RASPRAVLJANJE NA TEMELJU PISMA

[vorki]

Širenje vjerskih laži
-------------------------------------
Apostol Pavao upozorio je svog suradnika Timoteja da se čuva učenja otpadnika, kao što su bili Himenej i Filet, čija se ‘riječ širila kao gangrena’. Pavao je dodao: “Ti su ljudi odstupili od istine, govoreći da je uskrsnuće već bilo, te nekima potkopavaju vjeru”. Vjerojatno su Himenej i Filet naučavali kako je uskrsnuće samo simbolično te da su kršćani već uskrsnuti u duhovnom pogledu. Istina, kad netko postane pravi Isusov učenik, on kao da je oživio u Božjim očima, što je Pavao jasno i rekao. No Himenej i Filet očigledno su omalovažavali Isusovo obećanje o doslovnom uskrsnuću mrtvih u Božjem Kraljevstvu. Predodžbe o isključivo simboličnom uskrsnuću kasnije su razradili gnostici. Oni su smatrali da se spoznaja (gnósis na grčkom) može steći mističnim putem, pa su učenja otpadničkih kršćana spojili s grčkom filozofijom i istočnjačkim misticizmom. Naprimjer, smatrali su da je sva materija zla te da stoga Isus nije došao u tijelu, već je njegovo ljudsko tijelo bilo samo privid. To vjerovanje naziva se doketizam. Kao što smo već vidjeli, apostol Ivan upozorio je upravo na takva učenja.

Još jedna laž, smišljena nekoliko stoljeća kasnije, učenje je o takozvanom Svetom Trojstvu, prema kojem je Isus i Svemogući Bog i Sin Božji. Dr. Alvan Lamson u svojoj knjizi The Church of the First Three Centuries kaže da je učenje o Trojstvu “poteklo iz izvora koji nema apsolutno nikakve veze sa židovskim i kršćanskim Pismima, a razvili su ga i na kršćanstvo nakalemili oci platonisti”. Tko su bili ti “oci platonisti”? Bili su to otpadnički svećenici oduševljeni učenjima poganskog grčkog filozofa Platona. Antikrist je povukao majstorski potez kad je Trojstvo “nakalemio” na kršćanstvo jer je tim učenjem Boga obavio velom tajne te je zamaglio odnos između Boga i njegovog Sina. Razmisli, kako se netko može ‘približiti Bogu’, na što nas Biblija potiče, ako je on tajna koju ne možemo pojmiti? Svoj toj zbrci dodatno su doprinijeli i mnogi prevoditelji Biblije koji su Božje ime, Jehova, uklonili iz svojih prijevoda premda se ono u izvornom tekstu pojavljuje preko 7 000 puta! Očito je da su antikristi pokušajem da Svemogućeg Boga prikažu ne samo kao jednu veliku tajnu već i kao bezimenu tajnu pokazali veliko nepoštovanje prema Stvoritelju i njegovoj nadahnutoj Riječi. Osim toga, time što su Božje ime zamijenili titulama kao što su Gospodin i Bog, postupili su protivno Isusovoj molitvi Očenaš, koja između ostalog kaže: “Neka se sveti ime tvoje!”

 

[Kovač]

Poslijednji put ti se obraćam, jer Biblija jasno govori da se kršćanin ne druži, i ne komunicira, sa otpadnikom od vjere.

Ne moras ti meni da se obracas,jer meni je sve jasno.Obrati se onima kojima nije jasno,ako objasnjenja imas,a po svemu sudeci nemas jer ovo:

Rekao sam ti da malo istražiš, pa bi vidio da je otac bio, ne samo slijep, nego i bolestan i star. Kada je neka osoba stara i bolesna, a pri tome i slijepa, njezina MOĆ RASUĐIVANJA postaje vrlo upitna.

ne pije vodu jeru prvom stihu 27-poglavlja stoji:Isak je ostario.Oci su mu bile oslabele i on obnevide.Dakle lazes da je on pored nedostatka vida imao jos neki nedostatak,dakle jos jednom:Lazesjer nigde ne pise da je imao jos neki nedostatak i da je njegova moc rasudjivanja oslabila.U prilog tome ide i stih22;"I Jakov se priblizi ocu svome,koji ga opipa i rece:Glas je Jakovljem,ali ruke su Isavove.23 On ga ne prepozna jer mu ruke behu rutave kao u Isava."Dakle nije ga prepoznao ni zbog ceg drugog nego kako Biblija kaze samo zbog toga sto nije video.Ni jedan drugi nedostatak se ne spominje.Savrseno je cuo.A to sto ti pises da je bio bolestan,iznemogao,odakle ti to?Priznaj da si izmislio.Hajde ne moras se meni obracati,objasni drugima na ovom forumu,na temelju pisma osnov za ono sto si tako bezobzirno napisao.Ako shvatas kao uvredu to sto sam napisao da lazes,ti lepo na temelju pisma i stihova a ne iz svojih licnih izvora objasni da nisam u pravu i ja cu ti se lepo izvinuti,i priznati da nisam bio u pravu,i da ja lazem.Ali samo na temelju pisma,onako kako sam i ja navodio stihove.

 

[vorki]

Ne moras ti meni da se obracas,jer meni je sve jasno.Obrati se onima kojima nije jasno,ako objasnjenja imas,a po svemu sudeci nemas jer ovo:ne pije vodu jeru prvom stihu 27-poglavlja stoji:Isak je ostario.Oci su mu bile oslabele i on obnevide.Dakle lazes da je on pored nedostatka vida imao jos neki nedostatak,dakle jos jednom:Lazesjer nigde ne pise da je imao jos neki nedostatak i da je njegova moc rasudjivanja oslabila.U prilog tome ide i stih22;"I Jakov se priblizi ocu svome,koji ga opipa i rece:Glas je Jakovljem,ali ruke su Isavove.23 On ga ne prepozna jer mu ruke behu rutave kao u Isava."Dakle nije ga prepoznao ni zbog ceg drugog nego kako Biblija kaze samo zbog toga sto nije video.Ni jedan drugi nedostatak se ne spominje.Savrseno je cuo.A to sto ti pises da je bio bolestan,iznemogao,odakle ti to?Priznaj da si izmislio.Hajde ne moras se meni obracati,objasni drugima na ovom forumu,na temelju pisma osnov za ono sto si tako bezobzirno napisao.Ako shvatas kao uvredu to sto sam napisao da lazes,ti lepo na temelju pisma i stihova a ne iz svojih licnih izvora objasni da nisam u pravu i ja cu ti se lepo izvinuti,i priznati da nisam bio u pravu,i da ja lazem.Ali samo na temelju pisma,onako kako sam i ja navodio stihove.

Nema potrebe da se gnjeviš, jer ja nemam nagon prema svađi, nadmetanju i provociranju.

Vjeruj u što želiš, a ja ti želim sreću u životu.

Nemam se ja potrebe pravdati pred tobom, ili bilo kim drugim, posto je sasvim razumljivo da osoba koja je ostarila i oboljela, ima slabiju moć rasuđivanja.

1. Mojsijeva 27:1 - A kad je Izak ostario i oči mu toliko oslabile da više nije vidio...( Ta radnja se dešavala pred samu smrt Izaka, kada je zbog starosti, i najvjerojatnije bolesti počeo osljepljivati. Sasvim je logično da osoba pred smrt trpi raznorazne bolesti, a godine stvaraju senilnost i slabo rasuđivanje. )

Ja vjerujem tom biblijskom izvještaju, kao što je vjerovala cijela Izraelska zajednica, koja je živijela u puno bližem vremenskom perijodu toga događaja, ne sumnjajući u vjerodostojnost.

Žao mi je što ti nevidiš istinu.

Nemoj se ljutiti, no ovim postom završavam komunikaciju s tobom, jer napadaš Boga i vjerodostojnost njegove riječi.

2. Petrova 1:5-9 - Zato se svesrdno potrudite dopuniti svoju vjeru čestitošću, čestitost znanjem, znanje samosvladavanjem, samosvladavanje ustrajnošću, ustrajnost odanošću Bogu, odanost Bogu bratskom ljubavlju, bratsku ljubav ljubavlju prema svima. Jer ako sve to imate u sebi i u tome napredujete, nećete biti ni besposleni ni besplodni budući da ste dobro upoznali našega Gospodina Isusa Krista. Jer ako tko svega toga nema, slijep je, zatvara oči da ne vidi svjetlo i zaboravlja da je očišćen od svojih starih grijeha.

 

[vorki]

Kongresi — vrijeme radosti!
-------------------------------------------------
Kongresi Jehovinih svjedoka vrijeme su velike radosti. Već više od stotinu godina ta okupljanja doprinose porastu u našoj organizaciji. Od malih početaka Jehova je bogato blagoslivljao naše svijetom rašireno djelo. Prvom kongresu novije povijesti, u Chicagu (Illinois) 1893, prisustvovalo je 360 osoba, a 70 ih se krstilo i time simboliziralo svoje predanje Jehovi. Prošlogodišnjim Oblasnim kongresima ”Izvršitelji Božje riječi“ širom svijeta prisustvovalo je 9 454 055 osoba, a krstilo se 129 367. Taj je porast veliki razlog za radost! Još od biblijskih vremena okupljanja Božjeg naroda bila su jedan od glavnih načina primanja pouke od Jehove. U Ezrino i Nehemijino vrijeme narod je slušao čitanje Zakona ”od jutra do podne“. Narod se tom prilikom ’veoma veselio‘, jer je stekao bolje razumijevanje Zakona. I mi se radujemo što nam kongresi pružaju izvrsnu mogućnost da ”u pravo vrijeme“ preko ’vjernog i razboritog roba‘ primimo potrebnu pouku i duhovnu hranu od Jehove. Budući da je Isus rekao da čovjek mora živjeti od ’svake riječi koja izlazi iz Jehovinih usta‘, kongresi su od presudne važnosti za naše duhovno dobro. Isplati se uložiti svaki napor kako bismo prisustvovali: Svi mi trebali bismo si postaviti za cilj da prisustvujemo cijelom ovogodišnjem Oblasnom kongresu ”Učitelji Božje Riječi“. Trebali bismo planirati da svaki dan dođemo dovoljno rano i ostanemo sve do zaključne molitve i posljednjeg ”Amen“. Da bismo to mogli, možda ćemo morati malo prilagoditi svoj vremenski raspored. Traženje slobodnih dana na radnom mjestu kako bismo prisustvovali kongresu može izazvati neke poteškoće. Stoga moramo zauzeti čvrst stav i ništa ne prepustiti slučaju. Ako nam je potreban smještaj i/ili prijevoz, navrijeme se za to moramo pobrinuti. Ma kakav napor morali uložiti, on se isplati! Jehovin narod ne mjeri blagoslove koji proizlaze iz prisustvovanja kongresu novcem koji je potrebno za to potrošiti.

Zapazi primjere nekih koji su bili odlučni prisustvovati Međunarodnom kongresu Jehovinih svjedoka ”Božanska volja“ u New Yorku 1958. Jedan brat zatvorio je na dva tjedna svoju građevinsku firmu kako bi pomagao u pripremi kongresa i prisustvovao mu. Jedan drugi brat, s Djevičanskih otoka, prodao je dva hektara zemlje kako bi njegova šesteročlana obitelj mogla ići na taj kongres. Jedan mladi bračni par prodao je svoj motorni čamac kako bi na kongres mogao povesti svoje troje djece u dobi od dva mjeseca do sedam godina. Trojici tjelesne braće iz Kalifornije rečeno je da ako ne dođu na posao, više ga neće imati kad se vrate. No to ih nije spriječilo da idu na taj nezaboravan kongres.Jehova nagrađuje naše svesrdne napore: Jehova vidi i blagoslivlja napore svog naroda. Naprimjer, na kongresu ”Rast teokracije“ 1950. prisutni su slušali značajan govor ”Novi sustav stvari“. Brat Frederick Franz pobudio je njihov interes, postavljajući pitanje: ”Raduje li vas to što znate da su sada, večeras, u našoj sredini na ovom međunarodnom kongresu prisutni neki budući knezovi nove zemlje?“ Više od 50 godina nakon tog kongresa još se uvijek radujemo tom jasnijem razumijevanju Psalma 45:16. Nakon što je njegova obitelj prisustvovala prošlogodišnjem oblasnom kongresu, zahvalan poglavar napisao je sljedeće: ”Braćo, niste ni svjesni koliko je presudan bio ovaj kongres. Radi posla sam se sa svojom obitelji preselio u grad, nakon čega smo duhovno pali. (...) Zanemarili smo svoje kršćanske obaveze. Čak smo prestali dolaziti na sastanke i više uopće nismo išli u službu. (...) Ovaj nam je kongres pomogao da se duhovno oporavimo i sada ponovno postavljamo duhovne ciljeve te radimo na tome da ih ostvarimo.“ Jehova nam daje duhovnu hranu koja nam je potrebna. Njegov stol na kongresima je prepun. Naše cijenjenje za to trebalo bi nas potaknuti da kažemo ono što je rekao Kornelije kad ga je posjetio apostol Petar: ”Sada se svi nalazimo pred Bogom da čujemo sve što ti je Jehova zapovjedio da kažeš“. Učinimo svojim ciljem ’doći pred Boga‘ na svakom dijelu ovogodišnjeg Oblasnog kongresa ”Učitelji Božje Riječi“ i radujmo se!

Hebrejima 10:24,25 - I razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge, tim više što vidite da se približava dan.

 

[Kovač]

Nista od "Rasprave na temelju pisma".Steta,nemo's dokazati na temelju pisma da nisam u pravu,te stoga i ne osecam duznost da se izvinem,jer nemam zbog cega,nemas biblijskih stihova da mi dokazes da sam pogresio.Kazem opet,steta,ne znam samo zasto si zapoceo ovu temu.Ali da nastavim dalje u tvom stilu,onako kako i Jehovini svedoci rade kad nemaju argumenata,pisu nesto sasvim drugo i nevezano.
Napolju je sve drugacije-ostrije,fokusiranije,kao da nikada zapravo nisam primecivala sta se desava unutra.Zbog toga mi nedostaje dom a da ga,u stvari,nisam jos ni napustila.Zbog toga pozelim da sam kod kuce,gde Tereza mesi pite i razgovara sa Trudi telefonom o tome ko je bio u "Her kampu"i rekao joj ovo ili ono.Zbog toga zelim da cujem Helen koja toliko glasno peva da Tereza misli da je zamoli da se stisa malo jer ne moze ni da misli,sto,istini za volju znaci da ne moze da cuje Trudi kako ogovara.Odlucujem da prodjem pored Trudi da vidim Terezu jos jedan put pre nego sto zauvek napustim Heringtaun.

 

[vorki]

Moj prvi pokušaj da svjedočim za Jehovu
-------------------------------------------------------------------
ABEDNEGO RADEBE
ROÐEN: 1911.
KRŠTEN: 1939.

KRATKA BIOGRAFIJA: Služio je u prvoj crnačkoj skupštini u Pietermaritzburgu (KwaZulu Natal). Umro je vjeran Jehovi 1995.

RODIO sam se i odrastao u Pietermaritzburgu. Moj otac bio je metodistički propovjednik. Sredinom 1930-ih dobio sam neku literaturu koju su objavili Jehovini svjedoci. Premda sam se slagao sa svime što sam pročitao, nisam imao prilike sastajati se s Jehovinim svjedocima. Netko u prenoćištu u kojem sam živio dao mi je brošuricu Nebo i čistilište. Nikada prije nisam pročitao takvo što. Ona mi je pomogla razumjeti što Biblija kaže o uskrsnuću i zemaljskoj nadi. Pisao sam podružnici u Cape Townu i naručio još neke knjige. U gradu sam viđao Jehovine svjedoke, ali sam se bojao pristupiti im. Moj se narod držao pravila: “Ne obraćaj se bijelcu ako se on prvi ne obrati tebi.” Kad sam se jedne večeri vraćao kući s posla, ugledao sam ispred svog prenoćišta automobil sa zvučnicima koji je pripadao Jehovinim svjedocima. Kad sam došao do ulaznih vrata, pristupio mi je krupan stariji muškarac u laganom odijelu. Rekao je da se zove Daniel Jansen. Odlučio sam iskoristiti tu priliku i upoznati Jehovine svjedoke, pa sam rekao da bih volio čuti govor brata Rutherforda. Okupilo se mnoštvo ljudi. Kad je govor završio, brat Jansen mi je dao mikrofon i rekao mi: “Ispričaj ovim ljudima na zulu jeziku o čemu je bilo riječi u govoru kako bi i oni imali koristi od toga.”

“Ali ne sjećam se svega što je bilo rečeno”, odgovorio sam. “Reci im ono čega se sjećaš”, odvratio je brat Jansen. Držeći mikrofon drhtavom rukom, promucao sam nekoliko riječi. Bio je to moj prvi pokušaj da svjedočim za Jehovu. Brat Jansen me zatim pozvao da pođem s njim propovijedati. Najprije je provjerio da li razumijem osnovna vjerovanja i da li se slažem s biblijskim učenjima. Bio je zadovoljan onim što je čuo. Počeo sam dolaziti na sastanke jedne bjelačke skupštine u kojoj sam bio jedini crnac. U toj maloj skupštini koja se sastajala u domu jednog brata bio sam četiri godine. U to je vrijeme svaki objavitelj imao karticu sa svjedočanstvom pomoću koje smo upoznavali stanare s biblijskom porukom. Također smo sa sobom nosili gramofon, snimke biblijskih govora u trajanju od četiri minute i torbu s literaturom. Kako bismo uštedjeli vrijeme, unaprijed bismo navili gramofon i stavili novu iglu. Kad bi stanar otvorio vrata, pozdravili bismo ga i dali mu karticu sa svjedočanstvom, koja je bila uvod u snimljeni govor. Nakon što bi snimka došla do pola, otvorili bismo torbu kako bismo odmah po završetku govora osobi ponudili odgovarajuću knjigu.

2. Timoteju 4:7 - Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao, vjeru sačuvao.

 

[vorki]

Kršćanstvo usvaja Platonovu misao
------------------------------------------------------------
Izvorno je kršćanstvo započelo s Kristom Isusom. Miguel de Unamuno, istaknuti španjolski izučavatelj 20. stoljeća, napisao je u vezi s Isusom: ”Umjesto da vjeruje u besmrtnost duše, prema [grčkom] platonskom običaju, on je vjerovao u uskrsnuće tijela, prema židovskom običaju. (...) Dokazi za to mogu se pronaći u svakoj poštenoj knjizi s područja biblijskog tumačenja.“ On zaključuje: ”Besmrtnost duše (...) poganska je filozofska dogma.“ Kada je i kako ta ”poganska filozofska dogma“ ušla u kršćanstvo? New Encyclopædia Britannica ističe: ”Od sredine 2. stoljeća poslije Krista, kršćani koji su bili nešto upućeni u grčku filozofiju osjetili su potrebu da izraze svoju vjeru njenim načinom izražavanja, i to radi vlastitog intelektualnog zadovoljstva i da bi obratili obrazovane pogane. Filozofija koja im se učinila najprikladnijom bila je platonizam.“ Dvojica takvih ranih filozofa snažno su utjecala na doktrine svijeta kršćanstva. Jedan od njih bio je Origen Aleksandrijski (o. 185-254. n. e.), a drugi Augustin Hiponski (354-430. n. e.). S obzirom na njih New Catholic Encyclopedia kaže: ”Samo se uz pomoć Origena na Istoku i Sv. Augustina na Zapadu duša uvriježila kao duhovna jezgra i kao filozofski koncept koji je nastao iz prirode duše.“ Na kojem su temelju Origen i Augustin formirali svoje poimanje o duši?

Origen je bio učenik Klementa Aleksandrijskog, koji je ”prvi među Ocima otvoreno koristio elemente grčke tradicije o duši“, kaže New Catholic Encyclopedia. Mora da su Platonove predodžbe o duši snažno utjecale na Origena. ”[Origen je] u kršćansko učenje ugradio cjelokupnu kozmičku dramu o duši, koju je preuzeo od Platona“, zapaža teolog Werner Jaeger u djelu The Harvard Theological Review. Neki iz svijeta kršćanstva Augustina smatraju najvećim misliocem antičkog doba. Prije nego što se obratio na ”kršćanstvo“ u 33. godini svog života, Augustin se jako zanimao za filozofiju, te je postao neoplatonist. I nakon svog obraćenja po svom je razmišljanju ostao neoplatonist. ”Njegov je um bio žarište u kojem se religija Novog zavjeta u najpotpunijem smislu stopila s platonskom tradicijom grčke filozofije“, kaže The New Encyclopædia Britannica. Djelo New Catholic Encyclopedia priznaje da Augustinova ”doktrina [o duši], koja je postala mjerilo u zapadnom svijetu do kraja 12. stoljeća, mnogo duguje (...) neoplatonizmu“. U 13. stoljeću Aristotelova su učenja postajala sve popularnija u Evropi i to uvelike zato što su radovi nekih arapskih učenjaka, koji su vrlo često komentirali Aristotelove spise, bili dostupni na latinskom jeziku. Katolički izučavatelj Toma Akvinski bio je impresioniran aristotelovskim razmišljanjem. Zbog pisanih radova Akvinskoga, Aristotelova su gledišta snažnije utjecala na crkvena učenja negoli Platonova. Međutim, taj trend nije utjecao na učenje o besmrtnosti duše.

Aristotel je naučavao da je duša nerazdvojivo povezana s tijelom i da ona poslije smrti ne nastavlja zasebno postojanje, a isto tako i da, ako u čovjeku postoji išta vječnoga, onda je to apstraktni, neosobni intelekt. Takvo gledište u vezi s dušom nije se podudaralo s crkvenim vjerovanjem u osobne duše koje nadživljavaju smrt. Stoga je Toma Akvinski modificirao Aristotelovo gledište o duši, tvrdeći da se besmrtnost duše može razumski dokazati. Tako je crkveno vjerovanje u besmrtnost duše ostalo nepromijenjeno. Tokom 14. i 15. stoljeća, na početku renesanse, ponovno je oživio interes za Platona. Čuvena talijanska obitelj Medici čak je pomogla u osnivanju jedne akademije u Firenci kako bi pospješila studije o Platonovoj filozofiji. Tokom 16. i 17. stoljeća iščeznuo je interes za Aristotela. A reformacija iz 16. stoljeća nije uvela nikakve reforme u vezi s dušom. Iako su protestantski reformatori pravili sporno pitanje u vezi s naukom o čistilištu, prihvatili su predodžbu o vječnoj kazni, odnosno vječnoj nagradi. Tako nauka o besmrtnosti duše prevladava u većini denominacija crkava kršćanstva. Zapazivši to, jedan je američki izučavatelj napisao: ”Religija za veliku većinu zapadnjaka zapravo znači besmrtnost, i ništa više od toga. Bog je stvaratelj besmrtnosti.“

 

[Kovač]

[BVOJISLAV LUBARDA[/SIZE][/B]
ZIVE LEGENDE
HRABRA LEPOSAVA
Jesen je bila na izmaku.Pao je prvi sneg.Pocele su nemacke i cetnicke blokade sela i pretresi terena.Od Pokrajinskog komiteta Partije neprestano su stizale direktive;"Cuvajte ljude!Kopajte sklonista!"
Ali izvrsiti takve direktive-nije bilo ni lako,niti jednostavno.Ljudi su nas voleli i bili spremni da u svako doba prime partizane na jedan dan,ali nisu pristajali na to da daju stalno skloniste u kuci.Jer,to je,sem ostalog,moglo da kosta i zatiranja cele porodice.

 

[gost 133940]

Moj prvi pokušaj da svjedočim za Jehovu
-------------------------------------------------------------------
ABEDNEGO RADEBE
ROÐEN: 1911.
KRŠTEN: 1939.

KRATKA BIOGRAFIJA: Služio je u prvoj crnačkoj skupštini u Pietermaritzburgu (KwaZulu Natal). Umro je vjeran Jehovi 1995.

RODIO sam se i odrastao u Pietermaritzburgu. Moj otac bio je metodistički propovjednik. Sredinom 1930-ih dobio sam neku literaturu koju su objavili Jehovini svjedoci. Premda sam se slagao sa svime što sam pročitao, nisam imao prilike sastajati se s Jehovinim svjedocima. Netko u prenoćištu u kojem sam živio dao mi je brošuricu Nebo i čistilište. Nikada prije nisam pročitao takvo što. Ona mi je pomogla razumjeti što Biblija kaže o uskrsnuću i zemaljskoj nadi. Pisao sam podružnici u Cape Townu i naručio još neke knjige. U gradu sam viđao Jehovine svjedoke, ali sam se bojao pristupiti im. Moj se narod držao pravila: “Ne obraćaj se bijelcu ako se on prvi ne obrati tebi.” Kad sam se jedne večeri vraćao kući s posla, ugledao sam ispred svog prenoćišta automobil sa zvučnicima koji je pripadao Jehovinim svjedocima. Kad sam došao do ulaznih vrata, pristupio mi je krupan stariji muškarac u laganom odijelu. Rekao je da se zove Daniel Jansen. Odlučio sam iskoristiti tu priliku i upoznati Jehovine svjedoke, pa sam rekao da bih volio čuti govor brata Rutherforda. Okupilo se mnoštvo ljudi. Kad je govor završio, brat Jansen mi je dao mikrofon i rekao mi: “Ispričaj ovim ljudima na zulu jeziku o čemu je bilo riječi u govoru kako bi i oni imali koristi od toga.”

“Ali ne sjećam se svega što je bilo rečeno”, odgovorio sam. “Reci im ono čega se sjećaš”, odvratio je brat Jansen. Držeći mikrofon drhtavom rukom, promucao sam nekoliko riječi. Bio je to moj prvi pokušaj da svjedočim za Jehovu. Brat Jansen me zatim pozvao da pođem s njim propovijedati. Najprije je provjerio da li razumijem osnovna vjerovanja i da li se slažem s biblijskim učenjima. Bio je zadovoljan onim što je čuo. Počeo sam dolaziti na sastanke jedne bjelačke skupštine u kojoj sam bio jedini crnac. U toj maloj skupštini koja se sastajala u domu jednog brata bio sam četiri godine. U to je vrijeme svaki objavitelj imao karticu sa svjedočanstvom pomoću koje smo upoznavali stanare s biblijskom porukom. Također smo sa sobom nosili gramofon, snimke biblijskih govora u trajanju od četiri minute i torbu s literaturom. Kako bismo uštedjeli vrijeme, unaprijed bismo navili gramofon i stavili novu iglu. Kad bi stanar otvorio vrata, pozdravili bismo ga i dali mu karticu sa svjedočanstvom, koja je bila uvod u snimljeni govor. Nakon što bi snimka došla do pola, otvorili bismo torbu kako bismo odmah po završetku govora osobi ponudili odgovarajuću knjigu.

2. Timoteju 4:7 - Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao, vjeru sačuvao.

Ali, automobili sa zvučnicima!

 

[vorki]

Svjedočenje svećeniku promijenilo je život i njemu i meni
------------------------------------------------------------------------------------------
ANNA BATNJA
ROÐENA: 1958.
KRŠTENA: 1977.

KRATKA BIOGRAFIJA: Odrasla je u obitelji Jehovinih svjedoka u Ukrajini. Preko 30 osoba dovela je do krštenja i sada služi kao specijalni pionir.

KAD sam saznala da je u Latviji potrebno više objavitelja, preselila sam se onamo 1986. Nismo mogli slobodno propovijedati, pa sam znala sakriti Bibliju u torbu s namirnicama i prilaziti ljudima u parkovima ili na drugim javnim mjestima. Ljudima smo najviše govorili o nadi koju pruža Božje Kraljevstvo, a Bibliju smo koristili tek kad bi netko pozitivno reagirao. Zbog straha od rođaka ili susjeda ljudi su nas rijetko pozivali u svoje domove, tako da smo obično proučavali sa zainteresiranim osobama gdje god da smo ih našli. Literature je bilo vrlo malo. Ustvari, nekoliko godina naša je skupština imala samo jedan primjerak knjige Istina koja vodi do vječnog života na ruskom jeziku. U službi smo koristili ono što smo naučili iz nje, ali knjigu nismo davali nikome izvan skupštine. Svjedočeći u blizini jedne crkve, moja suradnica i ja srele smo svećenika Pjotra Batnju. Kako bismo započele razgovor, upitale smo ga gdje možemo kupiti Bibliju. “I mene zanima Biblija”, odgovorio je, nakon čega je uslijedio vrlo ugodan razgovor. Sljedećeg smo se dana našle s Pjotrom u obližnjem parku, pokazale mu sadržaj knjige Istina i upitale ga koju bi temu volio razmotriti. On je izabrao poglavlje “Običaji, koji se ne dopadaju Bogu”. Taj je razgovor urodio plodom i Pjotr je počeo s jednim bratom redovito proučavati Bibliju. Saznavši istinu iz Biblije, Pjotr je počeo drugim svećenicima postavljati pitanja i ustanovio je da ne znaju objasniti čak ni osnovna biblijska učenja. Ubrzo nakon toga napustio je Crkvu i predao svoj život Jehovi. Godine 1991. Pjotr i ja smo se vjenčali i zajedno krenuli u pionirsku službu. Nažalost, on je samo nekoliko godina kasnije poginuo u jednoj nesreći. Kako sam prebrodila taj gubitak? Najvećim dijelom tako što sam bila posve zaokupljena propovijedanjem, pomažući drugima da upoznaju ‘Boga svake utjehe’. Godine 1997. pružila mi se divna prilika da postanem specijalni pionir.

2. Korinćanima 1:3,4 - Neka je blagoslovljen Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mi mogli tješiti one koji su u kakvoj god nevolji istom utjehom kojom nas same tješi Bog.

 

[kennedy_bakircioglu]

kovac06 ne spamuj temu
vorki to moze i sam
bolje da ne kopiras nego izmisli i napisi neku pricu kao zazijavalo i ja

 

[Kovač]

Ma izmislio bi ja pricu,al'nemam maste koliko vorki ima...

 

[kennedy_bakircioglu]

vorki ne izmislja
on samo prepisuje ono sto drugi izmisljaju

 

[vorki]

Je li moguće da su Evanđelja vješto izmišljene priče?
-------------------------------------------------------------------------------------
Robert Funk, utemeljitelj Seminara o Isusu, kaže: ”Matej, Marko, Luka i Ivan ’prodali su Mesiju‘ kako bi ga prilagodili kršćanskoj doktrini koja se razvila nakon Isusove smrti.“ No mnogi od onih koji su čuli što je Isus govorio, koji su bili očevici njegovih djela i vidjeli ga nakon što je uskrsnuo još su uvijek bili na životu u vrijeme pisanja Evanđeljâ. Oni pisce Evanđeljâ nisu optužili ni za koji oblik prijevare. Razmisli o Kristovoj smrti i uskrsnuću. Pouzdane izvještaje o Isusovoj smrti i uskrsnuću ne sadrže samo Evanđelja, nego i prvo kanonsko pismo apostola Pavla upućeno kršćanima u starom Korintu. On je napisao: ”Među prvim stvarima predao [sam vam] ono što sam i sam primio, da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima; i da se pojavio Kefi, zatim dvanaestorici. Nakon toga pojavio se pred više od pet stotina braće odjednom, od kojih većina još i sada živi, a neki su zaspali smrtnim snom. Nakon toga pojavio se Jakovu, zatim svim apostolima; a posljednjem od svih pojavio se i meni kao nekom nedonoščetu“. Takvi su očevici bili čuvari povijesnih činjenica o Isusovom životu. Izmišljanje o kojem govore suvremeni kritičari ne može se naći u Kršćanskim grčkim pismima. Umjesto toga, ono se pojavljuje u spisima iz drugog stoljeća n. e. Prema tome, izvjesne ne-biblijske priče o Kristu nastale su kada se u zajednicama koje su se udaljile od apostolske skupštine razvio otpad od pravog kršćanstva.

1. Korinćanima 15:3-8 - A među najvažnijim poukama koje sam primio i vama predao jest ovo: Krist je umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima; bio je pokopan i uskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima; ukazao se Kefi, a zatim dvanaestorici. Potom se ukazao braći, kojih je bilo više od pet stotina zajedno. Većina njih još je živa, a neki su pomrli. Zatim se ukazao Jakovu, a onda svim apostolima. A posljednjem od svih ukazao se i meni, što mi je bilo kao da sam se prije vremena rodio.

Djela apostolska 20:28-30 - Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina! Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.

 

[Kovač]

vorki ne izmislja
on samo prepisuje ono sto drugi izmisljaju

Da,prepisivac

A nece da raspravlja na temelju pisma.

 

[vorki]

Opadanje moralnih vrijednosti
---------------------------------------------------
”TAKVO što nikada se ranije nije događalo“, komentirao je Helmut Schmidt, bivši njemački kancelar. Žalio se zbog nedavnih slučajeva velikog nepoštenja državnih službenika koji su punili novinske naslovnice. ”Pohlepa je razorila moralna mjerila“, rekao je on. Mnogi će se složiti s njim. Moralne vrijednosti koje se temelje na Božjoj Riječi, Bibliji, i koje se dugo vremena u velikoj mjeri prihvaćalo kao vodič s obzirom na to što je ispravno, a što neispravno sada se odbacuje. To se događa čak i u zemljama koje se formalno povezuje s kršćanstvom.

Jesu li biblijske moralne vrijednosti primjenjive?
----------------------------------------------------------------------------
Moral koji se temelji na biblijskim učenjima uključuje poštenje i čestitost. Pa ipak, varanje, korupcija i prijevara uzimaju maha. Londonski The Times izvještava da su neki detektivi ”svaki put kad bi zaplijenjenu drogu vratili u prodaju ili uništili dokaze o glavnim ličnostima podzemlja navodno zgrnuli i do 100 000 funti“. U Austriji je prijevara vezana uz osiguranja navodno postala svakodnevna pojava. A u Njemačkoj su znanstvenici ostali zaprepašteni kad su istražitelji nedavno otkrili ”jedan od najskandaloznijih slučajeva prijevare u njemačkoj znanosti“. Jedan profesor, ”slavni njemački genetičar“, optužen je za veliko krivotvorenje i izmišljanje podataka. Biblijske moralne vrijednosti odnose se i na vjernost u braku, koji bi trebao biti trajna veza. No sve veći broj parova završi na sudu zbog razvoda. Katoličke novine Christ in der Gegenwart (Suvremeni kršćanin) izvještavaju da se ”čak i u ’konzervativnoj‘ Švicarskoj sve više brakova raspada“. U Nizozemskoj 33 posto svih brakova završi razvodom. Jedna gospođa koja je uočila društvene promjene do kojih je u Njemačkoj došlo zadnjih nekoliko godina o svojoj je zabrinutosti napisala: ”Brak se danas smatra staromodnim i zastarjelim. Ljudi više ne ulaze u brak da bi sa svojim partnerom ostali do kraja života.“ S druge strane, milijuni smatraju da su moralna mjerila o kojima se govori u Bibliji pouzdana i primjenjiva u životu u našem suvremenom svijetu. Jedan bračni par koji živi na švicarsko-njemačkoj granici uvidio je da su postali sretniji kad su naučili živjeti prema biblijskim moralnim vrijednostima. Što se njih tiče, ”postoji samo jedan vodič za sve aspekte života. Taj vodič je Biblija.“

 

[hArec]

А сада ћемо око оног чувеног: "Заиста, заиста ти кажем: Данас ћеш бити са Мном у рају:"

E ova će tema biti "DANAS " interesantna

 

[vorki]

”Bit ćeš sa mnom u Raju“
----------------------------------------------
DOK je visio na stupu pogubljenja, umirući u smrtnim mukama, zločinac je molio čovjeka pored sebe: ”Isuse, sjeti me se kad dospiješ u svoje kraljevstvo.“ Iako je i sam umirao u bolnim mukama, Isus je odgovorio: ”Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju“. Kakva utješna nada za umirućeg čovjeka! Ipak, jesi li zapazio da New World Translation — citiran u prethodnom odlomku — stavlja znak interpunkcije iza riječi ”danas“ kad prevodi te Isusove riječi? To podupire misao da je Isus bio u stanju obećati život u Raju tom zločincu, i to na dan svoje smrti. S druge strane, Stvarnost prijevod naglašava Isusove riječi na sljedeći način: ”Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!“ Većina drugih prijevoda slaže se sa prijevodom Stvarnost, potvrđujući misao da su Isus i umirući zločinac otišli u Raj tog istog dana. Zašto postoji razlika? I koja je interpunkcija ispravna?
Ustvari, u najranijim grčkim manuskriptima Biblije nije bilo interpunkcije. Dakle, kad se započelo sa interpunkcijom, prepisivači i prevodioci Biblije trebali su ubaciti znakove interpunkcije u skladu sa svojim razumijevanjem biblijske istine. Je li stoga uobičajeno prevođenje ispravno? Jesu li Isus i zločinac istog dana kad su umrli otišli u Raj?
Ne, prema Bibliji, oni su otišli na mjesto koje se na grčkom naziva Hádes, a na hebrejskom Shéol, a oboje se odnosi na zajednički grob čovječanstva. Biblija o onima koji se nalaze na tom mjestu kaže: ”Mrtvi nisu svjesni baš ničega (...) Nema rada ni domišljanja ni znanja ni mudrosti u Šeolu [grčki: Hádesu], mjestu na koje ideš.“ Teško da je to raj!

Isus sve do trećeg dana nije uskrsnuo iz Hadesa. Zatim se kroz gotovo šest tjedana mnogo puta pojavljivao svojim sljedbenicima po cijeloj Palestini. U jednoj takvoj prilici, Isus je rekao Mariji: ”Još nisam uzišao k Ocu“. Dakle, čak ni do tada nije bio na nekom mjestu koje bi se moglo nazvati raj. U trećem stoljeću n. e. — kad se kršćansko učenje brzo povezalo s grčkom filozofijom — Origen je citirao Isusove riječi na sljedeći način: ”Danas ćeš biti sa mnom u Božjem Raju.“ Crkveni pisci iz četvrtog stoljeća n. e. protestirali su protiv stavljanja znaka interpunkcije iza riječi ”danas“. To pokazuje da uobičajeni način čitanja Isusovih riječi ima dugu povijest. No, to također ukazuje da su čak i u četvrtom stoljeću n. e. neki čitali Isusove riječi u skladu sa načinom na koji su prevedene u New World Translation. Iako danas mnogi prevodioci interpunkciju u Luki 23:43 stavljaju u skladu sa crkvenom tradicijom, neki je stavljaju na isti način kao i New World Translation. Naprimjer, u njemačkom prijevodu profesora Wilhelma Michaelisa, Isusove riječi glase: ”Zaista, još danas ti dajem ovo jamstvo: Bit ćeš (jednog dana) zajedno sa mnom u Raju.“ Što su stoga Isusove riječi značile za zločinca? On je možda čuo tvrdnje da je Isus obećani Kralj. Bez sumnje je znao za titulu ”car Židovski“ koju je Pilat dao napisati i objesiti iznad Isusove glave. Iako su religiozni vođe tvrdoglavo odbacili Isusa, taj je pokajnički zločinac izrazio svoju vjeru riječima: ”Isuse, sjeti me se kad dospiješ u svoje kraljevstvo.“ On nije očekivao da će vladati s Isusom, ali se želio okoristiti Isusovim vladanjem. Stoga je Isus, čak i tog najtežeg dana, obećao da će prijestupnik biti s njim u Raju. U kojem raju? Prema Bibliji, prvobitni Raj bio je parku sličan vrt Eden, kojeg su izgubili naši praroditelji. Biblija obećava da će taj zemaljski Raj biti obnovljen pod Božjim Kraljevstvom, kojeg je Isus Kralj. Dakle, Isus će biti s tim prijestupnikom i nebrojenim umrlim osobama kad ih uskrsne iz groba u život na rajskoj Zemlji i pruži im priliku da nauče vršiti Božju volju i da žive vječno.

 

[vorki]

Od bodybuildera do specijalnog pionira
-----------------------------------------------------------------
LUCIEN VÉCHOT
ROÐEN: 1937.
KRŠTEN: 1961.

KRATKA BIOGRAFIJA: Nekad je bio poznati bodybuilder. Služio je kao specijalni pionir od 1963. do 1968, a od 1975. služi kao starješina.

JEDNOG nezaboravnog dana 1961. otišao sam kod svog prijatelja Jeana da ga “spasim” od Jehovinih svjedoka. Pozvala me njegova žena jer se bojala da će ti lažni proroci, kako je zvala Jehovine svjedoke, u žaru rasprave napasti njenog muža. ‘Ako dignu ruku na njega’, pomislio sam, ‘izmlatit ću ih.’ No to su bili ugodni i razumni ljudi i ničime nisu ostavljali dojam agresivnosti. Ubrzo sam se zadubio u razgovor o križu, u kojem su Jehovini svjedoci iz Biblije jasno pokazali da je Isus umro na običnom stupu. Kasnije sam ih upitao na što je prorok Danijel mislio kada je rekao da arhanđeo Mihael “stoji” i pomaže Božjem narodu . Objasnili su mi iz Biblije da je Mihael zapravo Isus Krist i da “stoji” u tom smislu što od 1914. vlada kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Zapanjili su me ti odgovori i biblijsko znanje koje su imali Jehovini svjedoci. Otada sam koristio svaku priliku da s njima razgovaram o Božjoj Riječi kad god su bili u našem području. Čak sam ih pratio od vrata do vrata i sudjelovao u njihovim razgovorima. Nedugo nakon toga počeo sam surađivati s grupom koja se sastajala u Saint-Andréu. Premda nisam znao dobro čitati, kad sam prvi put došao na sastanak, čitao sam nekoliko odlomaka iz Bulletin intérieura, koji smo u to doba koristili umjesto Kule stražare. Zatim su me, odmah nakon krštenja, zamolili da vodim razmatranje knjige jer nije bilo druge braće. ‘Ali kako ću ja voditi razmatranje knjige?’ pitao sam se. Jeannine Pégoud je znala što me muči i zašto sam nesiguran, pa se obzirno ponudila da ona čita odlomke, a ja da postavljam pitanja za razmatranje. Tako smo i činili, i razmatranje je teklo bez problema.

Kad je Milton Henschel 1963. posjetio Réunion, potaknuo je sve koji ispunjavaju preduvjete za to da razmisle o specijalnoj pionirskoj službi. Ja sam želio dati sve od sebe u službi Jehovi, pa sam ispunio molbu i bio imenovan za specijalnog pionira. Dodijelili su me u grad Saint-André, gdje sam s vremenom vodio devet biblijskih tečajeva. Ta se mlada skupština sastajala u domu Jeana Nasseaua. No kad je Jean u prometnoj nesreći slomio kuk, ja sam se šest mjeseci brinuo za skupštinu. To je značilo da sam morao držati govore, voditi Teokratsku školu propovijedanja i Osposobljavanje za kršćansku službu te pripremati izvještaje za podružnicu — bilo je to vrlo korisno iskustvo. Na području smo se morali boriti s praznovjerjem koje je bilo posljedica zbunjujuće mješavine katolicizma i hinduizma. No ljudi su ipak prihvaćali dobru vijest. Naprimjer, u jednoj je obitelji najmanje 20 članova upoznalo istinu. Danas u području Saint-Andréa djeluje pet skupština.

 

[gost 133940]

Žorž je bio sasma prosječan francuki krčmar, velikog trbuha i kapaciteta smotati 2 metra kruha i zamašnu kupicu vina za zajutrak, a napose se dičio svojom juhom od luka. Znao je na svom pocrnjelom šparhetu skuhati i dvije ogromne lončine juhe, a izgladnjeli uredski glodari iz okolnih ureda sve bi smazali za četvrt ure, a potom bi se razilazili po tmurnim poslovnim višekatnicama, zadovoljno mrmljajući i hvaleći Žoržovo kulinarsko umijeće.
No, jednog je dana čudan par ušao u njegovu krčmu. Bila su dvojica u crnim izlizanim odijelima, a svaki je nosio po naramak knjiga u crnom povezu koje su donekle ličile na Bibliju.
Žorž im je ponosno preporučio svoju juhu od luka, no prije nego što se osvijestio, našao se u unakrsnom propitivanju o sastojcima i načinu pripreme.
- Hoćete reći da u juhu narežete crveni luk? - upitao je prvi, kriveći glavu i značajno podižući obrve.
- Da... Zato se i zove juha od luka... Valjda... - reče Žorž smiješeći se, ali kao da ga je tisuću ili više mrava gazilo po hrptenici strojevim korakom.
- U Bibliji se ne pominje crveni luk... - reče drugi gost zamišljeno puiljeći u slanik.
- Ma... E... Pa to jednostavno nije točno! - uzviknu Žorž iznerviran. - znam pouzdano. U Izlasku iz Egipta... Pominje se i luk i češnjak i meso i kruh...
- O ne, tamo se pominju kruh i meso, i česnjak istina. No, crveni luk se ne pominje. - reče prvi gost blago, ali odlučno.
- Možete se i sami uvjeriti - reče drugi gost i pruži mu jednu od knjiga u crnom povezu koja je neobično ličila na Bibliju.
- O, bože moj - uzviknu Žorž kada je u knjizi pročitao crno na bijelom: "Zašto si nas izveo iz zemlje misirske gde imadosmo kruha i mesa i orhideja i češnjaka u izobilju?"
Žoržova rasprava otegla se neobično dugo, tako da su lončine toga dana ostale prazne.
Iznenađeni redovni gosti u vrijeme objeda mogli su samo kroz izlog zastrt uštirkanim zavesicama vidjeti Žorža i dva nepoznata gosta kako nešto razgovaraju.
Krčma je otvorena tek slijedećeg dana, a zamamni miris juhe od luka zamijenio je jaki vonj češnjaka pomiješan sa nagovještajem parfema od orhideja.
Siroti je Žorž vrlo brzo bio prisiljen zatvoriti svoju krčmu, a vjerna njegova klijentela bez mnogo obzira preselila se u novu krčmu preko puta koju su otvorila dva partnera u crnim odijelima. Specijalitet kuće bio je jevrejska juha od sira.

 

[vorki]

Žorž je bio sasma prosječan francuki krčmar, velikog trbuha i kapaciteta smotati 2 metra kruha i zamašnu kupicu vina za zajutrak, a napose se dičio svojom juhom od luka. Znao je na svom pocrnjelom šparhetu skuhati i dvije ogromne lončine juhe, a izgladnjeli uredski glodari iz okolnih ureda sve bi smazali za četvrt ure, a potom bi se razilazili po tmurnim poslovnim višekatnicama, zadovoljno mrmljajući i hvaleći Žoržovo kulinarsko umijeće.
No, jednog je dana čudan par ušao u njegovu krčmu. Bila su dvojica u crnim izlizanim odijelima, a svaki je nosio po naramak knjiga u crnom povezu koje su donekle ličile na Bibliju.
Žorž im je ponosno preporučio svoju juhu od luka, no prije nego što se osvijestio, našao se u unakrsnom propitivanju o sastojcima i načinu pripreme.
- Hoćete reći da u juhu narežete crveni luk? - upitao je prvi, kriveći glavu i značajno podižući obrve.
- Da... Zato se i zove juha od luka... Valjda... - reče Žorž smiješeći se, ali kao da ga je tisuću ili više mrava gazilo po hrptenici strojevim korakom.
- U Bibliji se ne pominje crveni luk... - reče drugi gost zamišljeno puiljeći u slanik.
- Ma... E... Pa to jednostavno nije točno! - uzviknu Žorž iznerviran. - znam pouzdano. U Izlasku iz Egipta... Pominje se i luk i češnjak i meso i kruh...
- O ne, tamo se pominju kruh i meso, i česnjak istina. No, crveni luk se ne pominje. - reče prvi gost blago, ali odlučno.
- Možete se i sami uvjeriti - reče drugi gost i pruži mu jednu od knjiga u crnom povezu koja je neobično ličila na Bibliju.
- O, bože moj - uzviknu Žorž kada je u knjizi pročitao crno na bijelom: "Zašto si nas izveo iz zemlje misirske gde imadosmo kruha i mesa i orhideja i češnjaka u izobilju?"
Žoržova rasprava otegla se neobično dugo, tako da su lončine toga dana ostale prazne.
Iznenađeni redovni gosti u vrijeme objeda mogli su samo kroz izlog zastrt uštirkanim zavesicama vidjeti Žorža i dva nepoznata gosta kako nešto razgovaraju.
Krčma je otvorena tek slijedećeg dana, a zamamni miris juhe od luka zamijenio je jaki vonj češnjaka pomiješan sa nagovještajem parfema od orhideja.
Siroti je Žorž vrlo brzo bio prisiljen zatvoriti svoju krčmu, a vjerna njegova klijentela bez mnogo obzira preselila se u novu krčmu preko puta koju su otvorila dva partnera u crnim odijelima. Specijalitet kuće bio je jevrejska juha od sira.

Hahaha, baš smiješna priča.

 

[gost 133940]

Blagodarim.

 

[vorki]

Budući da je Isus potjecao i od Jeseja i od Davida, zašto je nazvan ”korijenom“ svojih predaka Jeseja i Davida?
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Normalno je da razmišljaš o korijenu nekog drveta ili biljke kao o nečemu što dolazi prije debla ili grana. Zato bi moglo izgledati da se o Jeseju (ili o njegovom sinu Davidu) govori kao o korijenu iz kojeg je konačno proizašao Isus. Pa ipak, Izaija 11:10 proriče da će dolazeći Mesija biti ”korijen Jesejev“, a u Rimljanima 15:12 to se proročanstvo primijenilo na Isusa Krista. Kasnije ga se u Otkrivenju 5:5 naziva ”lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov“. Postoje razlozi za takvo označavanje. Biblija često slikovito upotrebljava neku biljku, naprimjer stablo. Ponekad to proizlazi iz činjenice da se, dok sjeme niče i raste, korijenje razvija prije grana, mladica ili ploda, a sve njih podupire korijenje. Naprimjer, u Izaiji 37:31 (St) čitamo: ”Preživjeli iz kuće Judine, žilje će pustit u dubinu, plodom rodit u visinu“. Ako se korijen ošteti, ostatak drveta osjeća posljedice. Malahija je u vezi s tim napisao: ”Upaliće ih dan koji ide, veli Gospodin nad vojskama, i ne će im ostaviti ni korijena ni grane“. Značenje je jasno — potpuno odrezanje. Roditelji (korijenje) bit će odrezani kao i njihovo potomstvo (grane). Ovo naglašava odgovornost koju roditelji imaju prema svojoj maloljetnoj djeci; o trajnoj budućnosti maloljetne djece mogao bi odlučiti položaj koji njihovi roditelji imaju pred Bogom.
.
Iz Izaije 37:31 i Malahije 4:1 proizlazi činjenica da grane (i plod na granama) dobivaju život iz korijena. To je ključ za razumijevanje kako je Isus ”korijen Jesejev“ i ”korijen Davidov“.
U tjelesnom su smislu Jesej i David bili Isusovi preci; oni su bili korijenje, a on izdanak ili grana. U Izaiji 11:1 stoji o dolazećem Mesiji: ”Ali će izaći šibljika iz stabla Jesejeva, i izdanak iz korijena njegova izniknuće.“ Slično tome, u Otkrivenju 22:16, Isus sebe naziva ”rod Davidov“. Ali, označava se i kao ”korijen Davidov“. Zašto? Jedan način na koji je Isus ”korijen“ Jesejev i Davidov jest taj što je preko njega i dalje živa njihova rodoslovna linija. Niti jedan čovjek danas ne može dokazati da potječe iz Levijevog, Danovog ili čak Judinog plemena, ali možemo biti sigurni da je Jesejeva i Davidova loza i dalje živa zato što je Isus sada živ na nebesima. Isus je također dobio položaj nebeskog Kralja. To ima veze i s njegovim odnosom prema svojim precima. David je, proročanski, Isusa nazivao svojim Gospodinom. Konačno, Isus je opunomoćen kao Sudac. Tijekom dolazećeg milenija, koristi Isusove otkupnine proširit će se i na Jeseja i Davida. Tada će njihov život na Zemlji ovisiti o Isusu, koji će služiti kao njihov ”otac vječni“. Prema tome, iako je Isus proizašao iz Jesejeve i Davidove loze, ono što je postao i što će još učiniti označava ga sposobnim da se naziva ”korijen Jesejev“ i ”korijen Davidov“.

 

[vorki]

Dan koji nikada neće biti zaboravljen
--------------------------------------------------------------
Dvadeset četvrtog siječnja 1990. dva brata iz Benina putovala su u Lagos u Nigeriji s važnim dokumentom u rukama. Željela su obavijestiti nigerijsku podružnicu, koja se brinula za djelo u Beninu tokom tih teških godina, da je Dekretom br. 004, s datumom od 23. siječnja 1990, jedan raniji dekret (br. 111, od 27. travnja 1976) kojim se zabranjuje djelo Jehovinih svjedoka u Republici Beninu proglašen nevažećim! Jehovini svjedoci su konačno službeno slobodni da javno propovijedaju i da održavaju kršćanske sastanke! Kako će se to javiti mjesnim Svjedocima? Napravljeni su planovi za sastanak u Cotonouu. Međutim, braća koja su ga organizirala nisu unaprijed obznanila razlog za to okupljanje. Mjesni Svjedoci mora da su se pitali zašto ih se poziva da se sastanu u gradskoj dvorani u centru Cotonoua. Kako su samo bili iznenađeni kad su došli i vidjeli velik transparent s dobrodošlicom za Jehovine svjedoke! ’Kako je to moguće? Mi smo pod zabranom‘, razmišljala su mnoga braća. Neki su se pitali: ’Da to nije zamka?‘ Sastanak je trebao početi u 10.00, ali su do 9.00 sva mjesta već bila popunjena. U dvorani su bila dva velika transparenta. Na jednom su bile riječi iz Otkrivenja 4:11 (NW): ”Dostojan si, Jehova, ti Bože naš, primiti slavu i čast.“ Na drugom je bio Psalam 144:15 (NW): ”Sretan je narod čiji je Bog Jehova!“

Kad je sastanak počeo, predsjedavajući je objavio da je u skladu s dokumentom koji drži u ruci, ”vlada ukinula zabranu našeg djela!“ Brat Olih, član nigerijskog Odbora podružnice koji je bio prisutan, priča: ”Aplauz kojim je pozdravljena ova obavijest bio je takav da bi se zgrada, da nije bila ispravno sagrađena, srušila pod sve većom lavinom gromoglasnih ovacija. Zatim je pljesak odjednom stao, kao da su prisutni željeli zapamtiti što je bilo rečeno. Nakon toga je opet počeo i trajao je nekoliko minuta. Predsjedavajući je spomenuo Psalam 126, ali ga nije mogao pročitati zbog pljeska. Velikom broju nas, uključujući i predsjedavajućeg, oči su bile pune suza. Bilo je to kao da prisustvujemo sceni uskrsnuća, budući da su se braća okrenula jedni prema drugima i primila za ruke kako bi izrazila zahvalnost i radost.“ U govorima koji su uslijedili, braća su bila pohvaljena za svoju ustrajnost tokom zabrane koja je trajala 14 godina. Sada nije bilo vrijeme za gorke suze, nego vrijeme za izgradnju, kako bi svoju novostečenu slobodu mudro koristili prihvaćajući pionirsku službu ako im to dopuštaju njihove okolnosti, ili posežući za drugim prednostima službe u skupštinama. Bit će važno da se nastavi oslanjati se na Jehovu, koji je sada dao pobjedu svom narodu! Sastanak je trajao četiri sata bez pauze, ali prisutnima se činilo samo kao nekoliko minuta. Završni govornik spomenuo je da su prije samo nekoliko dana braća koja bi se srela na ulici pazila da ne bi izdala jedan drugoga. No, ovom prilikom bilo im je rečeno da mogu početi nadoknađivati izgubljeno vrijeme tako da se slobodno pozdravljaju sa svojom braćom. Oko dva sata nakon srdačne završne molitve, mnogi Svjedoci još uvijek su bili ispred zgrade, grleći se i ljubeći jedni druge i obnavljajući poznanstva. Vjerska sloboda dala je tome sladak okus.

 

[kennedy_bakircioglu]

predivna prica
zamalo sam zaplakao kad se prolomio prvi aplauz
kad se prolomio drugi - zaridao sam kao malo dijete