Budim se ja nakon operacije, dolazi sestrica i kaže: za 2 sata čaj za 4 supica. Gladne i ja i cimerke, umiremo od gladi, jedva čekamo supu. Dočekasmo je. Znači fuj supa. Neslana, providna, bljutava, neukusna, kao mlaka voda. Telefon, mama: ljubavi mamina, kako si, šta radiš? Kažem joj kako jedemo supu.
-odmah da si to ostavila, odmah, čuješ li me o d m a h! Sad će mama napraviti domaću i eto nas svemirskim brzinama donosimo tata i ja.
-ma mama ne muči se, ok je
-ma nijedne! kolko vas je u sobi, svi ostavite tu supu!
Obradovaše se moje cimerke, jedva čekaju da dođe.
Gladujemo, eto ih nakon 2 sata sa maminom domaćom supom. Podijeli mama svima supu, ja jedem a hoću da se ugušim od smijeha a ne smijem se nasmijati

pogledam te ženske iz svoje sobe, one zbunjene ali totalno. Jedu maminu supu ali gledaju se pa pogledaju u mene pa u mamu, ali jedu.
Mamina supa identična bolničkoj