RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

  • Začetnik teme Začetnik teme vorki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
predivna prica
zamalo sam zaplakao kad se prolomio prvi aplauz
kad se prolomio drugi - zaridao sam kao malo dijete :)

Poštujem zdrave šale, za razliku od provokativnik riječi. :bye:

Božji blagoslov, spoznaju istine i ponajviše ljubav, iskreno ti želim. :zurka:

Filemonu 25 - Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim! :heart:
 
Poslednja izmena:
Je li Evanđelje po Marku prvo napisano? :rtfm:
------------------------------------------------------------------
Teorija da je Markovo evanđelje prvo napisano i da je poslužilo kao izvor za Matejevo i Lukino evanđelje ne temelji se na “nekom logičnom, čvrstom argumentu”, priznaje se u priručniku The Anchor Bible Dictionary. Ipak, mnogi bibličari smatraju da je Marko svoje evanđelje napisao prije Mateja i Luke jer ono, prema njihovom mišljenju, sadrži vrlo malo pojedinosti koje druga evanđelja nemaju. Naprimjer, Johannes Kuhn, bibličar iz 19. stoljeća, tvrdio je da je Markovo evanđelje moralo biti prvo napisano. Inače bi, prema njegovim riječima, “čovjek trebao pretpostaviti da je Marko uzeo svitke Mateja i Luke, izrezao ih na komadiće, pomiješao u loncu i od toga napravio svoje evanđelje”. Markovo je evanđelje najkraće, pa je razumljivo da u njemu ima najmanje podataka koje ne sadrže druga evanđelja. Međutim, to nije dokaz da je ono moralo biti napisano prvo. Osim toga, nije točno da Markovo evanđelje ne sadrži nikakve pojedinosti koje Matej i Luka nisu naveli. U Markovom živopisnom i dinamičnom izvještaju o Isusovoj službi zapravo postoji više od 180 ulomaka i zanimljivih detalja koji se ne mogu naći u Matejevom i Lukinom evanđelju, zbog čega je taj izvještaj o Isusovom životu uistinu jedinstven. :heart: :bye:

Što reći o izvoru Q? :rtfm:
-------------------------------------
Što se može reći o izvoru Q, za koji neki tvrde da je poslužio kao temelj za Matejevo i Lukino evanđelje? James Robinson, profesor religijskih znanosti, izjavio je: “Q je svakako najvažniji kršćanski tekst koji posjedujemo.” Ta izjava doista iznenađuje, budući da izvor Q danas ne postoji, a zapravo nitko ne može dokazati da je uopće i postojao! To što je nestao bez traga čudno je i zato što bibličari tvrde da je postojalo nekoliko primjeraka tog spisa. Osim toga, crkveni oci nikada nisu citirali izvor Q. Razmislite o tome. Q je navodno postojao i navodno podupire tvrdnju da je Markovo evanđelje prvo napisano. Ne radi li se ovdje samo o nizu pretpostavki? Kad su u pitanju takve teorije, dobro je imati na umu sljedeću biblijsku izreku: “Lakovjeran čovjek vjeruje svemu što čuje, a pametan zna da je potrebno imati dokaze”. :heart: :bye:
 
Poslednja izmena:
Svjetskim religijama se približava kraj :rtfm:
---------------------------------------------------------------
Isus Krist je rekao: »Svaka sadnica koju moj nebeski Otac nije zasadio, bit će iščupana«. Loš plod kojeg su donijele svjetske religije pokazuje da ih nije zasadio Bog. Zato Biblija i proriče nadolazeće uništenje lažnih sistema obožavanja. Govoreći simbolično o tim religioznim sistemima kao o bludnici sličnom »Babilonu Velikom«, Bog kaže slijedeće s obzirom na svjetsko carstvo krive religije: »Njeni su se grijesi nagomilali do neba i Bog se prisjetio njenih nepravednih djela ... u jednom danu njene će kazne doći, smrt i žalost i glad, i potpuno će biti vatrom spaljena, jer je jak Jehova Bog, koji joj je presudio«. Zapazi da to uništenje treba nastupiti iznenađujuće naglo, kao »u jedan dan«. Na iznenađenje i zaprepaštenje mnogih, lažna religija bit će upropaštena, uništena, i to od strane onih istih političkih nacija s kojima je dugo igrala ulogu bludnice. Prema tome, božanski poziv glasi: »Iziđite iz nje, moj narode, ako ne želite imati udjela u njenim grijesima i ako ne želite primiti dio njenih kazni«. Poduzeti takvu akciju znači vidjeti krivu religiju onako kako je Bog vidi. To znači prezreti je zbog njenih trulih plodova, zbog licemjerstva i praznovjerja. Treba osjećati odvratnost prema načinu na koji je kriva religija na pogrešan način zastupala Boga pred čovječanstvom i prema načinu na koji je doprinijela patnji i tlačenju naroda . Ako to shvaćaš, ti više nećeš podupirati takve religije, pokazujući tako da pružaš punu podršku Božjem sudu nad njima. :heart: :bye:

Međutim, nije dovoljno jednostavno se povući. Ti moraš istraživati i pronaći istinu, nelicemjerno obožavanje koje će ti donijeti Božji mir i zaštitu kad naiđe predskazano uništenje. Oni koji se priključuju takvom pravom obožavanju moraju biti osobe koje su već ’prekovale svoje mačeve u plugove i koje se više ne uče ratovanju’. To moraju biti osobe koje vjeruju Božjoj Riječi i žive po njoj, dopuštajući joj da bude vodeća snaga u njihovom životu. Oni moraju pokazivati iskrenu, nelicemjernu ljubav prema svojim bližnjima. Postoji li danas takvo obožavanje? Milijuni su ga pronašli među Jehovinim svjedocima. Oni su širom svijeta poznati po tome što se čvrsto drže Božjih zakona zapisanih u Bibliji. A mir i sigurnost koju čak i sada uživaju dokazuje koliko je Božja Riječ istinita i moćna. Jehovini svjedoci su duboko zabrinuti za opasnu situaciju u koju su lažne religije dovele ljude. Oni se iskreno trude pridati Božjoj Riječi prvo mjesto u svom životu. Pozvan si da posjetiš njihove sastanke u njihovoj mjesnoj Kraljevskoj dvorani i da sam ispitaš do koje mjere oni odražavaju Božji duh i uživaju mir i sigurnost koju on donosi. Tu ćeš također vidjeti kako oni uče i primjenjuju ono što Bog zahtjeva od onih koji će preživjeti dolazeće uništenje i živjeti u njegovom pravednom Novom sustavu stvari pod vladavinom njegovog nebeskog Kraljevstva. :heart: :bye:
 
PODJELA VELIKOG RIMSKOG CARSTVA :rtfm:
====================================
U četvrtom stoljeću rimski car Konstantin dao je državno priznanje otpadničkom kršćanstvu. Čak je 325. n. e. sazvao koncil u Niceji (Mala Azija) te je osobno predsjedao njime. Konstantin je kasnije carsku rezidenciju iz Rima preselio u Bizantion, ili Konstantinopol, proglasivši ga svojim novim glavnim gradom. Rimskim Carstvom i dalje je vladao jedan car sve do 17. siječnja 395. n. e. kada je umro car Teodozije I. Nakon Teodozijeve smrti, Rimsko Carstvo podijeljeno je između njegovih sinova. Honorije je dobio zapadni dio, a Arkadije istočni, s Konstantinopolom kao njegovim glavnim gradom. Britanija, Galija, Italija, Španjolska i sjeverna Afrika spadale su u provincije zapadnog dijela. Makedonija, Trakija, Mala Azija, Sirija i Egipat bile su provincije istočnog dijela. Godine 642. n. e. Aleksandrija, glavni grad Egipta, pala je u ruke Saracena (Arapa), a Egipat je postao provincija kalifa. U siječnju 1449. Konstantin XI postao je zadnji istočni car. Otomanski Turci pod sultanom Mehmedom II osvojili su Konstantinopol (Carigrad) 29. svibnja 1453. privodeći kraju Istočno Rimsko Carstvo. Godine 1517. Egipat je postao turska provincija. No s vremenom će tom zemljom drevnog kralja juga vladati jedno drugo carstvo iz zapadnog sektora. :heart: :bye:

Na zapadnom krilu Rimskog Carstva pojavio se rimokatolički biskup, značajni papa Leon I, koji je poznat po tome što je u petom stoljeću n. e. učvrstio papinski autoritet. S vremenom je papa prisvojio pravo da okruni cara zapadnog dijela. Odigralo se to u Rimu na Božić 800. n. e. kada je papa Leon III okrunio franačkog kralja Karla (Velikog) za cara novog Zapadnog Rimskog Carstva. Ta je krunidba oživjela carovanje u Rimu i, prema nekim povjesničarima, obilježila početak Svetog Rimskog Carstva. Otada je postojalo Istočno Carstvo i zapadno Sveto Rimsko Carstvo, a oba su tvrdila da su kršćanska. Kako je vrijeme prolazilo, nasljednici Karla Velikog pokazali su se nesposobnim vladarima. Neko je vrijeme carsko mjesto bilo upražnjeno. U međuvremenu je njemački kralj Oton I stekao kontrolu nad velikim dijelom sjeverne i srednje Italije. Proglasio se kraljem Italije. Drugog veljače 962. n. e. papa Ivan XII okrunio je Otona I za cara Svetog Rimskog Carstva. Njegov glavni grad bio je u Njemačkoj, a carevi su bili Nijemci, kao i većina njihovih podanika. Pet stoljeća kasnije austrijska je dinastija Habsburgovaca dobila titulu ”cara“ i zadržala ju je tokom skoro svih godina koliko je postojalo Sveto Rimsko Carstvo. :heart: :bye:
 
Poslednja izmena:
Kako prolazi razumna, a kako nerazumna osoba? :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------
Načelo ”što god čovjek sije, to će i požeti“ vrijedi kako za razumnu tako i za nerazumnu osobu. Ona prva čini dobro, a druga smišlja zlo. ”Koji smišljaju zlo, ne lutaju li?“ pita mudri kralj. Da, oni ’idu stranputicom‘ (prijevod Stvarnost). ”A milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro“. Oni koji čine dobro stječu naklonost ljudi te im Bog pokazuje svoju milost. Govoreći o tome kako marljiv rad dovodi do uspjeha i kako je onaj tko mnogo priča, a malo radi sam odgovoran za neuspjeh, Salamun kaže: ”U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo“. To načelo svakako je primjenjivo na trud koji ulažemo na duhovnom području. Ako smo marljivi u kršćanskoj službi, doživljavamo blagoslove koji usljeđuju kada drugima prenosimo spasonosnu istinu iz Božje Riječi. Kada savjesno obavljamo svako teokratsko zaduženje koje dobijemo, to vodi do radosti i zadovoljstva. :heart: :bye:

”Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje“, kažu Priče Salamunove 14:24. To bi moglo značiti da mudrost za kojom mudri teže predstavlja njihovo bogatstvo, koje ih ukrašava kao vijenac ili kruna. Suprotno tome, bezumni znaju samo za bezumlje. Prema jednom biblijskom priručniku, ta bi izreka također mogla značiti da je ”bogatstvo ukras onima koji ga mudro koriste (...), dok bezumnici imaju samo svoju ludost“. U svakom slučaju, mudra osoba bolje prolazi od bezumne.
”Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru“, kaže izraelski kralj. To je svakako istina kad se radi o sudskom postupku, no zapazi kako je to povezano i s našim propovijedanjem. Kada propovijedamo o Kraljevstvu i činimo učenike, mi svjedočimo za istinu iz Božje Riječi. Naše svjedočenje oslobađa osobe iskrenog srca iz krive religije i spašava živote. Neprestano pazeći na sebe i svoje poučavanje spasit ćemo i sebe i one koji nas slušaju. Dok to i dalje činimo, nastojmo pokazivati razboritost u svim područjima života. :heart: :bye:
 
Poruka kraljevstva za sve ljude :rtfm:
-----------------------------------------------------
Doseljenici se u mnogim zemljama spremno odazivaju na poruku Kraljevstva. Kad mjesni Svjedoci poduzimaju sve što mogu da bi tim ljudima prenosili biblijske istine, Jehovin duh im otvara srca. Tako je to bilo u slučaju jednog izbjeglice iz Latinske Amerike u Norveškoj. Promatrao je lijepo odjevene ljude, mlade i stare, kako idu u Dvoranu Kraljevstva pored izbjegličkog centra. Prisustvovao je i nekim sastancima u Dvorani Kraljevstva i to što je vidio svidjelo mu se, no on nije razumio norveški, a tamo nitko nije znao govoriti španjolski. Ipak, uspostavljen je biblijski studij s njim. Svjedok je koristio knjigu Spoznaja i New World Translation na norveškom; interesent je koristio iste publikacije na španjolskom. Budući da su točno slijedili studijsko gradivo i isticali biblijske retke, on je brzo napredovao. Red, harmonija i prijazna atmosfera koje je taj čovjek vidio u skupštini ojačali su njegovo uvjerenje da je pronašao Božji narod. Nakon nekoliko mjeseci želio je postati objavitelj, no starješine zbog jezičnog problema nisu mogli prosuditi da li ispunjava preduvjete. Međutim, u Oslu, udaljenom oko 2 400 kilometara, trebao se održati pokrajinski sastanak na španjolskom. Neka su braća poklonila novac za putovanje avionom kako bi mogao prisustvovati. Na tom su skupu starješine koji govore španjolski ustanovili da zaista ispunjava preduvjete i on je tamo prvi put sudjelovao u službi propovijedanja. Od samog početka ulagao je veliki trud da svjedoči drugim izbjeglicama u centru i da ih poziva u Dvoranu Kraljevstva. Na taj su način uspostavljeni biblijski studiji s izbjeglicama iz Južne Amerike, Afrike i Evrope. Godinu dana nakon što je prisustvovao svom prvom sastanku u Dvorani Kraljevstva, krstio se. :heart: :bye:

Ivan 8:32 - ...i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. :heart:


_
 
Da li J.Svedoci priznaju biblijske stihove iz Knjige ponovljenih zakona 18:20-22.?
Ne verujem da ce Gospon svedok odgovoriti jer je napisao da nece da razgovara sa mnom,tipicno za one koji nemaju argumenata.Ali ja ga i ovog puta najljubaznije pozivam da mi odgovori,ako je toliko ubedjen da je njegova vera "istina".Ne zelim nokog da vredjam,nego samo da raspravimo na temelju pisma.Da podsetim navedeni stihovi glase:"Ali prorok koji bi se usudio govoriti u moje ime rec koju ja njemu nisam zapovedio da izgovori ili koji bi govorio u ime drugih bogova,taki prorok ce se kazniti smrcu.Ako li reces u srcu svome:Kako cemo poznati reci koje Gospod nije rekao?Sto bi prorok rekao u ime Gospodnje,pa se ne zbude i ne ispuni se,to je rec koju nije rekao Gospod.To je iz drskosti rekao onaj prorok ne boj ga se.
 
JESU LI APOSTOLSKI OCI DOISTA IŠLI STOPAMA APOSTOLA ??? :rtfm:
=======================================================
Početkom 2. stoljeća u kršćanstvu su se pojavila KRIVA UČENJA koja su počela prljati čistu biblijsku istinu. Kao što je u Božjoj nadahnutoj Riječi bilo i prorečeno, nakon smrti apostola neki su se kršćani odvratili od istine i okrenili se izmišljenim pričama, kao što piše u 2. Timoteju 4:3,4. Oko 98. godine Ivan, posljednji apostol koji je još bio živ, upozorio je svoju braću na pogrešna učenja i na pojedince koji su pokušavali zavesti vjerne kršćane, kaže 1. Ivanova 2:26;4:1,6. :heart: :bye:

Ubrzo su se unutar kršćanstva pojavili UTJECAJNI POJEDINCI koji su kasnije nazvani apostolskim ocima. Kakav su stav oni imali prema pogrešnim vjerskim učenjima ? Jesu li poslušali od Boga nadahnuto upozorenje apostola Ivana ? Izraz APOSTOLSKI OCI odnosi se na kršćanske pisce za koje se smatra da su poznavali nekog od Isusovih apostola ili da su bili učenici kršćana koje su poučavali apostoli. Općenito govoreći, oni su živjeli od kraja 1. stoljeća do sredine2. stoljeća. Druga skupina su pisci, teolozi i filozofi, koje se obično naziva crkvenim ocima, živjeli su između 2. i 5. stoljeća. Neki od njih bili su Klement Rimski, Ignacije Antiohijski, Papija iz Hijerapola i Polikarp iz Smirne. U tom su razdoblju djelovali i pisci kojima se nezna ime, a napisali su Didahe, Barnabinu poslanicu, Mučeništvo Polikarpovo i drugu Klementovu poslanicu. Danas je teško reći u kolikoj su se mjeri učenja apostolskih otaca podudarala s učenjima Isusa Krista. Oni su nesumnjivo željeli sačuvati ili promicati određeni oblik kršćanstva. Osuđivali su idolopoklonstvo i nemoralne postupke. Vjerovali su da je Isus Božji Sin i da je uskrsnuo. No NISU MOGLI ZAUSTAVITI snažnu bujicu otpadnivštva koja je sve više nadirala u kršćanstvo. Štoviše, neki od njih čak su i PRIDONIJELI ŠIRENJU OTPADA. :heart: :bye:

Unutar ranog kršćanstva pojavile su se RAZLIČITE STRUJE čiji su pripadnici odstupili od onoga što su naučavali Krist i njegovi apostoli. Naprimjer za razliku od redosljeda koji je Isus uveo kad je održao Gospodinovu večeru, poznatu i kao Posljednja večera, pisac djela Didahe PREPORUČIO JE da se vino nudi prije kruha. Isti pisac naveo je da se onoga tko se želi krstiti, ako nema dovoljno vode da ga se uroni, može samo politi vodom po glavi. Osim toga poticao je kršćane da se drže određenih rituala, naprimjer da obavezno poste dva puta tjedno te da izgovaraju molitvu Očenaš točno tri puta na dan. Ignacije je naprimjer zastupao gledište da bi skupštinu ( crkvu ) trebalo drugačije organizirati, tako da je predvodi samo jedan biskup koji bi, prema njegovim riječima, služio NAMJESTO BOGA. Taj biskup bio bi nadređen ostalim svećenicima. Takve ideje otvorile su put drugim nebiblijskim učenjima koja su počela prodirati u kršćanstvo. :heart: :bye:

Neki su apostolski oci pri tumačenju Biblije počeli ODLAZITI U KRAJNOST, što ih je odvelo u posve krive vode. Papija je cijenio istinu i često se pozivao na grčke knjige Biblije. No istovremeno je vjerovao da će tijekom prorečene Kristove Tisućugodišnje Vladavine svaki trs imati 10 000 loza, da će na svakoj lozi biti 10 000 grana, na svakoj grani 10 000 vitica, na svakoj vitici 10 000 grozdova, na svakom grozdu 10 000 zrna, a da će svako zrno davati 1 000 litara vina. Polikrap je bio spreman umrijeti mučeničkom smrću jer se nije htio odreći svoje vjere.Njega su, kako se smatra, poučavali apostoli i drugi koji su poznavali Isusa. On je često citirao Bibliju i, po svemu sudeći, nastoja je živjeti u skladu sa kršćanskim načelima. No neki su Polikarpovi učenici bili toliko privrženi svom učitelju da je njihova odanost GRANIČILA S IDOLOPOKLONSTVOM. U Mučeništvu Polikarpovu stoji da su vjernici nakon njegovog pogubljenja žarko željeli dobiti njegove posmrtne ostatke. Držali su da su njegove kosti "skupocijenije od skupoga kamenja i dragocjenije od zlata". Očito su vjerske zablude dotad već uvelike prodrle u kršćanstvo i zatrovale ga. :heart: :bye:

Neki apostolski oci prihvatili su pojedine APOKRIFNE KNJIGE kao nadahnute od Boga. Naprimjer Klement Rimski citirao je apokrifne knjige Mudrost i Juditu. U Poolikarpovoj poslanici pisac se pozvao na Tobiju kako bi potkrijepio ideju da se čovjek davanjem milostinje može izbaviti od smrti. U 2. stoljeću na temelju LAŽNIH EVANĐELJA širile su se izmišljene priče o Isusovom životu, a apostolski su ih oci često citirali pokazujući time da su ih prihvatili kao istinite. Naprimjer Ignacije je citirao takozvano Evanđelje po Hebrejima. A o Klementu Rimskom u jednom članku priručniku stoji : Čini se da Klement nije Krista upoznao iz evanđelja, već iz knjiga koje nisu dio biblijskog kanona. Apostolski oci SLUŽILI SU SE MITOVIMA, MISTIČNIM PRIČAMA I FILOZOFIJOM kako bi objasnili kršćanska učenja, čime su omogućili prodiranje vjerskih zabluda u kršćanstvo. Tako je Klement kao dokaz uskrsnuća naveo MIT O FENIKSU. Još jedan pisac koji je izvrtao biblijska učenja bio je autor Barnabine poslanice. On je Mojsijev zakon tumačio kao tekst alegorijskog zanačenja. Naučavao je da životinje koje su po zakonu bile čiste, sa razdvojenim papcima, predstavljaju ljude koji uvijek iznova žvaču Božju Riječ, odnosno razmišljaju o njoj. :heart: :bye:

U 1. stoljeću apostol Ivan dao je sljedeće upozorenje u 1.Ivanovoj 4:1 - LJubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet ! Krajem 1. stoljeća mnogi su takozvani kršćani VEĆ NAPUSTILI UČENJA koja su naučavali Isus i njegovi apostoli. Apostolski oci ne samo da nisu zaustavili bujicu otpadništva već su joj i sami doprinijeli. Apostol Iva o takvim je pojedincima napisao u 2. Ivanovoj 9 - Tko god IDE PREDALEKO, i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. :heart: :bye:
 
Да, да... И ево поново једног апостолског ученика... Реч је о Игњатију, ученику апостола Јована.

ЈЕховини сведоци за њега кажу

Ignacije
--------------------
Ignacije, biskup antiohijski, živio je otprilike od sredine prvog do početka drugog stoljeća n. e. Uz pretpostavku da su svi zapisi koji se njemu pripisuju autentični, ni u jednom od njih ne postoji jednakost Oca, Sina i svetog duha. Čak i da je Ignacije rekao da je Sin jednak Ocu u vječnosti, moći, položaju i mudrosti, to još uvijek ne bi bilo Trojstvo, jer on nigdje nije rekao da je sveti duh na te načine jednak Bogu.

Ево шта Игњатије (у Православној Цркви познат као св.Игњатије Богоносац) каже о Св.Тројици у свом писму (посланици) Филипљанима:

"Тако је Господ, послао Апостоле да уче међу свим народима, заповедивши им да "крштавају у име Оца и Сина и Светога Духа", не у једну личност која има три имена, нити у три личности које су се оваплотиле него у Тројицу која имају исту славу"

Дакле, упоредити:

Јеховини сведоци (кула стражара) за Игњатија кажу:

"jer on nigdje nije rekao da je sveti duh na te načine jednak Bogu."


Игњатије у свом писму поручује:
"него у Тројицу која имају исту славу"

Дакле, хвала редакцији Куле стражаре, али немој више да се они баве Црквеним Оцима...





п.с. Ворки, извини, мени је лично мука више од цитата Куле стражаре. више пута сам се бавио оним што си цитирао, показујући на појединим конкретним примерима колика је то количина импровизације, тендециозности, ненаучности и фалсификовања...
 
Poslednja izmena:
Да, да... И ево поново једног апостолског ученика... Реч је о Игњатију, ученику апостола Јована.

ЈЕховини сведоци за њега кажу



Ево шта Игњатије (у Православној Цркви познат као св.Игњатије Богоносац) каже о Св.Тројици у свом писму (посланици) Филипљанима:

"Тако је Господ, послао Апостоле да уче међу свим народима, заповедивши им да "крштавају у име Оца и Сина и Светога Духа", не у једну личност која има три имена, нити у три личности које су се оваплотиле него у Тројицу која имају исту славу"

Дакле, упоредити:

Јеховини сведоци (кула стражара) за Игњатија кажу:

"jer on nigdje nije rekao da je sveti duh na te načine jednak Bogu."


Игњатије у свом писму поручује:
"него у Тројицу која имају исту славу"


п.с. Ворки, извини, мени је лично мука више од цитата Куле стражаре. више пута сам се бавио оним што си цитирао, показујући на појединим конкретним примерима колика је то количина импровизације, тендециозности, ненаучности и фалсификовања...

Ista slava nije jednakos osoba u istoj prirodi. :heart: :bye:
 
Ista slava nije jednakos osoba u istoj prirodi. :heart: :bye:

Која је онда прва заповест коју је Бог дао Мојсију? Коме сме таква слава да се пружи? :heart: :bye:

АЛИ, :heart: :bye:

Хајде сад да се задржимо на веродостојности цитата Куле Стражаре. :heart: :bye:

Ворки, зашто овде постоји разлика:??? :rtfm:

Јеховини сведоци (кула стражара) за Игњатија кажу:

"jer on nigdje nije rekao da je sveti duh na te načine jednak Bogu."


Игњатије у свом писму поручује:
"него у Тројицу која имају исту славу"


:heart: :bye:
 
Која је онда прва заповест коју је Бог дао Мојсију? Коме сме таква слава да се пружи? :heart: :bye:

АЛИ, :heart: :bye:

Хајде сад да се задржимо на веродостојности цитата Куле Стражаре. :heart: :bye:

Ворки, зашто овде постоји разлика:??? :rtfm:

Јеховини сведоци (кула стражара) за Игњатија кажу:

"jer on nigdje nije rekao da je sveti duh na te načine jednak Bogu."


Игњатије у свом писму поручује:
"него у Тројицу која имају исту славу"


:heart: :bye:

Nije jednak u smislu osobe, a ne u smislu slave, prema tome, to nije proturiječnost. :heart: :bye:
 
Ворки, шта кажеш за онај ТЕКСТ који ми је Сале послао и који се налази у мојим порукама? Да ли је у ЈС баш онако, како је то ваш бивши члан описао?

Neznam na koji tekst misliš, ja nisam ništa pročitao.

Što misliš, dali bi ja bio u toj zajednici da nije kršćanska ?

:heart: :bye:
 
Nije jednak u smislu osobe, a ne u smislu slave, prema tome, to nije proturiječnost. :heart: :bye:


Јеховини сведоци кажи да је Свети Дух сила а не личност.

како се онда сила (Свети Дух) и особа (Отац и Син) могу поредити по слави?:heart: :bye:
По слави се пореде само личности, зар не?:heart: :bye:


Говорећи о начинима на који Свети Дух, тобоже "није једнак Богу", Кула стражара под начинима мисли на: "vječnosti, moći, položaju i mudrosti". Дакле, Кула стражара и ЈЕховини сведоци кажу да Игњатије пориче и једнакост Светог Духа и по слави. Игњатије каже да "Тројица имају исту славу". Како ово иде једно с другим?
 
Poslednja izmena:
Ворки, шта кажеш за онај ТЕКСТ који ми је Сале послао и који се налази у мојим порукама? Да ли је у ЈС баш онако, како је то ваш бивши члан описао?

Da evo, sada sam pročitao.

Točno, neke osobe ne uspiju napraviti promjenu uma i promjenu osobnosti, pa tako zaglave u svojim psihičkim fazama, no njih je jako malo, kao i u drugim religijama.

Međutim, kada osoba dobije duhovnu potrebu, putem nekakvog doživljenog šoka, pa se susretne sa biblijskom istinom, tada ima nagon prema Bogu. No, doživljeni šok postepeno splasne, tako da onda na površinu izlaze prave vrijednosti i iskrenost njegovog srca.

Ako osoba nema u svome srcu pozitivne nagone, tada postepeno, Božja sila svetoga duha počinje gubiti svoju moć, te čovjeka nadvladava duh ovoga svijeta, Sotonina sila, koji ga baca ponovno nazad u kaljužu iz koje je izašao.

Tada otpadnici od vjere, zbog svoje oholosti, ponosa i slabosti pred Bogom, počinju da bivaju njegovi neprijatelji, i neprijatelji njegovog naroda. To se dešavalo i u prvom stoljeću, pa se tako dešava i u današnje vrijeme.

Kod nas nema konpenzacije sa stilom ovoga svijeta, tako da svaki ko želi da bude Jehovin Svjedok, mora se odreći svjetovnog načina života u smislu nemoralnog življenja. Kod drugih religija postoji tiho odobravanje, kompromis i liberalno dopuštanje.

:heart: :bye:
 
Poslednja izmena:

Ovo je sasvim netočno, napuhano i namjerno sa ciljem omalovažavanja i širenja dezinformacija.

Kod nas nepostoji OBAVEZA za ništa, a osoba koja nemože da izdrži život sa Božjim načelima iz njegove riječi, jednostavno sama prestane dolaziti, ili se isključi zbog kršenja biblijskih zakona.

Što misliš, pa svake godine se isključi, ili samovoljno ode oko 10 000 Jehovinih Svjedoka u cijelome svijetu.

Misliš li da oni nemaju slične priče ?

:heart: :bye:
 
Poslednja izmena:
Јеховини сведоци кажи да је Свети Дух сила а не личност.

како се онда сила (Свети Дух) и особа (Отац и Син) могу поредити по слави?:heart: :bye:
По слави се пореде само личности, зар не?:heart: :bye:


Говорећи о начинима на који Свети Дух, тобоже "није једнак Богу", Кула стражара под начинима мисли на: "vječnosti, moći, položaju i mudrosti". Дакле, Кула стражара и ЈЕховини сведоци кажу да Игњатије пориче и једнакост Светог Духа и по слави. Игњатије каже да "Тројица имају исту славу". Како ово иде једно с другим?

Ne poređuju se samo ličnosti po slavi, to je tvoj stav i ništa više.

Sveti duh nemože biti jednak Bogu, jer nije osoba, ali ima istu slavu, upravo zato što potječe od njega.

Na kraju krajeva, ni Ignacije nije bio potpuno kršćanski čist. http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=10186085&postcount=4211
:heart: :bye:
 
kovac06 se trudi

Podrazumevano Re: RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA
Da li J.Svedoci priznaju biblijske stihove iz Knjige ponovljenih zakona 18:20-22.?
Ne verujem da ce Gospon svedok odgovoriti jer je napisao da nece da razgovara sa mnom,tipicno za one koji nemaju argumenata.Ali ja ga i ovog puta najljubaznije pozivam da mi odgovori,ako je toliko ubedjen da je njegova vera "istina".Ne zelim nokog da vredjam,nego samo da raspravimo na temelju pisma.Da podsetim navedeni stihovi glase:"Ali prorok koji bi se usudio govoriti u moje ime rec koju ja njemu nisam zapovedio da izgovori ili koji bi govorio u ime drugih bogova,taki prorok ce se kazniti smrcu.Ako li reces u srcu svome:Kako cemo poznati reci koje Gospod nije rekao?Sto bi prorok rekao u ime Gospodnje,pa se ne zbude i ne ispuni se,to je rec koju nije rekao Gospod.To je iz drskosti rekao onaj prorok ne boj ga se.
Zasto su ovi stihovi bitni?Zato sto objasnjavaju kako cemo prepoznati lazne proroke.Gospod Bog objasnjava,da ako neko tvrdi da dolazi od Boga,i nesto prorokuje,a to se ne dogodi,znaci da nije od Boga i nema pravo govoriti u bozije ime.Da li J.Svedoci tvrde da dolaze od Boga?Da.
Da li su prorokovali,govorili da ce se nesto dogoditi?Da, smak sveta u casopisu "Kula strazara"najavljivali su za 1919.godinu,potom kad se nista nije dogodilo za 1925.godinu,nista se ni onda nije dogodilo,onda su ga najavljivali za 1975.godinu.Koliko vidimo ni tada se nista nije dogodilo.Svi ovi izvestaji o prorokovanju svedoka i ti brojebi"Kule"mogu se proveriti.Prema tome Biblija nam govori da su Svedoci lazni proroci,samim tim ne dolaze od Boga.
 
Kojih se obilježja duha ovoga svijeta trebamo čuvati? :rtfm:
------------------------------------------------------------------------------------
1. Kor. 2:12: “Mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario.” (Ako se duh svijeta ukorijenio u nečijim mislima i zavladao njegovim željama, taj se duh ubrzo očituje u njegovim postupcima. Dakle, da bismo se oslobodili utjecaja duha svijeta, nije dovoljno samo izbjegavati nekršćanske postupke i grijehe nego problem trebamo sasjeći u korijenu, razvijajući stavove koji odražavaju Božji duh i iskrenu ljubav prema Božjim mjerilima. Imajmo to na umu dok budemo razmatrali navedena obilježja duha svijeta.) :heart: :bye:

Postupanje po vlastitim željama, bez obzira na Božju volju :rtfm:
---------------------------------------------------------------------------------------------
Sotona je poticao Evu da sama odlučuje što je dobro, a što zlo (1. Mojs. 3:3-5; za razliku od toga usporedi Mudre izreke 3:5, 6). Mnogi koji postupaju poput Eve uopće ne znaju što Bog namjerava učiniti za ljudski rod niti im je stalo do toga da to saznaju. Takve osobe kažu da žele “živjeti po svom”. Oni koji znaju što Bog zahtijeva od njih i koji nastoje udovoljiti tim zahtjevima trebaju paziti da pod utjecajem duha svijeta ne bi namjerno zanemarili savjete iz Božje Riječi koji se odnose na nešto što možda smatraju “sitnicama”. :heart: :bye:

Reagiranje na temelju ponosa :rtfm:
----------------------------------------------------
Sotona je prvi dopustio da mu previsoko mišljenje o sebi iskvari srce. (Usporedi Ezekijela 28:17; Mudre izreke 16:5.) Ponos je moćna sila koja razjedinjuje svijet kojim vlada Sotona, jer potiče ljude da sebe smatraju boljima od ljudi druge rase, nacije, jezika ili ekonomskog položaja. Čak se i oni koji služe Bogu možda moraju boriti da iskorijene i najmanji trag takvih osjećaja. Osim toga, trebaju paziti da zbog ponosa ne prave od sitnica velike probleme ili da ne žele priznati svoje pogreške i prihvatiti savjet koji bi im omogućio da dobiju pomoć koju im je Jehova s ljubavlju osigurao putem svoje organizacije.
:heart: :bye:

Buntovnički stav prema autoritetu :rtfm:
---------------------------------------------------------
Začetnik pobune bio je Sotona, a njegovo ime dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”. Nimrod, čije ime možda znači “pobunimo se”, prkosio je Jehovi pokazujući tako da je pravi Sotonin sljedbenik. Ukoliko ne dopuste da ih obuzme takav duh, bogobojazne osobe bit će podložne vlastima , neće podržavati otpadnike, koji ne poštuju osobe kojima je Jehova povjerio vodstvo svoje vidljive organizacije , a djeca će poštivati autoritet svojih roditelja, koji je njima dao sam Bog. :heart: :bye:

Prepuštanje željama palog tijela :rtfm:
------------------------------------------------------
Svuda oko nas može se primijetiti kako takav način postupanja utječe na ljude. Stoga trebamo stalno biti na oprezu. Stavovi i želje koji su odraz duha svijeta, a mogu dovesti do još ozbiljnijih grijeha dolaze do izražaja u razgovorima, šalama koje čovjek priča, stihovima pjesama koje sluša, plesovima koje pleše ili nemoralnim filmovima koje gleda. Ovo obilježje svjetovnog duha očituje se u zloupotrebi droge, alkoholizmu, preljubu, bludu i homoseksualnosti. Ono dolazi do izražaja i kad se netko bez biblijskog razloga rastane od bračnog druga i sklopi brak s drugom osobom, bez obzira na to što je rastava zakonski valjana. :heart: :bye:

Stil života kojim dominira želja za posjedovanjem onoga što čovjek vidi :rtfm:
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Upravo je tu želju Sotona poticao kod Eve te ju je naveo da učini nešto što je uništilo njen odnos s Bogom. Isus se odlučno odupro takvom iskušenju. Osobe koje žele ugoditi Jehovi ne smiju dopustiti da se pod utjecajem trgovačkog svijeta u njima počne razvijati takav duh. Oni koji su upali u tu zamku doživjeli su puno boli i duhovno su propali. :heart: :bye:

Razmetanje imetkom i navodnim postignućima :rtfm:
----------------------------------------------------------------------------
Takvo razmetanje “potječe od svijeta”, pa bi oni koji su postali Božji sluge trebali s tim prestati. Korijen tog problema leži u ponosu. Takvim postupanjem druge se ne izgrađuje u duhovnom pogledu, nego ih se mami da se i oni posvete materijalnim postignućima i ostvarenju uspjeha u ovom svijetu . :heart: :bye:

Davanje oduška osjećajima u prostačkom govoru i nasilnim postupcima :rtfm:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
To su “djela tijela” i mnogi se moraju jako boriti da bi ih svladali. Uz čvrstu vjeru i pomoć Božjeg duha čovjek može pobijediti svijet ne dopuštajući da njime ovlada duh svijeta. :heart: :bye:

Polaganje nada u ljude i strah od onoga što bi ljudi mogli učiniti :rtfm:
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Tjelesan čovjek smatra da je važno samo ono što može vidjeti i dodirnuti. Njegove nade i strahovi utemeljeni su na ljudskim obećanjima i prijetnjama. Takav čovjek očekuje pomoć od ljudskih vladara i razočaran je kad je ne dobije. Za njega je ovaj život sve što postoji. Lako će pokleknuti pred prijetnjama smrću. (Za razliku od toga, usporedi Mateja 10:28; Hebrejima 2:14, 15.) Nasuprot tome, um onih koji poznaju Jehovu, koji su svoje misli i srce ispunili njegovim obećanjima te su naučili obraćati mu se za pomoć kad god je to potrebno pokreće nova sila. :heart: :bye:

Idoliziranje ljudi i neživih stvari :rtfm:
----------------------------------------------------
Bog je u ljude usadio potrebu da ga obožavaju, a “bog ovoga svijeta”, Sotona Ðavo, navodi ljude da tu želju iskazuju na krivi način Ljudi se prema nekim vladarima odnose kao prema bogovima. Milijuni se klanjaju idolima. Milijuni drugih obožavaju glumce i slavne sportaše. Na raznim svečanostima ljudima se često odaje pretjerana čast. Takav duh prisutan je svuda oko nas, pa oni koji iskreno ljube Jehovu i žele biti odani isključivo njemu trebaju svaki dan biti na oprezu kako ne bi potpali pod utjecaj takvog duha. :heart: :bye:
 
Jehova će pročistiti svoj narod ( 1919.) :rtfm:
---------------------------------------------------------------
Zato govori Gospodin, Jehova nad vojskama, silni Izraelov: aha! izdovoljiću se na protivnicima svojim [”oslobodit ću se svojih protivnika“, ”NS“], i osvetiću se neprijateljima svojim“ (Izaija 1:24). :heart:

Jehova je ovdje označen s tri titule, čime se ističe njegov vladalački autoritet koji mu s pravom pripada i njegovu veliku moć. Uzvik ”aha!“ vjerojatno ukazuje na to da je Jehovino sažaljenje sada pomiješano s odlučnošću da potaknut srdžbom krene u akciju. Za to svakako ima valjanih razloga. Jehovin vlastiti narod učinio se njegovim neprijateljem. U potpunosti zaslužuje božansku osvetu. Jehova će se ’osloboditi‘, ili riješiti, tog naroda. Znači li to da narodu koji nosi njegovo ime slijedi potpuno, trajno istrebljenje? Ne znači, jer Jehova nadalje kaže: ”Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo [”svu nečistu primjesu“, ”Gru“]!“ (Izaija 1:25, ”St“). Jehova sada kao usporedbu koristi postupak pročišćavanja. U drevna se vremena u postupku pročišćavanja često dodavala lužina da bi se trosku lakše odvojilo od plemenitog metala. Na sličan će način Jehova svoj narod ”pokarati s mjerom“, jer ne smatra da je narod u potpunosti zao. Odstranit će iz njega samo ”nečistu primjesu“ — tvrdoglave, nepoželjne pojedince koji ne žele učiti i biti poslušni. Pišući te riječi, Izaija je imao prednost unaprijed zapisati stranice povijesti. :heart: :bye:

Jehova je uistinu pročistio svoj narod, odstranivši pjenastu trosku koja predstavlja pokvarene vođe i druge buntovnike. Godine 607. pr. n. e., dugo vremena nakon Izaije, Jeruzalem je bio razoren, a njegovi stanovnici odvedeni u 70-godišnje izgnanstvo u Babilon. To se u nekim pogledima podudara s onim što je Bog poduzeo mnogo kasnije. Proročanstvo iz Malahije 3:1-5, zapisano dugo vremena nakon babilonskog izgnanstva, otkrilo je da će Bog ponovno provesti djelo pročišćavanja. Ono je ukazalo na vrijeme kada će Jehova Bog u pratnji svog ’anđela saveza‘, Isusa Krista, doći u svoj duhovni hram. To se očito dogodilo krajem prvog svjetskog rata. Jehova je izvršio pregled svih onih koji su za sebe tvrdili da su kršćani i odvojio prave od lažnih. I kakav je bio rezultat? :heart: :bye:

Jehova odgovara: ”I postaviću ti opet suce kao prije, i savjetnike kao iz početka; tada ćeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. Sion će se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate“ Izaija 1:26,27. Ovo se proročanstvo prvobitno ispunilo na drevnom Jeruzalemu. Nakon što su se 537. pr. n. e. izgnanici vratili u svoj voljeni grad, ponovno su imali vjerne suce i savjetnike poput onih iz prošlosti. Proroci Agej i Zaharija, svećenik Jezus, pismoznalac Ezra i namjesnik Zorobabel vodili su vjerni ostatak povratnika i pružali mu smjernice da bi hodio Božjim putevima. Međutim, u 20. stoljeću odigralo se još značajnije ispunjenje tog proročanstva. :heart: :bye:

Godine 1919. završilo je razdoblje tijekom kojeg je Jehovin suvremeni narod bio stavljen na ispit. Tada je bio izbavljen iz duhovnog robovanja Babilonu Velikom, svjetskom carstvu krive religije. Razlika između tog vjernog pomazanog ostatka i svećenstva otpadničkog kršćanstva postala je jasno vidljiva. Bog je ponovno blagoslovio svoj narod, ’postavljajući mu opet suce i savjetnike‘ — vjerne ljude koji savjetuju Božji narod u skladu s njegovom Riječi, a ne u skladu s ljudskom tradicijom. U redovima ’malog stada‘, koje se sve više smanjuje, i milijuna njegovih sve brojnijih suradnika, ’drugih ovaca‘, danas ima na tisuće takvih ljudi. :heart: :bye:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top