Primarni i sekundarni kvaliteti

Ne nego on pita kako ovaj oduzima nešto što ne postoji... A oziman mi se popeo na ku... sa pričom kako ću tek kasnije da saznam da pošto obilik i kretanje saznajem iz boja, onda i oni isti nisu svojstva objekata itd., kao da je to nešto mnogo umno što se neki tamo sjetio da to kaže, tu nema nikakve velike filozofije, a oziman o nečemu drugom osim ovome i tome da je volja isto što i bilijar gdje ne iznosi argumente zašto - to su mu jedine dvije teme, i to kako iste note kad se sviraju na drugim žicama daju istu melodiju, to ga toliko oduševljava da pada u trans, što li... jak mi je on filozof, a ne zna ni e o egzistencijalizmu, d ili p o paralelizmu ili dualizmu m o marksizmu f o frojdovom nalazu da psiha nije materijalna... dakle psihodinamskom pogledu i pravcu, ništa važno oziman ne priča... samo vrti jedno isto o opažanju ko da je sve u njemu, da nije senzacionalista? to su oni koji su mislili da je sve u opažanju.
 
Poslednja izmena:
Nastavicu ovo izlaganje drugom prilikom.

Ali sada te samo pitam - ako ne postoje odvojeni kvaliteti ( boja, kretanje, oblik...) kako ih oduzimas ?

Не можеш поставити простор поред нечега другог. Капираш? Не можеш третирати простор као ствар коју ћеш ређати, јер је можеш ређати једино у простору. Па како то мислиш да ређаш простор у простору.

Такође. једини простор који постоји је та округла сфера која чини твоје видно поље. Тај круг је сав простор који постоји. А боје су распоређене у том кругу.
То чини представу. Тај склуп слика које се мењају обликом и величином како се помериш. То је производ свести. То је представа.

Mislim, ti stalno govoris, ako oduzmemo...boju, ukus, itd., itd.

Да стално говорим. Одузети значи апстрховати. Једноставно означити шта је продукт свести а шта не.
При чему откривамо да је СВЕ што сазнајемо продукт свести тиме дошавши до поделе на појаву и ствар по себи.

Ili, kako nesto sto ima boju - nema telo, npr. ? zar se iz toga ne zakljucuje da boja postoji odvojeno od tela, bez tela ? Zar je moguce da nista ( koje ne postoji ) bude obojeno ?

Да, тако нешто је Лок закључио. Зато је издвојио секундарне од примарних квалитета. Тј. секундарне квалитете сместио у свест а споља је оставио облик, просторност. Одатле Локов емпиризам.

Међутим, после њега Баркли је открио да је и облик , простор, производ свести. Тако да је тиме сво наше искуство смештено у свест. И секундарни и примарни квалитети.
А "изван" тога је остала трансцендентна ствар по себи.
 
Poslednja izmena:
Не можеш поставити простор поред нечега другог. Капираш? Не можеш третирати простор као ствар коју ћеш ређати, јер је можеш ређати једино у простору. Па како то мислиш да ређаш простор у простору.

Такође. једини простор који постоји је та округла сфера која чини твоје видно поље. Тај круг је сав простор који постоји. А боје су распоређене у том кругу.
То чини представу. Тај склуп слика које се мењају обликом и величином како се помериш. То је производ свести. То је представа.



Да стално говорим. Одузети значи апстрховати. Једноставно означити шта је продукт свести а шта не.
При чему откривамо да је СВЕ што сазнајемо продукт свести тиме дошавши до поделе на појаву и ствар по себи.



Да, тако нешто је Лок закључио. Зато је издвојио секундарне од примарних квалитета. Тј. секундарне квалитете сместио у свест а споља је оставио облик, просторност. Одатле Локов емпиризам.

Међутим, после њега Баркли је открио да је и облик , простор, производ свести. Тако да је тиме сво наше искуство смештено у свест. И секундарни и примарни квалитети.
А "изван" тога је остала трансцендентна ствар по себи.

Ne znam sta sa Lokom objasnjavas ?

Ideje koje sticemo preko vise cula su slike primarnih kvaliteta tela ( njihove velicine, oblika, broja, polozaja, kretanja...). Ideje koje sticemo preko jednog cula ( ideje boje, zvuka, mirisa....) on naziva subjektivnim znacima sekundarnih kvaliteta. To je ono, sto ti samo, cini mi se, prihvatas.
Ali zaboravljas ne samo na primarne kvalitete , vec i na " moci ", kako ih Lok definise, koje mnogi filozofi nazivaju " tercijalnim kvalitetima ", a te moci su sposobnosti tela da, zahvaljujuci sastavu svojih primarnih kvaliteta, izazivaju takve promene u nekom drugom telu da ovo posle toga drugacije deluje na nasa cula.

Tako da ne vidim da " potezanje " za Lokom razjasnjava tvoju poziciju.

Narocito ako Lok kaze da ideje primarnih kvaliteta jesu slike stvarnih kvaliteta tela . Istina, drugo kaze za ideje culnih kvaliteta, ili kada kaze da o mocima niko i ne misli. Ali je ovde vazna njegova tvrdnja da ideje primarnih kvaliteta jesu slicne objektivnim kvalitetima tela. Ta tvrdnja se Loku cini toliko prirodna de je posebno ne obrazlaze. Tako da...opet, mislim, da Lok ne opravdava tvoje tvrdnje.
 
Ne znam sta sa Lokom objasnjavas ?

Ideje koje sticemo preko vise cula su slike primarnih kvaliteta tela ( njihove velicine, oblika, broja, polozaja, kretanja...). Ideje koje sticemo preko jednog cula ( ideje boje, zvuka, mirisa....) on naziva subjektivnim znacima sekundarnih kvaliteta. To je ono, sto ti samo, cini mi se, prihvatas.
Ali zaboravljas ne samo na primarne kvalitete , vec i na " moci ", kako ih Lok definise, koje mnogi filozofi nazivaju " tercijalnim kvalitetima ", a te moci su sposobnosti tela da, zahvaljujuci sastavu svojih primarnih kvaliteta, izazivaju takve promene u nekom drugom telu da ovo posle toga drugacije deluje na nasa cula.

Tako da ne vidim da " potezanje " za Lokom razjasnjava tvoju poziciju.

Narocito ako Lok kaze da ideje primarnih kvaliteta jesu slike stvarnih kvaliteta tela . Istina, drugo kaze za ideje culnih kvaliteta, ili kada kaze da o mocima niko i ne misli. Ali je ovde vazna njegova tvrdnja da ideje primarnih kvaliteta jesu slicne objektivnim kvalitetima tela. Ta tvrdnja se Loku cini toliko prirodna de je posebno ne obrazlaze. Tako da...opet, mislim, da Lok ne opravdava tvoje tvrdnje.

Ja se ne позивам овде на нечији ауторитет да бих оправдао своје тврдње, већ на истину. А Лока сам поменуо јер је он био у заблуди попут тебе. Јер он није увидео да су и примарни квалитети производ свести баш попут секундарних. Ради се о његовој грешци коју је касније исправио Баркли.
Јер и секундарни квалитети, боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота, као и примарни, облик и просторност јесу производи свести који постоје само у њој. Тиме смо дакле дошли до поделе на појаву и ствар по себи,.

Појава је та округла обојена сфера скупа слика наспрам твог сазнајућег субјекта, које се мењају обликом и величном кад год се помериш. То је представа , то је појава, производ твоје свести. А оно што има ту способност да такву представу у твојој свести изазове јесте трансцендентна ствар по себи. О којој не знамо ништа из простог разлога што сазнање има посла само са појавом а не са оним што је производи.
До тога долазимо другим моћима духа.
 
Ja se ne позивам овде на нечији ауторитет да бих оправдао своје тврдње, већ на истину. А Лока сам поменуо јер је он био у заблуди попут тебе. Јер он није увидео да су и примарни квалитети производ свести баш попут секундарних. Ради се о његовој грешци коју је касније исправио Баркли.
Јер и секундарни квалитети, боја, мирис, укус, чврстоћа, топлота, као и примарни, облик и просторност јесу производи свести који постоје само у њој. Тиме смо дакле дошли до поделе на појаву и ствар по себи,.

Појава је та округла обојена сфера скупа слика наспрам твог сазнајућег субјекта, које се мењају обликом и величном кад год се помериш. То је представа , то је појава, производ твоје свести. А оно што има ту способност да такву представу у твојој свести изазове јесте трансцендентна ствар по себи. О којој не знамо ништа из простог разлога што сазнање има посла само са појавом а не са оним што је производи.
До тога долазимо другим моћима духа.

Dobro.

Kada iskljucimo sve te druge filozofe dolazimo samo do Berklija. Zato sam ja od njega i krenuo.
Inace, kod Berklija nema nikakve " stvari po sebi ", jer njgova teza da ne postoji nikakva materija, pa prema tome ni pojedinacna materijalna stvar, prosto ne dozvoljava postojanje stvari po sebi, bar u Kantovom smislu. Zato se kod Kanta i nalazi kritika dogmatizma i metafizike, koja se odnosi i na Berklija.

Ali nastavicu tu logicku igru nekom drugom prilikom. Toliko.
 

Bas me interesuje sta je tu "dobro" i sta si razumeo.:)
Posto znam da neces tumbati reci, tako da ide tebi u korist, bio bih jako zahvalan kad bi mi objasnio.:)
Po kom osnovu mozes reci da saznanje ima posla samo sa pojavom?
Po kom osnovu postavljas princip staticnosti kao ono sto odlikuje stvarnost?
Po kom osnovu kazes da ako je nesto u iskustvu samim tim ne moze biti izvan istog?
Po kom osnovu izvlacis zakljucak da ono sto udje u okvir svesti, sto je bilo van svesti mora biti transcendentno?
Po kom osnovu premestas kvalitete u svest a van svesti postavljas apstraktno nesto a da pritom ne ulazis u solipsizam?
Tvoj sagovornik-automat nece da kaze...mozes li ti?:)
 
Poslednja izmena:
Je li ovaj zbilja ovako uvrnuto priča, mislim, ili je ovo sektašenje pa priča šifrovano? Ne poziva se na ničiji autorietet a sve mu vrvi od "Šopenhauer reko" i "Šopenhauer mislio"...

Aaaaaaaaaaaaa ne znaš ti njega, njega ne može da zgazi autobus na pešačkom prelazu ukoliko ga on nije opazio. :hahaha:

Ne zajebavam se, pitaj ga. :rotf:

To ti ona fora, što on ne opazi to ne postoji!!!!

p.s. Njegov mozak se zajebava sa njim, Svet je samo njegova predstava!!!!
 
Poslednja izmena:
Bas me interesuje sta je tu "dobro" i sta si razumeo.:)
Posto znam da neces tumbati reci, tako da ide tebi u korist, bio bih jako zahvalan kad bi mi objasnio.:)
Po kom osnovu mozes reci da saznanje ima posla samo sa pojavom?

Po tom што је све у сазнању продукт свести, како секундарни тако и примарни квалитети.

Po kom osnovu postavljas princip staticnosti kao ono sto odlikuje stvarnost?

По томе што није могуће опазити кретање. Сазнање иам посла само са опажајима поређаним један до другог. Кретање, трајање се не сазнаје, оно је интуиција.

Po kom osnovu kazes da ako je nesto u iskustvu samim tim ne moze biti izvan istog?

По основу тога што не може постајти објект изван сазнајуће свести. Самим тим оно што је у искуству као објект не може бити изван искиства и даље објект.

Po kom osnovu izvlacis zakljucak da ono sto udje u okvir svesti, sto je bilo van svesti mora biti transcendentno?

По томе што не улази у сазнање.Самим тим је трансцендентно , изван сазнања.

Dobro je da smo iskljucili Loka, i da se mogu nastaviti logicke igre samo sa Berklijevom filozofijom.

Razumes ?:)


Шта глумите са тим идиотским смајлијама? Шта вам је смешно овде?

Износите апсурде уз тотално неразумевање чињеница које вам презнетујем, и још дигнутог носа нешто глумите.
 
Шта глумите са тим идиотским смајлијама? Шта вам је смешно овде?

Износите апсурде уз тотално неразумевање чињеница које вам презнетујем, и још дигнутог носа нешто глумите.

Ono sto je jedina cinjenica jeste da ti ni sam ne razumes materiju koju propovedas, nista osim svojih dogmi nisi izrekao ovde.
 
Da je svet sklop samo naših ideja je prvi ustvrdio Platon,nakon njega još samo Barkli,dok je to
Šopenhauer činio nedosledno...Naravno-imali su sledbenike,a evo s jednim ovde rasprava o
tom solipsizmu,o kom rasprava i ne bi bila moguća da je pobornik sveta od ideja dosledan,jer
o tom solipsizmu ne bismo mogli ništa ni znati!
Naime,solipsizam je neprenosiv jer ga svaka komunikacija demantuje!
Postojanje u idejama postojanja sadrži i odeju o čulima koja su tako samo neprenosiva ideja jer
je i sama ideja prenosa ideje u umu kao ideja! ! !
Tako da mi koji smatramo komunikaciju mogućom-ne znamo za solipsizam i on nama nije moguć!
Pošto Ozi komunicira s nama,on veruje da mi postojimo izvan njegovog uma i samim tim odbacuje
praktićno solipsizam da smo samo ideje njegovog uma.Kad bismo mu bili samo ideje njegovog uma,
ne bismo njegove postove nalazili među ovim 1 i 0 naših interfejsa-tada bi Oziju bilo dovoljno da smo mu u umu i samo
tamo bi opštio s nama-odnosno -komunicirao svojim idejama sa svojim idejama o nama!
Ja sam sasvim siguran da svako ko čita Ozijeve nedosledne postove iz solipsizma sudara u svom umu tu
nelogićnost i zato i buna!:mrgreen::lol:
Ipak,solipsizam ,kao ideja idejnosti je dao ideju Kantu o apriornim mislima i to je dragoceni Kantov doprinos logici,ali
i psihologiji ,tautologiji,semantici itd...Tako da je i solipsizam jednom bio od koristi!
Osim toga,kod Kanta i nalazimo osnovu za Hegelovo doticanje saznanja o fenomenima ljudskih saznanja i odvajanju
od noumenalnih misli što je kasnije omogučilo Huserlu i sledbenicima da pojave u svesti razjasne na sasvim neposredan
i moglo bi se reči,prirodan način kao čulne pojave! Ipak se i tu pojavljuje recidiv nezgrapne građenice o transcedenciji
nastanka noumena,o njihovom metafizićkom poreklu!
Ja,recimo i trancedenciju i metafizićko smatram još nesaznatim,a nikako nesaznajnim!(Ovo,Nereju, nemoj da porediš sa Hegelovim shvatanjem jer se kod mene radi o primeni naučnih metoda!)
To rešava ,na pozitivistićki način i psihološku istinu o filozofiranju,ali i razdvaja znanje i neznanje bez prezira ili animoziteta...
Čak su mi i fenomenolozi ,u tom pogledu,pomalo kao deca ,fascinirana trenscedentnim nastajanja noumenalnih misli...Naravno,
ovo se pre odnosi na naše domaće filozofe nego na postmoderniste i neorealiste koji se više i ne obaziru na takve klasićne
detinjarije klasićne filozofije...
 
Poslednja izmena:
Ja sam prilično svestan (imam predstavu:mrgreen:) da moj prethodni post sadrži mnoštvo semantičkih
nedoslednosti i čak netačnosti,ali u ovakvom ,manje obaveznom pisanju i raspravi se nisam ni potrudio
da semantiku mojih iskaza podvrgavam probnim dekonstrukcijama i "prljave" reči ,poput Hegela,zamenim
nekim više odgovarajućim novokreiranim rečima...
Jer je ova rasprava više igra nego ozbiljno umovanje...
Za ozbiljniju raspravu bi trebalo bar ključne reči prethodno,dobro izanalizirati i izabrati one reči koje
najviše odražavaju misli...Tom teškom poslu se nisam ,ni ovog puta,izložio,mada sam prilično vodio
računa da budem i razumljiv,a i da ne "nameštam rezultat" već da on bude "automatski" logična konkluzija...
 
Da je svet sklop samo naših ideja je prvi ustvrdio Platon,nakon njega još samo Barkli,dok je to
Šopenhauer činio nedosledno...Naravno-imali su sledbenike,a evo s jednim ovde rasprava o
tom solipsizmu,o kom rasprava i ne bi bila moguća da je pobornik sveta od ideja dosledan,jer
o tom solipsizmu ne bismo mogli ništa ni znati!
Naime,solipsizam je neprenosiv jer ga svaka komunikacija demantuje!
Postojanje u idejama postojanja sadrži i odeju o čulima koja su tako samo neprenosiva ideja jer
je i sama ideja prenosa ideje u umu kao ideja! ! !
Tako da mi koji smatramo komunikaciju mogućom-ne znamo za solipsizam i on nama nije moguć!
Pošto Ozi komunicira s nama,on veruje da mi postojimo izvan njegovog uma i samim tim odbacuje
praktićno solipsizam da smo samo ideje njegovog uma.

Да си само представа мог ума и да немаш никакву егзистенцију "по себи" , постајао би само када те опажам и у томе би се састојала цела твоја егзистенција.Састојала би се у слици коју би створила моја свест наспрам мог сазнајућег субјекта. При чему бих ја ту разговарајући са том сликом, разговарао заправо сам са собом, нешто као у сновима. То би био солипсизам. Али ко о томе говори овде?

Узимам да постојите изван мог ума. Као и сваки други опажај. Али да постојите као ствар по себи а не као објективне представе.
И да функционишете попут мене. Тј да функционишете као сазнајући субјекти наспрам којих су представе, слике.

Да поновим оно што сам писао о томе

Слике које окружују мој сазнајући субјекат јесу моја представа. Слике које тебе окружују јесу твоја представа. Moja predstava и твоја разликују се у много чему. Јер су све боје , мириси, укуси, чврстоћа , топлота производи индивидуалних свести који постоје као такви само у њима. Такође, облици предмета које видимо никада нису исти јер их гледамо из различитих углова.

Ту се дакле ради о различитим креацијама на исту тему. Тема је нешто у "ствари по себи" што делује на чула свесних бића, а креације су објективни светови у њиховим свестима.

Пошто је модел заједнички и креације су сличне.

Slika2479_bigthumb_zpsdb61a8f2-1.jpg


Ali никада идентичне.

Нити упоређивањем тих креација можемо доћи до ствари по себи. Јер друга сазнајућа бића могу једино сведочити о својим представама, а не о ствари по себи која је изван моје тако и изван свачије представе.
Ти и ја можемо једино упоређивати слике из наших представа. А нити слика коју ја опажам , нити та твоја слика коју ти ставраш могу постојати изван представе , моје , твоје или било чије.

Дакле, узимам да непосрдно у себи налазите исто што и ја. Тј. нлазите несазнатљив субјекат наспрам кога је скуп слика које се мењају обликом и величином како се померите. Дакле ваша представа.

Овако нешто
arms_fp02-1.jpg


Аналогијом претпостављам да је тако. Јер између вас и мене постоји спољашња сличност па претпостављам да постоји и унутрашња.Зато говорим о многим сазнајућим бићима и њиховим представама.

Наравно да у то не могу бити апсолутно сигуран јер како каже Бергсон:

" Изазивам вас да докажете, искуствено или рационалним закључивањем, да сам ја - особа која вам се овога тренутка обраћа - свесно биће. Могао бих да будем генијално конструисани аутомат који је направила природа, да одлазим и долазим, да расправљам и да управо речи с којима се представљам као свесно биће буду изговорене несвесно. У сваком случају, уколико ствар није немогућа, признаћете да није ни невероватна. Између вас и мене постоји очигледна спољашња сличност. И на основу те спољашње сличности, закључићете, по аналогији, да постоји и унутрашње наликовање. Закључивање по аналогији никад не пружа ништа друго него вероватноћу. "

Бергсон

Остаје , дакле, могућност да нисам у праву. Да имам посла само са сликама у мом уму и да оне немају никакав унутрашњи садржај. Да су нешто попут ботова у видео игрици.

Али то питање је без одговора. За мене и за свакога. То је неосвојива тврђава из које, међутим, посада никада се не усуђује изаћи и kojу зато можемо игнорисати. Како каже Шопенхауер.

U praktičnom egoizmu čovek jedino vlastitu ličnost smatra stvarnom i prema njoj se odnosi kao takvoj, a sve ostalo za njega je opsena. Doduše, teorijski egoizam se nikad ne može dokazima opovrgnuti; pa ipak, u filozofiji on se jamačno
nijednog časa nije upotrebljavao drugačije nego kao skeptički sofizam, to jest zarad stvaranja privida. Međutim, kao ozbiljno ubeđenje, teorijski egoizam bi se mogao naći jedino u ludnici: da bi se on kao takav opovrgao, bio bi, dakle, potreban ne samo dokaz, već i medicinski postupak. Stoga, teorijski egoizam nećemo više uzimati u obzir, već ćemo ga isključivo posmatrati kao poslednje uporište skepticizma koji je svagda sklon sporenju. Dakle, ako naše saznanje - koje je uvek povezano sa individualitetom i koje upravo u toj činjenici ima svoje ograničenje - nužno znači da svako od nas može biti samo jedno, ali da može sve ostalo saznati (baš ovo ograničenje stvara zapravo potrebu za filozofijom), onda ćemo mi - koji upravo zato težimo da filozofijom proširimo granice našeg saznanja - ovaj skeptički, nama ovde suprotstavljeni argument teorijskog egoizma posmatrati kao malo granično utvrđenje koje je doduše neosvojivo, ali čija posada ni na trenutak ne može da izađe, te zato smemo kraj njega da prodјemo i da mu okrenemo leđa, ne izlažući se pri tom nikakvoj opasnosti.

Шопенахуер
 
Да си само представа мог ума и да немаш никакву егзистенцију "по себи" , постајао би само када те опажам и у томе би се састојала цела твоја егзистенција.Састојала би се у слици коју би створила моја свест наспрам мог сазнајућег субјекта. При чему бих ја ту разговарајући са том сликом, разговарао заправо сам са собом, нешто као у сновима. То би био солипсизам. Али ко о томе говори овде?

Узимам да постојите изван мог ума. Као и сваки други опажај. Али да постојите као ствар по себи а не као објективне представе.
И да функционишете попут мене.
Тј да функционишете као сазнајући субјекти наспрам којих су представе, слике.[/COLOR][/B][/B]

Да поновим оно што сам писао о томе



Дакле, узимам да непосрдно у себи налазите исто што и ја. Тј. нлазите несазнатљив субјекат наспрам кога је скуп слика које се мењају обликом и величином како се померите. Дакле ваша представа.



Аналогијом претпостављам да је тако. Јер између вас и мене постоји спољашња сличност па претпостављам да постоји и унутрашња.Зато говорим о многим сазнајућим бићима и њиховим представама.

Наравно да у то не могу бити апсолутно сигуран јер како каже Бергсон:" Изазивам вас да докажете, искуствено или рационалним закључивањем, да сам ја - особа која вам се овога тренутка обраћа - свесно биће. Могао бих да будем генијално конструисани аутомат који је направила природа, да одлазим и долазим, да расправљам и да управо речи с којима се представљам као свесно биће буду изговорене несвесно. У сваком случају, уколико ствар није немогућа, признаћете да није ни невероватна. Између вас и мене постоји очигледна спољашња сличност. И на основу те спољашње сличности, закључићете, по аналогији, да постоји и унутрашње наликовање. Закључивање по аналогији никад не пружа ништа друго него вероватноћу. "

Бергсон



Остаје , дакле, могућност да нисам у праву. Да имам посла само са сликама у мом уму и да оне немају никакав унутрашњи садржај. Да су нешто попут ботова у видео игрици.

Али то питање је без одговора. За мене и за свакога. То је неосвојива тврђава из које, међутим, посада никада се не усуђује изаћи и kojу зато можемо игнорисати. Како каже Шопенхауер.

Ta nedoslednost i jeste problem Ozi! ! ! (Crveno boldovano)
Ne možeš ti nas uzimati da smo subjekti kao ti kad smo mi za tebe objekti
sa sve atributima,ako si pošao od toga da je svet predstava tvog uma! Mi smo samo objekti u toj predstavi s kojima
možeš da komuniciraš samo u sebi!
To je ta nedoslednost Šopenhauera koja je odbijala slušaoce,a kod lukavog Hegela koji je bio dosledan i lakše prihvatljiv,
punila amfiteatar sa studentima,ali i građanima željnim znanja...
A to je Ozi i tvoja nedoslednost koja ti navlači gomilu oponenata "na vrat"...
Dakle:idealizam je moguć kao solipsizam i tišina ili nije moguć!
Ne može sopstvena ideja da je osnova nečega,jer nije moguće pričati o njoj bez njenog poništenja-to više
nije ideja već neodvojivi atribut nečega! A atributi su interakcija s našim senzorima-čulima,a to je već
ulaznica za fenomenologiju!
Možda nisam sasvim jasan oko fenomena kako nastaju u našoj svesti,ali to i jeste druga tema i to veoma
opširna i ozbiljna i neurološki dokaziva-pa možemo o tom na toj temi...
 
Poslednja izmena:
Ne nego on pita kako ovaj oduzima nešto što ne postoji... A oziman mi se popeo na ku... sa pričom kako ću tek kasnije da saznam da pošto obilik i kretanje saznajem iz boja, onda i oni isti nisu svojstva objekata itd., kao da je to nešto mnogo umno što se neki tamo sjetio da to kaže, tu nema nikakve velike filozofije, a oziman o nečemu drugom osim ovome i tome da je volja isto što i bilijar gdje ne iznosi argumente zašto - to su mu jedine dvije teme, i to kako iste note kad se sviraju na drugim žicama daju istu melodiju, to ga toliko oduševljava da pada u trans, što li... jak mi je on filozof, a ne zna ni e o egzistencijalizmu, d ili p o paralelizmu ili dualizmu m o marksizmu f o frojdovom nalazu da psiha nije materijalna... dakle psihodinamskom pogledu i pravcu, ništa važno oziman ne priča... samo vrti jedno isto o opažanju ko da je sve u njemu, da nije senzacionalista? to su oni koji su mislili da je sve u opažanju.

Ovo o Frojdovom,konačnom mišljenju da psiha nije materijalna tj.da iza fizioloških manifestacija i reakcija mozga stoji
metafizićki sklop-duhovna psiha je ništa drugo do "maglovita resa" o kojoj govori i Ozi citirajući Bergsona.
A to potiče od prvih Grčkih dualizama (Aristotel) i konačno od Rene Dekartesa...Duh i telo!
Ovde nas nekoliko pokušavamo tu podelu koja je samo misaona ne i u prirodi,eliminisati kao zaglupljujuću oznaćujući
duh i telo jednim istim-neodvojivim!
Pri tome sam stalno pokušavao da ukažem na potrebu pluralizacije pojavnosti svega što zapažamo jer pojavnost svega
ima svoje modalnosti svega u Univerzumu u svakoj poziciji!
Međutim .takvo posmatranje sveta iziskuje da veoma napredujemo i da postajemo policentrični,umesto egocentrični!
Da li je to moguće?
Zasad je moguće prošetati i postmoderno,umno, zauzeti posmatračke pozicije i drugih posmatrača i čak drugih objekata!
Naravno,namah se dekonstruiše i monizam i dualizam i zauzima se pluralna pozicija...

Ono šta je još veoma važno shvatiti,a ja sam u stalnom pokušaju,je sopstveno umno posmatranje svojih misli!
Taj introspektivni (tu smo se malo pokarabasili-nepotrebno!) pokušaj postavlja naše posmatranje u poziciju Boga svojih misli!
Na to je mislio Niče u Ekce Homo! Rodio sam se ja -umro je Bog! Naime,moja svest je i Božiji gospodar i u mojoj svesti je Bog
samo još jedan igrač ma koliko bio svemoćan,svemudar i večan!
Međutim,ta introspekcija sagledava I SVE MOJE NEDOSTATKE kao što su sujeta,otpor ega promeni,inercija misli,teško
napuštanje matrica-obrazaca u koje rado uklapam dolazne informacije,prepotenciju iza koje se skriva kompleks inferiori tj.
kompleks manje batine od tatine itd...
Dakle,Frojdova zamisao o nematerijalnosti psihe može i da se okrene i da kažemo da je psiha neduhovna ,a materija da je duhovna
tj.idealna! Tako da reč "materija" ne treba misliti pežorativno jer je sama materija metafizićna i transcedentna po svojoj samoj
prirodi! Rado,u tom smislu pominjem Francuskog sveštenika i geologa Tomu koji je i za kamen tvrdio da poseduje svest! Veoma
primitivnu,ali svest o sebi! Tako da je i kamen sebi Bog kao što je i Niče sebi! A i svako od nas!
Tako da pluralno mišljenje uz introspektivnu kritićnost i preispitivanje misli samoposmatranjem uz dozvolu mnogobrojnih modalnosti,
širi saznajni horizont,preskačući isključivosti kao prepone,omogučavajući da pobodemo zastavu na kraju tog saznajnog horizonta i
postavimo šeretsko pitanje "Šta je sledeće u pitanju?"
 
Ta nedoslednost i jeste problem Ozi! ! ! (Crveno boldovano)
Ne možeš ti nas uzimati da smo subjekti kao ti kad smo mi za tebe objekti, sa sve atributima,ako si pošao od toga da je svet predstava tvog uma! Mi smo samo objekti u toj predstavi s kojima
možeš da komuniciraš samo u sebi!

И сам себи (у смислу тела) сам објекат у својој представи. Али објекат наспрам субјекта.

Зато претпостављам да и ви у себи попут мене налазите несазнатљиви субјекат испред кога су слике које се мењају обликом и величином како се померите. Дакле ваша представа.

А што се тиче комуникације. И ти као и ја можеш говорити само о својој представи . О телу и његовој интаркцији са околином , са осталим телима. А не о свом ја.
Ја теби не могу доказати да сам свесно биће као ни ти мени. Остаје закључивање по аналогији а оно даје само вероватноћу. То питање остаје нерешено.

Нећу да понављам речено. Врати се на претходни пост.

A to je Ozi i tvoja nedoslednost koja ti navlači gomilu oponenata "na vrat"...
Dakle:idealizam je moguć kao solipsizam i tišina ili nije moguć!

Дакле, идеализам је могућ уз претпоставку да ако постоји спољашња сличност између мене који сам свестан и вас, постоји и унутрашња.

Та претпоставка је оно што солипсизам склања на страну. Иако он и даље стоји као неосвојива тврђава иза наших леђа.
 
И сам себи (у смислу тела) сам објекат у својој представи. Али објекат наспрам субјекта.

Зато претпостављам да и ви у себи попут мене налазите несазнатљиви субјекат испред кога су слике које се мењају обликом и величином како се померите. Дакле ваша представа.

А што се тиче комуникације. И ти као и ја можеш говорити само о својој представи . О телу и његовој интаркцији са околином , са осталим телима. А не о свом ја.
Ја теби не могу доказати да сам свесно биће као ни ти мени. Остаје закључивање по аналогији а оно даје само вероватноћу. То питање остаје нерешено.

Нећу да понављам речено. Врати се на претходни пост.



Дакле, идеализам је могућ уз претпоставку да ако постоји спољашња сличност између мене који сам свестан и вас, постоји и унутрашња.

Та претпоставка је оно што солипсизам склања на страну. Иако он и даље стоји као неосвојива тврђава иза наших леђа.
nisi čitao moj prethodni post pa ti citiram:

Ono šta je još veoma važno shvatiti,a ja sam u stalnom pokušaju,je sopstveno umno posmatranje svojih misli!
Taj introspektivni (tu smo se malo pokarabasili-nepotrebno!) pokušaj postavlja naše posmatranje u poziciju Boga svojih misli!
Na to je mislio Niče u Ekce Homo! Rodio sam se ja -umro je Bog! Naime,moja svest je i Božiji gospodar i u mojoj svesti je Bog
samo još jedan igrač ma koliko bio svemoćan,svemudar i večan!
Međutim,ta introspekcija sagledava I SVE MOJE NEDOSTATKE kao što su sujeta,otpor ega promeni,inercija misli,teško
napuštanje matrica-obrazaca u koje rado uklapam dolazne informacije,prepotenciju iza koje se skriva kompleks inferiori tj.
kompleks manje batine od tatine itd...
 
Ne ne postoji , već to što se ne opazi postoji ali nije objekat .

To sto vi radite nije filozofija. Tolika kuknjava sto ne mozete sve da percipirate odjednom. :roll:Stavio si nepoznato x i to je sad vama nesto bozansko, vecno, nepromenljivo.. nasuprot nasem ogranicenju sa svescu i percepcijom. I jos to zovete filozofija..
Nikad ne bih rekao da ces ti zaglibiti u tome godinama, pogotovo ako uzmem u obzir kolko si normalno razmisljao ranije.
 

Back
Top