Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 97.646
Skice koje je Milojković objavio nisu autentične. Izvršen je uvid u starije publikacije natpisa, kao i u njegove današnje fotografije i može se videti da su skice dosta loše napravljene, prepune grešaka (ovde, ovde i ovde). Evo primera najstarije publikacije jednog od tih spomenika koji se čuvao u to vreme, u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, u Arheološkom muzeju u Skoplju (odakle je bio prenet iz bakteriološke stanice u Prizrenu). Br. 71 Spomenika Srpske kraljevske akademije iz 1931. godine (rad Antički spomnici u Srbiji), u kojem navodi da je spomenik bio otkriven ne prilikom tamo nekakvog nekakvog izlivanja Bistrice 1979. godine (kako je jako lošim prepričavanjem reči novinara Dragana Jovanovića ispalo), već još u vreme Prvog svetskog rata (1914-1918).
Pogledajte prilog 1640258
Ovaj spomenik je objavljen, kao što rekosmo, u 71. broju Spomenika SKA, 1931. godine (Beograd). Serija članaka je nosila drugačije ime, doduše. Naslov koji sam naveo ovde je pogrešan i tiče se nekog što je pre jugoslovenskog ujedinjenja Vulić objavio. Referentni članak se zove zapravo Antički spomenici naše zemlje (redni br. natpisa 324, str. 134). U momentu objavljivanja, on se nalazio u gradskom muzeju Skoplja, odakle je bio prenet iz bakteriološke jedinice u Prizrenu.
Nakon ovoga, spomenik je bio vraćen iz Skoplja u Prizren. Osim u doba Kraljevine, publikovan je bio i u drugoj Jugoslaviji. Tekst natpisa objavljen je u Ljubljani 1986. godine u izdavaštvu ljubljanskog narodnog muzeja inscriptiones Latinae quae in iugoslavia inter annos MCM et MCMXL repertae et editae sunt (zbirka latinskih natpisa pronađenih na području bivše Jugoslavije između 1900. i 1940. godine). Konkretno, reč je o 3. tomu (prva dva toma izašli su 1963. i 1978. godine) i o ovom natpisu informacije se nalaze u natpisu pod rednim br. 1440, na str. 61:
Natpis na tom spomeniku, skroz levo na skici koju je Milojković objavio u Galaksiji, tj. delu tzv. „trodelnog“ spomenika iz nekakve nekropole o kojoj Ranka priča, ide ovako:
D M
SEPT PITTA
VIX ANN XL
DUNNUS
PATER FILIAE
CARE POS
SEPT PITTA
VIX ANN XL
DUNNUS
PATER FILIAE
CARE POS
Vulićevo čitanje natpisa:
Dis Manibus
Septimia Pitta
vixit annis XL
Dunnus
pater filiae
care posuit
Septimia Pitta
vixit annis XL
Dunnus
pater filiae
care posuit
Spomenikom se bavila i 2003. godine ga analizirala Edžlale Dobruna Salihu, a 2006. godine čak je za Kulturno nasleđe bez granica on bio i na koricama, kao naslovni spomenik antičkog nasleđa Prizrena:

Današnji izgled spomenika, koji je izložen u dvorištu Arheološkog muzeja u Prizrenu (fotografija iz 2013. godine):
Prevod natpis:
Posvećeno duhovima mrtvih,
Septimija Pita
živeše 40 leta
otac kćeri
Dun
s ljubavlju podigao.
Septimija Pita
živeše 40 leta
otac kćeri
Dun
s ljubavlju podigao.
Sam natpis ovog spomenika, uglavnom je korektno publikovan u Milojkovićevom članku '91. Takođe, i Ranka Kuić je Jovanov crtež iz Galaksije u ovom slučaju objavila autentično, bez modifikacija kakva postoji u slučaju menjanja reči I u T. Ono što se u skici razlikuje u odnosu na autentični spomenik jeste izvesni prazan deo u dnu centralnog segmenta sa natpiso, pre ukrasnog dela ispod. Pored toga što je TA na kraju prvog reda bilo pogrešno pročitano kao M, dok je NN XL zapisano kao NIML. Jedno upoređenje fotografije spomenika sa skicom koju je objavio Milojković (i prenela Kuićka):

Ovo je jako važno za razumeti, zato što je ova zabuna bila korišćena prilikom crtanja po fotografijama koje je za Ranku nabavio ministar Đoko Stojičić i koje je ona objavila u Politici '99. godine:
Zašto je ovo bitno? Zato što nam pokazuje da su fotografije spomenika koje je Ranka 1999. godine objavila neautentične. One se zasnivaju, pošto su očigledno bile jako lošeg kvaliteta, na kasnijim doradama pre objavljivanja u Politici. Neko je fotku doradio tako što je crtao po fotografiji, na osnovu skica koje je u Glasaksiji 8 godina ranije objavio Milojković.
To se vrlo jasno vidi po tome što se ovaj peharski ornament u dnu spomenika nalazina Rankinoj fotografiji dva puta. jednom u dnu, tamo gde se nalazi, i potom docrtan nanovo u centralni deo ploče, na osnou skice iz Galaksije.
Ovako ide Rankin prevod ovog tobože keltsko-latinskog natpisa:
SEPT IM PIT
ŽIVLJAŠE U NIMI
DUNUMU
OTAC SINO
VA MILIH
ŽIVLJAŠE U NIMI
DUNUMU
OTAC SINO
VA MILIH
Ranka je rekla da je Sept ime klana, slično klanovima u Irskoj, udruženim potomcima zajedničkog davno umrlog pretka. IM PIT nije prevela uopšte, a (fiktivno) slovo M na kraju PITM (u stvarnosti piše PITTA) samo preskočila.
U drugom redu je prvu reč prevela sa latinskog jezika (življaše), slovo A je prevela kao u, dok je (fiktivno) NIML (u stvarnosti stoji NNXL) prevela kao NIMI. To je objasnila da je neim znači, tobože, „sveto mesto“. Mada nejasno zašto je zapisano kao NIML (ranka je odlučila da fiktivno L na kraju reči jednostavno preskoči).
Treći jed je samo prevela jao DUNUMU.
Na kraju je prevela sa latinskog relativno korektno, s tim što je kćeri prevela kao sinova.
Sve u svemu, jedna prava papazjanija. Teško je shvatiti kako joj je ovako nešto moglo pasti na pamet, i ako preskočimo celu fantazmagoriju o tome da ovaj spomenik nije odavno poznat, objavljivan i pročitan, i da se uopšte nije pojavio u vreme kada se izlila Bistrica '79. godine, već još u vreme Prvog svetskog rata.
Poslednja izmena: