Juce prica moja majka sa svojom prijateljicom cija je cerka u depresiji klasicnoj mesecima. Prica majka kako ne ide na posao, izbegava cak i kupanje, postala je strasno neuredna, stalno place, bezvoljna je. Ponekad dodje kod moje mame, jer kako kaze ni rodjena majka ne moze da je slusa, i tako samo place. I to traje dobrih 3,4 meseca. I ova joj iz najbolje namere posto sam imala takav period u zivotu predlozi da joj da br psihologa kod kog sam svojevremeno isla u anksioznom periodu i koji mi je mnogo pomogao, samo sto nisam dosla do stadijuma u kom je ova devojka. Majka njena se tu zgrane: Pa zar dete kod psihologa da mi ide? To je samo za ludake!!!

Tu prvo uvredi moju majku cije je dete aktivno 6 meseci islo kod istog

. 'ali ajde, a zatim te dovede taj komentar u opsti osecaj nemoci. Pokusavas nekom da pomognes jer imas iskustva sa tim i znas koliko je tesko gledati sopstveno dete kako pati, a zatim kaze majka ostala bez texta. Ova izjuri iz stana jer se uvredila takvim predlogom moje majke. Kao odakle ona zna gde i kod koga njeno dete treba da ide.
Zasto je u Srbiji to toliki bauk ici kod psihologa?