Razgovor sa ateistima

Samo nemoj da veruješ u njih i videćeš koliko su bezvredni.
Ta izjava je pogrešna na više nivoa.

Prvo, ne može niko da odluči da veruje ili ne veruje u nešto. Verovanje je posledica drugih misaonih procesa, a ne odluka sama po sebi. Ne može čovek koji je posvećeni vernik da kaže "e danas u 15:45 prestajem da verujem".

Drugo, to što neko ne veruje u nešto ne implicira da je to nešto bezvredno, pa ni bogovi. Ja lično ne verujem ni u Deda Mraza, ni u Zevsa, a ni u Vilu Zubić, ali uopšte ne mislim da su bezvredni. Naprotiv, mislim da vrede više od tebe i mene.
 
Ta izjava je pogrešna na više nivoa.

Prvo, ne može niko da odluči da veruje ili ne veruje u nešto. Verovanje je posledica drugih misaonih procesa, a ne odluka sama po sebi. Ne može čovek koji je posvećeni vernik da kaže "e danas u 15:45 prestajem da verujem".

Drugo, to što neko ne veruje u nešto ne implicira da je to nešto bezvredno, pa ni bogovi. Ja lično ne verujem ni u Deda Mraza, ni u Zevsa, a ni u Vilu Zubić, ali uopšte ne mislim da su bezvredni. Naprotiv, mislim da vrede više od tebe i mene.
Potpuno su bezvredni jer ne postoje. Da nešto vredi moralo bi da postoji.
 
Vredi li išta tvoja ljubav prema roditeljima? Ili je potpuno bezvredna?
Otkud znaš da voli roditelje?
Ja lično ne verujem ni u Deda Mraza, ni u Zevsa, a ni u Vilu Zubić, ali uopšte ne mislim da su bezvredni. Naprotiv, mislim da vrede više od tebe i mene.
Zašto?
Vrede onoliko koliko i sve drugo što maštaš, ako misliš da ne postoje. Dečje radosti, a onda odrasteš
 

Back
Top