Primarni i sekundarni kvaliteti

ozi, koliko sam razumeo ti dozvoljavaš postojanje samo jednog saznajućeg subjekta i okolni pojavni svet čine njegove predstave. zašto se ograničavaš na jednog?zašto ne dozvoliti mogućnost istovremenog postojanja mnoštva subjekata jednake važnosti. verovatno ćeš reći da je mnoštvo prostornost, te time postoji samo u svesti, što jeste jak argument.

ipak, smatram da je svako od nas i saznajući subjekat a istovremeno i predstava u svesti nekog drugog.

pitaš šta ostaje ako objektu oduzmemo sve primarne i sekundarne kvalitete koji nastaju u našoj svesti? ostaje to nesaznatljivo, tj. taj drugi subjekat koji utiče na formiranje takvih predstava u nama kroz svoju interakciju sa našim saznajnim aparatom.
 
Nisam ni poslao post iz tog razloga. Hoces da pokazes da ta filosofija ne poznaje ljudsku delatnost, praksu. Pa ne poznaje...al bilo bi i dobro da je samo to problem. :)

Bas to ! Gde je tu covek ?

Prica koja obara ozimanovu filozofiju je - egzistencija !

Tako da, lako je njemu , poput Sopenhauera, materijalno dozivotno obezbedjen, da filozofira.

I to je ono sto ne prihvatam u toj glupavoj filozofiji - nema u njoj egzistencije ! Voleo bih ja da mogu da predstavim ovaj svet po sebi, pa da bude kako ja hocu - ali, ne ide ! tako da mi sleduje ono sto radim - vecita borba ! Sto mislim da i nije lose. Bar za mene. :) Tesko jeste, ali...

Na kraju, oziman treba da bude zadovoljan. Tema mu je bas posecena. Kada se saberem, procitacu sta su drugi ovde pametno napisali.

Dotle, da smo zivi i zdravi ! I posteni !:)
 
Poslednja izmena:
Od detinjstva mi smetalo što ni nauka ni filozofija nemaju odgovor baš na ta esencijalna pitanja:
šta je to postojanje,svest,materija,energija i svi, što je najgore,eskiviraju ta pitanja...
Religije,donekle i budizam kao fingiraju neke pokušaje,ali varaju i pretvaraju se da su pametni,a ono
takođe skoro kao puževi s čulima i kognicijama-pangle božije!:evil:
A i Nereju:mani se ti prostora,vremena i drugih ljudskih izmišljotina...:mrgreen:

- - - - - - - - - -



:ok:;)

Vidi ovako. Prosle godine, jedna moja, hajde, prijateljica, uspesan fizicar u Americi. Kada smo se videli popricali smo, dugo i, tako...

Sad, danas i ja sam mnogo vise piva popio, pa me interesuje ovo.

Elem, pozalim se njoj da u filozofiji nisam nasao dobro objasnjenje pojma kretanja. A ona, mi odmah rece : " nemoj da te to zamara, nauka ni danas nije uspela da nadje pravu definiciju ( objasnjenje ) kretanja ."

Tako ona. I ne zamaram se oko toga. Doduse, pojam vremena, bar sto se filozofije tice, mislim da razumem. I, sta cemo oko pojma kretanja, naucno objasnjenog ? Znas li nesto o tome ? Mene to interesuje.
A to je za ovu ozimanovu temu bitno.
 
Opusti se i ne mešaj piće osim ako preakcentuješ!:hahaha::rumenko::rotf:
(Ja bih najradije pomešao dve komšinice i vecu i poslao ovu poslednju da ide u banku...po menice...:mrgreen:)

Ma opustam se ja, kao sto se i da videti.:)

Ali, stvarno me to interesuje - pojam kretanja.

Nista zlonamerno, ali, rekoh vec, malo toga u filozofiji, a izgleda i u nauci. Dakle, ti si tu strucan, sta nauka kaze o kretanju ? Bas me to interesuje. I, odoh dalje da se opustam.:)
 
ozi, koliko sam razumeo ti dozvoljavaš postojanje samo jednog saznajućeg subjekta i okolni pojavni svet čine njegove predstave. zašto se ograničavaš na jednog?zašto ne dozvoliti mogućnost istovremenog postojanja mnoštva subjekata jednake važnosti. verovatno ćeš reći da je mnoštvo prostornost, te time postoji samo u svesti, što jeste jak argument.

Управо тако. Мноштво, као и јединство имају важење само у представи не и када говоримо о субјекту. Не можемо рећи да има мноштово субјеката али не можемо рећи ни да има једног.

Ево како је то Бергсон описао:

život je psihološkog reda, a u suštini psihičkog je da sadrži nejasnu množinu članova koji se prožimaju. Bez svake sumnje, u prostoru, i jedino u prostoru, moguća je razgovetna mnogostrukost, gde bi svaka tačka bila apsolutno spoljna prema svakoj tačci. Isto tako, čisto i prazno jedinstvo susreće se samo u prostoru: to je jedinstvo matematičke tačke. Apstraktno jedinstvo i apstraktna množina jesu, kako se hoće, odredbe prostora ili kategorije razuma, jer prostornost i intelektualnost su precrtane jedna s druge.
Ali, ono što je psihološke prirode ne bi se moglo tačno primeniti na prostor, niti potpuno ući u okvire razuma. Moje ja, u jednom datom momentu, je li jedno ili mnogostruko? Ako ga oglasim za jedno, odmah se diže unutarnji glas i protestuje, glas osećaja, osećanja, predstava na koje se moje ja deli. Ali, ako ga odlučno oglasim za mnogostruko, moja svest se isto tako jako buni, ona tvrdi da su moji osećaji, moja osećanja, moje misli samo apstrakcije koje ja izvodim na samom sebi i da svako moje stanje sadrži sva ostala. Ja sam, dakle, - treba usvojiti jezik razuma, jer razum jedini ima jezik - mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe. Takav je unutarnji život, takav je takođe život uopšte. Ako je život, u svom dodiru sa materijom, uporedljiv sa nekom impulsijom ili nekim poletom, posmatran po sebi on je jedna ogromnost od virtuelnosti, jedno uzajamno zahvatanje hiljade i hiljade tendencija, koje ipak nisu „hiljade i hiljade" sve dok jednom ne postanu spoljne u odnosu jedna prema drugoj, to jest dok ne postanu prostorne.

Бергсон

А слику ти могу пружити и ове Шопенхаурова алегорије:

Svest pretpostavlja individualnost, a individualnost već pripada čistoj pojavi, pošto je, kao mnoštvo istorodnog, uslovljena formama pojave, to jest vremenom i prostorom. S druge strane, naša unutrašnja priroda ima koren u onom što više nije pojava već stvar po sebi, do koje zato forme pojave ne dosežu, zbog čega nedostaju glavni uslovi individualnosti, pa s individualnošću otpada i jasna svest. Naime, u toj korenskoj tački egzistencije nestaje razlika između bića baš kao što u središtu lopte nestaje razlika između poluprečnika.

ljudski rod može slikovito da se predstavi kao animal compositum; kao životna forma za koju nam primer daju mnogi polipi, naročito oni koji plivaju, kao što su Veretillumm, Funiculina i dr. Kao što kod njih glaveni deo izdvaja svaku životinju ponaosob, a donji deo, sa zajedničkim želucem, sve ih spaja u jedinstvo životnog procesa, isto tako mozak sa svojom svešću izdvaja ljudske jedinke, a nesvesni deo, vegetativni život sa svojim ganglijskim sistemom, u kome u snu nestaje moždana svest poput lotosa koji noću uranja u talase, jeste zajednički život svih,

Pa ipak, za saznanje koje volja nije podmitila nema prirodnijeg pitanja nego što je ovo: beskrajno vreme proteklo je pre moga rođenja, šta sam ja bio za sve to vreme? - Metafizički, možda bi se moglo odgovoriti ovako: „Ja sam uvek bio ja, to jest svi koji su za sve to vreme govorili ja bili su upravo ja."
Artur Sopenhauer

Попут Бергсона Шопенхауер наглашава да је питање субјекта трансцендентно питање:

Ovde, naravno, zapadamo u mističan i metaforičan jezik, ali to je jedini jezik kojim još može da se kaže o toj sasvim transcendentnoj temi. Шопенхауер

Шта је субјекат можеш наслутити непосредно. Ми јесмо инидивидуе али индивидуе у потенцији, док смо сами по себи нешто другачије од свега што нам сазнање може представити. Нешто што нити је једно нити је мноштво.

Погледај ову тему о квалитативној множини:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273076-Kvalitativna-množina
 
ili druga Mao Ce Tunga: "Mišljenje je kao dupe, svak ga ima"

:rotf:

"i pre loka se znalo da su misli u glavi a ne u dupetu"

Dragoljub69

e sad je ovo eristika, zamena, i tome slično, korišćenje pojmova iz citiranog izraza,
koji kao pobijaju tačnost, a grade potpuno drugi sud. Mao Ce Tung ne govori o dupetu
kao mišljenju, nego o opštoj stvari, rasprostranjenosti dupeta i upoređivanjem evidentne
istine (imanje dupeta mu dođe kao aksiom) sa evidentnim postojanjem, široko rasprostranjenim,
mišljenjem o mišljenju, mnenjem, a mnenje (δοχα) i nije neko mišljenje.

Sta zamisljas kad kazes eristika, zamena i tome slicno? Ja tu ne mogu videti objekat naspram mene subjekta, samim tim ne mogu ni saznati o cemu pricas, to je transcendentno. Kako to ne vidis?:)

Nije ni vazno, samo guraj.... Svak vidi ono što želi da vidi..... mada se opiremo ali tako je,
otuda i toliko mišljenja....

E sad stigoh, pa ajde da ti odgovorim opširnije:

Polazim od toga da je filozofija konceptualna, a ne činjenička disciplina,
a činjenice se znaju, pojmovi se razumeju.

U ovom slučaju ako misliš na sebe kao subjekt, kao nosioca delovanja, na tvoje svesno delovanje, tj. da si iskopirao
Dragoljubov post( mora se priznati jeste duhovita dosetka), u smislu ređanja dosetki, a ne kao odgovor na moj post,
(ja sam bar tako shvatio tu tvoju delatnost kopiranja Dragoljubove dosetke), tu si subjekt.

Nakon pročitanog potpisa Dragoljubovog, prestao sam i da mislim na tebe, bilo ti kao subjekt, bilo ti kao objkat,
dosetka je u meni izazvala refleksiju (ne prema Dragoljubu, on nije prisutan, nije delatan),
suprostavio sam dve dosetke, stavio ih u takvu situaciju, situaciju da njegova dosetka opovrgava
Mao Ceovu , i pokušao sam da se poigram tumačenjem refleksija koje su dosetke prouzrokovale,
nešto u stilu eristike , a i hermenautičkog kruga ...ma intelektualno onanisanje.

Prema tome, svo ovo pisanje u postu na koji si ostao začuđen i nisi našao sebe nije tebi ni bio upućen, pa samim tim
nisi ni mogao da se prepoznaš ni kao subjekt ni objekt.
 
Poslednja izmena:
Prema tome, svo ovo pisanje u postu na koji si ostao začuđen i nisi našao sebe nije tebi ni bio upućen, pa samim tim
nisi ni mogao da se prepoznaš ni kao subjekt ni objekt.
Eto vidiš-i iz ovog se lepo vidi iz avijona da kad bi svet bio isključivo samo moja predstava,da bih ja obzirom
na moju nezauzdivu maštu,živeo u cirkusu vratolomnog šarenila,a i dosta još učesnika ovde bi imali svoje
privatne cirkuse...Uz to i po koji kupleraj ,spa centar na otvorenom i stadion za takmičenje "ko koga stigne"...:mrgreen:
To bi bila predstava,a ne one Šopijeve...:hahaha:;):per:
 
Eto vidiš-i iz ovog se lepo vidi iz avijona da kad bi svet bio isključivo samo moja predstava,da bih ja obzirom
na moju nezauzdivu maštu,živeo u cirkusu vratolomnog šarenila,a i dosta još učesnika ovde bi imali svoje
privatne cirkuse...Uz to i po koji kupleraj ,spa centar na otvorenom i stadion za takmičenje "ko koga stigne"...:mrgreen:
To bi bila predstava,a ne one Šopijeve...:hahaha:;):per:

Udavala se Crnogorka i organizuje takmičenje, ko prvi optrči krug biće njen muž.
Dodje dan takmičenja, raspojasaju se "junačine", puca ona iz puške da označi početak trke.

Trče junaci, jedan u gaćama, obdaren, ispala mu alatka, posustaje, zadnji, al udavača uočila obdarenost...
stvori predstave njoj drage, pa povika:

"Ti junačino, što si ih sve poćerao ispred sebe, prepriječi ka meni, ne muči se više!"

Šta bi Šopi rekao na ovu predstavu ;)
 
Poslednja izmena:
Управо тако. Мноштво, као и јединство имају важење само у представи не и када говоримо о субјекту. Не можемо рећи да има мноштово субјеката али не можемо рећи ни да има једног.

Ovo uopste nije odgovor. Jel ti citas sta pises ili kucas naslepo? Ti treba da odgovoris na vrlo prosto pitanje. Zasto nam se obracas? Ta sema se raspada svaki put kad se susretnes sa dijalektikom, metaforom, smislom, semantikom, leksikom, praksom, objasnjenjem, definicijom...samim misljenjem...itd, da ironija bude veca to je sam uslov koji tom semom negiras iako se njom koristis dok pises po forumu.. Ovim potvrdjujes ono sto sam i ranije rekao....da ti postojanost necega prihvatas samo ukoliko se radi o fiksiranom stanju, postojanom entitetu, ne funkcionise to tako..osim u klempi...pa uprkos cinjenici da subjekat moze da cuje recimo ti se vracas pasivnoj kontemplaciji i metafizici gde dolazis do nespoznatljivog subjekta i time negiras sve ono do cega si dosao preko navedenih uslova, zato i kazes mi smo nesto drugacije od svega sto poznajemo, radi se o istoj onoj kontradikciji kao i kada govoris o nepostojecem objektivnom svetu. A kako dolazis do ja i sta je uopste to? Nedo bog da to dovedes u pitanje.
A najsmesnije je to sto ti moras prihvatiti kao preduslov realnost da bi nam se uopste obratio. Kazes mi smo jedno bice izvan pojave. Pa ko je to jedno bice? Ti, ja, dragoljub, nerej? Izaberi. Samo mi nemoj reci da su to obicne slike, da je covek ustvari slika. Jer kome se ti obracas onda? Slikama ili beskvalitetnom "ja" kome si inace sve oduzeo, subjektu-nistavilu? Kome pomazes u nevolji? Slici? praznom subjektu? Tako mogu i ja da pomognem flasi da se ne razbije kad krene da pada sa stola. Obracas se licnosti a u isto vreme tvrdis da ona ne postoji i da je u sustini to "nesto". Umesto da uvidis problem metafizike ti nastavljas po starom (realista u praksi, idealista na recima) a kao ne sledis Sopenhauera i Barklija. Pa da ne sledis ti bi brojne stvari odavno odbacio, naravno da sledis, samo neces da priznas...kao sto sam i ja sledio ali nisam toliki licemer da smisljam izgovore. Nista tu ne pomaze ta izlizana fraza jedno u metafizickom smislu a ne u matematickom, jer time nisi rekao nista novo, samo si potvrdio da je deljivost u prostoru a subjekat nedeljiv, sto te vraca na isto i sto ti se gnoseoloski namece, problem ostaje ocigledan. U pravu je nerej...ti treba tu filosofiju da doslovno nazoves solipsizmom jer ona to jeste.
Ako vec nisi siguran u postojanje nas subjekata i posto to ne mozes da proveris zasto rizikujes? Jer postoji mogucnost da te volja obmanjuje...pa sto bi upao u tu zamku i verovao da postojimo? Najbolje ces je matirati tako sto se neces obratiti nikome i drzati se onoga sto je najsigurnije...da postojis samo ti, po uzoru na Dekarta. Ali ti to ipak ne radis. Zasto? Zar mogucnost ponovnog rodjenja nije dovoljno jak motiv?
 
Kazes mi smo jedno bice izvan pojave. Pa ko je to jedno bice? Ti, ja, dragoljub, nerej? Izaberi.

Прво прочитај пост па онда разглабај. Где сам тврдио да смо једно биће. Сачувај такве безвезне маштарије за сањаре типа Ја који јесам и слично. Ја нисам једно са тобом. Ја сам индивидуа, али не идивидуа на начин предмета поређаног до другог предмета, него на начин својеврсне егзистенције која не улази у категорије нити једног нити мноштва. Субјекат није нити једно нити мноштво. Субјекат је својеврсна езгситенција до које долазимо непосредно у самосвести и коју не можемо превести у појмове и пружити сазнању.

Најбоље што можемо је описати исто на начин како је то урадио Бергсон .Као јендоставну многострукост при чему ја нисам ни то мноштво ни то јединство, нити обоје у исти мах. Ево га опет цитат.

život je psihološkog reda, a u suštini psihičkog je da sadrži nejasnu množinu članova koji se prožimaju. Bez svake sumnje, u prostoru, i jedino u prostoru, moguća je razgovetna mnogostrukost, gde bi svaka tačka bila apsolutno spoljna prema svakoj tačci. Isto tako, čisto i prazno jedinstvo susreće se samo u prostoru: to je jedinstvo matematičke tačke. Apstraktno jedinstvo i apstraktna množina jesu, kako se hoće, odredbe prostora ili kategorije razuma, jer prostornost i intelektualnost su precrtane jedna s druge.
Ali, ono što je psihološke prirode ne bi se moglo tačno primeniti na prostor, niti potpuno ući u okvire razuma. Moje ja, u jednom datom momentu, je li jedno ili mnogostruko? Ako ga oglasim za jedno, odmah se diže unutarnji glas i protestuje, glas osećaja, osećanja, predstava na koje se moje ja deli. Ali, ako ga odlučno oglasim za mnogostruko, moja svest se isto tako jako buni, ona tvrdi da su moji osećaji, moja osećanja, moje misli samo apstrakcije koje ja izvodim na samom sebi i da svako moje stanje sadrži sva ostala. Ja sam, dakle, - treba usvojiti jezik razuma, jer razum jedini ima jezik - mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe. Takav je unutarnji život, takav je takođe život uopšte. Ako je život, u svom dodiru sa materijom, uporedljiv sa nekom impulsijom ili nekim poletom, posmatran po sebi on je jedna ogromnost od virtuelnosti, jedno uzajamno zahvatanje hiljade i hiljade tendencija, koje ipak nisu „hiljade i hiljade" sve dok jednom ne postanu spoljne u odnosu jedna prema drugoj, to jest dok ne postanu prostorne.

Бергсон
 

To je slicno morskom polipu ,zivotinji koja ima mnostvo glava a zajednicko telo i koja je veoma dobra analogija koju je jednom upotrebio Sopenhauer pisuci o cistom subjektu saznanja.

clove-polyp_zps8dfcc3f6-1.jpg


Uzmimo ovde da svaka glava poseduje individualnu saznajnu svest i pita se o realnosti ostalih glava oko nje. Pita se da li te glave postoje kada ih ona ne saznaje ili ne, da li je ta jedna glava jedina realna i sanja ove ostale? Lako se moze iz ove analogije uvideti resenje.

Kada ova glava koja se pita pogleda u sebe naci ce subjekat ili ovo zajedinicko telo. Ali isto to telo naci ce i svaka druga glava koja to isto ucini.
Subjekat ili ono jedino realno ...jeste zajednicki svim predstavama . Pitanje je jedino da li su ostala bica u mogucnsti da skrenu pogled sa zida u Platonovoj pecini i obrate paznju na njega u sebi ili ne. A sustinski kada kazem "JA" ...mislim na istu imanentnu ..transecendentnu sustinu unutar sebe ..kao i unutar svih ostalih. To je jedno bice. Jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. A interesanto da upravo u snovima mozemo naslutiti kako to zapravo izgleda. Kada sanjamo nekog drugog koji je u isto vreme ja. Verovatno je svako od vas to doziveo u snovima. Mozda je to nesto najblize sto nam moze pokazati sta smo mi zapravo , sta je nasa sustina....sta nas ceka posle smrti. Ceka nas takvo JA. KOJE JE SVACIJE I NICIJE.

Pa ipak, za saznanje koje volja nije podmitila nema prirodnijeg pitanja nego što je ovo: beskrajno vreme proteklo je pre moga rođenja, šta sam ja bio za sve to vreme? - Metafizički, možda bi se moglo odgovoriti ovako: „Ja sam uvek bio ja, to jest svi koji su za sve to vreme govorili ja bili su upravo ja."
Artur Sopenhauer
 
Ne, ne mozes reci da ta egzistencija koju ovde uzimamo apriori kao postojeci entitet ne ulazi u kategorije jednog i mnostva. Mozes reci jedino da jeste mnostvo (ukoliko nas priznajes) a ne da je jedno u metafizickom smislu. Jer se u iskazu "subjekat nije ni jedno ni mnostvo" bavis samo "gradjom" (svojevrsna egzistencija) i prirodom tog "fenomena" ali si time i dalje u solipsizmu. Nema nikakve greske u izjavi da postoje dva subjekta...jer samim cinom obracanja to potvrdjujes, nebitno sto nije prostorna deljivost, ne treba nikakve tacke da redjas. Naglasavajuci da nije ni jedno ni mnostvo ti pokusavas da izbegnes cinjenicu postojanja razlicitih subjekata..uvodeci argument kako je razlicitost moguca jedino u prostoru, jer bi upao u problem kada bi ostavio razlicitost subjekata, zato sto ne bi mogao da dobijes jedinstvo stvari po sebi (svacije i nicije). Ako postoji kvalitet ne postoji stvar po sebi kao sustina. Nikakav monizam ne mozes izvuci iz ovoga ma koliko se trudio. Tvoje misli nisu moje misli. Jel to znaci da treba da kazemo da nisu ni tvoje ni moje SAMO ZATO STO NESTO NE MOZES DA ZAMISLIS? Ti u svemu trazis potvrdu u samom opazaju i u tome je greska. Ne nalazis ti nikakvo ja, to je tek krajnja apstrakcija kao sto kaze Hegel vec nalazis upravo ja koje je neponovljivo i jedinstveno, razlicito od drugih, nalazis kvalitet. Razume se...taj proces se odigrava u tebi, ne izvan tebe ali to ne znaci automatski da je sve u tebi, naprotiv, znaci da nije. Nesto sto je od iste vrste sa onim sa cime se uporedjuje (nalazim u sebi istu transcendentnu sustinu unutar sebe kao i unutar svih ostalih) ne znaci ujedno i da je rec o istoj esenciji. Zato ne treba ni uproscavati..jer ovo "istu" unosi dvosmislenost pa iskaz moze biti i tacan i netacan.
 
Ne, ne mozes reci da ta egzistencija koju ovde uzimamo apriori kao postojeci entitet ne ulazi u kategorije jednog i mnostva. Mozes reci jedino da jeste mnostvo (ukoliko nas priznajes) a ne da je jedno u metafizickom smislu. Jer se u iskazu "subjekat nije ni jedno ni mnostvo" bavis samo "gradjom" (svojevrsna egzistencija) i prirodom tog "fenomena" ali si time i dalje u solipsizmu.

О чему ти ?Каква "грађа", каква "природа" , какав "феномен". Научи да користиш конректне појмове којима се нешто може мислити и који имају значење а не празне апстракције.

Nema nikakve greske u izjavi da postoje dva subjekta...jer samim cinom obracanja to potvrdjujes, nebitno sto nije prostorna deljivost, ne treba nikakve tacke da redjas.

Обраћам се некоме у појавном свету. Тело се обраћа телу, објект објекту а не субјект субјекту.

Нема два субјекта. Јер број има важења једино у простору а простор је у представи а не у субјекту.
Такође нема ни једног субјекта, јер и једност има важење једино у простору.

Тиме смо дошли до трансцендентног и заборави даље анализе и спекулације.

Не можеш баратати субјектом позивајући се на сазнање.

Субјекат је трансцендентан , самим тим можемо о томе говорити кроз аналогије , кроз метафоре а не кроз аналитичко логичку анализу.

Ovde, naravno, zapadamo u mističan i metaforičan jezik, ali to je jedini jezik kojim još može da se kaže o toj sasvim transcendentnoj temi. Шопенхауер

Ja sam, dakle, - treba usvojiti jezik razuma, jer razum jedini ima jezik - mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe.

Бергсон
 
Ono šta je sigurno je da na svako postojanje i dalje dejstvuju esencijalne sile koje te pojedinačnosti
sličnim sledovima determiniraju!
Zasad je samo ovo sigurno,uz primedbu da je to ipak subjektivna ocena koja ima brojne verifikacije...
Na tom se zasniva dosta toga,međutim,tu su i sile destruktuiranja koje su amorfnije i inverzne i nemaju
pravilna dejstva te se prekidaju ,narušavaju mnogi determinisani sledovi...Takođe je u pitanju subjektivno saznanje
s mnoštvom verifikacija...
(U pitanju su ostvarivanja modalnosti pozicija...)
Naravno,ja ovde govorim o diferencijalima vaših primitivnih funkcija! Vaše reči su generalije,a moje atomi...
 
Тело се обраћа телу, објект објекту а не субјект субјекту.

da nije zalosno bilo bi smesno. Zapravo jeste smesno :lol:
samo da vidim nerejev izraz lica :mrgreen:

Шта је ту смешно? Хајде обрати се а да не користиш тело при томе? Као и да онај коме се обраћаш не буде објекат већ субјекат? Изволи?
 
objasni ti meni ovu recenicu :mrgreen:

Субјекат је трансцендентан , самим тим можемо о томе говорити кроз аналогије , кроз метафоре а не кроз аналитичко логичку анализу.

:mrgreen:
Možeš,itekako dopirati introspekcijom do same Nirvane svog ega kad ostaje samo još Idd sa svojim instiktima i potencijalom
membrane koji je miran,ali pun energije koja,kako bi to Marlon rekao "fercera";) Ustvari je to rekao Đura Nadrealista...:hahaha:
Ali ne vidim neku veliku svrhu samouvida,osim poboljšanja sopstvenih sposobnosti utaživanjem žeđi sujete i razumevanju podsvesnih
sadržaja ega...
Jer samouvid je skoro fiziološki postupak ne mnogo različit od organoleptičkog pregleda sopstvenog izmeta nekim podužim štapom za čačkanje...:mrgreen:
Ti samouvidi ,hoću da kažem i nisu nešto naročito i tu je velika prednost extroverta nad introvertom!
Naime,introvert sve sadržaje pregleda u sebi,a ekstrovert bez zadrške samouvida komunicira s dolaznim senzacijama!
K.G.Jung je opširno o tome u "Psihološkim tipovima"...Mada je nedovoljno o samouvidu-psihijatri-analitičari se groze tog postupka,
smatrajući da je samoposmatranje lakopogrešivo i sklono samoobmanama...Slažem se s tim stavom,mada je meni autoanaliza
pomogla u uvidu u moje nesvesno i oslobodila mi neke potencijale nesvesnog...:manikir:
 
Zaboravih da napomenem zbog čega to samoposmatranje ne smatram tako velikim sopstvenim događajem...
Jednostavno,sarkastićno bih mogao reči-jer nema šta da se samoposmatra,a i bio bih veoma u pravu! Osim toga
što sam tako posmatrač Nirvane tj.Ničeg ili Lokove tabule raza i o samom posmatraču kao intelektu ne mogu da se baš
pohvalno izrazim...:mrgreen:Naime,ni moje ,a ni ljudske uopšte,kognitivne sposobnosti ne ulivaju mi neko veliko poverenje!
Veoma sumnjam u ljudski intelekt-ima previše toga pogrešnog u njemu da bi ulivao poverenje!
Recimo da u hardver ne sumnjam uopšte,samo što mu je kreacija nula! Kod ljudi je obrnuto.kreacija je super,a kognicija katastrofa...
Što bih voleo da imamo priključak na hardver za rad samokontrole i da ne lupetamo više...Pa i ovo...:mrgreen:
 

Back
Top