Kafić Priče iz prošlog veka II - Lelemud kod duda 🌳

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
A jednom, šta znam imala sam možda 7-8 godina, počelo se tresti, seka i ja kod bake, najnormalnije se igramo sa barbikama, ni trznule se nismo zbog zemljotreasa. Baka se valjda uplašila, uspaničila, priđe nam i zviz obje po glavi: bez panike! Pa opet zviz: bez panike!! :D onda smo pobjegle. Od nje :D
Bio je jedan veliki kad sam imala sest, sedam godina. Brat mi bio beba. Isto Drcl. Ali moji su visoko prizemlje. I mama kaze da ja izadjem ispred valjda sa tatom. A ona I brat beba kao cekace da vidi sta se desava. Ja se uzbunila. Kaze ne brini, ako nesto bude mi cemo da iskocimo sa dusekom kroz prozor.
E sad taj mezanin je na primer imao prednost sto mi je na konopce u korpici spustala nesto kad mi zatreba. Ali to je tu negde kao prvi sprat.
Ja sam dugo zamisljala da to sa dusekom zaista moze da se izvede. Ne smem da priznam koliko dugo.
Dok npr nisam ukapirala koliko je dusek sa kreveta tezak I dzombast da se podigne. Bas me dugo drzala ta slika ko da se stvarno tako desilo.

Ugl nekad su se ispred okupljali ljudi. To mi je faliilo u ovim odraslim skorijim zemljotresima. Kao da su bili nasa mimo sveta ekskluzivna tresenja.

Za vreme bombardovanja komsija dezurni blejac u nebo (avioni, lokatori, cigarice) je uveo sina u podrum/skloniste. Ajde ulazi bila je uzbuna sta trazis napolju. A sam ostao ispred da bleji. Da bi posle uleteo sa ajde izlazi zemljotres, a ti u podrumu. Tad sam peglu bacila kad sam se vratila u stan. Apokalipsa jbt.

Kod roditelja mm Imao je oko lustera onaj kao ventilator sa dugackim proplerima. Iznad kauca. I uvek sam buljila gore na to sumnjicavo dal bi mi otfikarilo glavudzu za slucaj zemljotresa.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top