Република Српска Крајина

Kotromanicev sin:


На 26:45 проф. др. Невен Будак (водеће лице данашње хрватске историографије) објашњава када су хрвати дошли/настали.
Kliknite za proširenje...
Treba obratiti pozornost, da ne kažem unimanje, na to da u ovakve emisije koje producira ili Zagreb ili NATO sa hrvatske strane zovu akademike, a sa srpske redovno autsajdere ili amatere.
 
Vitez123:
Većina Hrvata smatra da smo došli u 7. stoljeću, o tome čak postoje domoljubne pisme na primjer od Thompsona pisma Dolazak Hrvata ili od Dražena Žanka Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu, to uostalom piše u našim školskim udžbenicima, uči se na našim fakultetima itd.
Kliknite za proširenje...
1. Potegao si argument većine i to laičke. :lol:

2. Potegao si argument da najbolje "vi, Hrvati" znate kad ste i odakle ste došli jer - valjda znate jer ste bili na licu mesta. :lol:

3. Potegao si argument kulturološkog fenomena šovinističke pop kulture (Marka Perkovića) kao potvrde ispravnosti tvog stava "od stoljeća sedmmog".

Samo jedno me interesuje - zašto misliš da nekog ovde boli teletabis šta ti misliš? :think:
 
bernardo:
Не позивај ти на реципроцитете. Ви сте протерали 500.000 Срба, и ако већ подржавате сопствени територијални интегритет требали сте да избегнете лицемерство и да не признате КиМ.

Косово може, а Крајина не може. Е па, рећићу ти да Крајина може, а Косово не може.

Зашто? Јер је држава Србија правно власник више од 50% земљишта на КиМ, док Хрватска и Хрвати то нису били у РСК.

Али ја ћу увек бити пристрасан, као и ти. Али ево о уставу

Na ovom linku imate „Ustav SFRJ“ u pdf formatu. Otvorite ga i krenite sa pretraživanjem po ključnoj riječi „samoopredeljenje“. Ustav je pisan ekavicom pa to treba uzeti u obzir. U našem slučaju je dovoljno ukucati samo dio riječi „samoopred“. I vidjećete da je samo na dva mjesta spomenuto pravo naroda na samoopredjeljenje.

U drugom slučaju se to ne tiče konkretno nas u Jugoslaviji, a u prvom slučaju je sasvim jasno rečeno da narodi Jugoslavije imaju pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, a ne republike ili neki drugi entiteti. Riječ „otcepljenje“ se spominje samo jednom i to ovde kako je na slici prikazano.

Dakle, svako odcjepljenje nekih entiteta od Jugoslavije, a da to nijesu narodi, je bilo protivustavno. Što je i logično da se Jugoslavija koja nije ni bila sastavljana od republika, se ne može ni rastavljati na te i takve sastavne dijelove.

Generalno govoreći rimo-katolici i muslimani Jugoslavije su izvršili protivustavno odcjepljenje, jer se nijesu oni kao narod odcjepili, što je ustavom bilo predviđeno, nego su sa sobom protivustavno odvukli i teritorije koje im ne pripadaju, jer nisu bile nastanjenje njihovim narodom, nego Srbima koji su bili protiv ikakvog razbijanja Jugoslavije.

U Članu 5. na 15. i 16. strani piše da je teritorija Jugoslavije jedinstvena dakle, nedjeljiva, kao i da „Granica SFR Jugoslavije ne može se menjati bez saglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina”. Dakle, jasno kao dan, prvo nema dijeljenja jedinstvene teritorije, a drugo nema mijenjanja granica bez neđusobne saglasnosti.

Dakle, secesionisti su višestruko prekršili ustav, prvo su se drznuli da podijele nedjeljivo, a onda su to uradili bez saglasnosti najbronijeg naroda - Srba, i kao treće, podjelili po osnovu po kojem nijesu imali pravo.

I tako su izvršili zločin protiv mira koji je primarni zločin iz kojeg proističu svi ratni i drugi zločini. Jer da se rat nije izazvao, ratnih zločina ne bi ni bilo. Logično. A danas niko ne poteže pitanje zločina nad zločinima - zločina izazivanja rata, niti poziva izazivače ratova niti na međunarodne niti na unutarnarodne sudove.
Kliknite za proširenje...
Pišeš gluposti. Prvo ste vi protjerali 260.000 Hrvata iz okupiranih područja Hrvatske.

Pretraži ti sam što je samoopredjeljenje i tko ima pravo na njega. Srbi u Hrvatskoj nisu imali pravo na samoopredjeljenje i TOČKA!

Nisu imali pravo na samoopredjeljenje narodi, već narodi koji imaju svoj teritorij. Teritorij Srba u Hrvatskoj je Hrvatska i ništa drugo. Van Hrvatske hrvatski Srbi su izvan zakona. Sva njihova prava proistjecala su iz činjenice da su građani SR Hrvatske. Van toga nisu imali ništa.

Kod raspada složenih država primjenjuje se pravo "uti posseditis", kojim se spriječava nasilne etničke organizacije i skupine da na silu mijenjaju granice. Taj pravni institut je bio primjenjen i na principu Jugoslavije. Tu je bio kraj priče. Već 1991. godine. Ratovali ste uzalud. Žrtvovali ste uzalud i svoje ljude i počinili zločine protiv drugih naroda, a da ni u jednom trenutku niste imali niti minimum šanse ostvariti svoje nerealne i neutemeljene zahtheve. Prolili ste krv ni za što!

Apsolutno ne znači ništa što su Srbi bili najbrojniji narod. Srbi su imali potpuno ista važnost kao i svaki drugi narod u Jugoslaviji. Srbi nisu bili ništa ni posebniji i ni priviligiraniji u odnosu na bilo koga drugog.

Jugoslavija je itekako bila dijeljiva. Srbija je imala pravo samo na ono što je unijela u Jugoslaviju, a to je bila Kraljevina Srbija. Sve ostalo nije imalo veze sa Srbijom. Kada je nestala Jugoslavija, Srbija je imala pravo povući samo svoju republiku i to je sve. U tom trenutku Srbija više nije imala nikakvo pravo čak ni na današnju Sjevernu Makedoniju.

Srbi su počinili agresiju na BiH i Hrvatsku te na Sloveniju, što je u potpunosti sudski dokazano i presuđeno. Srbi su učinili najveće i najkrvoločnije ratne zločine 1990-ih, srpski ratni zločinci osuđeni su ukupno na preko 1500 godina kazne zbog počinjenih ratnih zločina, a počinili su i genocid u BiH, a Srbija je sama osuđena pred Haškim sudom jer je, prema presudi, namjerno propustila spriječiti izvršenje genocida.
 
Боб:
оно што је постојало док још није било хурватске, настало у договору ауструнгара и Срба, а да вас нико није ништа ни питао јер је превазилазило домен штале :kafa:
Kliknite za proširenje...
Ono što je postojalo dok nije bilo Hrvatske? :think: Ilirik? Nisam znao da su se Iliri dogovarali s nekakvim mitskim "austrougarima" (ma što to značilo :lol: ) i Srbima. Kako nas je netko mogao nešto pitati kada u vrijeme postojanja Ilira i Ilirika na ovim područjima nije bilo Hrvata? Gubiš se. :kafa:
 
Prvo zasjedanje ZAVNOH-a, 14. 6. 1943., Plitvice

Rezolucija prvog zasjedanja ZAVNOH a, 14. 6. 1943.


Nakon gotovo dvije godine teške, krvave, ali pobjedonosne narodno oslobodilačke borbe, sastali su se 14. lipnja 1943. na Plitvičkim Jezerima predstavnici hrvatskog naroda zajedno s predstavnicima Srba u Hrvatskoj, te predstavnicima nacionalnih manjina Hrvatske, da pred cijelu svjetsku i domaću javnost iznesu pravo stanje u Hrvatskoj i da izraze istinsko raspoloženje njezinih naroda.
...
Na temelju svih ovih utvrđenih činjenica, predstavnici hrvatskog naroda, predstavnici Srba u Hrvatskoj kao i predstavnici narodnih manjina Hrvatske donose jednoglasno ove zaključke:


1. Zahvaljujući sve snažnijem zamahu narodno oslobodilačke borbe i jačanju Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda unutar zemlje, zahvaljujući silnim uspjesima bratskog Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike na svjetskim frontama, danas se pred hrvatskim i srpskim narodom ponovno otvaraju mogućnosti ostvarenja vjekovnih težnja za slobodom i samostalnošću. U tu svrhu treba sve rodoljubive snage hrvatskog naroda, u bratskoj zajednici sa srpskim i ostalim narodima Jugoslavije, mobilizirati u sveti nacionalno oslobodilački rat za konačno uništenje fašizma, za rušenje Nezavisne Države Hrvatske , za potpuno razbijanje Pavlićevih ustaša i četnika Draže Mihailovića, kao osnovnih uvjeta za ostvarenje pune slobode i samostalnosti hrvatskog i srpskog naroda.

2. Narodno oslobodilački pokret i njegova junačka Narodno oslobodilačka vojska Hrvatske jesu jedine snage koje se istinski i iskreno bore za slobodu hrvatskog i srpskog naroda. One su jedine realne sile koje tu slobodu mogu ostvariti. Beskrajno odana slobodarskim težnjama hrvatskog i srpskog naroda Narodno oslobodilačka vojska se čeličila u svakodnevnim borbama s daleko nadmoćnijim neprijateljima: Nijemcima, Talijanima, ustašama i četnicima, i u toj borbi iz nekadašnjih malih partizanskih odreda prerasla u pravu narodnu armiju, sastavljenu od brigada, divizija i korpusa. Ona je ne samo najjače jamstvo pobjede nad mrskim okupatorima i njihovim slugama, nego je i jedini zalog protiv povratka starih protunarodnih režima i svih reakcionarnih i izdajničkih planova.

3. U ovoj velikoj, gigantskoj borbi protiv fašizma i njegovih ustaških i četničkih pomagača, iskovano je krvlju bezbrojnih heroja posvećeno borbeno bratstvo i oružano jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda, koje smatramo jednom od najvećih tekovina narodno oslobodilačke borbe, a koje predstavlja temelj slobodne, sretnije i bolje budućnosti jednog i drugog naroda, temelj, na kojem se jedino može izgraditi novi život srpskog i hrvatskog naroda u punoj slozi i ravnopravnosti.

4. Borba hrvatskog i srpskog naroda protiv fašističkih okupatora i njihovih pomagača je dio velike antifašističke fronte, koja danas na čelu s moćnim Sovjetskim Savezom, Engleskom i Amerikom vodi svetu borbu za slobodu, demokraciju i napredak čovječanstva. Međunarodni značaj narodno oslobodilačke borbe svih naroda Jugoslavije raste iz dana u dan u vezi s predstojećim velikim bojevima na vanjskim frontovima, a osobito uvezi s otvaranjem druge fronte. Narodno oslobodilačka vojska Hrvatske pružala je do sada, a davat će i u buduće punu pomoć saveznicima.

5. Narodno oslobodilački pokret Hrvatske s punim povjerenjem gleda u svoje velike saveznike: u Sovjetski Savez, Englesku i Ameriku, koje su u poznatoj Atlantskoj povelji, te u englesko sovjetskom i sovjetsko američkom ugovoru istakli kao jedan od ciljeva ovog velikog rata: slobodu i samostalnost malih naroda, te pravo da mali narodi sami riješe svoja unutrašnja pitanja i svoje odnose prema drugim narodima i zemljama. Ti nam ugovori jamče, da će dvogodišnja herojska borba hrvatskog i srpskog naroda, koja je puna nadčovječanskih napora i neusporedivih žrtava, biti okrunjena uspjehom.

6. Ostajući vjerni svojim demokratskim tradicijama, naši narodi, i hrvatski i srpski, ne žele povratak starih ustanova protunarodnih režima, kao što su nametnuti općinski i sreski načelnici, žandari i t d., koje su uvijek bili instrumenti protunarodnih režima, a koje su dolaskom okupatora stupile u njegovu službu i vršili najstrašniji teror nad hrvatskim i srpskim narodom. Kako politika izbjegličke jugoslavenske vlade u Londonu nije ništa drugu nego težnja za uspostavom starog stanja velikosrpske hegemonije i kako se je ona u tom cilju preko svog ministra Draže Mihailovića povezala s okupatorom, u cilju razbijanja demokratskog narodno oslobodilačkog pokreta, to predstavnici hrvatskog i srpskog naroda izjavljuju, da jugoslavenska vlada nema ništa zajedničko s oslobodilačkom borbom naših naroda.

7. Isto tako izjavljujemo, da reakcionarna klika u bivšem vodstvu HSS s Dr Mačekom na čelu, nema ništa zajedničko s oslobodilačkim težnjama i borbom hrvatskog naroda, jer je baš ona svojom protunarodnom politikom u banovini Hrvatskoj pripremala sistematski teren za kapitulaciju pred fašističkim okupatorima, jer je ona pomoću Seljačke Zaštite razoružavala jugoslavensku vojsku i to oružje predala ustašama, jer je Dr Maček prvog dana stvaranje krvave Nezavisne Države Hrvatske pozvao hrvatski narod da se pokori novoj vlasti, jer se vodstvo HSS od početka neprijateljski odnosilo prema narodno oslobodilačkoj borbi. Ono se povezalo s jedne strane s ustašama i okupatorima, a s druge strane s jugoslavenskom vladom i četnicima, da uništi Narodno oslobodilački pokret i kuje planove o novoj izdaji nad hrvatskim narodom.

8. U toku ove veličanstvene narodno oslobodilačke borbe u svim i oslobođenim i neoslobođenim dijelovima Hrvatske, nikli su narodnooslobodilački odbori kao izraz težnje naroda za svojom pravom narodnom vlašću.
...

9. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) je najviše političko tijelo narodno oslobodilačke borbe u Hrvatskoj. Ono je izraz neslomljive volje hrvatskog i srpskog naroda, da ostvari svoje vjekovne težnje za slobodom i samostalnošću, ono je izraz borbenog jedinstva hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj i čvrste odluke naših naroda, da vode nemilosrdni i bespoštedni narodno oslobodilački rat do konačne pobjede nad fašističkim okupatorima, njihovim slugama Pavelićevim ustašama i četnicima Draže Mihailovića, te okupatorovim pomagačima: agentima izbjegličke vlade i izdajničkog vodstva HSS.

10. ZAVNOH je sastavljen od predstavnika hrvatskog i srpskog naroda, te nacionalnih manjina u Hrvatskoj, bez obzira na njihovu političku i vjersku pripadnost. Zato su se u ZAVNOH u okupili i pristaše bivše Hrvatske seljačke stranke, Samostalne demokratske stranke, Komunističke partije, predstavnici narodnih udruženja kao Seljačke sloge , Seljačkog kola , Gospodarske sloge , sindikata i td., koji bez obzira na sve razlike stoje nepokolebljivo na stanovištu borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu i pomagača.

11. Osnovni zadaci koji se pred ZAVNOH postavljaju jesu:
a) Daljnje razvijanje narodno oslobodilačke borbe na području Hrvatske i daljnje okupljanje svih rodoljubivih i demokratskih snaga u jedinstvenu Narodno oslobodilačku frontu s ciljem oslobođenja Hrvatske ispod krutog fašističkog ropstva i stvaranje slobodne Hrvatske u bratskoj zajednici sa slobodnom Srbijom, slobodnom Slovenijom, slobodnom Crnom Gorom, slobodnom Makedonijom i slobodnom Bosnom i Hercegovinom

b) Još tješnje povezati oslobođeni i neoslobođeni teritorij Hrvatske u čvrstu, neslomivu cjelinu u cilju mobilizacije svih snaga Hrvatske za konačni obračun s okupatorom i njegovim slugama.

c) Borba za povratak svih od tuđina otetih hrvatskih pokrajina i njihovo priključenje matici zemlji, i to: Istre, Zadra, Rijeke, svih jadranskih otoka, anektiranog dijela Dalmacije, Hrvatskog Primorja i Gorskog Kotara, te Međimurja.

d) Organizirati najoštriju borbu protiv nastojanja svih reakcionarnih klika, koje idu za povratkom starih protudemokratskih i protunarodnih režima, a koje su svoj izraz našle u izdajničkoj raboti izbjegličke vlade u Londonu i reakcionarnog vodstva HSS s Dr Mačekom na čelu.

e) Jačati narodno oslobodilačke odbore kao organe narodne demokratske vlasti i preko njih organizirati sve grane političkog, ekonomskog, socijalnog, prosvjetnog i vjerskog života u Hrvatskoj. Nadalje preko narodno oslobodilačkih odbora, a uz pomoć narodnih antifašističkih organizacija (USAOJ i AFŽ), mobilizirati sve narodne snage u službu fronte, starati se za opskrbu i jačanje vojske i tako još čvršće povezati jedinstvo fronte i pozadine.

12. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izabrat će iz svoje sredine Izvršni odbor s predsjednikom i tri potpredsjednika, koji će rukovoditi svim tim poslovima.

13. Za vojničko vođenje narodnooslobodilačkog rata protiv fašističkih osvajača ustaša i četnika , Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izražava svoje puno priznanje i neograničeno povjerenje i zahvalnost Vrhovnom štabu Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, vrhovnom komandantu drugu Titu i Glavnom štabu Hrvatske. Isto tako izražava puno priznanje i povjerenje Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ u), kao najvišem političkom predstavništvu oslobodilačke borbe svih naroda Jugoslavije.

14. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske zaklinje se pred hrvatskim i srpskim narodom, da će budno čuvati interese narodno oslobodilačke borbe i da će sve svoje snage usmjeriti za što skorije postignuće onog uzvišenog cilja, za koji su naši narodi podnijeli neviđene žrtve za oslobođenje Hrvatske i punu i istinsku demokratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda.
 
Drugo zasjedanje ZAVNOH a, 14. 10. 1943. u Plaškom
Rezolucija Drugoga zasjedanja ZAVNOH a, 14. 10. 1943.

Vijećnici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske sakupljeni na svom drugom zasjedanju u slobodnom gradu Plaškom, dana 14. listopada 1943., razmotrivši sva pitanja vanjske i unutrašnje političke situacije, došli su do ovih zaključaka:

1. Silne pobjede bratske Crvene armije na širokoj sovjetskoj fronti ...

2. Boreći se već dvadeset osam mjeseci protiv Hitlerovih rulja, Crvena armija je svojim besprimjernim heroizmom privukla na se devet desetina njemačke vojne sile ...

3. Opravdani zahtjev SSSR a i potlačenih evropskih naroda za otvaranjem druge fronte, t. j. fronte koja bi privukla veće snage zajedničkog neprijatelja, nailazi na otpor međunarodne reakcije, koja nalazi podršku i u nekim krugovima britanske i američke vlade. Međunarodna reakcija nastoji da se rat što više produži. Špekulacija reakcije dobiva svoj izraz i u podržavanju protivnarodnih emigrantskih vlada, koje nailaze na podršku u Londonu i Washingtonu. To je slučaj s novom Badoglijevom vladom u Italiji u kojoj sjede dva generala poznata po zločinima izvedenim nad našim narodom. Isti je slučaj s poljskom vladom, koja je spremila i sprema zavjeru protiv najdosljednijeg borca u antifašističkom bloku, protiv bratskog Sovjetskog Saveza, zatim s emigrantskom grčkom vladom, koja ne predstavlja grčki narod i konačno s izdajničkom jugoslavenskom vladom, koja već pune dvije godine podupire fašističke okupatore i na najbesramniji način vodi otvorenu borbu protiv Narodno-oslobodilačkog pokreta.

4. Unutrašnja politička situacija u Hrvatskoj obilježena je s jedne strane velikim pobjedama Narodno-oslobodilačke vojske i sve snažnijim rasplamsavanjem narodnog ustanka, a s druge strane rušenjem pozicija fašističkih okupatora i demoralizacijom u redovima njihovih agenata, Pavelićevih ustaša i četnika Draže Mihailovića. Kapitulacijom Italije, kojoj je u znatnoj mjeri pridonijela i borba naših naroda, isključen je iz naše zemlje Hitlerov saveznik talijanski fašizam, a Narodno-oslobodilačka vojska oslobodila je ogromne teritorije naše zemlje, skoro čitavu jadransku obalu s Hrvatskim Primorjem, velik dio Dalmacije, Istru i otoke. Naša narodna vojska razoružala je niz talijanskih okupatorskih divizija. Poništeni su svi ugovori velikosrpskih klika i izdajnika Pavelića, kojim su južni hrvatski krajevi bili bačeni u ralje talijanskog imperijalizma. Ove pobjede pojačale su i onako snažan priliv narodnih masa, osobito hrvatskih, u Narodno-oslobodilački pokret i još više su proširile bazu oružanog narodnog ustanka u Hrvatskoj. Sve što je pošteno i rodoljubivo u Hrvatskoj i Hrvati i Srbi pristupili su Narodno-oslobodilačkom pokretu bez obzira na stranačke i ostale razlike. Mnogi pristaše i prvaci iz Hrvatske seljačke stranke, vidjevši da sloboda hrvatskog naroda može biti izvojevana samo putem oružane borbe, pristupili su Narodno-oslobodilačkoj fronti. Tako se sve više izgrađuje i učvršćuje jedinstvo hrvatskih narodnih masa, kao i jedinstvo i borbeno bratstvo hrvatskog i srpskog naroda.

Sve je ovo ponovno potvrdilo pravilnost linije Narodno-oslobodilačkog pokreta, kojega je organizator i rukovodilac Komunistička partija.

Proširenjem oružanog narodnog ustanka na sve krajeve Hrvatske i pristupanjem Narodno-oslobodilačkom pokretu najširih redova Hrvata, razbijen je utjecaj reakcionarne gospode iz vrhova HSS, koja su svim sredstvima nastojala zakočiti priliv hrvatskih masa u Narodno-oslobodilački pokret. Izdajnička politika te gospode, politika koja je neprekidno lavirala u tri pravca: u suradnji s izbjegličkom vladom, u suradnji s ustašama i u politici mirenja s okupatorom, doživljavala je svoj potpuni slom.

5. U ovo sudbonosno vrijeme, kada naši narodi vode besprimjernu borbu za svoje oslobođenje, za svoj opstanak i svoju nacionalnu nezavisnost, šaka izdajica i izbjeglica, koji su sebe prozvali vladom pokušavaju na sve načine iskoristiti tekovine narodno-oslobodilačke borbe u svoje prljave, klikaške interese. Izbjeglička velikosrpska klika povezala se s okupatorom i pune ga dvije godina pomagala u borbi protiv naših naroda. Povezavši se s reakcionarnim grupama u Londonu i Washingtonu, ovi izdajnici žele narodima Jugoslavije nametnuti svoj protivnarodni, tiranski režim i povratiti im ponovo velikosrpsku hegemoniju. Oni su se čak spremili za slučaj da im taj plan ne uspije, pa su u posljednje vrijeme počeli kovati planove o razbijanju Jugoslavije i ostvarenju Velike Srbije, u kojoj bi četnici Draže Mihailovića vodili glavnu riječ.

U ime hrvatskog naroda, u ime svih Srba u Hrvatskoj i nacionalnih manjina Hrvatske, ponovno ističemo da izbjeglička vlada, ma kakva ona bila, ili činovnička ili privremena ili ma kakva druga, nema nikakva prava da govori u ime našeg naroda.

6. Isto tako ponovo podvlačimo, da izdajnik Pavelić nema nikakva prava da govori u ime hrvatskog naroda. On je izvršio najprljaviju izdaju i najogavnije zločine nad srpskim i hrvatskim narodom. Pobivši na stotine hiljada Srba i Hrvata i stavivši se u službu tuđinaca, ovaj zlikovac je pokušao od Hrvatske stvoriti instrumenat fašističke politike na Balkanu. No hrvatski je narod, u zajedničkoj borbi sa srpskim narodom, razbio te paklene planove i od Hrvatske stvorio poprište oružanog narodnog ustanka protiv fašizma. Time je hrvatski narod ujedno razbio klevete četničkih razbojnika, koji su pokušavali identificirati slobodoljubivi hrvatski narod s Pavelićevim ustaškim zlotvorima.

7. Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj je u toku herojske dvogodišnje borbe u krvi i ognju izgradio svoje jedino istinsko političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, koje jedino priznaje i kojemu daje puno svoje povjerenje. U ime hrvatskog i srpskog naroda ovlaštena su da govore jedino nacionalna predstavništva, odnosno nacionalna vijeća na čelu s Antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Dvije teške godine borbe naših naroda za nacionalnu nezavisnost, a protiv fašističkih okupatora i njihovih pomagača, dokazale su da hrvatski i srpski narod imaju puno pravo da sami upravljaju svojom sudbinom, i da sami, preko svojih političkih predstavništva, izgrađenih u borbi, uređuju svoju državnu zajednicu. Naši su narodi čvrsto odlučili da ne dopuste da im se nametne bilo kakova vlast ili režim od strane bilo koga tko s narodom nema veze, i riješili su da se s oružjem u ruci, na čelu sa svojom slavom ovjenčanom vojskom i s Antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Jugoslavije i Zemaljskim antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Hrvatske, suprotstave svakom pokušaju nametanja protivnarodnog režima ili vlasti izvana.

8. Hrvatski i srpski narod, u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije, bore se za novu demokratsku Jugoslaviju, slobodnih i ravnopravnih naroda u kojoj će na bazi samoodređenja biti izgrađena i slobodna i demokratska Hrvatska. Srbi u Hrvatskoj dali su u dosadašnjim borbama neviđene žrtve i dokaze o svojoj velikoj ljubavi prema zajedničkoj domovini, pa kao što su se zajedno s Hrvatima borili protiv zajedničkog neprijatelja, tako će zajedno uživati i plodove pobjede i slobode. Nema, ne smije i neće biti Hrvatske, u kojoj Srbima ne bi bila zajamčena puna ravnopravnost i jednakost.

Ova nova zajednica slavenskih naroda na Jugu, nova demokratska Jugoslavija, stvara se odozdo, u zajedničkoj borbi svih njezinih naroda, a ne nametanjem protivunarodnih režima odozgo, od strane onih koji s narodom nemaju veze. To je najbolje jamstvo, da će naši narodi živjeti u istinskom bratstvu, jednakosti i slobodi. U novoj zajednici naroda Jugoslavije ostvarit će se i vjekovne socijalne težnje radništva i seljaštva.

9. U toku dvogodišnjeg domovinskog rata naši su narodi podnijeli ogromne žrtve, koje su osobito teško pogodile stanovite krajeve naše domovine. Sveta je dužnost svih pravih rodoljuba i svih organizacija Narodno-oslobodilačkog pokreta da pruže pomoć tim našim krajevima, da aktivno porade na tome da terete ovog oslobodilačkog rat i podnesu i krajevi koji su do sada bili od njih pošteđeni. Narodno-oslobodilački pokret nastojat će svim raspoloživim sredstvima ne samo proširiti oružani ustanak na sve krajeve Hrvatske, nego i organizirati snošenje tereta borbe po svim tim krajevima.

10. U velikoj oslobodilačkoj borbi naših naroda, bratski Sovjetski Savez predstavljao je našeg najboljeg i najdosljednijeg saveznika, pa mu od strane naših naroda pripada za to najdublja zahvalnost. Naši narodi također visoko cijene pomoć, na koju su nailazili u antifašističkim pokretima u zemljama naših saveznika Velike Britanije i Amerike, u kojima naš narod gleda moćne saveznike u borbi protiv fašizma i svih špekulacija međunarodne reakcije.

11. Neprijatelj je oslabljen, ali nije uništen. Hitlerove razbojničke rulje još uvijek harače i pale po našoj zemlji, a njegovi pomagači i agenti još uvijek vrše najsramniju izdaju nad našim narodima. Potrebno je da se borbeni redovi naših naroda još više učvrste, potrebno je da se u naše borbene redove uvrste svi pošteni rodoljubni ljudi, potrebno je da se dalje izgrađuju i još više učvrste organi narodne vlasti narodnooslobodilački odbori, i na tom narodnom poslu treba da sudjeluju sve naše organizacije i svi rodoljubi. Okupljajući i zbijajući svoje redove oko najvišeg političkog predstavništva Hrvatske, oko Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, jedinstveni redovi Hrvata i Srba nastavit će, zajedno s ostalim narodima Jugoslavije, borbu do konačne pobjede nad mrskim okupatorom i njegovim slugama, suzbijajući na tom putu svaki pokušaj unošenja razdora i nesloge među našim narodima.
 
Treće zasjedanje ZAVNOH-a, 9. 5. 1944. u Topuskom

Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske
na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 29.-30. 11. 1943.
trećeg zasjedanja ZAVNOH-a 9. 5. 1944.

Hrvatski je narod vjekovima težio za ostvarenjem svoje slobodne nacionalne države. Ova težnja nije mogla biti ostvarena ni u staroj Jugoslaviji gdje je hrvatski narod bio ugnjetavan od velikosrpskog hegemonističkog režima, ni u fašističkoj tvorevini t.z.v. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja predstavlja najcrnje doba u povijesti hrvatskog naroda.

U herojskoj borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih sluga, narodi Jugoslavije, svaki svojom vlastitom i svi zajedničkom bratskom borbom, stekli su i osigurali sebi pravo na samoodređenje uključujući i pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima.

Bijući okupatora i njegove izdajničke sluge narodi Jugoslavije oslobodili su veliki dio svojih nacionalnih područja, a ujedno raskinuli s reakcionarnom prošlošću i na ruševinama nekadašnje protunarodne državne vlasti i fašističke okupacije podigli svoju istinski demokratsku narodnu vlast, svoju novu, nerazdruživu bratsku zajednicu ravnopravnih naroda, Demokratsku Federativnu Jugoslaviju.

Hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u Hrvatskoj izvojevao je slobodu i samoodređenje naroda Hrvatske u teškoj borbi protiv fašističkih okupatora, njihovih ustaških i četničkih slugu, kao i protiv one reakcionarne klike, koja je propovijedanjem politike čekanja, neaktivnosti i pozivanjem na poslušnost ustaškoj terorističkoj vlasti sabotirala narodno-oslobodilačku borbu u Hrvatskoj i razbijala jedinstvo hrvatskog naroda u toj borbi. Takvom svojom politikom ova reakcionarna klika omogućila je fašističkim okupatorima i njihovim ustaškim slugama da mobiliziraju znatan dio Hrvata za borbu protiv naših saveznika i protiv narodno-oslobodilačke borbe. Isto je tako ova reakcionarna klika svojom protunarodnom politikom zadržavala i još uvijek zadržava dio hrvatskog naroda od učešća u oslobodilačkoj borbi. Oslobodilačka borba naroda Hrvatske i svih naroda Jugoslavije okrunjena je povijesnim odlukama donesenim na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu studenog 1943. godine, za koje su se pored predstavnika ostalih naroda Jugoslavije jednodušno izjasnili i predstavnici Hrvata i Srba iz Hrvatske u potpunoj suglasnosti sa željama i odlukama predstavnika naroda Hrvatske na II. zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske održanom u Plaškom dne 14. listopada 1943. godine.

Zbog toga na svom III. zasjedanju, poštu se na osnovu prava samoodređenja konstituiralo kao vrhovno zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo, kao predstavnik državnog i narodnog suvereniteta i kao najviši organ državne narodne vlasti federalne države Hrvatske u sastavu federativne države Jugoslavije, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izjavljuje:

1. Da odluke II. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao zajedničko i jednodušno djelo pravih predstavnika svih naroda Jugoslavije, prvi put u povijesti istinski ravnopravnih i stoga prvi put zaista bratski ujedinjenih izražavaju ostvarenje vjekovnih težnja i hrvatskog i srpskog naroda Hrvatske za svojom nacionalnom slobodom i samostalnošću, njihove težnje za životom Južnih Slavena u zajedničkoj državi na osnovu stvarne demokracije i pune nacionalne ravnopravnosti, i osiguravaju hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj punu suverenost, ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i oživotvorenje hrvatske državnosti.

2. Da je hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u Hrvatskoj ušao dobrovoljno sa narodima Srbije, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine u demokratsku federativnu državnu zajednicu, stvarajući zajedno ravnopravno s njima zajedničku državu, Demokratsku Federativnu Jugoslaviju, svjestan da snažna državna zajednica odgovara životnim interesima svih naroda Jugoslavije, kao i životnim interesima hrvatskog naroda.

3. Uvjereno, da su u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj zajamčena sva prava, koja im pripadaju kao ravnopravnim i slobodnim narodima, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, kao najviše zakonodavno i izvršno tijelo federalne Hrvatske, svečano obećava u ime naroda Hrvatske, da će izvršavati sve obveze koje proizlaze iz njihove pripadnosti Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji na čelu sa Antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Jugoslavije i Nacionalnim komitetom oslobođenja Jugoslavije.

4. Ističući nepokolebljivu volju za zajedničkim životom sa ostalim narodima u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske kao jedini pravi predstavnik Hrvatske izjavljuje da je samo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ovlašteno pred inozemstvom zastupati Hrvatsku, te istodobno odriče izdajničkoj izbjegličkoj vladi u Kairu svaku zakonitost i pravo predstavljati Hrvatsku. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske s pravom očekuje, da će vlade naših velikih saveznika primiti do znanja odluku Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije o oduzimanju zakonitosti izbjegličkoj t.z.v. vladi u Kairu i da će, uzevši u obzir jasno izraženu suverenu volju hrvatskog i drugih naroda Jugoslavije, čim prije priznati Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao jedinu zakonitu vladu Jugoslavije.

5. Na osnovu svega toga Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske jednodušno i u cijelosti odobrava i potvrđuje rad predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29 30. studenog 1943. u Jajcu.
 
Mrkalj:
Prvo zasjedanje ZAVNOH-a, 14. 6. 1943., Plitvice

Rezolucija prvog zasjedanja ZAVNOH a, 14. 6. 1943.


Nakon gotovo dvije godine teške, krvave, ali pobjedonosne narodno oslobodilačke borbe, sastali su se 14. lipnja 1943. na Plitvičkim Jezerima predstavnici hrvatskog naroda zajedno s predstavnicima Srba u Hrvatskoj, te predstavnicima nacionalnih manjina Hrvatske, da pred cijelu svjetsku i domaću javnost iznesu pravo stanje u Hrvatskoj i da izraze istinsko raspoloženje njezinih naroda.
...
Na temelju svih ovih utvrđenih činjenica, predstavnici hrvatskog naroda, predstavnici Srba u Hrvatskoj kao i predstavnici narodnih manjina Hrvatske donose jednoglasno ove zaključke:


1. Zahvaljujući sve snažnijem zamahu narodno oslobodilačke borbe i jačanju Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda unutar zemlje, zahvaljujući silnim uspjesima bratskog Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike na svjetskim frontama, danas se pred hrvatskim i srpskim narodom ponovno otvaraju mogućnosti ostvarenja vjekovnih težnja za slobodom i samostalnošću. U tu svrhu treba sve rodoljubive snage hrvatskog naroda, u bratskoj zajednici sa srpskim i ostalim narodima Jugoslavije, mobilizirati u sveti nacionalno oslobodilački rat za konačno uništenje fašizma, za rušenje Nezavisne Države Hrvatske , za potpuno razbijanje Pavlićevih ustaša i četnika Draže Mihailovića, kao osnovnih uvjeta za ostvarenje pune slobode i samostalnosti hrvatskog i srpskog naroda.

2. Narodno oslobodilački pokret i njegova junačka Narodno oslobodilačka vojska Hrvatske jesu jedine snage koje se istinski i iskreno bore za slobodu hrvatskog i srpskog naroda. One su jedine realne sile koje tu slobodu mogu ostvariti. Beskrajno odana slobodarskim težnjama hrvatskog i srpskog naroda Narodno oslobodilačka vojska se čeličila u svakodnevnim borbama s daleko nadmoćnijim neprijateljima: Nijemcima, Talijanima, ustašama i četnicima, i u toj borbi iz nekadašnjih malih partizanskih odreda prerasla u pravu narodnu armiju, sastavljenu od brigada, divizija i korpusa. Ona je ne samo najjače jamstvo pobjede nad mrskim okupatorima i njihovim slugama, nego je i jedini zalog protiv povratka starih protunarodnih režima i svih reakcionarnih i izdajničkih planova.

3. U ovoj velikoj, gigantskoj borbi protiv fašizma i njegovih ustaških i četničkih pomagača, iskovano je krvlju bezbrojnih heroja posvećeno borbeno bratstvo i oružano jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda, koje smatramo jednom od najvećih tekovina narodno oslobodilačke borbe, a koje predstavlja temelj slobodne, sretnije i bolje budućnosti jednog i drugog naroda, temelj, na kojem se jedino može izgraditi novi život srpskog i hrvatskog naroda u punoj slozi i ravnopravnosti.

4. Borba hrvatskog i srpskog naroda protiv fašističkih okupatora i njihovih pomagača je dio velike antifašističke fronte, koja danas na čelu s moćnim Sovjetskim Savezom, Engleskom i Amerikom vodi svetu borbu za slobodu, demokraciju i napredak čovječanstva. Međunarodni značaj narodno oslobodilačke borbe svih naroda Jugoslavije raste iz dana u dan u vezi s predstojećim velikim bojevima na vanjskim frontovima, a osobito uvezi s otvaranjem druge fronte. Narodno oslobodilačka vojska Hrvatske pružala je do sada, a davat će i u buduće punu pomoć saveznicima.

5. Narodno oslobodilački pokret Hrvatske s punim povjerenjem gleda u svoje velike saveznike: u Sovjetski Savez, Englesku i Ameriku, koje su u poznatoj Atlantskoj povelji, te u englesko sovjetskom i sovjetsko američkom ugovoru istakli kao jedan od ciljeva ovog velikog rata: slobodu i samostalnost malih naroda, te pravo da mali narodi sami riješe svoja unutrašnja pitanja i svoje odnose prema drugim narodima i zemljama. Ti nam ugovori jamče, da će dvogodišnja herojska borba hrvatskog i srpskog naroda, koja je puna nadčovječanskih napora i neusporedivih žrtava, biti okrunjena uspjehom.

6. Ostajući vjerni svojim demokratskim tradicijama, naši narodi, i hrvatski i srpski, ne žele povratak starih ustanova protunarodnih režima, kao što su nametnuti općinski i sreski načelnici, žandari i t d., koje su uvijek bili instrumenti protunarodnih režima, a koje su dolaskom okupatora stupile u njegovu službu i vršili najstrašniji teror nad hrvatskim i srpskim narodom. Kako politika izbjegličke jugoslavenske vlade u Londonu nije ništa drugu nego težnja za uspostavom starog stanja velikosrpske hegemonije i kako se je ona u tom cilju preko svog ministra Draže Mihailovića povezala s okupatorom, u cilju razbijanja demokratskog narodno oslobodilačkog pokreta, to predstavnici hrvatskog i srpskog naroda izjavljuju, da jugoslavenska vlada nema ništa zajedničko s oslobodilačkom borbom naših naroda.

7. Isto tako izjavljujemo, da reakcionarna klika u bivšem vodstvu HSS s Dr Mačekom na čelu, nema ništa zajedničko s oslobodilačkim težnjama i borbom hrvatskog naroda, jer je baš ona svojom protunarodnom politikom u banovini Hrvatskoj pripremala sistematski teren za kapitulaciju pred fašističkim okupatorima, jer je ona pomoću Seljačke Zaštite razoružavala jugoslavensku vojsku i to oružje predala ustašama, jer je Dr Maček prvog dana stvaranje krvave Nezavisne Države Hrvatske pozvao hrvatski narod da se pokori novoj vlasti, jer se vodstvo HSS od početka neprijateljski odnosilo prema narodno oslobodilačkoj borbi. Ono se povezalo s jedne strane s ustašama i okupatorima, a s druge strane s jugoslavenskom vladom i četnicima, da uništi Narodno oslobodilački pokret i kuje planove o novoj izdaji nad hrvatskim narodom.

8. U toku ove veličanstvene narodno oslobodilačke borbe u svim i oslobođenim i neoslobođenim dijelovima Hrvatske, nikli su narodnooslobodilački odbori kao izraz težnje naroda za svojom pravom narodnom vlašću.
...

9. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) je najviše političko tijelo narodno oslobodilačke borbe u Hrvatskoj. Ono je izraz neslomljive volje hrvatskog i srpskog naroda, da ostvari svoje vjekovne težnje za slobodom i samostalnošću, ono je izraz borbenog jedinstva hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj i čvrste odluke naših naroda, da vode nemilosrdni i bespoštedni narodno oslobodilački rat do konačne pobjede nad fašističkim okupatorima, njihovim slugama Pavelićevim ustašama i četnicima Draže Mihailovića, te okupatorovim pomagačima: agentima izbjegličke vlade i izdajničkog vodstva HSS.

10. ZAVNOH je sastavljen od predstavnika hrvatskog i srpskog naroda, te nacionalnih manjina u Hrvatskoj, bez obzira na njihovu političku i vjersku pripadnost. Zato su se u ZAVNOH u okupili i pristaše bivše Hrvatske seljačke stranke, Samostalne demokratske stranke, Komunističke partije, predstavnici narodnih udruženja kao Seljačke sloge , Seljačkog kola , Gospodarske sloge , sindikata i td., koji bez obzira na sve razlike stoje nepokolebljivo na stanovištu borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu i pomagača.

11. Osnovni zadaci koji se pred ZAVNOH postavljaju jesu:
a) Daljnje razvijanje narodno oslobodilačke borbe na području Hrvatske i daljnje okupljanje svih rodoljubivih i demokratskih snaga u jedinstvenu Narodno oslobodilačku frontu s ciljem oslobođenja Hrvatske ispod krutog fašističkog ropstva i stvaranje slobodne Hrvatske u bratskoj zajednici sa slobodnom Srbijom, slobodnom Slovenijom, slobodnom Crnom Gorom, slobodnom Makedonijom i slobodnom Bosnom i Hercegovinom

b) Još tješnje povezati oslobođeni i neoslobođeni teritorij Hrvatske u čvrstu, neslomivu cjelinu u cilju mobilizacije svih snaga Hrvatske za konačni obračun s okupatorom i njegovim slugama.

c) Borba za povratak svih od tuđina otetih hrvatskih pokrajina i njihovo priključenje matici zemlji, i to: Istre, Zadra, Rijeke, svih jadranskih otoka, anektiranog dijela Dalmacije, Hrvatskog Primorja i Gorskog Kotara, te Međimurja.

d) Organizirati najoštriju borbu protiv nastojanja svih reakcionarnih klika, koje idu za povratkom starih protudemokratskih i protunarodnih režima, a koje su svoj izraz našle u izdajničkoj raboti izbjegličke vlade u Londonu i reakcionarnog vodstva HSS s Dr Mačekom na čelu.

e) Jačati narodno oslobodilačke odbore kao organe narodne demokratske vlasti i preko njih organizirati sve grane političkog, ekonomskog, socijalnog, prosvjetnog i vjerskog života u Hrvatskoj. Nadalje preko narodno oslobodilačkih odbora, a uz pomoć narodnih antifašističkih organizacija (USAOJ i AFŽ), mobilizirati sve narodne snage u službu fronte, starati se za opskrbu i jačanje vojske i tako još čvršće povezati jedinstvo fronte i pozadine.

12. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izabrat će iz svoje sredine Izvršni odbor s predsjednikom i tri potpredsjednika, koji će rukovoditi svim tim poslovima.

13. Za vojničko vođenje narodnooslobodilačkog rata protiv fašističkih osvajača ustaša i četnika , Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izražava svoje puno priznanje i neograničeno povjerenje i zahvalnost Vrhovnom štabu Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, vrhovnom komandantu drugu Titu i Glavnom štabu Hrvatske. Isto tako izražava puno priznanje i povjerenje Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ u), kao najvišem političkom predstavništvu oslobodilačke borbe svih naroda Jugoslavije.

14. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske zaklinje se pred hrvatskim i srpskim narodom, da će budno čuvati interese narodno oslobodilačke borbe i da će sve svoje snage usmjeriti za što skorije postignuće onog uzvišenog cilja, za koji su naši narodi podnijeli neviđene žrtve za oslobođenje Hrvatske i punu i istinsku demokratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda.
Kliknite za proširenje...
Јака литература! Браво!
 
Odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom narodnom predstavničkom tijelu i najvišem organu državne vlasti Demokratske Hrvatske, 9. 5. 1944.

Član 1.
Na osnovu suverene volje i prava samoodređenja naroda Hrvatske, a u skladu sa odlukama donesenim na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu 29. 30. studenog 1943. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, kao jedini pravi državni sabor Hrvatske, vrhovni je organ državne vlasti, vrhovno zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo Hrvatske i predstavnik suvereniteta naroda i države Hrvatske kao ravnopravne federalne jedinice Demokratske Federativne Jugoslavije.

Član 2.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske vrši sva prava koja pripadaju Federalnoj Državi Hrvatskoj, ukoliko ta prava ne spadaju u nadležnost njegovog Predsjedništva ili Narodne vlade Hrvatske.

Član 3.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske sačinjavaju narodni predstavnici Hrvatske bez razlike narodnosti, vjeroispovijesti, rase i političko partijske pripadnosti, koji su dali dokaza da su vjerni i odani narodno-oslobodilačkoj borbi svih naroda Jugoslavije i da su nepomirljivi neprijatelji okupatora i njihovih slugu.

Član 4.
Zakonodavnu vlast vrši zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske na svojim plenarnim zasjedanjima, a u vremenu između zasjedanja preko svog Predsjedništva. Izvršnu vlast vrši Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske putem svog Predsjedništva i putem Narodne vlade Hrvatske.

Član 5.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske i Narodna vlada Hrvatske jesu vrhovni organi državne vlasti u Federalnoj Državi Hrvatskoj. S obzirom na sadašnje stanje razvoja narodnooslobodilačke borbe i stupnja izgradnje vlasti u zajedničkoj državi, dok se ne ostvare svi uvjeti za obrazovanje Narodne vlade Hrvatske, Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske vršit će privremeno funkcije narodne vlade.

Član 6.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske bira svoje Predsjedništvo, koje se sastoji od predsjednika, tri potpredsjednika, tajnika, dva zamjenika i najmanje dvadesetpet članova Predsjedništva.

Član 7.
Za svoj rad Predsjedništvo odgovara Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske.

Član 8.
Sve zakonske odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske i njegovog Predsjedništva obavljaju se s potpisom predsjednika i tajnika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske latinicom i ćirilicom.

Član 9.
Na području Hrvatske važe zakoni Demokratske Federativne Jugoslavije i zakoni Hrvatske.

Član 10.
Do obrazovanja Narodne vlade Hrvatske obrazuje se pri Predsjedništvu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske potreban broj odjela za razne grane državne uprave. Na čelu svakog odjela stoji odjelni predstojnik. Odjelni predstojnik vodi poslove odjela pod rukovodstvom, nadzorom i odgovornošću člana Predsjedništva, koji bude odre en kao odgovoran Predsjedništvu za taj odjel.

Član 11.
Narodna vlada Hrvatske odnosno do njenog obrazovanja Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske u funkciji narodne vlade donosi rješenja i naredbe na osnovu zakonskih odluka Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, a u skladu sa zakonskim odlukama Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije kao i na osnovu rješenja i naredaba Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, te nadzire njihovo provođenje u Hrvatskoj.

Član 12.
Narodna vlada Hrvatske odnosno do njenog obrazovanja Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske ima pravo da ukida zaključke i naredbe svih narodno-oslobodilačkih odbora, ako nisu u skladu sa zakonima Hrvatske.

Član 13.
Ovim prestaju važiti sve ranije odluke i propisi Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, ukoliko su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

Član 14.
Ova odluka stupa odmah na snagu.
 
Mrkalj:
Treće zasjedanje ZAVNOH-a, 9. 5. 1944. u Topuskom

Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske
na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 29.-30. 11. 1943.
trećeg zasjedanja ZAVNOH-a 9. 5. 1944.

Hrvatski je narod vjekovima težio za ostvarenjem svoje slobodne nacionalne države. Ova težnja nije mogla biti ostvarena ni u staroj Jugoslaviji gdje je hrvatski narod bio ugnjetavan od velikosrpskog hegemonističkog režima, ni u fašističkoj tvorevini t.z.v. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja predstavlja najcrnje doba u povijesti hrvatskog naroda.

U herojskoj borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih sluga, narodi Jugoslavije, svaki svojom vlastitom i svi zajedničkom bratskom borbom, stekli su i osigurali sebi pravo na samoodređenje uključujući i pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima.

Bijući okupatora i njegove izdajničke sluge narodi Jugoslavije oslobodili su veliki dio svojih nacionalnih područja, a ujedno raskinuli s reakcionarnom prošlošću i na ruševinama nekadašnje protunarodne državne vlasti i fašističke okupacije podigli svoju istinski demokratsku narodnu vlast, svoju novu, nerazdruživu bratsku zajednicu ravnopravnih naroda, Demokratsku Federativnu Jugoslaviju.

Hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u Hrvatskoj izvojevao je slobodu i samoodređenje naroda Hrvatske u teškoj borbi protiv fašističkih okupatora, njihovih ustaških i četničkih slugu, kao i protiv one reakcionarne klike, koja je propovijedanjem politike čekanja, neaktivnosti i pozivanjem na poslušnost ustaškoj terorističkoj vlasti sabotirala narodno-oslobodilačku borbu u Hrvatskoj i razbijala jedinstvo hrvatskog naroda u toj borbi. Takvom svojom politikom ova reakcionarna klika omogućila je fašističkim okupatorima i njihovim ustaškim slugama da mobiliziraju znatan dio Hrvata za borbu protiv naših saveznika i protiv narodno-oslobodilačke borbe. Isto je tako ova reakcionarna klika svojom protunarodnom politikom zadržavala i još uvijek zadržava dio hrvatskog naroda od učešća u oslobodilačkoj borbi. Oslobodilačka borba naroda Hrvatske i svih naroda Jugoslavije okrunjena je povijesnim odlukama donesenim na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu studenog 1943. godine, za koje su se pored predstavnika ostalih naroda Jugoslavije jednodušno izjasnili i predstavnici Hrvata i Srba iz Hrvatske u potpunoj suglasnosti sa željama i odlukama predstavnika naroda Hrvatske na II. zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske održanom u Plaškom dne 14. listopada 1943. godine.

Zbog toga na svom III. zasjedanju, poštu se na osnovu prava samoodređenja konstituiralo kao vrhovno zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo, kao predstavnik državnog i narodnog suvereniteta i kao najviši organ državne narodne vlasti federalne države Hrvatske u sastavu federativne države Jugoslavije, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske izjavljuje:

1. Da odluke II. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao zajedničko i jednodušno djelo pravih predstavnika svih naroda Jugoslavije, prvi put u povijesti istinski ravnopravnih i stoga prvi put zaista bratski ujedinjenih izražavaju ostvarenje vjekovnih težnja i hrvatskog i srpskog naroda Hrvatske za svojom nacionalnom slobodom i samostalnošću, njihove težnje za životom Južnih Slavena u zajedničkoj državi na osnovu stvarne demokracije i pune nacionalne ravnopravnosti, i osiguravaju hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj punu suverenost, ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i oživotvorenje hrvatske državnosti.

2. Da je hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u Hrvatskoj ušao dobrovoljno sa narodima Srbije, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine u demokratsku federativnu državnu zajednicu, stvarajući zajedno ravnopravno s njima zajedničku državu, Demokratsku Federativnu Jugoslaviju, svjestan da snažna državna zajednica odgovara životnim interesima svih naroda Jugoslavije, kao i životnim interesima hrvatskog naroda.

3. Uvjereno, da su u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj zajamčena sva prava, koja im pripadaju kao ravnopravnim i slobodnim narodima, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, kao najviše zakonodavno i izvršno tijelo federalne Hrvatske, svečano obećava u ime naroda Hrvatske, da će izvršavati sve obveze koje proizlaze iz njihove pripadnosti Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji na čelu sa Antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Jugoslavije i Nacionalnim komitetom oslobođenja Jugoslavije.

4. Ističući nepokolebljivu volju za zajedničkim životom sa ostalim narodima u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske kao jedini pravi predstavnik Hrvatske izjavljuje da je samo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ovlašteno pred inozemstvom zastupati Hrvatsku, te istodobno odriče izdajničkoj izbjegličkoj vladi u Kairu svaku zakonitost i pravo predstavljati Hrvatsku. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske s pravom očekuje, da će vlade naših velikih saveznika primiti do znanja odluku Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije o oduzimanju zakonitosti izbjegličkoj t.z.v. vladi u Kairu i da će, uzevši u obzir jasno izraženu suverenu volju hrvatskog i drugih naroda Jugoslavije, čim prije priznati Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao jedinu zakonitu vladu Jugoslavije.

5. Na osnovu svega toga Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske jednodušno i u cijelosti odobrava i potvrđuje rad predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29 30. studenog 1943. u Jajcu.
Kliknite za proširenje...
Браво мркаљ. Ово је потребно на дискусијама на свађе
 
Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske, 9. 5. 1944.

1. Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni. Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat će se sva prava na nacionalni život.

2. Svi građani Federalne Države Hrvatske jednaki su i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest.

3. Žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci.

4. Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imovine. Zajamčeno je pravu vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu.

5. Svim građanima zajamčena je sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti.

6. Svim građanima zajamčena je sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i sloboda udruživanja. Ova prava vrše građani za vrijeme rata u okviru Narodno-oslobodilačkog pokreta.

7. Izborno pravo u demokratskoj Hrvatskoj vrše birači tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i neposrednog izbornog prava.

Pravo birati i biti biran u sva izborna tijela narodne vlasti ima svaki građanin i svaka građanka, koji navrše 18 godina života. Borci Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda imaju pravo birati i biti birani bez obzira na godine života.

Od načela neposrednog i tajnog glasanja može se po odluci Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske odstupati za vrijeme narodnooslobodilačkog rata.

Maloumna lica kao i lica, koja se ogriješe o interese narodno-oslobodilačke borbe lišavaju se prava predviđenih u točki 6. i 7. ove Deklaracije.

8. Dužnost je i čast svakog za oružje sposobnog građanina bez razlike narodnosti i vjere, da kao vojnik Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda aktivno učestvuje u oslobodilačkom ratu.

Izdajstvo domovine, služba neprijatelju i špijunaža u korist neprijatelja kažnjava se smrću.

9. U interesu osiguranja i učvršćenja demokratskog poretka i bratstva naroda Jugoslavije kao njihovih najvećih tekovina, u interesu svih tekovina narodnooslobodilačke borbe, zabranjuju se i progone sve fašističke i profašističke organizacije i djelatnosti, jer su uperene protiv slobode, nezavisnosti i bratstva zajednica naroda Jugoslavije.

10. Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, na način predviđen zakonom, ako se tim rješenjem smatra oštećen ili povrije en u pravu.

Svaki građanin ima pravo molbe i pritužbe na sve državne vlasti.

Nitko ne može biti suđen bez prethodnog sudskog postupka.

11. Narodna državna vlast brine se za uklanjanje nepismenosti i podizanje narodne kulture, te osigurava svim građanima besplatno prosvjećivanje.
 
Budući da ne mogu da pronađem tekstove ustava Hrvatske iz 1947 i 1963, citiraću deo intervjua gospodina J. Mirića iz jednog hrvatskog glasila:

Što bi to značilo s obzirom na političku budućnost i nedavnu prošlost srpskog naroda u Hrvatskoj? Postavši od konstitutivnog naroda u SRH nacionalna manjina u nezavisnoj Hrvatskoj, ali sa svojom ekskluzivnom civilnom (manjinska vijeća i SNV), političkom (stranka SDSS, ali i druge) i kulturnom (SKD "Prosvjeta") strukturom, treba li ona proći kroz neko vlastito "manjinsko" katarzično suočenje s prošlošcu/sadašnjošću, neovisno od medvjeđih usluga Zagreba i Beograda?

Problem Srba u Hrvatskoj i način njegova rješavanja jedinstven je slučaj u evropskoj političkoj povijesti.To je, koliko nam je poznato, prvi put da se jedan sukonstitutivni narod degradira na kategoriju nacionalne manjine, izbaci iz ustava i ekskomunicira iz zajednice. Srbi u Hrvatskoj su tokom cijele hrvatske moderne političke povijesti, s izuzetkom Pavelićeve NDH i Tuđmanove demokratske Hrvatske, bili konstitucionalni politički čimbenik.

Tako se u izjavi Hrvatskog sabora od 1867. ističe da "Sabor Trojedne Kraljevine priznaje narod srbski, koji u njoj stanuje, kao narod s hrvatskim narodom istovjetan i ravnopravan".

U Deklaraciji ZAVNOH-a 1944. se kaže: "Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni."

Ustav Narodne Republike Hrvatske iz 1947. (čl. 11): "Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni su sa Hrvatima."

Ustav Socijalisticke Republike Hrvatske iz 1974. (čl. 1): "Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive."

Unatoč tome što se u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske iz 1990. kaže kako se polazi od povijesnih činjenica, grubo je pogažena i ignorirana fundamentalna povijesna činjenica o političkoj konstitutivnosti i konstitucionalnosti Srba u Hrvatskoj. Ovaj je "božićni poklon" Srbima pokazao kakav će odnos prema njima biti i što u novoj državi mogu očekivati. Srbi u Hrvatskoj su dolaskom nove vlasti izbačeni iz Ustava, da bi kasnije ostali bez doma i bez domovine.



Gdje je onda domovina Srbima u Hrvatskoj?

Nigdje. Oni niotkuda nisu došli niti se imaju kamo vratiti. Njihova je domovina (bila) Hrvatska. Vi govorite o "medvjedim uslugama" Zagreba i Beograda Srbima u Hrvatskoj. Ja bih govorio o sinergijskim ucincima udruženih politika koje su radikalno destruirale srpski narod u Hrvatskoj. Kad to kažem onda mislim na to da su bez doma i domovine ostali i oni koji nisu prognani iz Hrvatske ili je "dragovoljno" napustili. Jer dom je nešto više i nešto drugo od pukog objekta u kome se stanuje, a domovina je nešto više od geografskog toposa. Vjerujem da bi mi se umjesto odgovora na vaše pitanje gdje im je domovina, vecina mojih sunarodnjaka, i onih u Hrvatskoj i onih izvan Hrvatske, pridružila uz stihove velikog hrvatskog pjesnika S. S. Kranjcevica:

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

Vi pitate treba li srpska nacionalna manjina proci neko vlastito katarzicno suocenje, neovisno od doprinosa Zagreba i Beograda njezinu položaju i sudbini. Možda da izvrši kolektivni suicid! Ništa se s tom manjinom nije dogadalo mimo Zagreba i Beograda. Tu su bile na djelu (dijelom udružene, a dijelom suprotstavljene) dvije politike protiv jednog naroda. Pored vlastite odgovornosti za svoja stradanja i odgovornosti srpske, Miloševiceve stupidne i zlocinacke politike, najvecu odgovornost snosi hrvatska država i hrvatska politika. Ta politika od samih pocetaka nije Srbe držala svojim gradanima i svojim državljanima, nego stranim, pa i neprijateljskim, tijelom na organizmu hrvatske države. Franjo Tudman je u proljece 1991. na sastanku s grupom srpskih intelektualaca u Vili Weiss osorno izjavio da, ukoliko dode do rata, niti jednom Srbinu u Hrvatskoj ne garantira sigurnost! Ti Srbi, kojima šef države uskracuje sigurnost u vlastitoj državi, nisu gradani ni državljani Srbije, ili neke trece države, nego Hrvatske. Srbi u Hrvatskoj su stoljecima zajedno s Hrvatima postajali to što jesu. Tu na nemirnim granicama svjetova, carstava, kultura i religija, Srbi su se s Hrvatima zlopatili, stradavali i preživljavali. Srbi cine integralni, neodvojiv dio hrvatske povijesti, kulture i politike. Sve to što je u posljednjih dvadesetak godina uništeno i što se uništava (ukljucujuci i ljudsku supstancu), to je ranjavanje i destrukcija hrvatskoga korpusa i hrvatske kulture u svim njenim dimenzijama i znacenjima. Samo se to još nitko Hrvatima ne usudi reci.

Što bi uopce u tako teškim uvijetima o kojima govorite trebala biti "politicka ambicija nacionalne manjine" putem njihovih politickih zastupnika, kako to pitanje formulira politicki analiticar Davor Gjenero, sugerirajuci i odgovor da bi to trebala biti "uža", manjinsko-statusna pitanja?

Razmišljanja gospodina Gjenera bila bi prihvatljiva kad bi Hrvatska bila politicki emancipirana, demokratski uredena pravna država. Medutim, u uvjetima kad Hrvatska to nije i kad je još uvijek na djelu diskriminacija i ekskomunikacija Srba u Hrvatskoj, što bi uopce znacilo "uža manjinsko-statusna pitanja"? Demografska dobna piramida Srba u Hrvatskoj je za Srbe tragicna, a za hrvatsku državu porazna. Ona može uci u Guinessovu knjigu rekorda. Dovoljno je proci srpskim (!) naseljima, bolje receno onim što je od njih ostalo, od Zagreba preko Korduna, Banije i Like do Zagore, pa ce nam sve biti jasno. Tu nisu potrebne nikakve suptilne demografske procjene da bi se zakljucilo da Srbi kao relevantna etnicka zajednica nestaju, a možemo reci i da su nestali. Pitanje opstanka srpske zajednice u Hrvatskoj nije više problem politickih predstavnika te manjine, nego je to problem hrvatske vecine.

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/miric/print:true

Dakle, Srbi su prema jedinom ispravnom tumačenju ustava iz 1974. kosntitutivan narod u Hrvatskoj.

Hrvatska je:

- nelegalno jednostranom secesijom prekršila nekoliko članova ustava SFRJ,
- nelegalno preglasala volju srpskog konstitutivnog naroda u Hrvatskoj za ostankom u SFRJ
- nelegalno istisnula srpski narod u Hrvatskoj kao drugi konstitutivni pol hrvatske države i ukinula mu suverenitet u Hrvatskoj
- nelegalno izvršila etničko čišćenje Srba iz Hrvatske svodeći udeo Srba sa 12% na 2-3 %
- nelegalno priznala srpsku južnu pokrajinu Kosovo i Metohiju, čime je pogazila zaključke Badinterove komisije o nepovredivosti republičkih granica, (otvorivši Pandorinu kutiju svoje neizvesne budućnosti)

Ili, kako su sami sebe zakleli kad su je stvarali: "Nema, ne smije i neće biti Hrvatske, u kojoj Srbima ne bi bila zajamčena puna ravnopravnost i jednakost."
 
Занимљиво је додати

Након Симеонове смрти, Часлав се вратио Србију. Порфирогенит је написао да је Часлав са четворицом пратилаца побегао из Преслава од Бугара у Србију и обновио српску кнежевину уз помоћ Византије.[2][1] То прихвата већина српских историчара,[10][11][1][7][13] али има оних који сматрају да је он враћен у Србију у договору новог бугарског цара Петра са византијским владарем и дедом његове супруге Романом I (920—949), да би организовао државу која би се супротставила продору Мађара из Паноније.[4][15] Такође, мишљења историчара су подељена и око тачне године његовог повратка у Србију, тако да једни сматрају да се вратио још 927. односно 928. године[1][11], други да је у питању 931. година[10][17], а трећи сматрају да је у питању 933/934. година[4][18].

Порфирогенит наводи да је Часлав у Србији затекао само педесетак мушкараца без жена и деце, који су преживљавали ловећи,[2] али историчари одбацују овакав опис прилика као нереалан.[19][20] Према даљем опису, српске избеглице из околних земаља (Бугарска, Хрватска и друге) почеле су да се враћају у земљу након Чаславовог повратка, посебно истичући да је део Срба побегао из Бугарске у Цариград.[2] Њих је пишчев таст и савладар Роман Лакапин заоденуо и обдарио, након чега их је послао у Србију.[2] Поред тога, византијски цар је Чаславу пружио и финансијску подршку, што му је олакшало обнављање и јачање Србије. Србија је обновљена, вероватно, у границама које су личиле са оне из времена пре бугарског освајања.

Границе државеУреди​

Константин Порфирогенит за Часлава каже да је „ујединио све српске земље”.[21] Иако је ово помало непрецизна одредница, за тачне границе Чаславове државе, потребно је само одредити границе српског етничког простора и земље које се означавају као „српске” у овом периоду историје да би се одредиле границе Чаславове државе.

Порфирогенит и Ајнхард Франачки у својим Аналима Франачког краљевства (Annales regni Francorum) кажу да Срби настањују римску Далмацију, чију западну границу Тацит позиционира негде на „истарском горју”, тако да она укључује Лику, Крбаву и Гацку[22]. Порфирогенит такође за хрватску кнежевину наводи:

„Њихова је земља била подијељена у 11 жупанија а то су: Хлебиана, Тзензена, Емота, Плеба, Песента, Паратхалассиа, Бребере, Нона, Тнена, Сидрага, Нина, а њихов бан (боанос) има (у власти) Крибасан, Литзан, Гоутзеска.”[21]
Kliknite za proširenje...
 
Дакле, Крибасан (Крбава), Лицан (Лика) и Гуцеска не спадају у 11 хрватских жупанија, већ хрватски бан само има власт над њима, чиме се јасно имплицира да у њима не живе Хрвати, већ Срби. Ово доказује да је граница српског етничког простора била на граници Лике и Либурније, што је, дакле, била и вероватна западна граница Чаславове Србије.[23]

Међутим, неки историчари су померали српску западну границу према истоку, те је Ђорђе Јанковић налази на Уни,[24][25] а Станојевић на Врбасу и Босни.[26]

Српска источна граница традиционално се лоцирала негде око Старог Раса или Расине[23], где Порфирогенит помиње окупациону границу Бугарске и Србије за време Мутимира.[26][27] Неки претпостављају да је источна граница била ближе долинама Велике и Јужне Мораве, то јест на реци Расини.[28] Међутим, неки попут Борислава Влајића позиционирају је знатно источније, код Видинског краја[23], услед чињенице да су и племена Морављана и Тимочана припадала српском народу у том периоду (не зна се да ли су Срби наметнули своје име овим племенима или су она једна од оригиналних српских племена). Доказ за ово налази се у Аналима Франачког краљевства:

„Кнез Борна, који јесте отпао из заједнице са Бугарима” и затим са својим племеном Гудушчана и Тимочана постао кнез Далмације [и Либурније] […]"
Kliknite za proširenje...

Кнез Славонаца Људевит Посавски, према истом документу, склонио се код „Срба, који контролишу велики део провинције Далмације”, и ту међ њима беше убијен од Борниног ујака (мајка Борне стога Српкиња).[22]

Северна граница била је на реци Сави, а из описа сукоба са Мађарима види се да је и Мачва била део Србије и да је Часлав у њој боравио са својим двором и сродницима.[29]
 
E sad, pronašao sam ustav NR Hrvatske iz 1947, koji tada očigledno nikog nije boo prstom u oko:

ČLAN 2.​

Ostvarujući u svojoj oslobodilačkoj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedničkoj borbi svih naroda Jugoslavije, svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima - ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama: Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom Slovenijom, Narodnom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Crnom Gorom u zajedničku, saveznu državu - Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.

Dakle,

ČLAN 2.​

Ostvarujući u svojoj... borbi, ... svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje ... ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama: Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom Slovenijom, Narodnom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Crnom Gorom u zajedničku, saveznu državu - Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.


S tim što je pravo na otcepljenje prema saveznom Ustavu je moglo biti konzumirano samo uz saglasnost ostalih republika.

Dakle, već se 1947. vidi značajna devijacija od ZAVNOH-a i to da su hrvatski komunisti istovremeno bili nacionalisti, za razliku od srpskih.

Srbi su držani "slepim" tako što su njihovi kadrovi bili korumpirani ekonomski jakim pozicijama u društvu bez suštinske političke moći. A hrvatske elite su, poput Šiptara, sve to vreme radile na stvaranju nove NDH.
 
Mrkalj:
E sad, pronašao sam ustav NR Hrvatske iz 1947, koji tada očigledno nikog nije boo prstom u oko:

ČLAN 2.​

Ostvarujući u svojoj oslobodilačkoj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedničkoj borbi svih naroda Jugoslavije, svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima - ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama: Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom Slovenijom, Narodnom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Crnom Gorom u zajedničku, saveznu državu - Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.

Dakle,

ČLAN 2.​

Ostvarujući u svojoj... borbi, ... svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje ... ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama: Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Republikom Slovenijom, Narodnom Republikom Bosnom i Hercegovinom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Crnom Gorom u zajedničku, saveznu državu - Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.


S tim što je pravo na otcepljenje prema saveznom Ustavu je moglo biti konzumirano samo uz saglasnost ostalih republika.

Dakle, već se 1947. vidi značajna devijacija od ZAVNOH-a i to da su hrvatski komunisti istovremeno bili nacionalisti, za razliku od srpskih.

Srbi su držani "slepim" tako što su njihovi kadrovi bili korumpirani ekonomski jakim pozicijama u društvu bez suštinske političke moći. A hrvatske elite su, poput Šiptara, sve to vreme radile na stvaranju nove NDH.
Kliknite za proširenje...
Слажем се.
 
Osnovna načela Ustava SR Hrvatske iz 1963:

1686467861868.png


Godine 1963. eto novoga Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (SRH). Ona više nije narodna republika, ali se u članku I. Osnovnih načela ipak spominje narod, i to ne bilo koji nego hrvatski. Njime čak i počinje prva, udarna rečenica: "Hrvatski narod u skladu sa svojim historijskim težnjama...ujedinio se s ostalim narodima..." itd., a u prvoj glavi općih odredaba pojavljuje se i država: "SRH jest d r ž a v n a socijalistička demokratska zajednica naroda Hrvatske, zasnovana na vlasti radnog naroda i samoupravljanju." Ta država ima i granice koje se ne mogu mijenjati, veli članak 5.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

M
Krštena Srbija i Bosna
Odgovora
6
Pregleda
455
leki1
leki1
T
Шта мислите о личном односу између Радована Караџића и Слободана Милошевића?
2 3 4
Odgovora
79
Pregleda
1.388
Tangying
T
M
Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?
103 104 105
Odgovora
2.607
Pregleda
15.805
Škutor Kićo
Š

Back
Top