Razgovor sa ateistima

Otkud znaš da voli roditelje?
Imam dobar njuh za te stvari.
Zašto?
Vrede onoliko koliko i sve drugo što maštaš, ako misliš da ne postoje. Dečje radosti, a onda odrasteš
I odrasli maštaju jednako kao i deca, možda i više, samo što maštaju i o nekim drugim stvarima. Vrednost tih, po Šmeci "nepostojećih i bezvrednih" stvari, leži upravo u tome što nas motivišu na realna postignuća, što nas obogaćuju i što nas zapravo čine ljudima. Nemerljiv je doprinos "nepostojećih" stvari razvoju naše kulture i civilizacije, dok je Šmecin doprinos možda i postojeći, ali je, nažalost, blizak nuli.
 
a dobar deo vernika veruje u sve te stvari, citaju horoskop i bibliju simultano

i to je krivica crkve pre svega umesto da jasno postavi granice zbog populizma sve aminuju

pa dodje i do ovakvih https://www.kurir.rs/crna-hronika/3767813/zemunac-dusan-krsmanovic-uskoro-izlazi-iz-zatvora

Kajem se i zbog svoje dece koja odrastaju bez oca, kajem se zbog još mnogo toga, ali imam veru u Boga. On zna moje namere i verujem da će biti na mojoj strani...".​

 
Prvo, ne može niko da odluči da veruje ili ne veruje u nešto. Verovanje je posledica drugih misaonih procesa, a ne odluka sama po sebi.
upravo tako: covek ne moze da odluci da bude bolestan ili zdrav, nego mora da ima klicu ili korisnu bakteriju prvo

tako je i sa verom, pa zato rece: kada biste imali vere koliko zrno goruscmo, ...

i u starom zavetu immo coveka klicu
Ma tu sam ja sve vreme, samo sam više posmatrao odozgo, znaš već kako to ide... :mrgreen:
uvek bolje da se mirise odozgo..
Imam dobar njuh za te stvari.
njuh, danas sam se bas setio, trebala mi je ta rec
 
njuh, danas sam se bas setio, trebala mi je ta rec
njuh u principu ima pas, mnogo razvijeniji od chovechijeg, mozhe da hvata emocije kroz miris. Ali, njuh nije dovoljan, potreban je i racio,
da obradish informaciju, pas samo reaguje refleksno kao i vetjina ljudi. NEshto ga probudi, pogleda, napishe ovde a nije svestan
da je vodjen nechijom rukom. Dakle ateisti su kao kuce, dobrice :P
 
@Sizif

"Prvo, ne može niko da odluči da veruje ili ne veruje u nešto. Verovanje je posledica drugih misaonih procesa, a ne odluka sama po sebi."

Mozes li mi navesti neku odluku koju si doneo a da nije posledica tvog promisljanja (misaonih procesa).
I sta ti je to "odluka sama po sebi"?
 
Mozes li mi navesti neku odluku koju si doneo a da nije posledica tvog promisljanja (misaonih procesa).
I sta ti je to "odluka sama po sebi"?
Moguće da nisi ispratio ceo kontekst. Ta izjava je bila odgovor na Šmecino "Samo nemoj da veruješ u njih i videćeš koliko su bezvredni."

Moja opaska se odnosi na to da čovek ne može spontano da odluči da ne veruje u bogove. Neverovanje ili verovanje u bogove je prilično permanentno stanje, koje da bi se promenilo mora da bude praćeno mnogo kompleksnijim misaonim procesima koji mogu da traju jako dugo. Kod mnogih ljudi to stanje se ne menja tokom celog života.

Na drugu stranu, mnoge odluke se donose nakon jako kratkog misaonog procesa, i podložne su promeni mnogo lakše nego ova.

Odluka sama po sebi bi bila recimo odluka da li ćeš da pojedeš desert nakon ručka ili ćeš ga preskočiti.
 
Moguće da nisi ispratio ceo kontekst. Ta izjava je bila odgovor na Šmecino "Samo nemoj da veruješ u njih i videćeš koliko su bezvredni."

Moja opaska se odnosi na to da čovek ne može spontano da odluči da ne veruje u bogove. Neverovanje ili verovanje u bogove je prilično permanentno stanje, koje da bi se promenilo mora da bude praćeno mnogo kompleksnijim misaonim procesima koji mogu da traju jako dugo. Kod mnogih ljudi to stanje se ne menja tokom celog života.

Na drugu stranu, mnoge odluke se donose nakon jako kratkog misaonog procesa, i podložne su promeni mnogo lakše nego ova.

Odluka sama po sebi bi bila recimo odluka da li ćeš da pojedeš desert nakon ručka ili ćeš ga preskočiti.
Instinktivne odluke su odluke same po sebi. Sve ostale su plod "misaonih procesa". Potpuno si u pravu za nesto treba krace a za nesto duze vreme.

Moja opaska se odnosi na to da čovek ne može spontano da odluči da ne veruje u bogove. Neverovanje ili verovanje u bogove je prilično permanentno stanje, koje da bi se promenilo mora da bude praćeno mnogo kompleksnijim misaonim procesima koji mogu da traju jako dugo. Kod mnogih ljudi to stanje se ne menja tokom celog života.
Slazem se. Potrebno vreme je izrazito individualno ali mislim da se tu ne radi o "mnogo kompleksnim misaonim procesima". Vise je u pitanju inertnost i tesko prihvatanje da si bio u zabludi prethodno vreme (podjednako vazi i za vernike i ateiste).

Odluka sama po sebi bi bila recimo odluka da li ćeš da pojedeš desert nakon ručka ili ćeš ga preskočiti.
Ne. Ovo nije odluka sama po sebi. Volim slatko, rado bih smazao desert ali zdravlje........ i ne pojedem.
Kao sto vidis odluku sam doneo "misaonim procesima.
 

Back
Top