu uopće niti pomislili.
 
Obični ljudi, partizani, su se većinom borili za goli život i opstanak. Politički i vojni komesari koji su upravljali vojskom imali su svoju agendu, ali tvrditi da se neki Mate i Stipe borio za komunizam, a ne protiv osvajača i agresora i za spas svoje obitelji i sela i zemlje je blago rečeno smiješno.

Tko bi normalan bio na strani ustaša koji su se borili na strani Nijemaca i Talijana, čija je agenda bila pobiti većinu Slavena i podjarmiti njihove zemlje?

Ništa ti nisi bolji od prosječnog četnika i velikosrbina. Možeš slobodno u kolo s njima. Isti si kao i oni!
mislim da grijesis sto uopste i komuniciras sa ovim debilom. Ocigledno nije iz dobrih namjera ovdje.
 
Zaleđe Dalmacije (Ravni kotari, Bukovica, Dalmatinska Zagora, Dolina Neretve) uz par izuzetaka su bili većinom ustaše u drugom svjetskom ratu a dalmatinsko primorje i otoci uz par izuzetaka većinom partizani. To i ptice na grani znaju da je bila takva podjela u Dalmaciji, ne mogu virovati da to ne znaš ili si toliko zadrt u svom komunizmu da iz inata ne želiš priznati činjenice. Što je sljedeće? Hoćeš li možda negirati da je sunce žute boje? Pošto je zaleđe tada imalo podjendako stanovnika kao primorje i otoci ispada da je ukupno u Dalmaciji bilo pola ustaše pola partizani. Do te statistike sam došao čitaju literaturu i jedne i druge strane, analizirajući svjedočanstva preživjelih učesnika, razgovarajući sa ljudima iz tih krajeva. Pričao sam priko društvenih mreža sa brojnim Imoćanima, doslovno svaki od njih mi je potvrdio da je u Imotskoj krajini bilo puno više ustaša nego partizana, neki su tvrdili 95% ustaša, neki 90% ustaša, neki 85% ustaša, neki 80% ustaša, ali niti jedan nije rekao ispod 80%, znači 80% minimum. Nisu ludi, valjda znaju di su im bili očevi i didovi. Ima fotografija mislim da se radi o 1942. godini di je maltene cili Imotski nekoliko tisuća ljudi izašlo na ulice da slave godišnjicu uspostave NDH. Ne zaboravi da je Imotska krajina u to vrime imala više stanovnika nego Split. Slično sam čuo od čovika iz Sinjske krajine koji mi je rekao da su do 1944. godine skoro svi tamo bili domobrani i ustaše a da se od 1944. godine to prominilo i od tada je bilo pola pola. Pa u Sinju se čak i alka trčala a organizatori bili ustaše, sinjski alkari su sudjelovali na paradi u Zagrebu u čast obljetnice osnutka NDH, primio ih Pavelić, rukovali se sa njim, i za to također postoje fotografije. U Sinjskoj krajini jedino partizansko selo su bile Glavice inače rodno misto Zorana Milanovića. Sve ostalo su bila ustaška uporišta: Hrvace, Dicmo, Otok, Trilj itd. Našao sam u knjizi Drage Gizdića "Dalmacija 1944-1945" podatke o broju partizana, ustaša i domobrana među Dalmatincima za 1944. godinu misec svibanj. Prema tim njihovim popisima ako im je za virovati u općini Dubrovnik je tada bilo 350 partizana i 650 ustaša i domobrana. Općina Metković i općina Imotski 1600 partizana i 3700 ustaša i domobrana. Općina Sinj i općina Vrlika 2560 partizana i 2768 ustaša i domobrana. Općina Drniš 750 partizana i 3430 ustaša i domobrana. Zanimljiva je općina Benkovac, piše da je tamo bilo 2300 partizana i 1520 ustaša i domobrana, ali pošto su u općini Benkovac pola stanovništva činili Srbi logičan je zaključak da je od tih 2300 partizana barem pola a vjerojatno i većina bilo srpske nacionalnosti, pa ispada da su tamošnji Hrvati također bili uglavnom ustaše. Dakle širom Dalmacije su postojala jaka ustaška i domobranska uporišta di su partizani bili manjina čak i prema komunističkim dokumentima. Uostalom ja sam Dalmatinac pa je moje selo bilo ustaško kao i nemali broj nama susjednih sela. Moj did i brat od moje babe su bili ustaše. Partizani su za samo jedan dan 1944. godine na Svetog Antu pobili oko 50 mještana mog sela i bacili ih u jamu na brdu Kamenjak u mistu Radašinovci, slobodno guglaj, imaš to na internetu ako misliš da izmišljam. U bivšoj prijeratnoj općini Benkovac bilo je 28 mista sa srpskom većinom i 25 mista sa hrvatskom većinom. Od tih 25 mista: Polača, Nadin, Raštević, Lisičić, Vukšić, Korlat, Donji Lepuri, Bulić, Lišane Ostrovičke i tako dalje da ih sada ne nabrajam sve su bili ustaše. Jedino se za Stankovce tvrdi da su bili partizani. Ja sam iz jednog od tih sela iz bivše općine Benkovac i zato znam što pričam, osim ako ćeš sada lupetati da i to bolje znaš od mene što se meni prid nosom dešava u mom selu. Na kraju krajeva pogledaj popis ustaša na Liparskim otocima od 1932. do 1938. godine, pola su bili Dalmatinci a ostala polovica iz Bosne i Hercegovine. Ili preslušaj malo ustaške pisme pa ćeš vrlo brzo primjetit da se u svakoj spominju Imoćani, Metković, Sinjska gospa. Zanimljivo je da se Split iza drugog svjetskog rata masovno naseljavao iz Imotske krajine, Sinjske krajine i Drniške krajine, pa je zahvaljujući tim migracijama skočio sa 40 000 stanovnika toliko ih je imao u drugom svjetskom ratu na 200 000 stanovnika toliko ih je imao na popisu 1991. godine. Miljenko Smoje je tvrdio da Vlaji koji su iza drugog svjetskog rata iz Dalmatinske zagore došli živjeti u Split čine 80% stanovništva Splita. Smoje ih je stalno napadao, vrijeđao i smatrao da su od Splita napravili ustaški grad a to je jasan pokazatelj da nisu bili baš partizanskog pedigrea kao što ti kažeš (lažeš). Uostalom Thompson je od tamo, pametnom dovoljno. Da ne pričam o Dinku Šakiću, Ivi Rojnici itd.
Ukupan broj ustaša u Hrvatskoj, ne računajući državnu vojsku domobrane, koja se popunjavala novačenjem, pa i prisilnim, nije nikada iznosio više od 45 do 60.000. I to na prostoru čitavog hrvatskog dijela NDH, a moguće i šire. Otkud tebi te puste ustaše? Odakle si ih uzgojio?

Ti da si svoj trebao bi se sramiti što su ti djed i babin brat bili ustaše, a ne ponositi se tim zločincima. Druga je stvar ako je netko imao nekoga u domobranima, jer su ustaše prisilno novačile stanovništvo, ali u ustaše je išao, svojom voljom i željom, samo najgori šljam i ljudi bez karaktera i savjesti. Ubojice, probisvjeti i sadisti. Nisi ti kriv što su ti članovi obitelji bili ratni zločinci, ali jesi kriv što se ponosiš takvim monstrumima. Zato si potpuno kriv i time si jednak njima.
 
Ti si ustaški zadojena individua, a i pomalo upitne moralne vertikale. NDH nije nimalo nešto čime se itko od Hrvata treba ponositi. To je bila marionetska monstrum tvorevina koja je ubijala i klala, ne samo Židove, Srbe i Rome, već i Hrvate. Činjenica je da je najmanje 5.000 Hrvata izgubilo svoj život samo u Jasenovcu. Čak je i predsjednik HSS-a Vladko Maček bio zarobljen u Jasenovcu od strane ustaša.

Ti momak miješaš logiku i nisi sposoban odijeliti dobro od lošeg, kao ni bitno od nebitnog. Jeste, Hrvati su željeli i žele neovisnu državu, ali to ono ruglo od NDH nije bilo. Veličanjem NDH se*eš se po svom narodu, po svojoj državi, po demokraciji i slobodi, po povijesti i po svima onima koji su poginuli i dali život u borbi protiv te nakazne tvorevine.

Činjenica da je ustaški režim zloupotrijebio hrvatsko ime, zastavu (djelomično), grb i himnu ne sugerira da je to njihov izum i njihovo autorsko pravo. Hrvatski grb, ime i narod je postojao stoljećima prije ustaša, hrvatska zastava i himna su postojale još od 19. stoljeća i bila bi pobjeda ustaškog režima da su hrvatski partizani dozvolili da ustaše zagade te nacionalne simbole.

Treba doista biti neobrazovan ili bezobrazan pa napraviti paralelu između:

ustaše su bile za Hrvatsku,
partizani su bili za Hrvatsku u Jugoslaviji,
dakle, ustaše su bili dobri, a partizani zli

Isto tako, spominjati opskurnog Igora Vukića, a negirati rad čitavog niza hrvatskih povjesničara i drugih znanstvenika koji rade u suradnji s državnim institucijama Republike Hrvatske na popisivanju jasenovačkih žrtava je gotreskno i žalosno.

To može biti način rezoniranja 12-godišnjaka, ali nikako zrelije osobe. Ako si klinac ispod 18 godina, ja ti se ispričavam i nudim ti pomoć ako te treba educirati, ali ako si barem 5-6 godina stariji od 18, onda tvoj kognitivni razvoj ili barem stupanj obrazovanja nije u skladu s tvojim godinama.
O Jasenovcu nema smisla ovdje pričati jer moderatori odmah brišu i blokiraju čim se malo nešto kaže što se ne uklapa u njihov narativ o tom logoru. Možemo u inbox preko privatnih poruka o tome raspraviti pa da vidimo tko je zaista opskuran a tko ima prave dokaze.
 
Obični ljudi, partizani, su se većinom borili za goli život i opstanak. Politički i vojni komesari koji su upravljali vojskom imali su svoju agendu, ali tvrditi da se neki Mate i Stipe borio za komunizam, a ne protiv osvajača i agresora i za spas svoje obitelji i sela i zemlje je blago rečeno smiješno.

Tko bi normalan bio na strani ustaša koji su se borili na strani Nijemaca i Talijana, čija je agenda bila pobiti većinu Slavena i podjarmiti njihove zemlje?

Ništa ti nisi bolji od prosječnog četnika i velikosrbina. Možeš slobodno u kolo s njima. Isti si kao i oni!
Pa nosili su komunistička obilježja uključujući petokraku na svojim uniformama, a većina njih su i sami sebe otvoreno nazivali komunistima. Nego tko je pobio hrvatske civile i zarobljenike na Bleiburgu i križnim putevima ako su tobože partizani bili pošteni i normalni ljudi? Zar su Marsovci odgovorni za te zločine i genocid?
 
Naravno da su morali. Nije baš da su imali izbora. Ni što se tiče prve, ni što se tiče druge. Ali su zato iskoristili obje, naročito drugu za svoj daljnji razvoj. Tako se pametan ponaša.
Morati i ne imati izbora je velika razlika u odnosu na htjeti i željeti. Kad moraš i nemaš izbora to je onda više na silu a kad hoćeš i želiš to je onda na dobrovoljnoj bazi. Ja sam stekao dojam u prvim tvojim komentarima u vezi toga da ti smatraš da su Hrvati iz ljubavi ušli u Jugoslaviju i da ne bi izašli iz te tvorevine čak i da su mogli čak i da im je to netko nudio recimo 1960. godine. Sad ipak nešto drugo tvrdiš. Previše kontradiktornih stvari pišeš pa onda zbuniš ljude toliko da više ne znaju ni tko si ni što si. Ponekad djeluješ kao trol.
 
Ukupan broj ustaša u Hrvatskoj, ne računajući državnu vojsku domobrane, koja se popunjavala novačenjem, pa i prisilnim, nije nikada iznosio više od 45 do 60.000. I to na prostoru čitavog hrvatskog dijela NDH, a moguće i šire. Otkud tebi te puste ustaše? Odakle si ih uzgojio?

Ti da si svoj trebao bi se sramiti što su ti djed i babin brat bili ustaše, a ne ponositi se tim zločincima. Druga je stvar ako je netko imao nekoga u domobranima, jer su ustaše prisilno novačile stanovništvo, ali u ustaše je išao, svojom voljom i željom, samo najgori šljam i ljudi bez karaktera i savjesti. Ubojice, probisvjeti i sadisti. Nisi ti kriv što su ti članovi obitelji bili ratni zločinci, ali jesi kriv što se ponosiš takvim monstrumima. Zato si potpuno kriv i time si jednak njima.
Ustaše i domobrani su bili ista vojska jer su jedni i drugi borili se za NDH a njihov vrhovni zapovjednik je bio Pavelić. Ukupno ih je bilo više od 100 000. Ti si o svom "poznavanju" povijesti sve rekao kad si počeo laprdati da je zaleđe Dalmacije bilo partizansko. Da te čuju Imoćani ili oni iz Thompsonovog kraja pored Drniša smijali bi se i pitali kojom drogom se pucaš. Što se tiče mojih članova obitelji nikad ih niti jedan sud nije gonio za ništa čak ni onaj komunistički jugoslavenski.
 
Ne znam. Siguran sam da su građani bacali cvijeće na tenkove i pozdravljali ih radosno kada su išli za BiH i Hrvatsku, a što se tiče blagoslova ili se radi baš o toj prilici ili o nekoj drugoj, ali sam 100% upoznat s time da je SPC radio takve blagoslove.
Treba i shvatiti vic. Umesto blagoslivljali (tj. blagoslovljavali; preglasni kajkavoidni oblik kao u zakopavali:zakapali, donosili:donašali) napisao si kao da su se tenkovi "blago slivali".
 
Da, apsolutno sam siguran! Car Dušan prodao je 1334. godine Dubrovčanima poluotok Pelješac. Time su sva prava na Pelješac prešla na Dubrovačku Republiku, a srpsko pravo je prodajom prestalo postojati.
Хоћеш да продискутујемо о томе, онако, да се трудимо да будемо објективни па какав год да буде заккључак? Обојица смо разумни људи и наши закључци не би требало превише да се разликују.
 
Super. :lol: Znači, prema Ustavu NR Hrvatske (1947.), hrvatski narod ima "pravo na odcjepljenje", ali samo u slučajevima kada to tebi odgovara. Nisam znao da si ti predsjednik ustavnog suda. :hahaha:
Нема. А чак и да је имала, нема по државном уставу, који је изнад републичког.


Vojna agresija je zbilja izvršena, ali izvršila ju je Republika Srbija na BiH i Hrvatsku, kako je nedavnom presudom potvrdio Haški sud. :kafa:
И сам знаш колико су нерелеванте одлуке суда, који је је под контролом војних организација које су заједно са хрвато-усташама учествовале у агресији и етничком чишћењу Срба....
 
Zašto je onda Beograd pustio da izađe iz federacije? Pazi što ćeš odgovoriti. Radi se o opadnom poliitčkom presedanu.
А шта мене брига зашто је Београд пустио СР Словенију да изађе у тим администартивним границама... Није питање зашто је Београд пустио, него да ли је имао право да то уради и како су остале државе то смеле да признају.


Je li SR Makedonija imala pravo na odcjepljenje?
Речено ти је већ, по ко зна који пут, нико није имао то право.
 
Tamo si na prste jedne ruke mogao nabrojati ustaše.
Колико мислиш да је могао бити број противника државе (мислим на Југославију) и колико мислиш да је било противника Срба и Србије (ако тако могу да напишем) у истом периоду?
 
Ne znam. Siguran sam da su građani bacali cvijeće na tenkove i pozdravljali ih radosno kada su išli za BiH i Hrvatsku, a što se tiče blagoslova ili se radi baš o toj prilici ili o nekoj drugoj, ali sam 100% upoznat s time da je SPC radio takve blagoslove.
Па дај, већ кад је кренуло то што је кренуло, није реално очекивати да их пљују и проклињу. Поента је да ли су ти који су бацали цвеће или благосиљали одговорни за почетак пораза свију нас?
 
Ti si ustaški zadojena individua, a i pomalo upitne moralne vertikale. NDH nije nimalo nešto čime se itko od Hrvata treba ponositi. To je bila marionetska monstrum tvorevina koja je ubijala i klala, ne samo Židove, Srbe i Rome, već i Hrvate. Činjenica je da je najmanje 5.000 Hrvata izgubilo svoj život samo u Jasenovcu. Čak je i predsjednik HSS-a Vladko Maček bio zarobljen u Jasenovcu od strane ustaša.

Ti momak miješaš logiku i nisi sposoban odijeliti dobro od lošeg, kao ni bitno od nebitnog. Jeste, Hrvati su željeli i žele neovisnu državu, ali to ono ruglo od NDH nije bilo. Veličanjem NDH se*eš se po svom narodu, po svojoj državi, po demokraciji i slobodi, po povijesti i po svima onima koji su poginuli i dali život u borbi protiv te nakazne tvorevine.

Činjenica da je ustaški režim zloupotrijebio hrvatsko ime, zastavu (djelomično), grb i himnu ne sugerira da je to njihov izum i njihovo autorsko pravo. Hrvatski grb, ime i narod je postojao stoljećima prije ustaša, hrvatska zastava i himna su postojale još od 19. stoljeća i bila bi pobjeda ustaškog režima da su hrvatski partizani dozvolili da ustaše zagade te nacionalne simbole.

Treba doista biti neobrazovan ili bezobrazan pa napraviti paralelu između:

ustaše su bile za Hrvatsku,
partizani su bili za Hrvatsku u Jugoslaviji,
dakle, ustaše su bili dobri, a partizani zli

Isto tako, spominjati opskurnog Igora Vukića, a negirati rad čitavog niza hrvatskih povjesničara i drugih znanstvenika koji rade u suradnji s državnim institucijama Republike Hrvatske na popisivanju jasenovačkih žrtava je gotreskno i žalosno.

To može biti način rezoniranja 12-godišnjaka, ali nikako zrelije osobe. Ako si klinac ispod 18 godina, ja ti se ispričavam i nudim ti pomoć ako te treba educirati, ali ako si barem 5-6 godina stariji od 18, onda tvoj kognitivni razvoj ili barem stupanj obrazovanja nije u skladu s tvojim godinama.
Iako se ne slažem 100% s ovim (nego odprilike 95%), no valja primijetiti da dio Hrvata,napose u inozemstvu, živi neki paralelni iracionalni život.

To nije veličanje te države kao takve, nego je svjetonazor da je NDH bila prava hrvatska država koju su oklevetali, a da je bila "dobra", ili je napravila manje loših stvari od kasnije FNRJ...

I ti ljudi otvoreno veličaju Pavelića i sve oko njega kao da je to neka veličina.

Da se radi o Hitleru, hajde de. Hitler je bio veliki karizmatski vođa i svjetskopovijesna osoba, pa Nijemci ozbiljniji simpatizeri nacizma imaju emocionalnu i racionalnu motivaciju za takvo stajalište.

No u slučaju Pavelića- toga nema. On je bio marioneta bez karizme, obični bakanski diktator i pajac, a kasnije je suodgovran za Bleiburšku tragediju. Da je bar imao petlje da se ubije u Zagrebu 1945., poštedio bi i narod, a i dodao nešto časti sebi.

A on je kidnuo kao štakor, a i većina njegova užega kruga.

I tim hrvatskim budalama koji ga veličaju ne može se ništa dokazati. Oni su tu daleko gluplji od ovih olinjalih titofila koji hrle u Kumrovec. Titofili bar imaju nek opravvdanje za Tita- koliko god to bizarno djelovalo- a ovi za Pavelića- upravo ništa.
 
Nama je u nasljeđe ostala samo izjava bizantskog cara da Neretljani potječu od nekrštenih Srba. Značenje toga, implikacije i razumljevanje nije baš toliko jednostavno. No, kako bilo, Neretljani su bili većinom saveznici Hrvata, a u nekim razdobljima su stajali u vazalnim odnosima prema Hrvatskoj i činili integralni dio hrvatske države. Kasnije, za vrijeme Arpadovića, njihovo područje nije imalo nikakvo značenje doli Hrvatska, dok je recimo Zahumlje zadržalo svoju specifičnost, granice i identitet.

Raška je Srbija. Sve ostalo su bile slavenske sklavinije naseljene Slavenima, od kojih su neke imale srpske vlastodršce. Budući da je Neretvanska kneževina imala svoj vlastiti političko-pravni subjektivitet i njeni stanovnici se nisu zvali Srbima, već Neretljanima, nikako se ne može tvrditi da su Hrvati graničili sa Srbijom i Srbima u tom vremenu.
Није то његова изјава него је цело поглавље посветио њима као делу српског народа, отуда тамо и српски језик и ћирилично писмо у виду поваљског прага, поваљске листине, пољичког статута, као и надгробни натпис кнеза Мирослава из Омиша и натпис војводе Масна, тако да писање Константина о граници Срба и Хрвата негде на Цетини има смисла.Нису никада били интегрални део неке хрватске државе, а називали су их Неретљанима, као и Паганима, носили су и име Марјани.Јасно је да је Неретљани назив по реци Неретви а не од неког етнонима.Рашка је латински назив за српску жупанију насталу у долини реке Рашке, и такође не представља етноним него регионализам као и Босна или Дукља.
Untitled.jpg

Moje tvrdnje su apsolutno utemeljene, a tebi je raspravljanost o toj temi samo izgovor da tvrdiš kako ja nisam u pravu.
Твоје тврдње су чиста фантазија и немају везе са историјским чињеницама уопште већ са жељама хрватских квазинаучника.
Ako SR Slovenija nije imala pravo na odcjepljenje, zašto je Beograd popustio i de facto dozvolio izlazak Slovenije iz federacije? Nije li to presedan koji pokazuje da se fedracija raspala? Koliko mene sjećanje služi, Jugoslavija je bila utemeljena kao federacija sastavljena od 6, a ne od 5 republika. Izlaskom jedne republike, to više nije bila ta ista federacija na koju je narod pristao 1945. godine.
А ко ти каже да јесте, зашто је онда послао војску да угуши ту побуну и заведе ред тамо.Оно што ти зовеш Београд је још увек председништво којим председава сепаратиста и издајник Месић, а и генералштаб је пун Хрвата и других народа и зато је то на крају онако и испало.Очигледно да се федерација распадала али ми говоримо о томе ко је такво стање изазвао.И Словенци као и Хрвати су могли да изађу из федерације али само споразумом са осталим народима тако да се апсолутно све републике сложе.У Словенији је живело мало Срба па зато територијалних претензија није ни било већ би преговори могли бити вођени само са економског и привредног аспекта.На крају би у процесу попуштања то тако и било али је под притиском међународне заједнице која је захтевала да се у тај пакет убаци и Хрватска и Босна то пропало јер они нису исто што и Словенија.

"Члан 5.
Граница Социјалистичке Федеративне Републике Југославије не може се мењати без сагласности свих република и аутономних покрајина."

Устав Социјалистичке Федеративне Републике Југославије 1974

Na osnovu tih mišljenja, međunarodna zajednica je donijela svoje zaključke i ta mišljenja su joj u znatnoj mjeri pomogla da odredi svoje djelovanje prema jugoslavenskoj krizi.
Ја ти кажем да та мишљења немају никакве везе са правно обавезујућим документима ни за Југославију ни за земље којима су она била намењена.А намењена су била земљама Европске уније и њиховим односом на дешавања у Југославији како је и саму ту комисију саставио савет европске економске заједнице од неких правника и адвоката.Ево шта се каже у мишљењу бр.5 везано за признање Хрватске:

"Мишљење број 5, 11. јануар 1992.
У писму од 19. децембра 1991. године, упућеном председнику Министарског савета Европске заједнице, председнику Републике Хрватске затражио је да ту републику признају државе чланице Европске заједнице.
Арбитражна комисија је приступила разматрању тог захтева примењујући одредбе Декларације о Југославији и смернице о признавању нових држава у Источној Европи и Совјетском Савезу, које је Министарски савет Европске заједнице усвојио 16. децембра 1991. године, и процедурална правила која је комисија у том циљу усвојила 22. децембра 1991. године.
У циљу тог разматрања, комисија је проучила следећа документа која је упутила Републику Хрватску:
— Одговоре на упитник Комисије упућен заинтересованим републикама 24. децембра 1991. године,
— Документ послат уз захтев за признавање од 19. децембра 1991. године под условом „одговори на декларацију о Југославији и на декларацију о смерницама за признавање нових држава у Источној Европи и Совјетском Савезу”,
— Устав Републике Хрватске од 22. децембра 1990. године,
— Извештај о резултатима референдума одржаног 19. маја 1991. године,
— Уставну одлуку о суверености и независности Републике Хрватске од 25. јуна 1991. потврђену чланом 140. параграфа 1. њеног Устава,
— Декларацију о успостављању суверености и независности Републике Хрватске од 25. јуна 1991. године,
— Уставни закон о људским правима и слободама и правима националних и етничких заједница, као и мањина у Републици Хрватској од 4. децембра 1991. године,
— Одлуку Парламента од 28. децембра 1991. којом се подржава захтев за признавање Републике Хрватске који је изнео председник Републике Хрватске,
— Телефакс који је председник Републике Хрватске послао 11. јануара 1992. године као одговор на захтев за додатне информације које је формирала комисија 10. јануара 1992. године.
На основу информација којима располаже, пошто је саслушан известилац, Арбитражна комисија износи следеће мишљење:
1. У одговорима на упитник комисије председника Републике Хрватске потврдно одговара на формулисана питања у вези са:
а) Прихватањем од стране те републике смерница за признавање нових држава у Источној Европи и Совјетском савезу,
б) Подршком напорима у корист мира који улажу Генерални секретар и Савет безбедности УН као и мировна конференција о Југославији.
2. Комисија је 10. јануара 1992. године затражила од Републике Хрватске да потврди да прихвата све одредбе Нацрта конвенције мировне конференције од 4. новембра 1991. године и одредбе поглавља ИИ, члан 2-ц (“специјални статус”).
Комисија констатује да у свом одговору од 11. јануара 1992. године, године председник Републике Хрватске потврђује да је све одредбе садржане у Нацрту конвенције мировне конференције о Југославији, Република Хрватска прихватила у начелу 5. новембра 1991. године и да су оне потврђене Уставним законом од 4. децембра 1991. године.
3. Сходно томе, Арбитражна комисија је мишљења да:
— Уставни закон од 4. децембра 1991. године не покрива у потпуности све одредбе Нацрта конвенције од 4. новембра 1991. године, нарочито оне садржане у поглављу ИИ, члан 2-ц, под насловом „специјални статус“,
— Стога власти Републике Хрватске треба да допуне Уставни закон од 4. децембра 1991. године како би задовољиле горе наведене одредбе нацрта споразума,
— Уз ову ограду, Република Хрватска испуњава потребне услове за њено признавање од стране земаља чланица Европске заједнице, а у складу са Декларацијом о Југославији и смерницама за признавање нових држава у Источној Европи и Совјетском Савезу које је Министарски савет Европске заједнице усвојио 16. децембра 1991. године. године."

Дакле комисија је изразила мишљење да Хрватска не би требало да буде признала јер није имплементирала својим уставом заштиту националних мањина коју они захтевају.
Tuđman je bio potpuno politički nepoznata i marginalna figura mitinga "istine" po Crnoj Gori, Srbiji i dalje te izjava o "zapadnim srpskim granicama" koje se protežu sve dokle "ima srpskih grobova". Svi ti govori i radnje prethodili su izboru Franje Tuđmana za predsjednika HDZ-a.

Tuđman je i dalje bio marginalac na političkoj sceni i još nije bio izabran za Predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske u trenutku kada je Milošević držao govore na Gazimestanu o tome da i "oružane bitke nisu isključene", u trenutku kada je Vuk Drašković javno predložio "formiranje srpske Krajine" u Hrvatskoj i kada je Slobodan Mlošević izjavio "Biće rata, bogami!",
Туђман је оснивач и председник ХДЗ, прве странке основане у СРХ у време вишестраначја, а не нека маргинална личност, око себе је окупио сав хрватски националистички олош чак и усташе из иностранства, увозили су оружје и спремали се за рат о чему сведочи и афера Шпегељ.Видим да ниси погледао прилог Огњена Карановића о Туђману који сам поставио.О граници Карлобаг - Огулин- Вировитица је говорио Шешељ и то касније, а и тада је његова странка била маргинална у Србији.Драшковић је после догађаја у Словенији колико знам предлагао да се ЈНА повуче негде на сличну границу и остало препусти сепаратистима и тако сачува крњу Југославију.Послушај тај његов говор на Газиместану и видећеш да тамо нема ничег националистичког, ако у то не сматраш обећање помоћи угњетаваним и протериваним Србима са Ким.Када је било то а када Туђманова беспућа повијесне збиљности, да не говорим о Маспоку као примеру националистичке хистерије.
 
Poslednja izmena:
Milošević definitivno snosi najveću odgovornost za pad Krajine. Nagovarao ih je da odbiju plan Z4 obećavajući im aktiviranje plana Gvozd i plana Drina a onda kad je počeo napad ih ostavio na cedilu, jedva da je RTS izbestila o samom padu. Komesarku za izbeglice je poslao da spreči dolazak krajiških Srba u Srbiju. U tom trenutku Hrvati su imali najboljeg mogućeg lidera Srbi najgoreg mogućeg...
 
Milošević definitivno snosi najveću odgovornost za pad Krajine. Nagovarao ih je da odbiju plan Z4 obećavajući im aktiviranje plana Gvozd i plana Drina a onda kad je počeo napad ih ostavio na cedilu, jedva da je RTS izbestila o samom padu. Komesarku za izbeglice je poslao da spreči dolazak krajiških Srba u Srbiju. U tom trenutku Hrvati su imali najboljeg mogućeg lidera Srbi najgoreg mogućeg...
Pogled oštar, mozak tup.

 

Back
Top